Quis custodiet ipsos custodes?

"Gloriam sapientes possidebunt stultorum exaltatio ignominia."*

Moram priznati da ne volim amerikanizaciju društva i potrošačku histeriju koja lagano počinje. Trgovine su već pomalo okićene, prodaju se ukrasi za jelke, uskoro će se oriti "Zvončići" iz stotina prikrivenih zvučnika, i simpatični debeljuškasti starčići u crvenom, s dugom sijedom bradom, će nas mamiti da kupujemo, kupujemo, kupujemo.
Ono što bi trebalo biti blagdan obitelji i druženja sve više postaje samo još jedan izgovor za bjesomučne kupovine.
Novac je postao jedino mjerilo vrijednosti u društvu, ma što god mi govorili i ma kako god se zavaravali da tome nije tako.

Grad se uređuje, prigodno, kako i priliči, vješaju se ukrasi koji će uskoro zasvijetliti i uljepšati ulice i zgrade.
Jako puno novca je proteklih godina, odlukama gradskih vlasti, umjesto u razvoj privrede i otvaranje radnih mjesta, utrošeno na uređenje grada, fasade, asfaltiranje ulica. Grad je ljepši, uređeniji, blistaviji. Oni koji rijetko dolaze uvijek se oduševe promjenama koje su zaista vidljive. A što leži ispod površine, to i onako ostaje samo nama.

Stalno se govori o turizmu kao vrhunskom izvoznom proizvodu, i naš kraj bi se mogao kvalitetnije i bolje pozicionirati što se tiče turističke ponude. Na žalost, turizam nije u potpunosti izvozni proizvod, pošto se jako puno hrane za potrebe turizma uvozi, neki hotelski lanci su u vlasništvu stranaca, caruje siva ekonomija.
Donosi turizam zahvalan prihod, daleko od toga, ali i daleko od onoga što bi mogao donositi, kako direktno tako i indirektno.
Ista stvar je i sa neiskorištenim turističkim potencijalima našeg kraja. Od proiuzvodnje ekološki prihvatljive hrane, Bjelolasice (opet smo jutros ostali prikraćeni za razgovor sa saborskim zasupnikom i vaterpolistom da nam objasne strategiju razvoja i što se zaista događa, hoće li obećana financijska injekcija zaista biti ubrizgana u izbornoj godini), preko Sabljaka, Bukovnika, pa sve do samog grada, kule, zavičajnog muzeja, ponora Đule.

Kako dolazi jesen, ponor je ogoljen. I s tim ogoljavanjem ogoljena je i istina o nama i našem odnosu prema tom prirodnom fenomenu koja bi trebao i morao biti naš ponos i dika. Jer riječ je o zaista fantastičnom prizoru koji oduzima dah, samo što smo mi na njega navikli i uopće ga ne doživljavamo.
S opadanjem lišća, ukazale su se velike količine smeća bacane bezdušno i bezobzirno cijelom dužinom ponora.

Pretpostavljam da u strukturi grada kao takvog postoji komunalna služba, komunalni redari, netko zadužen za održavanje čistoće grada i prirode. Uzaludan je bio trud svih onih dobrovoljaca koji su nakon poplave 1999. izvlačili i izvukli tone i tone naplavina i smeća iz ponora. Svaka veća kiša otkrije sav jad i svu bijedu ponora, opet isplivaju kanisteri, bačve, vreće, letve, lonci...
Sigurno postoje i pozitivni zakonski propisi koji reguliraju zbrinjavanje otpada (iako gradsko odlagalište zaslužuje da se o njemu napiše i da se prozovu nadležni), kao i kažnjavanje tako flagrantnog kršenja propisa i onečišćavanja prirode. A nije problem prošetati se uz kanjon, uočiti odlagališta i kazniti odgovorne. Samo što bi to između ostalog značilo i zamjeriti se nekim ugostiteljima, a to se u našem gradu nikako ne želi.

Drugi problem u gradu, a nadovezuje se na ponor, je kronični manjak koševa za smeće po gradu. Morate se dobrano pomučiti da ih pronađete. Vrlo ih je malo, jedino u parku i ulici Bernardina Frankopana ih ima dovoljno (ali klupe u parku su u katastrofalnom stanju).
Rezultat toga je razbacano smeće posvuda, ako samo stanete na most, kamo god se okrenete vidjet ćete hrpe odbačenih plastičnih čaša, papira, flaša, razbijenih boca, a tako je i skoro po cijelom gradu..

U okviru ekološke akcije, možda bi se mogli negdje u gradu postaviti i kontejneri za odlaganje papira, baterija, staklene ambalaže (jer ne može svatko otići do Super Konzuma da bi odložio takav otpad).
Možda bi neki pritisak na gradsku vlast da tome posveti mrvicu svog dragocjenog vremena koje će se sada trošiti na smišljanje kako da si isplate što veće božićnice i da se što više nahvale i međusobno nagrađuju urodio plodom.

S jedne strane se silni novci ulažu u uljepšavanje grada, a s druge strane se ne želi uložiti ne samo relativno, već i apsolutno malen iznos da bi se grad održavao čišćim.






U nastavku, samo par fotografija nastalih popodne.
Stanje ispod brane na Bukovniku je katastrofalno, da čovjek ne povjeruje da se tu ikada itko kupao. A nije to kupanje bilo tako davno.








Na današnji dan 1865. Lewis Caroll izdaje "Alisu u zemlji čudesa", 1868. Tokyo postao japanska prijestolnica (to tada je prijestolnica bila grad Edo), 1894. rođen američki matematičar i otac kibernetike Norbert Wiener , 1922. otkrivena Tutankamonova grobnica, 1939. rođena Tina Turner (pravim imenom Annie Bullock), 1969. grupa Cream je održala posljednji koncert (Jack Bruce bas, Ginger Baker bubnjevi i Eric Clapton gitara).

*"Mudri će baštiniti čast, a bezumnici snositi sramotu."
Biblija, Mudre izreke 3-35

"Sometimes I get to feelin'
I was back in the old days - long ago
When we were kids when we were young
Thing seemed so perfect - you know
The days were endless we were crazy we were young
The sun was always shinin' - we just lived for fun
Sometimes it seems like lately - I just don't know
The rest of my life's been just a show

Those were the days of our lives
The bad things in life were so few
Those days are all gone now but one thing is true
When I look and I find I still love you
"
Queen : "These are the days of our lives"

Nastavlja se prekrasno vrijeme. Na Bjelolasici su konačno krenuli radovi na uređenju staze do Vrela, blog za sada funkcionira, pa ću ovaj put se vratiti nekadašnjem običaju da vikendom izbjegavam teške teme, a usput ću napraviti i iskorak iz svakidašnjice našeg grada, i vratiti se u djetinjstvo.

U Zagrebu se održava 9. međunarodni festival stripa Crtani romani šou 2006.
Uz standardna druženja zaljubljenika u stripove, mogućnosti kupnje ili prodaje stripova, festival svake godine ima i jednog posebnog gosta. A ove godine je taj gost posebno poseban.
Ovogodišnji gost je Luciano Secchi, poznatiji kao Max Bunker, scenarist legendarnog Alan Forda.
Kao i sve ostalo, onima koji su voljeli Alan Forda i odrastali uz njega ne treba ništa više reći, onima koji ga ne vole, ništa ne znači.
A riječ je o meni najdražem stripu, i cijeloj galeriji kako glavnih, tako i epizodnih likova crnohumornog stripa i parodije na glamurozne tajne agente, koje su dvojac Max Bunker i Magnus (pravim imenom Roberto Raviola) stvorili. Uz njih, vjerujem da jednaku zaslugu za takav uspjeh stripa ima i prevoditelj Nenad Brixy, čiji besmrtni prijevodi su postali opća mjesta pop-kulture generacije kojoj i sam pripadam.

A stvorili su besmrtnu galeriju od Broja Jedan kome uvijek pripadne lavovski dio zarade, preko prgavog Bob Rocka, naivnog Alan Forda, plemenitog Sir Olivera i njegovih osebujnih metoda prevara i krađa, uvijek bolesnog Jeremije i lijenog Velikg šefa, smušenog izumitelja Grunfa, korumpiranih gradskih vijećnika, nesposobne policije, generala Wara, trgovca Binga, Velikog Cezara... I često puta povlačim paralele stvarnog života s likovima i situacijama iz stripa. Alan Ford Wikipedia

Strip još uvijek izlazi, izgubio je oštrinu, na žalost Brixy i Raviola više nisu među živima, ali status i posebno mjesto u sjećanjima je ostalo.

Otišao sam na festival u mutnoj nadi da ću možda ugrabiti priliku vidjeti scenaristu omiljenog stripa. Max Bunker me fascinirao svojom pojavom. Bez obzira na mnogobrojne obaveze, bez obzira na ugled i status koji uživa, bez obzira na to što mu je 67 godina, bez obzira na gužvu i hrpe obožavatelja, strpljivo je razgovarao sa mnogobrojnim ljubiteljima stripa, strpljivo je davao autograme, potpisivao stripove, majice, plakate, odgovarao na pitanja novinarske ekipe, šalio se s prisutnima.
Bez imalo nadmenosti i nadutosti, niti u jednom trenutku nisam imao dojam da mu je to sve skupa teško, činilo se kao da u svakom trenutku uživa i da mu je sve skupa vrlo zabavno.
Nije bilo nogometaša, manekenki, nije bilo novinarskih ekipa zaduženih za praćenje jet-seta, samo jako puno ljudi dobre volje, i jedna legenda tu među nama.




Na današnji dan 1991. umro je Freddy Mercury.

"Alway forgive your enemies, but never forget their names."
John F. Kennedy

Radio Ogulin je objavio jedan vrlo lijep tekst o gradnji HE Lešće: Radio Ogulin
Kao da vijest o izgradnji HE prolazi pored javnosti, bez neke argumentirane rasprave pro et contra izgradnje.
Iako ništa od svih naših vapaja, iako po svoj prilici neće ni biti neke rasprave na tu temu, i bit će kako mora biti, na stranicama Zelene Akcije možete se pridružiti uzaludnoj peticiji protiv ovakvog načina rješavanja energetskih problema u našoj zemlji Zelena akcija

Danas je datum za kojeg svi Amerikanci znaju gdje su bili tog dana 1963. godine. Naime, tog dana je u Dallasu ubijen američki predsjednik John Fitzgerald Kennedy.

"Only after the last tree has been cut down,
Only after the last river has been poisoned,
Only after the last fish has been caught,
Only then will you find
That money cannot be eaten."
proročanstvo indijanskog plemena Cree

Vjerujem da ste svi dobili barem jednom mail Zelene akcije pod naslovom PreDobra za tako malo struje, koji ovih dana uzaludno kruži internetom i govori protiv izgradnje HE Lešće. O toj izgradnji se govori već 20-ak godina, i sada se krenulo sa realizacijom projekta.

Za one koji nisu čitali, samo par osnovnih činjenica koje se navode u mailu:
- cijena projekta je oko 67 000 000 EUR
- brana visoka 52,5 metara potopit će kanjonski dio Dobre u dužini od 12,5km, pretvorivši ga u akumulacijsko jezero
- elektrana će biti snage 42MW , planirana godišnja proizvodnja 92GWh
- planirana proizvodnja zadovoljava potrebe Hrvatske za strujom u iznosu od oko 1% (jedan)
- autori tvrde da bi se modernizacijom i rekonstrukcijom sistema prenosa el. energije od proizvođača do potrošača mogla postići takva ušteda
- 10 špilja u kojim obitavaju mnoge zaštićene i ugrožene vrste će biti potopljeno
- u Dobri živi 36 vrsta riba, od kojih je 19 ugrožena vrsta, među njima je najugoroženija mladica (hucho hucho)
- Karst Waters Institute, West Virginia, SAD je 2003. proglasio ogulinsko područje jednim od 10 najugroženijih krških ekosistema u svijetu (oni su bili autori i slogana koji je dugo stajao iznad ponora, dok ga vjetar nije potrgao)








- studija utjecaja na okoliš datira iz 80-ih godina, kada su standardi bili znatno niži. Studija je nedostupna javnosti, i do nje je nemoguće doći
- gradnjom HE Lešće krše se otprije potpisane međunarodne konvencije:
Bernska konvencija - o očuvanju raznolikosti vrsta i staništa
Bonska konvencija – o zaštiti migratornih vrsta
Evropska direktiva o vodama

To su činjenice, nasuprot kojih stoji projekt koji se planira već skoro 30 godina, za koji je zatvorena financijska konstrukcija i u krajnjoj liniji postoji potreba za konačnim rezultatom tog produkta, a to je struja.

Definitivno je potrebno stvoriti nove izvore energije, a vjerujem da je energija hidroelektrana kao i vjetroelektrana ili elektrana na sunce u konačnici znatno jeftinija od termoelektrana, nuklearnih elektrana ili uvoza struje bilo kojeg izvora. Ne može se napraviti omlet da se ne razbiju jaja.

Ali graditi akumulacijsko jezero u kraškom području otvara jako puno pitanja za koja ne možemo biti sigurni da su dani adekvatni odgovori. Pitanje je i tektonske sigurnosti područja, pitanje je na koji način tehnički izvesti da akumulacija na ovako poroznom terenu ne gubi vodu i sigurno postoje stotine izazova pred projektantima i graditeljima.
Sigurno će i sama gradnja izazvati velika onečišćenja i imati negativan utjecaj po okoliš.

Siguran sam da ništa neće biti od svih organiziranih protesta, već se predaleko otišlo sa planovima i sigurno je da će HE Lešće biti izgrađena, i da će krajolik biti nepovratno promijenjen, sa svim posljedicama na koje upozoravaju autori protesta.

S druge strane, to će značiti ipak manji uvoz struje, više radnih mjesta, šansu za napredak cijelog kraja i u konačnici zemlje, zamah privredi, uključivanje velikog broja domaćih izvođača u projekt.

Novi izvori energije su nam nasušno potrebni, i sigurno je da će se graditi i dalje. Samo se nadajmo da neće biti rađeni prema studijama starim 20 i više godina.

Je li cijena koju smo za to platili i koju ćemo još dugo plaćati previsoka?

"Yes, 'n' how many times can a man turn his head,
Pretending he just doesn't see?
The answer, my friend, is blowin' in the wind,
The answer is blowin' in the wind."

Kad smo već kod cijene napretka i mijenjanja prirode u svrhu ljudskog napretka, na današnji dan 1869. otvoren je Sueski kanal.


Opet je došlo do gubitka teksta i komentara na neke postove, o čemu možete čitati na naslovnici bloga.
Tekst sam vratio s Arhiva bloga. Kako je tekst komentara ograničen, komentare sam vratio na kraj teksta, kurziv, ispred stvarnih komentara, tj. mjesta gdje su nekada bili komentari..


Komentari:
Mislim da smo svi debelo zakasnili,jer se otkup zemljišta sistematski vodio barem 20 godina i tu smo gdje smo.Zelena akcija je trebala pokrenuti stvar bar pred 10 godina. LJudi uz Dobru , mislim vlasnici zemljišta jedva su dočekali da njihovu škrtu zemlju netko hoće kupiti jer se živjelo siromašno i bez neke perspektive. Oni sada misle da će im jezero donijeti turiste i vikendaše pa da će biti bolje. ALI NIŠTA NAM NEĆE ZAMIJENITI NETAKNUTU PRIRODU, BILJE , ŽIVOTINJE, TIŠINU. Cijena napretka je vrlo velika, a budimo iskreni tko bi od nas bio sopeman odreći se blagodati elektične energije. (Promatrač 17.11.2006. 19:53)

Alternativa gradnji te hidrocentrale jest gradnja plinskog agregata, što nam nije nimalo u interesu jer bismo u 2007. trebali ratificirati protokol iz Kyota, uvoz struje koji je uvijek najskuplje rješenje, a godišnja proizvodnja od 900 GWh, što pouzdano znam iz vlastitih izvora znam znači gradnju otprilike 300 vjetroelektrana na vrlo pogodnim lokacijama kao što je recimo Lastovo ili vanjski otoci. Hm, then again, investicija u 6 vjetroelektrana na Pagu pokazala se promašajem i Adria Wind Power na tom projektu pouzdano gubi novce. S druge strane, ne znam je li netko svjestan kakvu vizualnu devastaciju predstavlja gradnja 300 vjetroelektrana, bilo gdje, a osim toga, vjetroelektrane zbog hirovitosti vjetra moraju u alternativi imati neki konvencionalni izvor energije. Ono što bi trebalo napraviti jest ponoviti studiju okoliša, ali mislim da se time ništa mnogo ne bi promijenilo, a za donošenje nacionalnog plana energetske učinkovitosti nemamo ni političke ni druge volje. :-) (bezkomentara.org 17.11.2006. 21:58)

"Opportunity is missed by most people because it is dressed in overalls and looks like work."
Thomas Alva Edison

Kako javljaju Radio Ogulin i Ogulinski list sa sjednice gradskog poglavarstva, izgleda da su konačno razriješeni imovinsko pravni odnosi u Poduzetničkoj zoni. Konačno neka lijepa vijest kad je zona u pitanju.
Nije im dugo ni trebalo, nakon svega nekoliko godina uspjelo se i to istjerati na čistac.

Ta stijena spoticanja, spomenik nemoći, neznanju, nesposobnosti i slučajnosti, simbol rasta i pada grada zajedno s Bechtelom, ovime je možda dobila posljednju šansu da konačno postane važan privredni subjekt našeg grada.

Hvalevrijedno je da se konačno krenulo s mrtve točke, bez obzira na ljude koji su je do sada vodili u propast. U ovom trenutku mi se čini da je zona na rubu provalije, i za nadati se da njeno vrlo rukovodstvo neće učiniti odlučni korak naprijed.
Konačno se stvaraju preduvjeti da zona počne donositi prihod. Osim Semmelrocka i Og Grafike, jedini prihod od zone do sada je bio prodaja zemlje tj. humusa.

Kao i njihovi mentori, i naši mali vlastodršci su odlučili rasprodati zemlju. Kako vladaju manjim komadom zemlje, manje su i prodali.

Nema smisla plakati nad prolivenim mlijekom i proteklim vremenom, treba se okrenuti budućnosti.

Je li ovo pravi put?
Bolji je od onoga kojim je zona do sada išla, u svakom slučaju. Ali u današnje vrijeme, kada onaj tko ima novac diktira pravila i određuje uvjete igre, vjerujem da je potreban agresivniji i proaktivniji pristup vođenju tako kompleksnog projekta kao što je poduzetnička zona. I potrebna je sposobnost, a ne podobnost. Pogotovo kada ta podobnost povlači za sobom i neprikrivenu nesposobnost.

Ne smije zona više biti mjesto za uhljebljivanje zaslužnika, već mjesto gdje će konačno i mladi našeg grada vidjeti svoju mogućnost. Ako prošećete gradom iza 19 sati, vidjet ćete da su ulice prazne, tek pokoji auto ili šetač. Krajnje je vrijeme da se vrati osmjeh na lica naših sugrađana, da se počne svjetlije gledati u budućnost, da konačno mladi požele ostati u našem gradu i ovdje graditi svoju budućnost.

Žalosni su rezultati ispitivanja na državnoj razini koji su pokazali da većina mladih želi posao u "državnim" firmama. U današnje vrijeme to su jedine firme koje u biti pružaju ono što je davao socijalizam, a to je sigurnost u posao, plaću koja ne kasni i ne ovisi o rezultatima rada, kasniju mogućnost zapošljavanja rođaka i prijatelja, sindikat koji se brine o svinjskim polovicama i jajima, pa eventualno i jubilarne nagrade, božicnice, K-15 i slično, lagano ispijanje jutarnje kavice uz novine, bez prekovremenog rada, i u takvom okruženju čekanje mirovine.
Kako ne mogu svi biti u partiji ili igrati nogomet, onda je to za većinu krajnji doseg koji žele u životu. A to treba promijeniti.


Potrebno je ići za kapitalom, trčati, vući za rukav, davati olakšice, poklanjati ako treba, ali moraju se, ultimativno, otvoriti nova radna mjesta i privući investitori. Ne treba čekati da oni dođu u našu zonu, već ih treba tražiti i privlačiti.
Po meni bi svakome tko zaposli 50 ljudi u bilo kakvoj proizvodnji trebali zemlju pokloniti, na ime poreza i prihoda će se ta investicija vrlo brzo isplatiti.

Nema tu puno mudrosti, treba se ugledati na uspješnije od nas. To nije teško (mislim na drugi dio rečenice, ima ih mnogo koji su puno uspješniji od nas). Problem je savladati sujetu i priznati da se radilo loše, ili da se nije radilo uopće, i okrenuti novi list.

Pogledajmo Varaždin, pogledajmo njihovu industrijsku zonu, pogledajmo kako ona raste i širi se, i kako se u njoj ne otvaraju Bile, Lidli, Kauflandi, već proizvodni pogoni koji generiraju prihode, a ne samo uvoz. Preslikajmo njihov model ponašanja, preslikajmo njihov način rada, pogledajmo kako se njihovi političari bore za svoj grad, pogledajmo kako oni privlače ulagače.

Jer, ne vjerujem da će ulagači doći sami od sebe u naš grad. Treba za njima trčati, treba im dati gotove i pripremljene konkretne ponude, treba im točno reći što dobijaju a što se od njih očekuje. Ali ne treba ih čekati, jer čekalo se sve ove godine.

Učinjen je prvi korak, možda i u svjetlu priprema za iduće izbore. Slažem se da i put od 7000 milja počinje prvim korakom, ali svi su već odavno na putu, pa moramo trčati da ih stignemo.

Ovo je nastavak na teme koje se provlače kroz nekoliko posljednjih postova, a to je iznošenje ideja kako revitalizirati naš grad. O zoni smo svi već dosta pričali, pisali i komentirali, vidjet ćemo hoće li s ovom akcijom nešto konačno biti pomaknuto u pravom smjeru.

Prema vijestima RO i OL, za očekivati je da će ubuduće sjednice gradskog vijeća biti još rjeđe, jer će vjećnici dobijati 350kn mjesečno bez obzira koliko se često sastajali.
To ide na ruku vladajućima, jer i do sada, uz časne iznimke gđe Vuković i dr. Božića, vijećnici se baš i nisu naradili, osim zna se za koga i za čiji džep.
Pa je i za nas sve jeftinije da se što rjeđe sastaju. Jedino što ćemo ostati prikraćeni za mnoge izljeve gluposti i primitivizma , ali i bez toga nam je bolje.
Njihovu ulogu mogu preuzeti pojedini komentatori na blog stranicama, neki vrlo primitivni, a neki malo sofsticiraniji (a tko zna, možda je riječ o istim ljudima).

Hvalevrijedna je i odluka da se novac koji je Bechtel uplatio na ime neuplaćenog poreza 35 000 000kn ne potroši olako, već da se svota od 30 000 000 kn oroči u banci.


Na današnji dan 1483. rođen njemački teološki reformator, začetnik protestantizma i filozof Marin Luther (31.X 1517. objavio je na vratima crkve u Wittenbergu javnu raspravu svojih 95 teza o indulgencijama, dogmama i uređenju crkve kojima je bio povod trgovanje oprostom grijeha), 1493. rođen švicarski kemičar Philippus Aureolus Paracelsus , 1759. rođen njemački pjesnik Friedrich Schiller, 1925. rođen glumac Richard Burton, 1938. umro otac moderne turske države Mustafa Kemal paša Ataturk, 1975. potpisan Osimski sporazum.



"Damnabuntur ineternum cum suis magistris, qui per literas veniarum securos sese credunt de sua salute. "
Martin Luther, 32. teza 95 teza, engleski jezik

Komentari:
Ogulin ima potrebu za novim idejama. Nove ideje donose novi ljudi, novi poduzentnici , zalosno je da su drzavne firme san svih koji zele raditi. Pogledajmo malo oko sebe? Bilo bi zgodno da netko, tko je neopterecen politikom( nezavisan), napravi analizu o strukturama nasih poduzetnika i politicara. Ponavljam, politicki neutralan a socioloski i ekonomski argumentiran. O tome koliko je nasih poduzetnika rezultat promjena u nasem drustvu posljednjih pet, sest godina.Koliko nasih politicara je napravilo prve korake u "mraku", proplesalo u "mladoj demokraciji" (uprkos tome sto su oni vec prosli prvu mladost), sada mi sepamo a oni jos uvijek plesu. Obrtnici, hm,hm, hm sjecam se mnogih njih, kada su bili drugovima drugovi, radili na tzv. "vikendicama", a fakture slali u firme i opcinu. (krlenac 13.11.2006. 15:15)

"Problem je savladati sujetu i priznati da se radilo loše, ili da se nije radilo uopće, i okrenuti novi list. .."...U tome je citava istina, ali i ono najteze...Topli pozdrav saljem ti. (Izgubljene nade 13.11.2006. 20:51)

Tako je lako ocrniti sve, ali sebe ne vidim. Mogu reći da je skoro sve rečeno i točno. I za mene je Varaždin pojam za poslovnost poduzetničke zone i cijelog njihovog kraja. Ali...
Varaždin je počeo sa zonom prije više od 20 godina!!! Rezultati se vide tek zadnjih nekoliko godina. I ja bih rado da to ide puno brže; teoretski i može, ali praksa ne dopušta. Split je za nas velegrad, puno povoljniji položaj ima od Ogulina pa ima svega nekoliko poduzeća u njoj. Od šume se ne vidi drvo! Samo kritike,...Objektivnost nikoga ne zanima. Da li se moglo bolje i brže? Jeste! Ponavljam, samo teoretski. Za mene je svaki dogođaj u našoj zoni - svetak. Za sve treba stvarno puno toga odraditi, a da se baš i ne vidi. Dopustite mi da ne mogu znati nečiji posao i probleme s njime, a da sam to nisam ili ne radim. Slažem se da izgleda sporo, ali uvijek ima "ali".
A što se tiče spomenutih vijećnika baš su primjeri za pravog čovjeka na pravom mjestu!!!!! Neću više o njima; ne zavređuju! (fran 15.11.2006. 07:28)

Svi moji komentari su uvijek subjektivni, ali su iskreni (a ko u to može biti uvjeren?). Ovako kako radi ogulinska zona, budimo realni, s ljudima koji ju vode i načinom na koji ju vode, ni 200 godina im neće biti dosta. A i nema se više vremena čekati i polagano se razvijati, mora se djelovati sad i odmah.
To što negdje drugdje uprkos boljem položaju radi malo firmi me niti tješi, niti previše zanima. Zanima me da Ogulin prosperira, a to s ljudima koji su prije toga toliko toga upropastili će biti teško izvedivo.
Svaki događaj u zoni jest svetak. Ali, koliko je tih događaja bilo? I koliko će ih biti, i kada?

Vrijeme prolazi, kao i sa pristupnim fondovima EU, koji odlaze u Karlovac, a ne u Ogulin. Nije kadar poslan u zonu da bi ju upropastio< nauštrb Karlovca (nadam se), ali je činjenica da ako imaju imalo morala, nakon svih dubioza, i nakon toliko puno vremena potrošenog uzalud, netko bi morao letjeti.
Uvijek ima neki ali, ali nemamo puno vremena, pregazit će nas poslovne zone otvorene znatno kasnije ne samo od varaždinske, već i od naše. (ogulin 15.11.2006. 20:18)

Ha, možda se i nije puno za čuditi ovima na gradskoj razini kad vidimo koji su tek tipovi na vrhu u državi. Ste vidjeli ovog ministra na Tv? Geeeniiijjaalnooo! Ministar?!!
Evo ovdje (Ogulinske uske staze 16.11.2006. 21:39)

Koliko će dogođaja biti i kada? Oguline, pričekajmo još malo, možda koju godinu ili manje! Strpljenja molim mada se kritika mene ne tiče. Znam da ovdje za kompjutorom ja ne mogu znati što sve treba odraditi, zakonito i ...za našu zonu, ali znam da to nije udluka da li idem na neku utakmicu. Sigurno se posao osmišljavanja zone ne rješava ovim putem ili na semaforu. Obzirom da Vas ne poznam molim da mi objasnite Vašu stručnost u privrednom poslovanju ili obrtu kada tako sigurno nastupate i znalački sve objašnjavate u obliku pustih kritika po kojima bih, da u to vjerujem, čak mogao zaključiti da ste najveći poslovni stručnjak.
Jasno- i ja očekujem brže, brže,... ali očito ne ide! Ili smatrate da su svi, koji su uključeni u zonu na bilo koji način, unutarnji neprijatelji? Vašu kritiku želim prihvatiti samo kao poticaj za bolje, ali se bojim da Vam to nije cilj. Dopustite mi malo zloće: imate li Vi "stručnjaka" za našu zonu?
Dajmo prijedloge za brže i bolje, a ne samo kritike. To može svatko onako iz rukava. Dajmo nešto iz glave, za razliku. Gdje nam je bivši DIP? Još 1993. godine je u i oko Zagreba bilo preko 50 malih pilana! Ogulinska je trebala nestati da metropola (skoro Slavonija) može rezati našu bukvu i jelu! To su činjenice koje ne smijemo zanemariti. To je naša stvarnost i u njoj trebamo stvoriti našu zonu za nas, prvenstveno Ogulince. Tu stvarnost treba mijenjati što se i događa, ali "Kadija te tuži-Kadija ti sudi". Razmislite o ovome ako zaista niste samo zli kritičar. (fran 17.11.2006. 14:14)

fran
Nemam "stručnjaka" za zonu, niti navijam za bilo koga.
Ako zaista vjerujete da ovi koji sada vode zonu to rade dobro, onda po tom pitanju nemamo o čemu razgovarati, i nema potrebe da dalje komentiramo ovu temu. Možda se nađe neka tema oko koje će nam stavovi biti bliži, ili oko koje nećemo biti tako nepopustljivi, ovdje očito ja u klin Vi u ploču ili obratno, kako Vam drago.

Možete li mi reći koje to kvalifikacije ima sadašnje rukovodstvo zone, kad ste već uočili kako ja nisam "poslovni stručnjak"?

Moja kritika nije zla, niti je sam sebi cilj, nego je argumentirana time što i kako je napravljeno svo ovo vrijeme postojanja zone. Osim toga, neke zone su otvorene poslije naše, pa posluju bolje, pisalo se o tome na drugim blogovima, da ne ponavljam.

"Kadija te tuži kadija ti sudi" nisam shvatio pa ne mogu odgovoriti.

Cilj mi je da bude bolje, a ne samo da kritiziram, pokušavam iznesti i prijedloge, ali očito niste od početka s ovim blogom, ne čitate moje duge i dosadne postove do kraja već na brzaka preletite preko teksta, kad ste to zaključili.

Za razliku od kritike radi kritike, pokušao sam iznesti par prijedloga i zamolio sam i ostale da ih iznesu, što napraviti i kako pokušati pokrenuti posrnuli grad s novcem koji je stigao od Bechtela.

Nisam primjetio Vaše prijedloge ni komentare po tom pitanju?
Pa da sam maliciozan pitao bih tko tu kritizira samo da bi kritizirao. (ogulin 17.11.2006. 14:52)

"...Prvi dan smo sedeli
i prvi dan je prošao kraj nas
drugi dan smo sedeli i čekali
i drugi dan je prošao kraj nas
treći dan već smo pružali ruke
i treći dan je prošao kraj nas
peti dan smo sedeli i čekali
i plakali i sedeli i čekali i plakali..."
EKV: "Ljudi iz gradova"

Prethodna tema nije izazvala toliko zanimanja koliko sam se nadao. Žao mi je zbog toga, svakako mi se čini da postoji puno dobrih načina da se utroši toliki novac. Nisu se javili čak ni oni koji nas napadaju da samo anonimno lajemo i drobimo gluposti, da samo kritiziramo.
Izgleda da su se svi pomalo umorili od teških tema, a baš sam poželio dokazati da mogu(žemo) biti i kontruktivni. Rezultat je isti, ali probali smo.

Samo da na brzinu ipak još jednom rekapituliram, radi ljudi koji ne vole čitati moje duge postove:
- sanacija vodovodne mreže u gradu
- revitalizacija poduzetničke zone
- proizvodnja hrane
- turizam
- plinifikacija
- pristupni fondovi EU
- proširenje kapaciteta dječjeg vrtića
- rješavanje odlagalište otpada
- osnivanje gradske tvrtke koja bi pokrenula bilo kakvu proizvodnju vezanu uz šumsku industriju, gdje imamo najviše iskustva i kadrova
- sanacija ogulinske bolnice
...



Fotografije sa šetnji od utorka i subote. Za razliku od jutrošnjeg vremena koje je toplije ali oblačno, subota je bila zaista divna, sunčana. Kako je vrijeme odmicalo današnji dan je sve ružniji i ružniji, grad je opet sablasno pust.

Kako je srijeda bila neradna, utorak je bio sajmeni dan pa je grad živnuo.













Na današnji dan 1492. Columbo na Kubi prvi put dolazi u kontakt s kukuruzom, 1943. osnovan TANJUG, 1946. u Kongres SAD izabran je demokratski senator iz Massachusettsa John F. Kennedy,1971. LA Lakers pobijedili prvu od 33 uzastopne utakmice, 1994. umro Milan Mladenović.


Komentari:

Tko je autor uvodne pjesme, tj. dijela nake pjesme. I tko vam je taj Milan Mladenović. Hvala! (Znatiželjnik 05.11.2006. 18:54)

Znatiželjnik
Autor uvodne pjesme "Ljudi iz gradova", čiji dio sam naveo, je baš taj Milan Mladenović, pjevač grupe Ekatarina Velika (EKV) (ogulin 05.11.2006. 19:11)

E da, kultna rock grupa nekađašnjih Yu prostora. Na žalost, mislim da više nitko iz grupe nije među živima. (Ogulinske uske staze 05.11.2006. 20:20)

Čitam vas već dugo, stalno čekam koga ćete spomenuti od velikih ljudi hrvatske povijesti , glazbe , umjetnosti i slično, ali ništa ili vrlo rijetko. Mislim da to vrlo znakovito govori nešto o vama. To ne znači da vaše opaske o našem gradu nisu u radu ali ipak... (Anonimac 05.11.2006. 21:51)

...a Tadija je, primjerice, proslavio 101. rođendan.... (Ogulinske uske staze 05.11.2006. 22:03)

Anonimac

A što to govori tako znakovito o meni? Dovršite rečenicu Ali ipak...?

Pisao sam o velikim ljudima hrvatske kulture i umjetnosti kada su se uklapali u postove, jer ovo je prije svega blog o Ogulinu i moja razmišljanja o gradu, ljudima i događajima vezanim uz Ogulin i ono o čemu pišem (povijest je po tom pitanju vrlo klizav teren, a i oni koji su obilježili povijest obično nisu ostavili citate koji bi se ukopili u moje postove. Što se tiče glazbe, to je područje na kojem se ne snalazim, i ne vidim kako bih mogao citirati nečiji notni zapis).
U događajima koji su se odigrali na dan kada pišem post nastojim odabrati neke koji su zanimljivi, nije mi cilj zamijeniti TV-Kalendar, niti mislim da su to najvažniji povijesni ili kulturni događaji tog dana. Sigurno postoje blogovi i stranice koje o temama koje Vas zanimaju pišu bolje i preciznije i utemeljenije od mene. Ne smatram da su brak koji je sklopio Elvis Presley ili datum prvog koncerta Rolling Stones bitni u kozmičkim razmjerima, ali mi se čine zgodni kao zanimljivost da se vidi koliko je vremena proteklo od takvih događaja.

Dragutin Tadijanović je rođendan proslavio 4.XI, a ja sam post pisao 5.XI, a osim toga post 5.XI je bio uglavnom bez ocjena i komentara, samo fotografije od cijelog tjedna.

Ako zaista čitate blog već dugo, onda ste morali primjetiti postove u kojima sam dosta pisao i citirao Cesarića, Ujevića, Tadijanovića, Krležu, Gundulića, Mažuranića i da ne nabrajam dalje. Neke sam samo naveo, bez da sam ih potpisao, pretpostavljajući da će čitaoci znati o kome je riječ. Možda otud Vaša ocjena?

Ne mogu Vam reći kada ćete dočekati to što želite čitati na ovom blogu, jer nisam shvatio što Vas to smeta i zbog čega mi zamjerate. Ako Vas smeta to što citiram i autore drugih nacija, ili prebrojavate koliko sam puta o kome pisao i tko vodi na listi onih koje citiram, onda mi je jako žao da se uopće trudite i trošite vrijeme na moj blog. Pogotovo ako vas je zasmetao frontmen EKV-a.

Blog je izvrsno sredstvo izražavanja, jer je dostupan svima, anoniman, i svatko može u bilo kom trenutku prestati čitati stranice koje mu se ne sviđaju.
I što je najvažnije, može ga i sam otvoriti i pokazati kako on misli da se to treba raditi.
Ako otvorite blog, vrlo rado ću ga posjetiti, i neću od Vas tražiti da pišete o stvarima koje mene zanimaju, niti ću Vam predbacivati odabir tema.

Moram priznati da postoje blogovi i stranice na kojima ljudi iznose ne samo stavove s kojima se ne slažem, već koji mi se i gade. Ali takve stranice izbjegavam, ne želim pothranjivati svoju mazohističku crtu i kažnjavati se čitanjem stranica koje iznose stvari koje me ljute ili smetaju.
Pa možda biste i Vi mogli ovu stranicu staviti u tu kategoriju. (ogulin 05.11.2006. 22:15)

Moram se ubaciti kao "štuka" radi bistrine pojmova, mada to nerado činim. Zašto ste se osjetili pogođeni komentarima dva različita autora. Mislim da nisu u vezi, a ako je blog slobodan za komentare ne trebate eventualnu opoziciju odmah na lijep način izgoniti iz svoga "dvorišta". Mir i tolerancija prije svega !!!! (Promatrač 05.11.2006. 22:28)

Promatrač
Nisam se uopće osjetio pogođen komentarima uskih staza, već isključivo Anonimca, i ne vjerujem da su ta dva komentara uopće u vezi, niti je to bitno.
Osim toga, opozicija nije arugmentirala ničim svoj stav, tako da mi je ostavila prostor da čistom manipulacijom zaključim što je htjela reći, i iz toga sam iščitao komentar koji mi se nije dopao, i koji je bio uvredljiv.Nemam ništa protiv argumentirane kritike, niti mislim da se sivma treba sviđati ovaj blog, ali ako im se ne sviđa, zašto mrcvare i sebe i mene ostavljajući takve komentare.

Oduvijek sebe smatram tolerantnom osobom, pa mi prozivanje koliko o čemu i kome pišem zvuči prilično uvredljivo, a tako je bio intoniran i cijeli komentar Anonimusa.
Pa je s njegove točke gledišta postigao cilj, jer sam uplovio u mutne vode razjašnjavanja što i kako sam mislio, i koliko puta sam o kome pisao. (ogulin 05.11.2006. 22:42)

Nije mi bila namjera ikoga ljutiti ovo s Tadijom i nadovezivanjem na onaj post. A što se tiče mutne vode ; "Svašta se rodi u mutnoj vodi, lukava mrena i glupavi smuđ, karaš i bandar, lopov i žandar i ribe što žive na račun tuđ.......... Ko život vodi u mutnoj vodi mora sve trikove dobro da zna,u mutnoj vodi, što mnogim godi posebno onim sa vrha i dna." :) (Ogulinske uske staze 05.11.2006. 23:30)

Dopunio bih uske staze s opaskom da je autor citata u njegovu komentaru - Dj. Balasevic.

Nesto vezano za komentare (ne i za post, osim sto su fotke za cistu peticu).
Blog (ne konkretno ovaj, vec opcenito "blog") me podsjeca na "autobusni kolodvor".
Dodje tu, zadrzi se (netko manje, netko vise) i prodje mnostvo.
(Eto, na ovom blogu cifra ulaza se primice brojci od 30.000).
Svatko tko je usao na taj "autobusni kolodvor" ostavio je (po)neki trag.
Vremenom ce postajat sve teze odrzavat red na "kolodvoru" (citaj blogu).

Dakle, autoru (bloga) nece preostat mnogo izbora. Npr. morat ce ignorirat neke od komentara (s kojim se ne slaze).
Ili zabranit "anonimcima" upad na blog ili... da dalje ne nabrajam.

Parafrazirat cu jednu staru izreku ovako: "...za dobrim blogom uvijek se i dobro prasilo...".
Pa, nek' tako bude i dalje. (BB (Bez Bloga) 06.11.2006. 01:14)

Kad smo kod citata, Inoslav Bešker je napisao u Jutarnjem listu:

"...Svi takvi ispadi bjesomučne, pa i genocidne mržnje, koji danomice kuljaju po tom segmentu hrvatskoga obavijesnog prostora, beziznimno su anonimni. Iza njih stoji samo “nickname“, pseudonim, iza kojega, kao štita, nekažnjivo nalazi utočište razulareni mrzitelj.

Ni po jada kada bi posrijedi bili tek frustrirani primitivci. Na žalost, u taj društveni otpad se uvršćuju i pojedinci s neprijepornim javnim ugledom. Na primjer, novinari kojima ni inače ne manjka prigode za javno iskazivanje svojih gledišta, profesori, vjerski djelatnici (za svaki takav slučaj imam podatke). Jedna od prijetnji smrću, dakako anonimna, upućena mi je s kompjutera veoma ugledne knjižnice, kamo baš ne zalaze neobrazovani barabe. Obrazovani, očito, da.

Nekada, dok još nije bilo interneta, vladalo je pravilo da se ne objavljuju anonimna pisma čitatelja, pa čak i da se provjerava je li pismo zaista poslao onaj tko je pod njim potpisan. Morali smo, dakako, voditi računa o strahu ljudi, osobito onih suočenih s nepravdom. Pa i o privatnosti.

Stoga je uvedena i praksa da pri objavljivanju izostavimo potpis, s naznakom “podaci poznati uredništvu“, koje smo krili kao profesionalnu tajnu, preuzimajući na taj način moralnu i kaznenu odgovornost za autentičnost teksta.

Toga u internetskim “komentarima“ nema. Preuzete su manire iz “blogosfere“: internetski portali, pa i oni koji se uklapaju u definiciju javnih obavijesnih sredstava, funkcioniraju kao privatni blogovi anonimnih mrzitelja.

Bi li rješenje bilo zabraniti anonimne komentare? Možda. Ali bi time javnost bila prikraćena za jednu mučnu spoznaju: da vidi kakvi smo, mi u Hrvatskoj, kada vjerujemo da smo nekažnjivi. Na što smo sve spremni

Sve do odurnih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, poduzetih u prošlom stoljeću, praktički pod svakim režimom i sa svake idejne strane. Internet nam omogućuje da vidimo kako taj tip podlosti nije rezultat samo iznimnih situacija, nije samo reakcija na teške nepravde. Nema prostora da sada razglabamo koliko je to primjereno očekivanoj slici o našem nacionalnom, vjerskom ili inom kolektivnom biću. Naravno da sama glasila (dakle: i novinari u njima) nisu nevina kao novorođenčad, kad je riječ o govoru mržnje. Ne samo u Hrvatskoj.

I drugdje glasila - na svim medijima, ne samo na internetu - prenose, a gdješto i sama stvaraju, govor netolerancije ili čak mržnje. Međunarodne novinarske federacije su počele uočavati opsege tog problema. Evropska federacija je o tome raspravljala u Bilbau, a u Bruxellesu je nedavno dogovorena da netolerancija u medijima bude tema sljedećeg skupa Međunarodne federacije novinara (IFJ) u Moskvi.

I Hrvatsko novinarsko društvo je pozvano da izvijesti o pojavama netolerancije na svom području. Dovoljno je dva-tri dana slušati informativne sadržaje po našim elektronskim medijima, ili listati hrvatske novine pa se uvjeriti koliko netolerancije ima ne samo spram manjinskih i “različitih“ skupina, pa i spram drugih nacija, nego i spram pojedinih regionalnih grupa unutar same hrvatske nacije (mogao bih napisati sagu o ispadima netrpeljivosti ili čak mržnje kojima sam u Zagrebu bivao izložen kao Dalmatinac; i u nekim prijetnjama smrću ili sakaćenjem nije manjkalo prizivanja na moje dalmatinsko podrijetlo - prekjučer mi je stigla posljednja, vjerojatno ne i zadnja, dakako od anonimna kukavice). Bit će zanimljivo vidjeti kako će Hrvatsko novinarsko društvo odgovoriti na taj zahtjev.

Međunarodne novinske udruge se, eto, suočavaju s netolerancijom kao problemom - ali u Hrvatskoj (i u nekim susjednim zemljama, poput Srbije i Slovenije, s kojima se inače ne volimo uspoređivati) ta netolerancija je toliko puta prešla u izravni govor mržnje, da smo već i na nj oguglali, pa “obične“ izraze netolerancije i ne primjećujemo - kao što se nije percipirao mobbing u godinama kada su ljudi brutalno šikanirani ili čak ubijani.

Ili kao što gladni teško da imaju interesa da im se objasni razlika koja razdvaja chablis gran cru i chablis premier cru. Čak ni ako je serviran dok smo razgovarali s premijerom.

Novinarsko vijeće časti time se - zasad - ne bavi. Ono, naime, djeluje tek po prijavama, a u nas veoma rijetko prijavljuje onaj tko nije izravno prozvan. Samo jednom se, koliko pamtimo, prijavom reagiralo na govor mržnje upućen drugima, pa i tada je novinar prijavio drugog novinara koji je s mržnjom pisao o trećim novinarima.

Nezavisnog ombudsmana koji bi zastupao publiku - nemamo. Poneko glasilo ga ima, ali posve formalno, djeluje kao kozmetičar koji prikriva pjegice na koži, a gubu tretira kao šarmantan detalj.

Dokad se kanimo praviti kao da se to nas ne tiče? " (ogulin 06.11.2006. 10:35)

Hvala ti na setnji uz jezero, dok je sunce milo lice u njemu. Hvala ti na setnji gradom, dok poput sablasne tisine odjekuju samotni koraci...Gdje su ljudi..?..Osjecam se poput skitnice u neko drugo vrijeme...Kao da me noz vremena prepolovio i zaboravio na kutu ulice...Ljetos sam sjedila tamo...Ista praznina...Isti sapat zaboravljenih koraka...Isti susanj otpalog lista...Topli pozdrav saljem ti. (Izgubljene nade 06.11.2006. 12:03)

Brojčanik na ovom blogu okreće se sve brže i teme se nameću same, a ova se izrodila sama od sebe i mogla bi pričati o blogovima, komentatorima i razmišljanjima ljudi koji možda nikad neće sjesti zajedno i pričati o sebi toliko kao na stranicama blogova. Možda je to i prilika da budemo iskreniji nego inaće, možda razlozi za postojanje blogova i komentiranje na njima i leže upravo u činjenici da možete izraziti svoje mišljenje, poneki i gnjev, bez posljedica.

Imate pravo kad izražavate negodovanje zbog Anonimca, čiji je to izgleda nick, jer očigledno je da da je upao prekasno na Vaš blog da bi uočio da su vam citati koje uzimate za misli vodilje svojih tekstova zapravo misli pametnih i izuzetnih osoba, ma u kojem se oni gnjezdu nalazili. I ako nas sredina u kojoj živimo nastoji upiti u sebe, uvijek će postojati oni koji će misliti drugačije i neće si dozvoliti da povlađuju i odobravaju ono što nije po njihovom ukusu dobro i moralno. Kako su vremena uvijek ista za one koji misle drugačije od većine, netko iz te manjine izmislio je alternativni način komuniciranja a to je upravo ovo što mi radimo. Nije se potrebno opravdavati, ali je dobro da poneki takav komentar ponuka i druge da bi se čula različita razmišljanja. To što tako znakovito govori o Vama jest,da se nalazite u tako obožavanoj i tako omrznutoj manjini! I ja ću Vam ponuditi jedan citat, koji će reći zašto volim blogove, zašto komentiram i što zapravo tražim?

"Ako na velikom putovanju kroz život čovjek ne može naći nikoga tko je bolji ili barem podjednako dobar kao on, neka radosno putuje sam: budala mu ne može pomoći na putu..."
Dhamma-padam
Pozdrav! (Argus 06.11.2006. 20:01)

Više je ovaj blog od "zapisane muke razgovora sa samim sobom", pokreće stvari. Pozdrav. Hvala na raskoši slika. (Um 09.11.2006. 11:43)

Prema danasnjim vijestima ROG (Radio OG) "za kupce u Poduzetnickoj zoni Poglavarstvo omogucilo niz pogodnosti".
Ipak se (nesto) krece.
Uvjeren sam da je i ovaj blog bio jedna od inicijalnih kapsla za pripremu i donosenje ove odluke. (BB (Bez Bloga) 09.11.2006. 15:44)