"...Prvi dan smo sedeli
i prvi dan je prošao kraj nas
drugi dan smo sedeli i čekali
i drugi dan je prošao kraj nas
treći dan već smo pružali ruke
i treći dan je prošao kraj nas
peti dan smo sedeli i čekali
i plakali i sedeli i čekali i plakali..."
EKV: "Ljudi iz gradova"
Prethodna tema nije izazvala toliko zanimanja koliko sam se nadao. Žao mi je zbog toga, svakako mi se čini da postoji puno dobrih načina da se utroši toliki novac. Nisu se javili čak ni oni koji nas napadaju da samo anonimno lajemo i drobimo gluposti, da samo kritiziramo.
Izgleda da su se svi pomalo umorili od teških tema, a baš sam poželio dokazati da mogu(žemo) biti i kontruktivni. Rezultat je isti, ali probali smo.
Samo da na brzinu ipak još jednom rekapituliram, radi ljudi koji ne vole čitati moje duge postove:
- sanacija vodovodne mreže u gradu
- revitalizacija poduzetničke zone
- proizvodnja hrane
- turizam
- plinifikacija
- pristupni fondovi EU
- proširenje kapaciteta dječjeg vrtića
- rješavanje odlagalište otpada
- osnivanje gradske tvrtke koja bi pokrenula bilo kakvu proizvodnju vezanu uz šumsku industriju, gdje imamo najviše iskustva i kadrova
- sanacija ogulinske bolnice
...
Fotografije sa šetnji od utorka i subote. Za razliku od jutrošnjeg vremena koje je toplije ali oblačno, subota je bila zaista divna, sunčana. Kako je vrijeme odmicalo današnji dan je sve ružniji i ružniji, grad je opet sablasno pust.
Kako je srijeda bila neradna, utorak je bio sajmeni dan pa je grad živnuo.










Na današnji dan 1492. Columbo na Kubi prvi put dolazi u kontakt s kukuruzom, 1943. osnovan TANJUG, 1946. u Kongres SAD izabran je demokratski senator iz Massachusettsa John F. Kennedy,1971. LA Lakers pobijedili prvu od 33 uzastopne utakmice, 1994. umro Milan Mladenović.
Komentari:
Tko je autor uvodne pjesme, tj. dijela nake pjesme. I tko vam je taj Milan Mladenović. Hvala! (Znatiželjnik 05.11.2006. 18:54)
Znatiželjnik
Autor uvodne pjesme "Ljudi iz gradova", čiji dio sam naveo, je baš taj Milan Mladenović, pjevač grupe Ekatarina Velika (EKV) (ogulin 05.11.2006. 19:11)
E da, kultna rock grupa nekađašnjih Yu prostora. Na žalost, mislim da više nitko iz grupe nije među živima. (Ogulinske uske staze 05.11.2006. 20:20)
Čitam vas već dugo, stalno čekam koga ćete spomenuti od velikih ljudi hrvatske povijesti , glazbe , umjetnosti i slično, ali ništa ili vrlo rijetko. Mislim da to vrlo znakovito govori nešto o vama. To ne znači da vaše opaske o našem gradu nisu u radu ali ipak... (Anonimac 05.11.2006. 21:51)
...a Tadija je, primjerice, proslavio 101. rođendan.... (Ogulinske uske staze 05.11.2006. 22:03)
Anonimac
A što to govori tako znakovito o meni? Dovršite rečenicu Ali ipak...?
Pisao sam o velikim ljudima hrvatske kulture i umjetnosti kada su se uklapali u postove, jer ovo je prije svega blog o Ogulinu i moja razmišljanja o gradu, ljudima i događajima vezanim uz Ogulin i ono o čemu pišem (povijest je po tom pitanju vrlo klizav teren, a i oni koji su obilježili povijest obično nisu ostavili citate koji bi se ukopili u moje postove. Što se tiče glazbe, to je područje na kojem se ne snalazim, i ne vidim kako bih mogao citirati nečiji notni zapis).
U događajima koji su se odigrali na dan kada pišem post nastojim odabrati neke koji su zanimljivi, nije mi cilj zamijeniti TV-Kalendar, niti mislim da su to najvažniji povijesni ili kulturni događaji tog dana. Sigurno postoje blogovi i stranice koje o temama koje Vas zanimaju pišu bolje i preciznije i utemeljenije od mene. Ne smatram da su brak koji je sklopio Elvis Presley ili datum prvog koncerta Rolling Stones bitni u kozmičkim razmjerima, ali mi se čine zgodni kao zanimljivost da se vidi koliko je vremena proteklo od takvih događaja.
Dragutin Tadijanović je rođendan proslavio 4.XI, a ja sam post pisao 5.XI, a osim toga post 5.XI je bio uglavnom bez ocjena i komentara, samo fotografije od cijelog tjedna.
Ako zaista čitate blog već dugo, onda ste morali primjetiti postove u kojima sam dosta pisao i citirao Cesarića, Ujevića, Tadijanovića, Krležu, Gundulića, Mažuranića i da ne nabrajam dalje. Neke sam samo naveo, bez da sam ih potpisao, pretpostavljajući da će čitaoci znati o kome je riječ. Možda otud Vaša ocjena?
Ne mogu Vam reći kada ćete dočekati to što želite čitati na ovom blogu, jer nisam shvatio što Vas to smeta i zbog čega mi zamjerate. Ako Vas smeta to što citiram i autore drugih nacija, ili prebrojavate koliko sam puta o kome pisao i tko vodi na listi onih koje citiram, onda mi je jako žao da se uopće trudite i trošite vrijeme na moj blog. Pogotovo ako vas je zasmetao frontmen EKV-a.
Blog je izvrsno sredstvo izražavanja, jer je dostupan svima, anoniman, i svatko može u bilo kom trenutku prestati čitati stranice koje mu se ne sviđaju.
I što je najvažnije, može ga i sam otvoriti i pokazati kako on misli da se to treba raditi.
Ako otvorite blog, vrlo rado ću ga posjetiti, i neću od Vas tražiti da pišete o stvarima koje mene zanimaju, niti ću Vam predbacivati odabir tema.
Moram priznati da postoje blogovi i stranice na kojima ljudi iznose ne samo stavove s kojima se ne slažem, već koji mi se i gade. Ali takve stranice izbjegavam, ne želim pothranjivati svoju mazohističku crtu i kažnjavati se čitanjem stranica koje iznose stvari koje me ljute ili smetaju.
Pa možda biste i Vi mogli ovu stranicu staviti u tu kategoriju. (ogulin 05.11.2006. 22:15)
Moram se ubaciti kao "štuka" radi bistrine pojmova, mada to nerado činim. Zašto ste se osjetili pogođeni komentarima dva različita autora. Mislim da nisu u vezi, a ako je blog slobodan za komentare ne trebate eventualnu opoziciju odmah na lijep način izgoniti iz svoga "dvorišta". Mir i tolerancija prije svega !!!! (Promatrač 05.11.2006. 22:28)
Promatrač
Nisam se uopće osjetio pogođen komentarima uskih staza, već isključivo Anonimca, i ne vjerujem da su ta dva komentara uopće u vezi, niti je to bitno.
Osim toga, opozicija nije arugmentirala ničim svoj stav, tako da mi je ostavila prostor da čistom manipulacijom zaključim što je htjela reći, i iz toga sam iščitao komentar koji mi se nije dopao, i koji je bio uvredljiv.Nemam ništa protiv argumentirane kritike, niti mislim da se sivma treba sviđati ovaj blog, ali ako im se ne sviđa, zašto mrcvare i sebe i mene ostavljajući takve komentare.
Oduvijek sebe smatram tolerantnom osobom, pa mi prozivanje koliko o čemu i kome pišem zvuči prilično uvredljivo, a tako je bio intoniran i cijeli komentar Anonimusa.
Pa je s njegove točke gledišta postigao cilj, jer sam uplovio u mutne vode razjašnjavanja što i kako sam mislio, i koliko puta sam o kome pisao. (ogulin 05.11.2006. 22:42)
Nije mi bila namjera ikoga ljutiti ovo s Tadijom i nadovezivanjem na onaj post. A što se tiče mutne vode ; "Svašta se rodi u mutnoj vodi, lukava mrena i glupavi smuđ, karaš i bandar, lopov i žandar i ribe što žive na račun tuđ.......... Ko život vodi u mutnoj vodi mora sve trikove dobro da zna,u mutnoj vodi, što mnogim godi posebno onim sa vrha i dna." :) (Ogulinske uske staze 05.11.2006. 23:30)
Dopunio bih uske staze s opaskom da je autor citata u njegovu komentaru - Dj. Balasevic.
Nesto vezano za komentare (ne i za post, osim sto su fotke za cistu peticu).
Blog (ne konkretno ovaj, vec opcenito "blog") me podsjeca na "autobusni kolodvor".
Dodje tu, zadrzi se (netko manje, netko vise) i prodje mnostvo.
(Eto, na ovom blogu cifra ulaza se primice brojci od 30.000).
Svatko tko je usao na taj "autobusni kolodvor" ostavio je (po)neki trag.
Vremenom ce postajat sve teze odrzavat red na "kolodvoru" (citaj blogu).
Dakle, autoru (bloga) nece preostat mnogo izbora. Npr. morat ce ignorirat neke od komentara (s kojim se ne slaze).
Ili zabranit "anonimcima" upad na blog ili... da dalje ne nabrajam.
Parafrazirat cu jednu staru izreku ovako: "...za dobrim blogom uvijek se i dobro prasilo...".
Pa, nek' tako bude i dalje. (BB (Bez Bloga) 06.11.2006. 01:14)
Kad smo kod citata, Inoslav Bešker je napisao u Jutarnjem listu:
"...Svi takvi ispadi bjesomučne, pa i genocidne mržnje, koji danomice kuljaju po tom segmentu hrvatskoga obavijesnog prostora, beziznimno su anonimni. Iza njih stoji samo “nickname“, pseudonim, iza kojega, kao štita, nekažnjivo nalazi utočište razulareni mrzitelj.
Ni po jada kada bi posrijedi bili tek frustrirani primitivci. Na žalost, u taj društveni otpad se uvršćuju i pojedinci s neprijepornim javnim ugledom. Na primjer, novinari kojima ni inače ne manjka prigode za javno iskazivanje svojih gledišta, profesori, vjerski djelatnici (za svaki takav slučaj imam podatke). Jedna od prijetnji smrću, dakako anonimna, upućena mi je s kompjutera veoma ugledne knjižnice, kamo baš ne zalaze neobrazovani barabe. Obrazovani, očito, da.
Nekada, dok još nije bilo interneta, vladalo je pravilo da se ne objavljuju anonimna pisma čitatelja, pa čak i da se provjerava je li pismo zaista poslao onaj tko je pod njim potpisan. Morali smo, dakako, voditi računa o strahu ljudi, osobito onih suočenih s nepravdom. Pa i o privatnosti.
Stoga je uvedena i praksa da pri objavljivanju izostavimo potpis, s naznakom “podaci poznati uredništvu“, koje smo krili kao profesionalnu tajnu, preuzimajući na taj način moralnu i kaznenu odgovornost za autentičnost teksta.
Toga u internetskim “komentarima“ nema. Preuzete su manire iz “blogosfere“: internetski portali, pa i oni koji se uklapaju u definiciju javnih obavijesnih sredstava, funkcioniraju kao privatni blogovi anonimnih mrzitelja.
Bi li rješenje bilo zabraniti anonimne komentare? Možda. Ali bi time javnost bila prikraćena za jednu mučnu spoznaju: da vidi kakvi smo, mi u Hrvatskoj, kada vjerujemo da smo nekažnjivi. Na što smo sve spremni
Sve do odurnih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, poduzetih u prošlom stoljeću, praktički pod svakim režimom i sa svake idejne strane. Internet nam omogućuje da vidimo kako taj tip podlosti nije rezultat samo iznimnih situacija, nije samo reakcija na teške nepravde. Nema prostora da sada razglabamo koliko je to primjereno očekivanoj slici o našem nacionalnom, vjerskom ili inom kolektivnom biću. Naravno da sama glasila (dakle: i novinari u njima) nisu nevina kao novorođenčad, kad je riječ o govoru mržnje. Ne samo u Hrvatskoj.
I drugdje glasila - na svim medijima, ne samo na internetu - prenose, a gdješto i sama stvaraju, govor netolerancije ili čak mržnje. Međunarodne novinarske federacije su počele uočavati opsege tog problema. Evropska federacija je o tome raspravljala u Bilbau, a u Bruxellesu je nedavno dogovorena da netolerancija u medijima bude tema sljedećeg skupa Međunarodne federacije novinara (IFJ) u Moskvi.
I Hrvatsko novinarsko društvo je pozvano da izvijesti o pojavama netolerancije na svom području. Dovoljno je dva-tri dana slušati informativne sadržaje po našim elektronskim medijima, ili listati hrvatske novine pa se uvjeriti koliko netolerancije ima ne samo spram manjinskih i “različitih“ skupina, pa i spram drugih nacija, nego i spram pojedinih regionalnih grupa unutar same hrvatske nacije (mogao bih napisati sagu o ispadima netrpeljivosti ili čak mržnje kojima sam u Zagrebu bivao izložen kao Dalmatinac; i u nekim prijetnjama smrću ili sakaćenjem nije manjkalo prizivanja na moje dalmatinsko podrijetlo - prekjučer mi je stigla posljednja, vjerojatno ne i zadnja, dakako od anonimna kukavice). Bit će zanimljivo vidjeti kako će Hrvatsko novinarsko društvo odgovoriti na taj zahtjev.
Međunarodne novinske udruge se, eto, suočavaju s netolerancijom kao problemom - ali u Hrvatskoj (i u nekim susjednim zemljama, poput Srbije i Slovenije, s kojima se inače ne volimo uspoređivati) ta netolerancija je toliko puta prešla u izravni govor mržnje, da smo već i na nj oguglali, pa “obične“ izraze netolerancije i ne primjećujemo - kao što se nije percipirao mobbing u godinama kada su ljudi brutalno šikanirani ili čak ubijani.
Ili kao što gladni teško da imaju interesa da im se objasni razlika koja razdvaja chablis gran cru i chablis premier cru. Čak ni ako je serviran dok smo razgovarali s premijerom.
Novinarsko vijeće časti time se - zasad - ne bavi. Ono, naime, djeluje tek po prijavama, a u nas veoma rijetko prijavljuje onaj tko nije izravno prozvan. Samo jednom se, koliko pamtimo, prijavom reagiralo na govor mržnje upućen drugima, pa i tada je novinar prijavio drugog novinara koji je s mržnjom pisao o trećim novinarima.
Nezavisnog ombudsmana koji bi zastupao publiku - nemamo. Poneko glasilo ga ima, ali posve formalno, djeluje kao kozmetičar koji prikriva pjegice na koži, a gubu tretira kao šarmantan detalj.
Dokad se kanimo praviti kao da se to nas ne tiče? " (ogulin 06.11.2006. 10:35)
Hvala ti na setnji uz jezero, dok je sunce milo lice u njemu. Hvala ti na setnji gradom, dok poput sablasne tisine odjekuju samotni koraci...Gdje su ljudi..?..Osjecam se poput skitnice u neko drugo vrijeme...Kao da me noz vremena prepolovio i zaboravio na kutu ulice...Ljetos sam sjedila tamo...Ista praznina...Isti sapat zaboravljenih koraka...Isti susanj otpalog lista...Topli pozdrav saljem ti. (Izgubljene nade 06.11.2006. 12:03)
Brojčanik na ovom blogu okreće se sve brže i teme se nameću same, a ova se izrodila sama od sebe i mogla bi pričati o blogovima, komentatorima i razmišljanjima ljudi koji možda nikad neće sjesti zajedno i pričati o sebi toliko kao na stranicama blogova. Možda je to i prilika da budemo iskreniji nego inaće, možda razlozi za postojanje blogova i komentiranje na njima i leže upravo u činjenici da možete izraziti svoje mišljenje, poneki i gnjev, bez posljedica.
Imate pravo kad izražavate negodovanje zbog Anonimca, čiji je to izgleda nick, jer očigledno je da da je upao prekasno na Vaš blog da bi uočio da su vam citati koje uzimate za misli vodilje svojih tekstova zapravo misli pametnih i izuzetnih osoba, ma u kojem se oni gnjezdu nalazili. I ako nas sredina u kojoj živimo nastoji upiti u sebe, uvijek će postojati oni koji će misliti drugačije i neće si dozvoliti da povlađuju i odobravaju ono što nije po njihovom ukusu dobro i moralno. Kako su vremena uvijek ista za one koji misle drugačije od većine, netko iz te manjine izmislio je alternativni način komuniciranja a to je upravo ovo što mi radimo. Nije se potrebno opravdavati, ali je dobro da poneki takav komentar ponuka i druge da bi se čula različita razmišljanja. To što tako znakovito govori o Vama jest,da se nalazite u tako obožavanoj i tako omrznutoj manjini! I ja ću Vam ponuditi jedan citat, koji će reći zašto volim blogove, zašto komentiram i što zapravo tražim?
"Ako na velikom putovanju kroz život čovjek ne može naći nikoga tko je bolji ili barem podjednako dobar kao on, neka radosno putuje sam: budala mu ne može pomoći na putu..."
Dhamma-padam
Pozdrav! (Argus 06.11.2006. 20:01)
Više je ovaj blog od "zapisane muke razgovora sa samim sobom", pokreće stvari. Pozdrav. Hvala na raskoši slika. (Um 09.11.2006. 11:43)
Prema danasnjim vijestima ROG (Radio OG) "za kupce u Poduzetnickoj zoni Poglavarstvo omogucilo niz pogodnosti".
Ipak se (nesto) krece.
Uvjeren sam da je i ovaj blog bio jedna od inicijalnih kapsla za pripremu i donosenje ove odluke. (BB (Bez Bloga) 09.11.2006. 15:44)
Post je objavljen 05.11.2006. u 17:06 sati.