"Nemojte se hrvati sa svinjom. I vi i svinja ćete se zamazati, a svinje vole biti prljave."
Konačno je i zvanično započela izborna kampanja, najgnjusniji i najprljaviji period političkog života naše zemlje, kada ono najgore od najgoreg iz hrpe ljudi koji ni u ostalom periodu godine nisu baš uzorni ispliva na površinu, kada se najveći dio vremena svede na prepucavanja, prljave i podmukle igre, iskrivljivanje izjava, laganje, pusta obećanja i prodavanje magle.
Vrijeme je to kada se zaboravljaju sve afere, kada se otvoreno i bez imalo srama laže, vara, kada se građane drži za još veće budale no u ostalom dijelu godine i razdoblja između izbora, kada nas se nastoji uvjeriti kako nam je divno i krasno, i kako nam teče med i mlijeko, i to ptičje.
Gotovo je za ne povjerovati za kakve nas budale smatraju, kao da se svo ovo vrijeme nije ništa ružno i loše događalo, kao da smo svi ovce (a po rezultatima i jesmo), i kao da smo tu radi njih. Lagano oni odrađuju formalnost prije osvajanja još jednog mandata i prava da od nas rade sve veće i veće budale, da se sve više i više bogate sve više i više osiromašujući i rasprodajući zemlju, sve više krčmeći njen suverenitet, prodavajući ga za sumnjive uloge u međunarodnim organizacijama u koje ulazimo puzeći, a izaći ćemo s nogama naprijed.
Vjerujem da na izbore treba izaći, bili za promjene i napredak ili za sadašnju vlast.
Treba dati svoj glas, jer to je zaista jedini trenutak u političkom životu kada imate priliku pokušati nešto promijeniti.
Vjerujem da većina posjetioca ovog bloga ima izrađen stav i znaju za koga će glasati, ili protiv koga će glasati. Ne slažemo se unisiono u tome, što je i kroz komentare očito, ali to je demokracija.
Svi imaju pravo glasa, kod nas i više nego svi, i opet će neki ljudi koji ne žive u našoj zemlji i ne plaćaju porez u našoj zemlji, a počešće ni ne govore naš jezik uzeti sebi za pravo (doduše, to pravo im je dano Ustavom), i odlučivati kako ćemo mi u iduće 4 godine živjeti. Kako je rekao Bono Vox u filmu "Rattle and hum", dosta mu je Iraca u SAD-u koji stalno govore o borbi Irske za slobodu, a nisu u životu bili u Irskoj.
Ali, i Bono se promijenio od doba kada nam je mnogima bio idol, i Irska nije što je nekad bila, i Zapad ide naprijed, a mi kaskamo ne više za njima već za Bugarskom i Rumunjskom, koje su ne tako davno bile Istok, i to po mnogočemu Daleki istok za nas.
E sad, ako netko smatra da je to što će nam biti pružena šansa da za nekoliko godina budemo tamo gdje su Bugarska i Rumunjska sada odlično i to smatra napretkom, neka mu bude.
Vjerujem, kao što i svi ostali vjeruju, da je sve jasno, i da postoji snaga koja može i treba vladati našom zemljom. Svi vjerujemo da znamo koji su to ljudi i koja je to stranka. I svi vjerujemo da smo apsolutno u pravu i da oni kojima vjerujemo to povjerenje zavređuju. Samo nam se vizije ne poklapaju.
Mišljenja sam da bi stotine afera, stotine pljački, mnoštvo gafova, nepotizam, korupcija, fond za privatizaciju, KIM, Brodosplit, Sunčani Hvar, Kirin, Kalmeta, Kosor, Rončević trebali biti dovoljni da izbori budu jasni, i da se konačno dade šansa nekim novim ljudima, novim idejama, nekoj novoj i svjetlijoj budućnosti. Oni su pokazali da nisu dorasli zadatku.
Sve bi to trebalo biti, ali nije tako.
Vlastodršci me više ničim ne mogu iznenaditi, niti kampanjom punom laži i izvrtanja istine, niti ljudima koje su za nju angažirali, niti listama koje su predložili. I premijer je zbacio masku džentlmena koji sve drži pod kontrolom i počeo se i sam služiti neistinama.
No, to se sve skupa na neki način od njih i očekuje.
Ali, jako me razočarava indolentnost i razdvojenost opozicije, pogotovo SDP-a kao najjače stranke, njihova nespremnost da se postave čvrsto i da pokažu jasan stav o krucijalnim pitanjima naše sadašnjosti i budućnosti.
Dopustili su da vladajući postave svoje ljude na sva bitna mjesta u vodećim medijima, vode nejasnu i neartikuliranu kampanju, okreću se od svog tradicionalnog biračkog tijela, lutaju, kao da im je sasma svejedno kako će izbori proći, ne pokazuju nimalo čvrstine i odlučnosti potrebne da se vodi država u ovim turbulentnim vremenima.
I dok im to nije potrebno ni za njihove simatizere ni protivnike, postoji jedan veliki broj neodlučnih, ljudi kojima se sve zgadilo ili koji nemaju jasan stav kome pokloniti povjerenje, i koji su jezičac na vagi koji će prevagnuti.
Njih se može pridobiti samo konkretnošću, a kako sad stvari stoje u tome su vladajući puno uspješniji.
Plaši me ta nespremnost opozicije da preuzmu odgovornost, da pređu u ofanzivu, da se prestanu braniti i igrati prema pravilima koje im je nametnula vladajuća Partija. Oni kao da se plaše postaviti konkretna pitanja i ukazati na konkretne porbleme, kao i ponuditi konkretna rješenja.To nikome sa imalo političke mudrosti i znanja ne bi trebalo biti tako teško. Ali, oni kao da to ne žele, već se vrte u krug i igraju po pravilima vladajućih.
Smeta mi što se nisu fokusirali na bitne teme i što nisu kapitalizirali ogromnu prednost koju su imali pred nekoliko mjeseci. Kao da se plaše reći da žele vlast i da žele pokazati da se državom može upravljati i drugačije i bolje no što je to do sada rađeno.
Razočarava me njihova mlaka kampanja i nejasni izborni plakati i spotovi, nedefiniran program.
Bilo je u posljednje vrijeme dosta analiza trenutne situacije u izbornoj utrci, sociolozi su to podrobno i kvalitetno analizirali.
Pokazuje se da se vladajući okreću svom dijelu biračkog tijela porukama kakve oni žele čuti, ne lutaju, direktniji su, idu na niže strasti, lažu, izvrću istinu i izjave, izvlače iz konteksta.
Ali, uspjeli su iz defanzive preći u ofenzivu i nadoknaditi ogromni manjak koji su imali pred mjesec dva.
Razočarava me i opozicijski kandidat za premijera, i smatram ga najvećim promašajem SDP-ove politike, i smatram to političkom nerazboritošću ustrajati na takvoj osobi, bez obzira na svu njenu stručnost i kvalitetu programa koji je SDP predstavio.
Uostalom, premijer i ne treba biti vodeći ekonomski stručnjak, on je više menadžer ili trener, dakle on mora znati tko su najsposobiji ljudi za pojedine resore, a ne sam najbolje znati i u sve se razumjeti. Žao mi je zato što bi ih ta ustrajnost na tom kandidatu mogla u konačnici stajati i izbora. Pokazuje se kao slaba točka strategije, i s puno uspjeha se HDZ okomio na njega.
Čak i s njim na čelu, vjerujem da je njihov program puno kvalitetniji i sa više šanse na uspjeh i izvlačenje zemlje iz krize u koju upada.
Bez obzira na njihove međusobne razlike, vjerujem da bi se opozicionari morali ujediniti u ime naše ali i svoje budućnosti. Ovako, oni više vremena provode podmećući jedni drugima klipove pod noge i otimajući jedni drugima glasove, no što se zaista pokušavaju izboriti protiv pravog neprijatelja.
Na stranu osobne simpatije i poimanje stvarnosti, postoje neke želje nevezane za pobjednike izbora.
Volio bih kada bi se u kampanji više govorilo o tome što se može napraviti i što će se napraviti da svima bude bolje, a da se manje bave jedni drugima i da manje idu negativistički i napadački jedni prema drugima.
Volio bih kada bi im zajednički interes bio ispred privatnoga i stranačkoga.
Volio bih kada bi postojali konkretni planovi i konkretni ljudi koji će ih provesti, jer smatram da bi se oko najvažnijih pitanja morao postići konsenzus svih (EU, NATO).
Volio bih kada bi rezultat ovih izbora bilo nestajanje mizernih i minornih strančica koje nisu ništa drugo doli satelitske stranke vladajućih koje samo služe disperziji glasova, i da se politička scena konačno iskristalizira sa nekoliko stranaka koje će imati jasne programe, i za koje više nećemo moći reći da su svi oni isti.
Ne mislim da opoziciju sačinjavaju samo anđeli, niti se u potpunosti slažem s njima. Ali, nisu opterećeni stotinama afera, imaju jasniju i drugačiju viziju naše budućnosti, vjerujem da imaju volje i snage i sposobnosti da donesu vjetar u leđa posustale privrede.
Ne mislim nikog pozivati na glasanje za određenu opciju jer svatko ima svoj stav (kako to lijepo kažu teolozi, "oni koji vjeruju ne trebaju čuda, one koji ne vjeruju nikakva čuda neće uvjeriti"), ali vjerujem i još jednom ponavljam da bi svi trebali izaći i bar taj jedan jedini put kad nas se nešto pita reći svoje mišljenje.
Vjerujete li da se sada živi bolje no pred četiri godine, i da ljudi koji sada vode državu to čine na zaista način kako mi svi skupa to zaslužujemo, da imaju viziju kako našu budućnost učiniti boljom?
Vjerujete li da se u našem gradu bolje živi i da postoji perspektiva, stvarna i realna, a ne predizborna, da nam bude bolje?
No, sve skupa je to čudno, pa dođu i vremena da se čovjek počne u nečemu slagati i s ljudima koji su mu potpuno strani po svemu. Pa bih se u jednom dijelu složio s izjavom ministra financija:
"Ne nude ništa novo, nego stanje gore nego sada. Znači, ono što SDP nudi, HDZ je već ostvario".
Slažem se s njim da je njegova stranka već ostvarila to da nam je gore no prije.
Na današnji dan 1534. Henrik VIII osim svjetovne dobio i crkvenu vlast i postao poglavar anglikanske crkve, 1949. Bonn postao prijestlonica SR Njemačke, 1988. premijera filma Rattle and Hum (koji je označio kraj U2 kakve smo nekad znali i voljeli), 2004. George W. Bush dobio i drugi mandat (što je to dobra doneslo svijetu?)
"Nemojte se svađati s budalom, možda ljudi neće primjetiti razliku. Osim toga, budala će vas spustiti na svoj nivo i pobijediti vas na iskustvo."
Post je objavljen 03.11.2007. u 22:24 sati.