Marketing
Ezekiel
"Dixi et salvavi animam meam" *
Kraj je godine, sa stropa teniske dvorane otpadaju dijelovi, tehnički prijem nije prošao, gradski proračun će biti raskomadan na potrebne i nepotrebne stvari, zajednica sportova će se zakrviti na sjednici u petak jer je porastao kolač koji će se dijeliti, bolnička je takva kakva je...
I možemo se mi lagati koliko hoćemo, ali dvorana nije završena na vrijeme, i poduzetnička zona će zjapiti prazna.
To su činjenice, sve ostalo je uobrazilja i farsa, ma koliko me pljuvali zbog toga. Dvorana neće proraditi, niti će se ulupani novci vratiti, niti će investitori nagrnuti, gospodo draga. To su činjenice.
Kraj je godine, svođenje računa, propitkivanje jesmo li zadovoljni i jesmo li zadovoljeni u protekloj godini, i što očekujemo od one koja dolazi.
Gledam malo moje postove u godini koja odlazi, i razmišljam kako dalje. I odlučih, neću više odgovarati na postove i neću komentirati komentare.
Zašto?
Zato što oni koji propovijedaju ono što se meni ne sviđa imaju puno više medija i načina izražavanja i mjesta gdje mogu ispoljiti svoju pravovjernost i privrženost bezumlju, i neću im više dati prostora na ovom mjestu.
Zašto?
Zato što kad sam pisao o ružnim stvarima koje se događaju u našem gradu, su me pljuvali .
Zašto?
Zato što kada sam ponudio da oni pišu zašto sam u krivu, su me pljuvali .
Zašto?
Zato što su kritizirali moje pisanje, a nisu ponudili alternativni odgovor na moja pitanja.
Zašto?
Zato što nisu odgovorili na moje izjave i cifre, već su se zakukuljili u politikanstvo i velike riječi.
Zašto?
Zato što su mi prigovarali da ne pišem o lijepim stvarima, već samo kritiziram (što je moje pravo), a kada sam im izašao u susret, šutjeli su.
Zašto?
Zato jer su govorili da nisam u pravu, a nisu ponudili alternativni odgovor.
Zašto?
Zato što se nisu javljali na postove o lijepim stvarima koje se događaju i kojih ima u našem gradu, jer to nije zanimljivo i evidentno ne privlači publiku (čast časnim stalnim posjetiocima bloga).
Ovaj blog nije nastao iz potrebe za skupljanjem broja posjeta niti izazivanjem komentara, ali ako netko komentira svaki kritički intoniran tekst, bilo bi lijepo da komentira i pohvale, za koje stalno govori da ih nasušno nedostaje na blogu.
Pa zašto onda da im pustim da iznose ideje koje se kose s onim što ja zastupam, zašto da im pustim da me pljuju, zašto da pustim da govore o onome u što ne vjerujem i čemu ne vjerujem?
Imaju dovoljno mjesta za takve eskapade i bez ovog bloga.
I ako ovaj blog shvatim kao zapisanu muku razgovora sa sobom, nema smisla da im dajem da to obezvređuju.
Nema smisla da im odgovaram i podilazim i trošim vrijeme na njih i omogućavam im da postižu svoj cilj bez borbe. Previše ljubavi i truda je u pisanje uloženo da bi sa par ružnih riječi to obezvrijedili.
Gospodo tj. drugovi, dosta je bilo.
Sinoć, (srijeda veče), održan je prekrasan koncert božićnih pjesama u prepunoj crkvi.
Gospodo tj. drugovi, koji pratite pisanje ovog bloga o gradu, kao i oni koji ste nekada pobrojavali i zapisivali ljude koji se tamo okupljaju, evo, ovako vam izgleda crkva danas.
Mir s vama.
Na današnji dan 1856. rođen američki predsjednik Woodrow Wilson, 1895. održana prva kino predstava, 1925. ubio se Sergej Jesenjin, 1937. umro kompozitor Maurice Ravel.
* Rekoh i spasih dušu svoju.
Post je objavljen 28.12.2006. u 23:14 sati.