Komentari

ogulin.blog.hr

Dodaj komentar (3)

Marketing


  • Promatrač

    U ime svih onih koji su čitali Sveto Pismo, a još više u ime onih koji ove dane slave a možda i ne zmnaju što to slave zahvaljujem se na današnjem prilogu. Želim Vam sve najbolje, mir i dobro!

    avatar

    26.12.2006. (17:25)    -   -   -   -  

  • Argus

    Vi, prijatelju Podno Kleka ,uvijek činite svojim razmišljanjima, a ovaj put zaključkom na kraju svih navedenih varijanti iz Evanđelja da me zasvrbe prsti i da ispišem ono što mislim.

    Začuđujuće je malo komentara, nešto zbog lijenosti a nešto zbog punih trbuha, jer i trenutno blagostanje zaustavlja misli i troši energije na varenje.

    Odavno već, zbog mnogo varijanti krščanske vjere, odavno već, otkad saznah za mnoge religije, svaku sa svojim Mesijama, svaku sa svojojom borbom za prevlast, svaku sa svojim načinom plašenja Čovjeka, pitam sebe , ponekad i Pastire u šta vjerovati?

    Da ponekad ne naiđem na Čovjeka i da ne ljubim tako prirodu koja je tako aristokratska u svom odabiru (ali i tu su se sve čovječe sile umješale i ostavile loše posljedice ) neznam u što bi vjerovao!?

    Čitajući crkveniziranu Bibliju , potpuno prilagođenu potrebi krščanstva , a kasnije i katoličke vjere, uvijek ostajem zaprepašten prijetnjama svom malom bezvrijednom i marginalnom životu i vidim svoju bezazlenu dušu u svim strahotama koje me čekaju ako ne budem vjerovao.
    Odvjetništvo koje je uspostavila crkva (govorim o svim vjerama i svim formalnim vjerskim institucijama ) odavno je kod mene stvorilo uvjerenje da moram pronaći snagu u sebi i vjerovati u čovjeka.

    Crkva je samozvano odvjetništvo koje si je dalo zadaću da posreduje između Boga i čovjeka,
    da to dobro koristi za gomilanje bogatstva, uspostavu vlastite države, a to je uspjela u dosluhu sa svjetovnim vlastima.
    Nisam u stanju više spominjati i nabrajati načine na koji se širila vjera,a i nije potrebno jer o tome su napisane silne stranice.
    Pa ipak, uvijek se pitam što je bilo u srcu Isusa kad se izložio tolikim strahotama za spas Čovjeka.?
    Fasciniran sam činjenicom da je On povijesna ličnost, da sigurno nema čovjeka na kugli zemeljskom koji koji ga ne vidi pred svojim očima i koji mu se neće pokloniti.
    Sve ono što sam čuo od vjernika, sve zablude koje mi ponavljaju kao papagaji da je on otkupio naše grijehe, navodi me na pomisao da se ne ide u crkve zbog njegovog žrtvovanja i njegove vjere, već zbog sebe!

    Bože, daj mi, Bože,ozdravi me , Bože, pomozi mi, Bože, oprosti mi,Bože,daj da nađem
    posao,Bože ,molim Ti se itd itd.
    Posebno je zanimljiva moda viđenosti u crkvi i darivanja crkve, od Države pa do plaćanja sakramenata od vjernika i nevjernika.
    I sada kada sam sve to tako gnjusno i bezbožno nabrojio, vratiću se Isusu, Sinu Božjem a u ovom slučaju Sinu čovječjem, kojem je jedan od izuzetni sinova čovječjih, nakon što je izašao iz svih formalističkih vjera napisao nešto najljepše što sam pročitao o Isusu i o zloporabi njegova života.
    "Učitelju , Meštre Pjesniče,
    Učitelju naših tihih želja,
    Srce svijeta dršće od kucanja tvojeg srca,
    Al ne gori tvojom pjesmom.
    Svijet sjedi i glas ti sluša i tihoj radosti,
    Al ne ustale sa sjedala svoga
    Da uziđe na vijence tvojih gora.
    Čovjek bi da sanja tvoj san, ali ne bi da se probudi u tvoju zoru
    Koja je njegov veći san.
    Gledao bi s tvojim viđenjem,
    Ali nebi da vuče svoje trome noge do tvojega prestolja.
    A ipak mnogi zasjedoše na prestolje u tvoje ime
    I staviše mitru sa tvojim ovlastima,
    I pretvoriše tvoj zlatni posjet
    U krune za svoju glavu i u žezla za svoju ruku.
    Učitelju, Učitelju Svjetlosti,
    Čije su oči u sljepčevim pipavim prstima
    Još te preziru i izruguju,
    Kao čovjeka preslaba i nemoćna da bude Bog,
    Kao Boga koji je suviše čovjek da pobudi štovanje.
    Njihova misa i njihova pjesan,
    Njihov sakrament i njihova krunica za njihovo su zatočeno ja.
    Ti si njohovo još daleko ja, njihov daleki krik i njihova strast."
    Kahlil Gibran
    Kad je ovaj čovjek, koji je znao sročiti nešto tako krasno, mogao do svog sudnjeg dana zaobilaziti vjerska odvjetništva i ispovjedaonice da mu oproste službenici crkve u Njegovo ime, onda ću i ja mala i beznačajna gnjida, koja i nije mogla nikome učiniti nikakvo zlo, stati na kraju reda takovih " bezbožnika " i prepustit se Njegovu sudu.

    Cave ab homine unius libri.
    Pozdrav!
    PS. Ovo je stvarno panagirika, i upućeno je prije svega Vama, jer osjećam bliskost u razmišljanjima !

    avatar

    28.12.2006. (11:47)    -   -   -   -  

  • Promatrač

    Štovani Arguse, Vas suviše brinu i pomalo , ako smijem reći , frustruraju crkvene institucije, pustite to, i one su "samo nešto ljudsko" kako reče pjesnik. Najvažnija je mirna savjest i čisto srce. Svatko od nas, bio ovo ili ono , s ovoga svijeta na kraju nosi svoju "torbu". Po toj poputbini se međusobno razlikujemo. Bogočovjek Isus je nepristrani sudac, on ocjenjuje, i to je to. Pozdrav!

    avatar

    28.12.2006. (21:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...