Quis custodiet ipsos custodes?

Sve najbolje u 2007. godini svim posjetiocima bloga, uz par slika Ogulina na izmaku 2006. godine.

"Dixi et salvavi animam meam" *

Kraj je godine, sa stropa teniske dvorane otpadaju dijelovi, tehnički prijem nije prošao, gradski proračun će biti raskomadan na potrebne i nepotrebne stvari, zajednica sportova će se zakrviti na sjednici u petak jer je porastao kolač koji će se dijeliti, bolnička je takva kakva je...
I možemo se mi lagati koliko hoćemo, ali dvorana nije završena na vrijeme, i poduzetnička zona će zjapiti prazna.
To su činjenice, sve ostalo je uobrazilja i farsa, ma koliko me pljuvali zbog toga. Dvorana neće proraditi, niti će se ulupani novci vratiti, niti će investitori nagrnuti, gospodo draga. To su činjenice.


Kraj je godine, svođenje računa, propitkivanje jesmo li zadovoljni i jesmo li zadovoljeni u protekloj godini, i što očekujemo od one koja dolazi.

Gledam malo moje postove u godini koja odlazi, i razmišljam kako dalje. I odlučih, neću više odgovarati na postove i neću komentirati komentare.

Zašto?

Zato što oni koji propovijedaju ono što se meni ne sviđa imaju puno više medija i načina izražavanja i mjesta gdje mogu ispoljiti svoju pravovjernost i privrženost bezumlju, i neću im više dati prostora na ovom mjestu.

Zašto?

Zato što kad sam pisao o ružnim stvarima koje se događaju u našem gradu, su me pljuvali .

Zašto?

Zato što kada sam ponudio da oni pišu zašto sam u krivu, su me pljuvali .

Zašto?

Zato što su kritizirali moje pisanje, a nisu ponudili alternativni odgovor na moja pitanja.

Zašto?

Zato što nisu odgovorili na moje izjave i cifre, već su se zakukuljili u politikanstvo i velike riječi.

Zašto?

Zato što su mi prigovarali da ne pišem o lijepim stvarima, već samo kritiziram (što je moje pravo), a kada sam im izašao u susret, šutjeli su.

Zašto?

Zato jer su govorili da nisam u pravu, a nisu ponudili alternativni odgovor.

Zašto?

Zato što se nisu javljali na postove o lijepim stvarima koje se događaju i kojih ima u našem gradu, jer to nije zanimljivo i evidentno ne privlači publiku (čast časnim stalnim posjetiocima bloga).

Ovaj blog nije nastao iz potrebe za skupljanjem broja posjeta niti izazivanjem komentara, ali ako netko komentira svaki kritički intoniran tekst, bilo bi lijepo da komentira i pohvale, za koje stalno govori da ih nasušno nedostaje na blogu.

Pa zašto onda da im pustim da iznose ideje koje se kose s onim što ja zastupam, zašto da im pustim da me pljuju, zašto da pustim da govore o onome u što ne vjerujem i čemu ne vjerujem?

Imaju dovoljno mjesta za takve eskapade i bez ovog bloga.

I ako ovaj blog shvatim kao zapisanu muku razgovora sa sobom, nema smisla da im dajem da to obezvređuju.

Nema smisla da im odgovaram i podilazim i trošim vrijeme na njih i omogućavam im da postižu svoj cilj bez borbe. Previše ljubavi i truda je u pisanje uloženo da bi sa par ružnih riječi to obezvrijedili.

Gospodo tj. drugovi, dosta je bilo.

Sinoć, (srijeda veče), održan je prekrasan koncert božićnih pjesama u prepunoj crkvi.

Gospodo tj. drugovi, koji pratite pisanje ovog bloga o gradu, kao i oni koji ste nekada pobrojavali i zapisivali ljude koji se tamo okupljaju, evo, ovako vam izgleda crkva danas.
Mir s vama.





Na današnji dan 1856. rođen američki predsjednik Woodrow Wilson, 1895. održana prva kino predstava, 1925. ubio se Sergej Jesenjin, 1937. umro kompozitor Maurice Ravel.


* Rekoh i spasih dušu svoju.

1Predgovor
1 Već su mnogi preduzeli da napišu izvještaj o događajima, što su se zbili među nama,
2 Onako, kako nam ih predadoše prvotni očevici i sluge riječi.
3 Tako i ja namislih da pomno ispitam sve događaje od prvih početaka njihovih i da ih po redu napišem tebi, plemeniti Teofile,
4 Da se mogneš osvjedočiti o pouzdanosti nauka, u kojima si bio poučen.

Navještenje rođenja Mesijina preteče
5 U dane Heroda, kralja Judeje, živio je neki svećenik po imenu Zaharija, iz svećeničkog reda Abije. Žena je njegova vukla lozu iz roda Aronova i zvala se Elizabeta.
6 Bili su oboje pravedni pred Bogom i živjeli su besprijekorno u svim zapovijedima i uredbama Gospodnjim.
7 A bili su bez djece; jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili već poodmakli u godinama.
8 Kad je jedanput njegov svećenički red bio na redu i on vršio pred Bogom svetu službu,
9 Zapadne njega kockom po običaju svećeničkom, da ide u hram Gospodnji i prinese kad.
10 A sav je narod u vrijeme kađenja stajao vani i molio se.
11 Tada mu se ukaza anđeo Gospodnji s desne strane žrtvenika kadionoga.
12 Kad ga vidje Zaharija, uplaši se i strah ga spopadne.
13 A anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Molitva je tvoja uslišena: "Elizabeta, žena tvoja, rodit će ti sina; nadjeni mu ime Ivan!
14 Imat ćeš radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovu rođenju.
15 Jer će biti velik pred Gospodinom Vina i jaka pića neće piti, i već u utrobi majčinoj napunit će se Duha Svetoga.
16 Mnoge od djece Izraelove obratit će Gospodinu, Bogu njihovu.
17 On će doći pred njim u duhu i sili Ilijinoj, da opet obrati srca otaca k djeci, nepokorne da privede k mišljenju pravednika i tako učini Gospodinu narod spreman."
18 Zaharija odgovori anđelu: "Po čemu da ja to spoznam? Jer sam ja star, i žena je moja poodmakla u godinama."
19 Anđeo mu reče: "Ja sam Gabriel, koji stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu vijest.
20 A jer nisi vjerovao mojim riječima, što će se ispuniti u svoje vrijeme, ti ćeš onijemiti i nećeš moći govoriti do onoga dana, dok se to ne zbude."
21 Narod je čekao na Zahariju, i čudio se, što se je tako dugo zabavio u hramu.
22 Kad je izašao, nije im mogao riječi progovoriti. Tada upoznaše, da je morao imati u hramu kakvo prikazanje. On im je namigivao, i ostade nijem.
23 Čim se dovršiše dani njegove službe, vrati se kući.
24 Poslije ovih dana zače njegova žena Elizabeta. Krila se je pet mjeseci i govorila:
25 "Tako mi učini Gospodin: "On u ove dane milostivo skide s mene sramotu moju pred ljudima."

Navještenje Isusova rođenja
26 U šestom mjesecu poslan bi anđeo Gabriel u grad galilejski, koji se zove Nazaret,
27 K djevici zaručenoj mužu, kojemu je bilo ime Josip, iz kuće Davidove. Ime je djevici bilo Marija.
28 Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin je s tobom. Blagoslovljena si ti među ženama."
29 Na ove riječi uplaši se ona i pomisli, što ima da znači ovaj pozdrav.
30 Anđeo joj reče: "Ne boj se. Marija; jer si našla milost u Boga!
31 Ti ćeš začeti i roditi sina. Nadjeni mu ime Isus.
32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegova oca Davida.
33 On će vladati nad kućom Jakovljevom u vijeke, i kraljevstvu njegovu neće biti kraja.
34 Marija reče anđelu: "Kako će se to dogoditi, kad ja ne poznajem muža?"
35 Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti doći će na tebe, i sila Svevišnjega osjenit će te. Zato će se i Sveto, što će se roditi od tebe, zvati Sin Božji.
36 I Elizabeta, rođakinja tvoja, u starosti svojoj zače sina, i ona, koju zovu nerotkinjom, broji već šesti mjesec.
37 Jer u Boga nije nemoguća nijedna stvar."
38 Tada reče Marija: "Evo, ja sam službenica Gospodnja; neka mi bude po riječi tvojoj!" I anđeo otide od nje.

Susret dviju majki
39 U one dane ustade Marija i otide brzo u planinu u grad u Judi.
40 Uđe u kuću Zahariju i pozdravi Elizabetu.
41 Čim je Elizabeta čula pozdrav Marijin, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Elizabeta se napuni Duha Svetoga.
42 Ona povika iza glasa: "Blagoslovljena si ti među ženama, i blagoslovljen je plod utrobe tvoje!
43 Odakle meni ta milost, da majka Gospodina mojega dolazi k meni?
44 Jer evo, čim pozdrav tvoj dođe u uši moje, zaigra dijete od radosti u utrobi mojoj.
45 Blagoslovljena je koja je vjerovala, da će se ispuniti, što joj je rekao Gospodin."

Hvalospjev Marijin
46 Tada reče Marija: "Veliča duša moja Gospodina.
47 I duh se moj raduje u Bogu, Spasitelju mojemu.
48 Pogledao je on u milosti na neznatnu službenicu svoju. Gle, od sada će me zvati Blagoslovljenom svi naraštaji.
49 Velike je stvari učinio na meni Moćni. Ime je njegovo sveto,
50 Milosrđe njegovo traje kroz sve naraštaje onima, koji ga se boje.
51 Moćno upravlja ruka njegova. Uništi srca puna oholosti.
52 Silnike sruši s prijestolja, neznatne podiže gore.
53 Gladne napuni dobara, bogate otpusti prazne.
54 Zauzeo se je za Izraela, slugu svojega, sjećajući se milosrđa svojega
55 S Abrahamom i potomcima njegovim dovijeka kao što je obećao ocima našim."
56 Marija ostade kod nje jedno mjesec dana. Tada se vrati kući.

Ivanovo rođenje
57 Elizabeti se navršiše njezini dani, i rodi sina.
58 Njezini susjedi i rođaci čuli su, da joj je Gospodin iskazao veliku milost, i radovali su se s njom.
59 U osmi dan dođoše da obrežu dijete i htjedoše ga nazvati imenom njegova oca Zaharije.
60 Ali majka njegova odgovori: "Ne, Ivan neka se zove!"
61 Rekoše joj: "Ali nitko u rodbini tvojoj nema toga imena."
62 I namigivali su ocu njegovu, kako bi on htio da ga nazovu.
63 On zatraži pisaću tablicu i napisa na njoj riječi: "Ivan je njegovo ime." Svi se tomu začudiše.
64 U isti čas otvoriše mu se usta i jezik se njegov razriješi. Mogao je govoriti i slavio je Boga.
65 Tada dođe strah na sve, koji su stanovali u blizini, i po svoj planini judejskoj govorilo se o svim ovim događajima.
66 Svi, koji su čuli to, razmišljali su o tom u srcu i govorili: "Što će biti iz ovoga djeteta?" Jer je ruka Gospodnja bila s njim.

Hvalospjev Zaharijin
67 Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i reče proročke riječi:
68 "Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Izraelov! On pohodi narod svoj, pripravi mu otkup.
69 Bog spasenja podiže za nas u kući svojega sluge Davida: "
70 Spasenje od neprijatelja naših i iz ruke svih mrzitelja naših,
71 Kao što je od davnine obećao na usta svetih proroka;
72 Tako htjede smilovati se ocima našim i spomenuti se svetoga zavjeta svojega
73 Zakletve, kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: "da će nam dati,
74 Da se izbavimo iz ruke neprijatelja, da mu služimo bez straha
75 U svetosti i pravednosti sve dane života svojega
76 Dijete moje, ti ćeš se zvati prorok Svevišnjega. Ići ćeš naprijed pred Gospodinom, da mu pripraviš putove,
77 Da doneseš vijest spasenja narodu njegovu u oproštenju grijeha njegovih
78 Po dubokom milosrđu Boga našega. Pohodio nas je istok s visine,
79 Da obasja one, koji sjede u noći i u sjeni smrtnoj, da uputi korake naše na put mira."
80 Dječak je rastao i jačao u duhu. Živio je u pustinji do onoga dana, kad se je pokazao pred Izraelom.

Isusovo rođenje2
1 U one dane izađe zapovijed od cara Augusta, da se popiše sav svijet.
2 Ovo je bio prvi popis. Bio je pod Kvirinijem, namjesnikom Sirije.
3 Svi su išli, da se upišu, svaki u svoj rodni grad.
4 Josip je bio iz kuće i porodice Davidove. Tako uziđe on iz grada Nazareta u Galileji u Judeju u grad Davidov, koji se zove Betlehem,
5 Da se upiše s Marijom, zaručenom svojom ženom, koja je bila trudna.
6 Kad su bili ondje, ispuniše se njezini dani.
7 Ona rodi svojega prvorođenog Sina, povi ga u pelenice i položi ga u jasle. U gostioni nije bilo mjesta za njih.
8 U onom kraju imali su pastiri u polju noćnu stražu kod stada svojega.
9 Tada stupi anđeo Gospodnji k njima, i slava ih Gospodnja obasja. I uplašiše se vrlo.
10 A anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo, javljam vam veliku radost, koja će biti svemu narodu:
11 Danas vam se u gradu Davidovu rodi Spasitelj, Krist i Gospodin.
12 I ovo neka vam je znak: "Naći ćete dijete, što je povito u pelenice i leži u jaslama."
13 Ujedanput pridruži se anđelu velika vojska nebeska, koja je hvalila Boga i pjevala:
14 "Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje."
15 Tada otidoše anđeli od njih na nebo. A pastiri su govorili jedan drugome: "Poći ćemo tamo u Betlehem i vidjet ćemo, što se dogodilo i što nam je Gospodin obznanio!" Otidoše brzo tamo i nađoše
16 Mariju i Josipa i dijete, što je ležalo u jaslama.
17 Pošto su bili to vidjeli, pripovjediše, što im je bilo rečeno za ovo dijete.
18 Svi, koji su to čuli, divili su se tome, što im pripovjediše pastiri.
19 A Marija je čuvala sve riječi ove i razmišljala o njima u srcu svojemu.
20 Pastiri se vratiše natrag, i hvalili su i slavili Boga za sve, što su bili čuli i vidjeli, kao što im je bilo rečeno.


Evanđelje po Luki, jedno od četiri evanđelja koja su prihvaćena kao kanonska. Postoje i druga evanđelja koja nikada nisu uvažena ni priznata od strane zvanične crkve.
Riječ evanđelje potiče od grčkog, evangelion, "dobra vijesta" ili "radosna vijest".

Ono što se sa sigurnošću može utvrditi je da je evanđelje po Luki nastalo nakon evanđelja po Marku, koje mu je u mnogim dijelovima i služilo kao izvor. Nastalo je po svoj prilici između 65. i 70. g.n.e, kao treće evanđelje nakon evanđelja po Marku i Mateju, dok posljednje evanđelje po Ivanu datira s početka 1. st.
Evanđelje se pripisuje Sv. Luki, obraćeniku iz poganske grčke obitelji, liječniku po zanimanju i dugogodišnjem suradniku apostola Pavla.


Cave ab homine unius libri

"Amicus Plato, sed magis amica veritas" *
Aristotel

Poniznost je riječ koju ćete često čuti ovih dana od prozvanih i neprozvanih, svi će se na nju pozivati.
Prema definiciji teologa:
Poniznost je osnovni uvjet za sve druge kreposti. Biti ponizan znači priznati svoju ograničenost, priznati da nismo nepogrešivi. Poniznost omogućuje istinski napredak i ljudsko psihološko i duhovno dozrijevanje jer samo istinska poniznost omogućuje stvarnu promjenu na bolje. Samo onaj tko je dovoljno ponizan da prizna istinu o sebi, bit će sposoban rasti i dozrijevati u ljubavi. Samo ponizan čovjek zna biti zahvalan za sitne geste ljubavi. Poniznost omogućuje pojavljivanje i ostvarivanje mogućnosti skrivenih u srcu svakog čovjeka. Istinski ponizna osoba rado oprašta jer je uvjerena da i sama živi od oproštenja koje dobiva od Boga i ljudi. Poniznost je kvaliteta osobe koja najviše privlači na se milost Božju. Bog se protivi oholima, a poniznima daje svoju milost, uči nas Biblija. Poniznost je najveći oblik hrabrosti. .
Poniznost poznaju i k njoj pozivaju i ostale kršćanske religije, te isto tako i hinduizam, islam i judaizam, nije privilegija katoličanstva.

Osim poniznosti, sasvim prigodno, bit će pozivanje umjerenost, na dobrotu, razumijevanje, pomoć bližnjima i potrebitima. Sve su to divne i krasne riječi, označavaju ponašanje i osjećaje koje bi trebali biti u svima cijelu godinu, a ne samo ovih desetak dana.

Osvrnite se oko sebe.
Pogledajte i potražite poniznost, prepoznajte je najprije u onima koji vas na nju pozivaju, a zatim u svima ostalima. Nema je, zaodjenuti u zlatna runa, u mirisima i tamjanu, ne pokazuju nam svojim primjerom ono na što nas pozivaju.
Ne treba nam ta hipokrizija biti izgovor da sami ne budemo bolji i plemenitiji, niti nas lažni zlatni ukrasi i okićen grad trebaju odvojiti od onoga što bi ovi dani trebali značiti. Jer ako to napravimo i zaboravimo, postat ćemo poput njih, lažni i isprazni.
U okićenom gradu možemo i moramo uživati, jer je zaista lijepo vidjeti ukrase koji svijetle, ali nemojmo da nas taj sjaj spriječi da pogledamo duboko u sebe i zapitajmo se kakvi smo ostalih 360 dana u godini.

Inače ovi dani nemaju smisla, osim da trgovački lanci prihoduju 17-20% bolje nego lani, da radnici u trgovinama padaju s nogu od umora, a TV i radio stanice trljaju ruke od zarada od reklama.

Ogulinski list više nije na domeni .com već samo .hr Ogulinski list (barem danas nije bio dostupan na .com domeni).
Navodno će i teniska dvorana biti gotova do 23-eg. Isto tako navodno su ukupni troškovi 15 mil. kn (bez obzira što se sada friziraju, pa se iz izvornog projekta kao troškovi ne prikazuju uređivanje parkirališta i prilaza i slično).
Nema veze, to neželjeno dijete naše sportske javnosti i cijelog grada će konačno ugledati svjetlo dana i zaživjeti u svoj svojoj grandioznosti. I neka će, kad smo je dotle dogurali, neka se i završi, jednom će i računi isplivati.
Jedna od stavki u proračunu za iduću godinu je oko 4 mil. kn za poduzetničku zonu, i isto toliko za uređenje ceste i nogostupa prema Sabljacima i parkiralište na samom jezeru uz restoran. Objekt na jezeru ne pripada Ogulinu, uglavnom zjapi prazan pa mu je i sadašnji parking prevelik. Nije mi jasno zašto grad u to troši novce, kad s tim ima manje veze nego s konjima kojima su dali više novca nego siromašnoj djeci.
Dakle, jednak prioritet za grad ima objekt HOC-a kao i poduzetnička zona. Valjda zato što jednako novca i prihoduju u grad, a turistički objekt ima kakvu-takvu budućnost.

Ako biramo između dvorane, Sabljaka i poduzetničke zone, uvjeren sam da su novci za zonu, sa sadašnjim rukovodstvom i načinom rada, najuzaludnije potrošeni, i bolje bi bilo da se preraspodijele, makar i u tenisku dvoranu.
Za one koji kane spominjanje zone iskoristiti za uvredljive komentare odmah ističem da ne želim polemizirati s njima. Što se načina rada zone, njenog rukovodstva i njene budućnosti tiče, vrijeme će pokazati tko je u pravu.
Za sada se to vrlo lako i egzaktno da dokazati, na žalost.



Na današnji dan 1830. umro revolucionar Simon Bolivar (El Libertador, Osloboditelj), 1903. braća Orwille i Wilbur Wright ostvarili prvi uspješan let avionom.

* "Drag mi je Platon, ali mi je draža istina"

"Damnosa quid non imminuit dies?
Aetas parentum, peior avis, tulit
Nos nequiores, mox daturos
Progeniem vitiosiorem."
Horacije: "Rimske ode 3.6.45-48"

Otklonjen je kvar na PC-u. Ali nije to jedini razlog zašto nisam dugo pisao. Jednostavno, gledam taj svoj blog i to što trkeljam na njemu već više od dvije godine, gledam mailove koje ponekad dobijem, i pomalo sam se umorio.

Daleko od toga da nije bilo događaja u proteklom periodu, bilo ih je i te kako, svaki od njih je zaslužio zaseban post.
Od krajnje neumjerenih i neprikladnih morbidnih izjava krajnje prikladno izvučenih u trenutku kada vladajući brod pušta na sve strane, preko božićnice naših općinara, problema sa skladištenjem otpada u centru grada, izgradnje staze do Vrela i ulaganja u Bjelolasicu, olako promaknute vijesti o tome da će možda odluka o pristupanju NATO paktu biti bez referenduma, otvaranju lanca LIDL trgovina, sve do novca koji je stigao od Bechtela.

Šećem tako po gradu i gledam ga okićenog, i zapitam se po tko zna koji put, jesam li u pravu i ima li sve ovo smisla (Još uvijek ne znam neke važne stvari).
Teniska dvorana se privodi kraju, u grad se slilo skoro 5 000 000 EUR, krov buduće knjižnice će biti gotov prije snijega.

Po nekim komentarima koje sam dobio izgleda da su, nakon navale primitivizma, oni kojima se blog ne sviđa postali mrvicu uglađeniji. Bez argumenata uglavnom, ali bar više ne psuju. Vrijeđaju, ali ne psuju. I to je pomak na bolje.

Blagdansko vrijeme se u ne tako davna vremena svodilo na okupljanje obitelji i proslave uz najdraže, obilaske prijatelja i druženja.
Ako se osvrnete oko sebe, vidjet ćete da se sada svodi skoro pa isključivo na bjesomučnu kupovinu jer nas uporno bombardiraju sa svih strana Djed Mrazovi, Djed Božićnaci, Sv. Nikole, St. Clausi, Bake Božićnaci, Bla Bla, simpa, neponovljive uštede i fantastične akcije, prilike koje se ne smiju propustiti, rasprodaje, popusti...

Uz to, obično je kraj godine vrijeme izbora događaja godine, političara godine, sportaša godine, svega i svačega godine, ali i za intimno svođenje računa i promišljanje gdje smo nakon protekle godine, koliko smo učinili a koliko nismo, jesmo li mogli biti bolji prema sebi i drugima, jesmo li mogli i trebali učiniti više.

Možda najveći rimski pjesnik Horacije u svojim Rimskim odama, napisanima u doba najveće slave Rima i nije bio u pravu, ali eto, tako je on doživljavao prošlost, sadašnjost i budućnost.

Na današnji dan 872 umro Adrian II (posljednji papa za kojeg se i zvanično zna i priznaje da je bio oženjen), 1503. rođen je Nostradamus, 1553. umro pjesnik Hanibal Lucić, 1799. umro George Washington, 1885. rođen slikar Miroslav Kraljević, 1911. Roald Amundsen stigao na Južni pol, 1927. Irak stekao nezavisnost, 1945. New York postao sjedište OUN.

Slobodni prijevod stihova bi bio (ispravite me ako griješim):
"Što je ostalo neuništeno?
Naši očevi, koji su gori od naših djedova,
stvorili su nas bezvrijedne,
koji ćemo stvoriti još izopačenije sinove"