Quis custodiet ipsos custodes?

"Sutrašnjica pripada onima koji se za nju spremaju danas"
Afrička poslovica

Uvijek je puno lakše biti kritičan no konstruktivan, iako jedno ne isključuje drugo. Nakon dolaska ogromnih i neočekivanih novaca u gradski proračnu, postavilo se logično pitanje što s njima. Zna se kako bi ga najradije oni koji o njima odlučuju rasporedili. Ako tako odluče, nema načina da ih se spriječi u tome, ali volio bih vjerovati da će ovaj put biti drugačije, da će se konačno nešto promijeniti.

Volio bih da se posjetioci uključe svojim prijedlozima u raspravu, koja sigurno neće imati nikakvog utjecaja na političke odluke i raspodjelu novca koji se neočekivano našao u gradskom proračunu.

Teško je reći i predložiti kako da se taj ogroman novac utroši. Nisam ekonomski stručnjak, i možda će to o čemu pišem biti gluposti, ali to je pogled nekoga tko se ne razumije u ekonomiju ali misli da su njegovi prijedlozi možda dobri. Možda.

Puno lakše je, kao što je Ogulin u srcu rekao, predložiti u što da se ne utroše.
O tome u što ih ne treba trošiti već smo govorili, od NK Ogulin, preko teniske dvorane do loše izvedene kanalizacije.

Bilo kakva strategija i pravci razvoja su bolji od ne postojanja strategije.
Trenutno nikakva ideja ni vizija ne postoji, iako bi bilo lijepo, obzirom da su se u doba Bechtela mnogi namirili i za sebe i za buduće generacije, da sada konačno naprave nešto dobro za sve nas.
Za sada strategija razvoja grada ne postoji, a mislim da bi oko nje trebalo postići konsenzus svih, a ne da se opet odabire samo ono što predlažu vladajući, i odbija svaki prijedlog onih drugih.

Sigurno ima još puno područja na kojima je moguće ostvariti napredak, otvoriti nova radna mjesta i pokrenuti naš kraj. Pa pozivam posjetioce da iznesu prijedloge.


Pa evo nekoliko mojih prijedloga

1. Poduzetnička zona
Nedavno je u našem gradu boravio varaždinski župan, koji je između ostalog govorio i o iskustvima grada i županije po pitanju poduzetničke zone. Ne znam koliko je od ljudi zaduženih za prosperitet grada bilo na tom susretu, ali vrijeme je da se netko izdigne iznad dnevnopolitičkih interesa i počne surađivati sa svima koji mogu gradu donesti nešto dobro.

Zbog čega otkrivati toplu vodu, zašto ne koristiti postojeća iskustva ljudi koji svoj posao rade jako dobro? Varaždinska poduzetnička zona funkcionira fantastično, vrijeme je da se i naša trgne. Okupiti tim kvalitetnih i poduzetnih ljudi, ljudi koji se neće bojati zasukati rukave i revitalizirati projekt koji je na izdisaju. Vjerujem da bi i varaždinski gradonačelnik, koji je uprkos svom blago rečeno egzotičnom izgledu koji ne odgovara važnosti funkcije koju ima, napravio strašno puno za svoj grad bio spreman svoja iskustva podijeliti s zainteresiranima. Varaždinci su dovukli puno investitora, i što je najvažnije otvorili radna mjesta u proizvodnim pogonima, a ne samo u trgovačkim lancima.

Možda je njihov položaj bolji i zahvalniji no naš, ali blizina Rijeke i Zagreba, autoput, skijalište, sve bi to trebale biti komparativne prednosti pred zonama koje posluju puno bolje no naša. Ako postoji interes i mogućnosti dovođenja pruge do zone, sigurno bi joj se upotrebna vrijednost povećala. Dosta je uopćenih priča o firmama koje trebaju doći i zaposliti stotine ljudi, vrijeme je da se jednom nešto i napravi. I da se polože računi za dosadašnje (ne)funkcioniranje zone.

2. Proizvodnja hrane
Hrvatska uvozi hranu, i onu koje nema u dovoljnim količinama, i onu koju bi mogla i sama prozvesti, pa čak i izvoziti.
Prema podacima Ministarstva poljprivrede i čega sve ne, lani je u Hrvatsku uvezeno lišća u vrijednosti od nešto preko 1 000 000 USD.
Lišća.
U vrijednosti preko 1 000 000 USD.

Možda bi općina mogla organizirati u suradnji s nekim našim proizvođačem hrane (Podravka, Vindija, Agrokor) otkupne stanice. Ako već recimo KIM ili Vindija ne žele otkupljivati mlijeko ako proizvođači ne ponude minimalno čini mi se 6 000 litara mlijeka mjesečno, možda bi općina mogla organizirati okupljanje proizvođača, sklopiti neke ugovore s njima i s otkupljivačima, i biti poveznica između njih. Ponuditi smještajne kapacitete za hladnjače, iskoristiti poduzetničku zonu za smještaj istih, možda bi Podravka i bila zainteresirana za suradnju. Ili Agrokor, koji već ima veliki dućan na ulazu u grad, pa mu ni logistika ne bi bila problem?
Ista stvar je i sa proizvodnjom krumpira i svega ostalog.
Vidimo da postoje i pojavljuju se poljoprivredne zadruge, male sirane, evidentno je da postoji potreba za izvorno domaćim i kvalitetnim proizvodima na tržištu.
To se ne može postići preko noći, ali vjerujem da bi moglo.
Okrupnjivanje i udruživanje proizvođača, pružanje stručne pomoći, odabir kultura koje uspijevaju u našim krajevima i koje mogu biti isplative, pa i financijska pomoć kvalitetnim programima.
Naravno, ovdje bi bila bitna i uloga države koja bi svojim mjerama i regulativom trebala stimulirati takve projekte. Sramotno je da litra vode u dućanu košta više no litra mlijeka.
Kad se već spominje voda, možda bi se neki od naših izvora mogao iskoristiti iza sve popularniji trend flaširanja izvorske vode?

3. Pristupni fondovi EU
Već je o tome puno puta pisano, postoje pristupni fondovi EU (npr. ISPA, programi za zaštitu okoliša i prometnu infrastrukturu) koji financiraju kvalitetne projekte. Uložiti u pripremu kvalitetnog projekta koji bi onda financirala EU bi bilo puno bolje za sve nas od projekata koji su započeli, a ne zna im se ni cijena ni kraj. Postoje mnogi takvi fondovi, samo je potreban kvalitetan program. Angažirati se na dobijanju sredstava iz tih fondova bi svakako trebao biti jedan od prioriteta ljudi koji vode naš grad.



Na žalost, dok smo u zagrljaju Karlovca koji nas guši i lagano uništava, pitanje je koliko je išta od predloženog moguće.

Ovi prijedlozi su moj prilog, nadam se da će potaknuti raspravu i iznjedriti i puno bolje, kvalitetnije i utemeljenije prijedloge što i kako napraviti da se zaustavi propadanje našeg voljenog grada.
I naravno, da će netko od zaduženih za pomenutu problematiku ih pročitati, i možda iskoristiti.

Na današnji dan 1945. osnovana Organizacija ujedinjenih naroda (nasljednica Lige naroda, otprilike sa sličnom uspješnošću, hvalevrijedna ideja koja se kasnije pretvorila u instrument moćnika).




Komentari: (ovdje su se pogubila samo posljednja dva komentara):

Opet ja. Poslat će me i podno kleka i ostali k vragu ,ali moram. Ovo je zapravo odgovor BB!
Nije naše da pomažemo vlasti na ovakav način,naše je da plaćamo porez, da pratimo vladanje sa svojom državom i da na izborima odlučujemo koga ćemo izabrati, jer je pretpostavka da svaka stranka ili skupina koja se odlučuje participirati u vlasti ima prije izbora programe za koje ćemo se opredjeliti. No u našem slučaju konkretni programi ne postoje i mi se svi odlučujemo za pojedince na temelju datih obećanja raznih oratora koja se nikad ne ispune. ( sjetimo se Sanaderove garancije na posljednjim izborima). Mišljenja sam da nije bitno tko će biti na vlasti nego kako će ta vlast upravljati državnim dobrima i kakav će život omogućiti svojom politikom svojim podanicima. Kritike i ukazivanja na rad političkih struktura, na kretanja u društvu u kojem egzistiramo na svim područjima ljudskih interesa ne smatram pljuvanjem nego jednom od zadaća, a pljuvanje je nešto posve drugo i nepotrebno je. Ne čudite se šta nema komentara sa prijedlozima na zadanu temu, vidite da ima inače pet ili šest komentatora na svim blogovima. Ovaj blog od njegovog pojavljivanja do dana posjetilo je 27000 posjetitlja, a posjećen je sve više i češće tako da će i komentara biti sve više. Mnogi ljudi još se i boje ovakve komunikacije, mnogi bi pisali ali nisu zadovoljni onim što su sročili, a za komentar nije dovoljno poznavati "slova ", čitati je mnogo lakše a govoriti još lakše. Ne treba pasti BB u malodušje,jer i oni koji hvale i oni koji kude kao i oni koji vladaju trebaju se međusobno. Mi koji ukazujemo nezadovoljni smo načinom vladanja, možda zbog toga šta smo svijesni toga da nismo izjednačeni u svojim pravima sa onima koji su na vlasti, bojimo se za svoju imovinu, za svoj posao, mnogi što će sutra jesti, ne zbog toga što nisu sposobni nego stoga što im je sve ono što je normalno i dostupno u drugim drušvima nemoguće ostvariti uz ovakvu vlast, a to je prije svega mogućnost za rad i zaradu. Problem je u onima koji žele obnašati vlast ,a kad dođu do nje ne znaju šta bi s njom !? Nije dobro da više pišem , reći će da filozofiram a ja sam daleko od toga.
Pozdrav ! (Argus 29.10.2006. 18:38)

Argus
Svaki komentar je dobrodošao, a Vaši su na mjestu. Sa većinom toga se slažem.

Jedino s čim se ne bih složio je da time pomažemo aktualnoj ili bilo kojoj vlasti. Postoje gradske strukture koje vladju kako vladaju, bezumlje, nepotizam, despotizam, podobnost, bahatost, neumjerenost, poltronstvo, neprirodne koalicije bijednih prolaznika kroz naš grad caruju.

Rijetke iznimke se protiv toga bezuspješno bore, supružnici Vuković i dr. Božić pokušavaju nešto učiniti, ali teško je protiv silno usaglašene vladajuće skalamerije. Sada im se pridružio i Nešo na Radio Ogulinu, što raduje (žalosti to da im je jako puno pomogao da do ovog svega dođe, no bolje ikad nego nikad).

Na lokalnoj razini ustrojena su tijela lokalne uprave i samouprave, ali što to vrijedi, niti oni nešto rade, niti ih se za bilo što pita, niti se oni trude nekoga pitati ili nešto poduzeti. Uostalom, u dobrom broju slučajeva, isti ljudi sjede i u mjesnim zajednicama i u gradskom vijeću, pa je jasno da od toga kruha nema. A i svatko ima neki sitni interes koji će vladajući podmiriti samo ako se bude dobar i poslušan.

Blog je alternativni način izražavanja naše volje i želje za promjenom. Drugog načina i nemamo. Samo ako grad bude imao budućnost i bude prosperirao, i nama će biti bolje. Tako da ovo nije usluga vladajućima, s kojima se ne slažem skoro niti u jednoj točki programa i onoga što rade, niti onima koji će ih kada bude račun sveden, ako bude, smijeniti i zamijeniti.

Svakako su zanimljivi prijedlozi izneseni u komentarima, i trebalo bi ih možda uobličiti i predati nekome da zatraži očitovanje vlastodržaca po tim pitanjima. Možda sam očekivao malo više reakcija i prijedloga, ali možda su ljudi zaista zasićeni i ne vjeruju u mogućnost promjene, pa se i ne izjašnjavaju.

Ovo je samo pokušaj da na jednom mjestu mi koji čini se predstavljamo alternativni pogled na stvarnost skupimo ideje i predložimo da ih provedu.

Ne želim, a vjerujem ni ostali, pri tome skupljati političke niti bilo kakve druge poene.

U izbore i sposobnost rasuđivanja naših sugrađana sam odavno izgubio vjeru. Kako u zdrav razum i poštenje onih koji izađu i odaberu to što odaberu, tako i onih koji ne izađu i pomognu da grad i dalje tone u čemer i jad.

Ne znam koji su me više razočarali, oni koji zna se za koga glasaju kad izađu, ili oni koji ostanu kod kuće držeći se maksime da su svi oni isti. Pogledajte profile, biografije, prošlost, obrazovanje i kulturu onih koji vladaju našim gradom pa će vam sve biti jasno. Na ovim izborima ljudi bi ipak trebali birati LJUDE a ne stranke. Pogotovo ne stranke koje nam takve ljude ponude da vladaju gradom.

Ako je to zaista najbolje što naš grad ima i može dati i pružiti, onda nam je zaista i bolje no što smo zaslužili. Prošli tjedan je umro naš prvi gradonačelnik, osoba koju sam imao prilike upoznati nevezano za politiku, dijelili smo ljubav prema voćarstvu i prirodi, a i dugi niz godina bio je dobar i prisan prijatelj mojoj obitelji. Žalosno je da je ta vijest prošla nezapaženo, jer za razliku od kasnijih nasljednika, Ruda Špehar je ipak bio gospodin. I volio je ovaj grad, i nije bio spreman na političke trgovine kao što to rade njegovi nasljednici. Teško je suditi o njegovom dijelu kao gradonačelnika, obzirom na vremena i okolnosti, ali kao čovjek, definitivno je bio neuporedivo pošteniji i bolji od onih koji su došli poslije njega.

Definitivno vjerujem da nisu svi političari isti, i da se gradom može bolje, razumnije, razboritije, racionalnije i svrsishodnije upravljati. I da bi se možda i u vladajućim strukturama mogao pronaći netko sposoban i pošten, ali kao takvom slabe su mu šanse.

Zaista bih volio da se neki od naših prijedloga uvrsti u razmatranje, da ga se doradi i stavi u funkciju. Ma neka poberu i zasluge za njega, i ovako i onako oni koji glasaju za njih, uvijek će to činiti, oni koji neće i onako neće, a ako već u gradu moraju na vlasti biti oni koji su sada, neka se bar nešto pomakne s mrtve točke.

Kako je rekao Teng Xiao Ping, nije važno je li mačka crna ili bijela, sve dok lovi miševe, to je dobra mačka.
Našim gradom već dugo hodaju crne mačke i mačke drugih boja obučene u crno, a miševi se kote jer ih nitko ne lovi. (ogulin 29.10.2006. 23:46)

"Problem ne možemo riješiti razmišljajući na način koji je do problema i doveo"
Albert Einstein

Priča se da će Bechtel uplatiti nekih 35 mil. kn u gradski proračun na ime neuplaćenog poreza. Zaista fantastična vijest, pogotovo što se na te novce nije računalo. Jučer mi prijatelj reče da su novci već uplaćeni. Ako i nisu, prema svemu sudeći, trebali bi doći ovih dana.

Ogroman je to novac. 35 000 000 kn. Fantastičan vjetar u leđa gradske lađe za koju mi se čini da je zastala na pučini i čeka kamo će ju morska struja odnesti. Konačno lijepa vijest koja bi nas sve trebala obradovati.

Nadajmo se da neće biti utrošen u dnevnopolitičke svrhe, i u ime predizborne kampanje za izbore koji bi trebali biti iduće godine.
Za te novce bi se mogla spasiti bolnica, možda pokrenuti evidentno posrnula poduzetnička zona, sagraditi jaslice ili dograditi vrtić, ili uložiti konačno u neki projekt koji će početi generirati prihod i otvoriti nova radna mjesta.
Pa da se ona iz tog prihoda financiraju projekti koji trenutno u gradu traju, kanalizacija, ceste i sl.

Ovako, ako se ti novci utroše u fasade i ceste, i ako se od toga renovira Bolnička i ostali promašaji, podijele novci konjima i konjanicima u malim primorskim mjestima, dovrši teniska dvorana, ništa dobra na dulji rok se neće dogoditi, samo ćemo za godinu dana opet govoriti o još jednoj povijesnoj šansi koja je propuštena.

Konačno je jedan ubojica i pljačkaš uhvaćen, i policija je zaslužila pohvale. Ali to po svoj prilici znači da će svi oni pljačkaši i ubojice koji slobodno šeću nikada neće doći pred lice pravde i realna neefikasnost i korumpiranost i nesposobnost cijelog aparata će biti gurnuta pod tepih.

Tvrdnja ravnatelja policije da zločini nisu dokaz da je policija neefikasna je apsolutno točna, i njemu se zalomilo da nešto dobro kaže.
Ali neriješeni zločini i neuhvaćeni i neprocesuirani zločinci jesu dokaz da je policija nesposobna.
Desetine, možda i stotine opljačkanih banaka, mjenjačnica, kladionica, nerasvijetljena ubojstva, prekasno reagiranje u mnogim slučajevima, to jesu dokazi da je policija nesposobna.

Zločina i zločinaca je bilo i bit će. Ali sve dok je policija tako nesposobna da je šansa da se izvuku vrlo velika, događat će se ovakvi slučajevi.
Nisam psiholog niti politolog, ali jasno je da ljudi u pravosuđe i policiju nemaju povjerenje, i to s punim pravom. A onda oni koji se spremaju prekršiti zakon, lakše se na to odlučuju, jer ako ih i uhvate, pravosuđe je tako nesposobno i sporo, da su velike šanse da će im slučaj doći u zastaru, ili da će ih osuditi na neke smiješne kazne.

Reći da je ubojstvo učinjeno na profesionalan način je monstruozno, kao i priznanje da netko ima 100 ili 200 krivičnih i kaznenih prijava a da i dalje šeće slobodno, pa i pije kavu s policajcima koji ga moraju privesti. I da je tu policija nemoćna, jer eto, tko se može mjeriti s profesionalnim ubojicom koji je već tko zna gdje i tko zna kojim kanalima je napustio zemlju.

Jeste li primjetili da su odmah nakon zločina u Đurđevcu izjavili, i to putem već pomenutog ravnatelja policije, da je ubojica pobjegao iz zemlje? Dakle, odmah su si spremili alibi, i izgleda da su ovaj put čistim slučajem došli do počinitelja.

Ali nije samo policija zavrijedila kritiku. Pred par dana se dogodio zastrašujući slučaj nasilja u obitelji, gdje je poznati nasilnik sa isto tako skoro stotinjak prijava zbog nasilja u obitelji pretukao svoje jednomjesečno dijete.

Ako se ne varam riječ je o obitelji kojoj je već četvero djece oduzeto zbog zanemarivanja. I nikome od nadležnih službi nije palo na pamet da bi to mogao biti uzorak ponašanja koji zvoni na uzbunu, i ako je nekome već četvero djece oduzeto, ni prema petom neće biti dobar i blag, pun roditeljske blagosti i razumijevanja. Kao i obično, par dana sablažnjivanja, i sve će se vratiti u kolotečinu, socijalne službe će i dalje biti same sebi svrha, a takve stvari će se događati i dalje.

Premijer se vratio iz SAD. Ne bavim se klađenjem, ali prilično sam siguran da će kao rezultat posjeta biti odabran austrijski prizvođač oklopnih vozila Steyr-Puch u natječaju MORH-a. Iza kojeg stoji Mercedes, tj. Daimler Chrysler, tj. SAD.
O NATO paktu drugom prilikom.


Jučerašnji dan je bio prekrasan. Fascinira me Ogulin u jesen, dok lišće tek počinje žutiti, a svjetla obasjavaju prometnice i novu zgradu na mjestu zelene kasarne. Ne znam kako vama, ali meni se zgrada sviđa, pogođena je i boja, a vjerujem da će se kada bude potpuno dovršena uklopiti u okoliš. Pitanje je samo kako će izgledati kada se dovrši nova knjižnica i ako se sagradi sportska dvorana u dvorištu (kad smo već kod planiranja nove dvorane, govori se o tome da je skijalište na Kranjčevki nepotrebno kad imamo Bjelolasicu. A koliko je tek nepotrebna dvorana kad već imamo sportsku dvoranu, Sokolski dom, gimnazija ima svoju malu dvoranu, i imamo TENISKU DVORANU. Ne čini li vam se da je tu neka dvorana višak? A to nije ova koja još nije ni sagrađena).


Na današnji dan 1812. Napoleon počeo povlačenje iz Moskve, 1973. razveli su se Elvis i Priscilla Presley, 1977. prvi Concorde sletio u New York, 1998. počelo suđenje kompaniji Microsoft zbog monopolizma.

"...počinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to može biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slažu se među sobom. "
Meša Selimović

Još jedan predivan vikend. U subotu je na Crvenom igralištu održano natjecanje djece predškolske i školske dobi u vožnji bicikla, romobila ili koturaljki. Društvo "Naša djeca" se još jednom iskazalo, veliki broj djece i roditelja, mažoretkinje. Prolazio sam kada je sve skupa već počelo, nisam primjetio naše vrle političare, možda i bolje, da se djeca ne kvare od malih nogu. U nedjelju je u Đulinom ponoru bilo i pecaroša.

Sve je više Ogulina i vijesti o gradu prisutno na internetu. Ne samo putem blogova, već se i Radio Ogulin aktivirao, i pruža mnoštvo informacija na svojim stranicama. Kako im je to struka, onda su i vrlo ažurni, što je za svaku pohvalu. Vijesti nisu baš bajne, ali to je danak svakodnevici i onima koji nas vode.
Volio bih da se moj blog na naslovnici Blog našao s nekom ljepšom temom, a ne besmislenim rasipanjem našeg novca (hvala BB koji me na tu vijest upozorio).

Voda se zatalasala. Jedna konferencija za novinare je izazvala brdo reakcija, ispod mirne površine priopćenja i odgovora na izrečeno na toj konferenciji, sve kipti. Kao što je dobra navika vlastodržaca, odgovoreno je diskvalifikacijama, zaobilazeći odgovore i odgovornost koliko je to god moguće, okrećući sve na politiku. Sve puno velikih riječi, puno govoreno, malo rečeno.
A stvar je dosta jednostavna, i moglo se jednostavno odgovoriti na izneseno. Kako su iznesene činjenice i brojke, na njih se moglo odgovoriti drugim činjenicama i drugim brojkama, ako postoje.

Na prigovore o poskupljenju vode iz prozvanog poduzeća su odgovorili frazama, i podacima starim nekoliko mjeseci. Valjda bi trebali imati popise svih svojih dužnika, i trebali bi znati na što troše novac, kakva im je struktura prihoda i rashoda. Kako su gradsko poduzeće, ti podaci ne bi trebali biti tajna, i mogli su ih publicirati.
Potvrđeno je da se u cijevima gubi 50% vode, što je samo po sebi zastrašujući podatak, puno gori od neplaćenih dugovanja, bilo čijih i bilo kako velikih.

Slično kao i s vodom, javili su se prozvani za tenisku dvoranu. Cifre koje kruže gradom debelo premašuju 10-ak mil. kn koliko je rečeno na konferenciji za štampu, a skoro su dvostruko veće od proklamiranih 7 200 000 kn.
Uopće neću ulaziti u svrsishodnost dovrane, a o stupu već i vrapci na grani zbore. Odavno je to ruglo trebalo biti završeno, prošli su i ovi dani grada, a kraj se ne nazire.
Za tako kapitalnu investiciju morao je postojati ozbiljan projekt i suglasnost sviju, a ne puko nadglasavanje. Za ovako mala mjesta kao što je naše, možda se mogao organizirati i referendum, pa da građani sami kažu što misle o tome.
U normalnom svijetu mora postojati i studija izvodljivosti, ali ovdje je sigurno nema, iz više razloga:
- mi smo jako daleko od normalnog svijeta, oni koji odlučuju rade po svome i na civilizirani svijet se pozivaju samo kad i kako im paše
- takva nakarada ne može biti isplativa nikada i ni pod kakvim uvjetima

Za razliku od stvari koje nisu profitabilne a moraju postojati (bolnice, vrtići, jaslice, željeznica...), dvorana nam definitivno nije trebala.

Ali kad je već tu, i kada je netko dobio odluku da se ona izgradi, onda bi trebao snositi i posljedice svoje odluke. A taj netko ima ili svoje ime i prezime, ili svoj saziv, ili svoje vijeće, ili svoje pogravarstvo ili svoju stranku. U svakom slučaju, može se identificirati. Projekat je postojao, dana je suglasnost da se započne s radovima, odabran je izvođač (javno je rečeno da nije odabran najpovoljniji, već lokalni izvođač).
Kad je sve tako transparentno, mora postojati i troškovnik, negdje moraju postojati ispostavljeni i plaćeni računi. Plaćeni našim novcem, i neiskorišteni za neuporedivo vitalnije projekte i gradske potrebe.

U priopćenju je rečeno da su svi podaci dostupni u gradskoj upravi dobronamjernim ljudima na uvid. Kako i sebe ubrajam u iste (makar se neki ne bi s tom ocjenom složili, ali mi se čini da su bar na blogu u manjini), ovim putem bih zamolio naše gradske očuhe da te podatke dostave ili stranicama Radio Ogulina, ili ih postave na službene stranice grada. Ako barataju podacima, onda ih valjda negdje imaju u obliku pogodnom za objavljivanje.
Da ih ne smetamo u njihovo novouređenoj zgradi, dok se bave životnovažnim pitanjima, neka lijepo te podatke podastru svima nama.
Kad im je tako stalo i do nas i do istine.
Vjerujem da im je stalo otprilike u istom omjeru, a negdje u rangu s lanjskim snijegom, ali eto im prilike da me demantiraju. Da se ne govori o tome kako je jednom davno na nekoj sjednici odgovoreno na pitanje o dvorani (prošlo je od tada puno vremena i puno radova oko dvorane).

Pa da se saga s dvoranom jednom za svagda završi. To je krajnje jednostavna i efikasna metoda kojom bismo svi mi mogli biti ušutkani, da se pokaže da na dvoranu nije potrošeno ni lipa više no što je trebalo. Mišljenja sam da je i 100kn previše za tu svrhu, ali što to vrijedi.

Kad smo već kod svođenja računa, bilo bi lijepo na papir (koji kao i internet sve trpi) staviti koliko grad godišnje posredno i neposredno odvaja za NK Ogulin. Pa te podatke postaviti skupa s informacijama o dvorani, i dati na uvid javnosti.
Koliko je koštala zgrada stadiona, zašto je ona otkupljena, i koliko se kroz neplaćeni najam i davanja zajednice sportova odvaja za NK? Ti iznosi višestruko premašuju novac koji svi ostali klubovi i udruge zajedno dobijaju.
Primjedba da je netko bio predmetom konferencije za novinare zato što nije član SDP-a, a u svjetlu toga da mu je sve što ima omogućeno jer je član neke druge stranke, je u najmanju ruku neumjesna.

Da se odmah ogradim, nemam ništa protiv NK Ogulin o kojem sam više puta pisao, ali bih volio da se nečiji hobi i zabava ne financiraju našim novcem.
Ako netko želi imati klub, neka ga onda on i plaća, a ne da svi plaćamo nečije bolesne ambicije. Postoje stotine namjena za koje su novci nasušno potrebni, a NK nije jedna od njih. Grad nema ni financijskih sredstava za održavanje tako velikog pogona. Bolje bi bilo da se taj novac usmjerio društvu Naša djeca, GSS-u, gimnastičarima, mažoretkinjama,košarkašima, rukometašima, streličarima, da je dat školama, uložen u vrtić, da su sagrađene jaslice.
Nisu rezultati jedini kriterij, ali ako grad godišnje na razne načine odvaja između 700 000 i 1 000 000 kn za NK Ogulin, onda bi se trebalo zapitati tko je to odobrio, i je li nam sve to potrebno.
Jedan od argumenata odvajnja za NK je bio i broj mladih koje kluba okuplja, zaboravljajući pri tom da NK nije jedini nogometni klub u našem gradu, a kamo li jedini sportski klub. Postoje i drugi, i oni okupljaju mlade, ali se na njih ne troši i ne rasipa.

Kao da to s vodom i dvoranom nije dosta, vlastodršci su morali progutati još jednu gorku pilulu i primiti u posjet članove udruženja antifašističkih boraca. Kad ih ne ide, onda ih zaista ne ide.

Ulica pored Badžeka je puštena u promet. Moram priznati da mi cijela izvedba, a pogotovo šahte ne uljevaju povjerenje. Vjerujem da ćemo vrlo brzo dobiti odgovor na pitanje jesu li radovi napravljeni u skladu sa standarima koji vrijede za sve radove na cestama u našem gradu, ili su za promjenu ovaj put napravljeni korektno i pošteno.







Na današnji dan 70.g.p.n.e rođen rimski pjesnik Vergilije, 1582. prihvaćanjem gregorijanskog kalendara datum je prebačen s 4. na 15. X (odluka pape Grgura XIII), 1844. rođen je njemački filozof Friedrich Nietzsche (autor koncepta natčovjeka koji su nacisti monstruozno koristili),1921. rođen pisac Mario Puzo ("Kum"), 1924. rođen američki industrijalac Lee Iacocca ,1917. pogubljena špijunka Mata Hari, 1946. Herman Goering se otrovao u zatvoru, 1989. umro Danilo Kiš.

"Znaci koje ostavljamo iza sebe neće izbeći sudbinu svega što je ljudsko: prolaznost i zaborav. Možda ce ostati uopšte nezapaženi? Možda ih niko neće razumeti? Pa, ipak,oni su potrebni, kao što je prirodno i potrebno da se mi ljudi jedan drugom saopštavamo i otkrivamo. Ako nas ti kratki i nejasni znaci i ne spasu od lutanja i iskušenja, oni nam mogu olakšati lutanja i iskušenja i pomoći nam bar time što će nas uveriti da ni u čemu što nam se dešava nismo sami, ni prvi ni jedini"

Sve se ponavlja, pa tako i teme o kojima pišem i oko kojih se svi više-manje slažemo. Ponekad mi se čini da se na komentarima povede tako živa rasprava da mi je šteta pisati novi post jer se onda na neki način prekida nit komentara.

"Na kraju, svaki je stil dobar i svaka forma prihvatljiva, ako su u službi nečeg što nije samo stil ni samo forma."

Više me ponukao današnji datum i rođendan veliko gpisca, no novi udar po našim džepovima, protiv kojega ne možemo ništa no plaćati, kao i obično.


Novi potez očuha je poskupljenje vode za 23%. Naravno, vodovod grca u gubicima i treba im novaca (kome ne treba?), ali netko je za te gubitke kriv, pa bi po meni trebalo i prozvati ga na odgovornost. Na ovaj način, samo su odgovorni amnestirani poskupljenjem, kupljeno je vrijeme u kojem se stvara privid da će problemi biti riješeni, a oni se gomilaju i nadoći će kao tsunami.

Sličan princip kao i u ostalim poduzećima u kojima politika postavlja direktore, uhljebljivanje ljudi sumnjivih poslovnih kvaliteta, te ljudskih i moralnih kvaliteta koje su zna se (ni)kakve.

"…ja se i ne bojim ljudi, nego onog što je neljudsko u njima"

Zašto se ne objave informacije o tome koliki su prihodi tog poduzeća, koliki su rashodi, i na što su potrošeni.
A najviše od svega, kakva je kvaliteta vode koju pijemo, i u kakvom je stanju cijela vodovodna infrastruktura.
Davno se pričalo da se više od 50% vode gubi u cijevima, pa bi bilo lijepo da nam netko kaže što je istina, i kakvo je stanje s vodom. Kad već dižu cijenu, neka nam bar daju uvid u neke informacije, ako ih uopće imaju, i ako ih to sve skupa zanima.

Neki se na vlasti ponašaju kao da ih je voda donesla u naš grad, pa nas sve skupa žele potopiti. Nakon uspješno obavljena posla, skrasit će se u gradu na 4 rijeke, ili možda u Zagrebu, i uživati u nagradi za dobro obavljen posao.

Na današnji dan 1854. rođen Mihajlo Pupin, 1857. rođen Ivo Vojnović, 1892. rođen Ivo Andrić, 1934. ubijen Aleksandar I Karađorđević, 1974. umro Oscar Schindler.

"U toku stoleća vaš se narod u mnogome toliko izjednačio sa svojim tlačiteljima da mu neće mnogo vredeti ako ga Turci jednog dana napuste a ostave mu, pored njegovih rajinskih mana, i svoje poroke: lenost, netrpeljivost, duh nasilja i kult grube sile. To, ustvari, i ne bi bilo oslobađanje jer ne biste bili dostojni slobode ni umeli da je uživate i, isto kao i Turci, ne biste znali drugo do da robujete ili da druge porobljavate. Sumnje nema da će i vaša zemlja jednog dana ući u evropski sklop, ali se može desiti da uđe podvojena i nasledno opterećena shvatanjima, navikama i nagonima kojih nigde više nema i koji će joj, kao aveti, sprečavati normalan razvitak i stvarati od nje nesavremeno čudoviste i svačiji plen."

"Freedom is just another word for nothing left to lose"
Kris Kristofferson: "Me and Bobby McGee"

Moj prijatelj koji nije bio godinama u Ogulinu a došao je danas, je oduševljen time kako grad izgleda. Posljednji put je bio pred nekoliko godina, pomagao mi je spremiti drva za zimu. Nakon toga smo se prošetali kroz grad i tada mu se grad jako dopao. Kao i obično kada naš grad obilaze oni koji su cijeli život proveli u nekom većem gradu, sve im je čudno, sve im je strano, sve im je po malo divlje, kao da su na safariju.
Sada mu se još više dopada, i primjetio je veliku pozitivnu razliku u izgledu grada.

Pa sam se zapitao, jesmo li mi svi koji stalno nešto prigovaramo previše kritični, i je li sve tako crno?
Na žalost, čini mi se da je odgovor ipak na prvi dio pitanja NE, a na drugi DA.

Ne može se poreći da je grad sada ljepši nego je bio pred nekoliko godina, i to nitko nije ni osporio. Puno se toga radi, gradi, uređuje, preuređuje, dograđuje.
Pitanje je samo je li to zaista maksimum koji se u datim okolnostima mogao postići, i je li naš grad mogao i trebao više, je li naš grad zaslužio više?

Kad pogledam tko vodi naš grad i koga su naši građani odabrali na izborima, onda je definitivno odgovor ne, grad je dobio što je zaslužio, dobro je i prošao.

No, kada pogledam kako je to sve skupa moglo biti, kada vidim koliko je prilika nepovratno propušteno, užasnem se i rastužim.

Nema novih radnih mjesta, nema perspektive, nema strategije, nema volje, nema želje, nema znanja da se nešto uradi, da se grad pokrene s mrtve točke i zaustavi spirala propadanja.

Fasade su tu, i njima svaka čast. Za sada ne otpadaju i dobro izgledaju, što se ne bi moglo reći za asfaltirane ulice, pisao sam više puta o Galgama i Bolničkoj, to je za nekoga na galge poslati. O kanalizaciji koja je poput Đekne iz one serije s početka 90-ih, koja nije krenula a kad će ne zna se, puno je toga rečeno. Kao i o tržnici, teniskoj dvorani, bolnici, golubici, autobusnom kolodvoru, NK Ogulin, poduzetničkoj zoni...

Radio Ogulin je potakao zanimljive polemike, koje su se proširile i na komentare na ovim stranicama, vezano uz anonimnost kritičara.

Kako se postaviti prema tome, je li to korektno, i je li lakše biti anoniman kada se upozorava na nepravilnosti u našem društvu?

Radio Ogulin, neki njegovi novinari i rukovodioci su dugi niz godina bili glasnici i zastupnici opcije koja im sad radi o glavi.
Isti oni koji danas puštaju Balaševića i Čolića, i govore objektivno o situaciji u našem gradu, su ne tako davno zdušno vrtili ustaške pjesme i veličali neke druge ideologije i svaki potez vladajućih. Ako negdje postoje popisi pjesama koje su puštane, a nekakva arhiva vjerujem postoji, lako se čovjek može u to uvjeriti. Kao i ako negdje postoje fonografski ili pisani zapisi vijesti i tjednih kronika, te intervjua sa pojedinim političkim moćnicima.

Ostaje pitanje treba li biti anoniman u svojim kritikama? Vjerujem da anonimnost ne pobija kritiku, i da to što smo odabrali anonimnost ne znači da nemamo pravo kritizirati ili iznositi stavove. Sigurno nam je lakše od onih koji se potpisuju imenom i prezimenom pod sve što napišu (ili što im napišu). Ali potpisivali su se i prije, pa je red da se potpišu i sada.

Novinari su po definiciji izloženi sudu javnosti, ne mogu se sakriti iza krinke anonimnosti, ali to je posao koji su odabrali, koji nosi sa sobom povlastiece, ali i mučne trenutke.

Isto tako kako nisu bili anonimni kada su slavili jednu opciju i propagirali samo jednu istinu, i kada su profitirali na tome, ne bi bio red da sada utonu u anonimnost ili da budu amnestirani za sve svoje postupke i izdignuti iznad kritika.
Pitanje je zaslužuju li sadašnju sudbinu, i je li ovo što se nadvija nad Radio Ogulin pravedno i pošteno.
Definitivno nije, iako su neki to što će im se po svoj prilici na žalost dogoditi zaslužili za svoj angažman prijašnjih godina.

Mislim da niti na uskim stazama, niti na ovom blogu, nije bilo blaćenja i prozivanja ljudi zbog njihovog porijekla, zbog bračnih drugova, prezimena, pripadnosti nekoj stranci ili opciji. Vjerujem da nije bilo zlonamjernosti niti iznošenja laži.

Jedini motiv ovih stranica je podijeliti neka razmišljanja o gradu u kojem sam rođen i koji volim sa eventualnim posjetiocima (bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden).
Nisam siguran niti da je to jedini ili da je to uopće pravi način borbe da se nešto pomakne i promijeni na bolje, niti si umišljam da činim nešto puno i značajno, ali mi se čini da ipak postoje ljudi koji dijele naša mišljenja, i koji i sami slično razmišljaju o našem gradu.

Odabrao sam anonimnost jednostavno zato što ne smatram da je za posjetioce ovog bloga bitno tko sam, već jednostavno da s njima podjelim neka svoja razmišljanja i neke fotografije, poneki stih i poneku zanimljivost.

Na žalost, to sve što pišem o tragikomičnim spodobama koje nam kroje sudbinu je jako, jako ublaženo i nastojim biti što pristojniji i korektniji.

Jesu li oni to zaslužili?

Ne, oni su, kao što sam više puta napisao, zaslužili da završe na onome što se zove jednako kao dio grada u kojem su prošlih tjedana mijenjali šahtove, ali takvim svjetonazorom bi se spustio na njihov nivo i ne bi bio ništa bolji od njih, što bi bio definitivno civilizacijski i moralni poraz mene kao čovjeka. Nadam se da ipak nisam tako nisko pao.

Pokojni Vlado Gotovac je rekao da je najveća tragedija nekog naroda kad počne ličiti na svoje neprijatelje.

Ovo je bilo generalno, potaknuto situacijom oko RO posljednjih tjedana, te komentarima na prošli post.
A sada red aktualnosti, opet sa Radio Ogulin

Znate li gdje je Polača?
I znate li da tamo postoji Konjički galopski klub "Oluja 95"?

Na prvo pitanje nisam znao odgovor do danas, dok nisam potražio na internetu, ponukan viješću na stranicama Radio Ogulina o donaciji fukara koji raspolažu našim novcem i koje su dotičnom subjektu iz drugog pitanja dodijelili 5000 kn.

Pošto im naši vrli očusi dodjeljuju neke novce, apsolutno sam siguran da nisam ništa izgubio tim svojim neznanjem, niti sam išta u životu stekao spoznajom da sada znam da je riječ o "jednoj je od najvećih i najtipičnijih razvijenih seoskih sredina ravno-kotarskog područja".
Dapače, pošto im dodjeljuju naše novce, apsolutno sam siguran u to.

Koji je to značaj Polače za Ogulin, osim za one koji tamo imaju jeftino kupljenu, ili kako se kod nas često zna potpuno pogrešno reći, jeftino dobijenu zemlju? Kako su je po svoj prilici kupili ukradenim i otetim novcem, onda u neku ruku i jest dobijena.
Ako želite više znati o mjestu, a ne želite pitati one koji se nazivaju gospodom, i imaju tamo kuće i vikendice pa kupuju naklonost mještana: Polača

Naravno, bilo bi suvišno pitati ih bi li se tih 5000 kn moglo utrošiti korisnije, i postoje li možda naši sugrađani kojima bi ti novci došli bolje nego tamo nekim konjima.
Pitati konjine o tome nema smisla, njima su jasno konji bliži od ljudi.

Zašto očekivati da vole grad u koji su došli vladati, i s kojim se nikada nisu saživjeli. Bogdan Bogdanović je davno jako lijepo i precizno pisao o sukobu urbanog i ruralnog, frustracijama onih kojima grad predstavlja nešto strano i nedodirljivo, i njihovim potrebama razaranja istog.


Na slikama svega po malo, od novoasfaltiranih ulica, radova na cestama i zgradama, pa sve do kuće zla i pitoresknih prizora koji sve više nestaju sa naših polja i pašnjaka.









Na današnji dan 1849. umro je Edgar Allan Poe, 1879. rođen Lav Trocki, 1885. rođen danski fizičar Niels Bohr, 1931. rođen južnoafrički biskup Desmond Tutu, 1949. osnovana Demokratska Republika Njemačka od sovjetske okupacijske zone, 1950. Kina okupirala Tibet, 1968. Motion Pictures of America je usvojila sistem ocjenjivanja filmova prema sadržaju i tome za koju dobnu skupinu su podobni (tipično američko licemjerje), 1985. palestinski teroristi zauzeli talijanski turistički brod Achille Lauro.

"Ponoći sam jedne tužne proučavo, slab i snužden,
Neobične drevne knjige što prastari nauk skriše –
Gotovo da sam u san pao kad je netko zakucao,
Pred sobna mi vrata stao, kucajući tiho, tiše,
„Posjetilac“, ja promrmljah, „što u sobu ući ište,
Samo to i ništa više.“ "

Edgar Allan Poe: "Gavran"