Quis custodiet ipsos custodes?

Ovaj put se oglasiše naše Smail-age povodom nerada i nereda u Poduzetničkoj zoni.
U stvari, ne oko toga, jer to njih ne smeta pošto su i sami involvirani u taj nered i nerad, da ne koristim grublje riječi, već ih je zaboljelo objavljivanja tih informacija.
Opet su krivi oni koji ukazuju na javašluk i nerad, a ne lopovi i neradnici. Vrana vrani oči ne kopa, pa se tako i oni ne žele suočiti sa stvarno odgovornim, već su napali Radio Ogulin.

Pročitajte ako se želite iznervirati i vidjeti na što raznorazni Čengići troše papir, vrijeme, i u konačnici naš novac kojim se financiraju njihove ne tako male plaće i ostale pogodnosti:
Radio Ogulin.

Standardno, koriste se velike riječi pokupljene i naučene sa zasjedanja vrle ustanove koju svojedobno bivši ministar kulture nazva kokošinjcem.
Uobičajeni galimatijas naših očuha, opet su napisali nešto što ne razumiju, ali u što vjeruju.
Pamfleti, obračuni, zlonamjerno, tendeciozno, neprovjereno, štetno, gosp. Ivan Jakovčić, poglavarstvo,aluzije, neprihvatljivo, iskrivljeno, političko razračunavanje, najupućenija osoba u zoni.

A u biti cijela stvar je krajnje jednostavna.
I može se vrlo lako postaviti, pa bi bilo lijepo da nam odgovore gradski očusi i oni koji su zaduženi za naš grad i njegovo uništavanje:
- postoje li podnesene kaznene i krivične prijave protiv direktora zone

- koje su to karakteristike i koja su to znanja koja direktor zone ima da je zaslužio tako odgovorno mjesto

- postoji li jasan plan dovođenja investitora, olakšica koje će im biti pružene. Ali stvaran plan,s realnim brojevima i pretpostavkama, a ne u smislu "dovest ćemo strance, izmusti im novce i zaposliti puno ljudi"

- koliko je od osnivanja zone otvoreno radnih mjesta i dovedeno ulagača

- koje su to neistine koje je RO objavio, i koje su to istine kojima će oni dokazati da su u pravu

- koliko je od osnivanja potrošeno za zonu, plaće radnika, otkup zemljišta i sve ostale troškove. Za nas ekonomske neznalice, neka narodski kažu koliko su nas do sada koštali. I to ne oni indirektni troškovi što su drugi dobili poslove koje je trebao dobiti Ogulin, već samo onoliko koliko smo na njih i njihovu nesposobnost do sada potrošili.

- koliko je to vremena proteklo od osnivanja zone, kada su sada u kako sami kažu "završnoj fazi kod velikog dijela prethodnih problema i pripremaju natječaj za prodaju dijela zemljišta". .

AKO STE SADA U ZAVRŠNOJ FAZI, ŠTO STE DO SADA RADILI, GOSPODO?


Inače, nedavno je na Radio Mrežnici rečeno da je vrli direktor zone vrlo nezadovoljan svojim sadašnjim položajem i da se želi vratiti u Karlovac, te je isto zatražio od svoje partije. Koja je zadovoljna njegovim radom ovdje. Pa bih iskoristio ovu priliku i uputio molbu partiji i njenim odličnicima:

U ime svih građana Ogulina, u ime naše budućnosti, molim vas da mu što prije udovoljite


Na današnji dan 1547. rođen španjolski pisac Miguel de Cervantes Saavedra (autor besmrtnog viteza od Manche. Ponekad mi se čini da, slično don Quijoteu, i ja jurišam na vjetrenjače, s još manje uspjeha od njega), 1758. rođen britanski admiral Horatio Nelson, 1895. umro francuski biolog i kemičar Luis Pasteur, 1901. rođen talijanski fizičar Enrico Fermi, 1902. umro Emile Zola, 1943. rođen poljski sindikalni vođa Lech Walesa, 1963. Rolling Stones kreću na prvu turneju.

"Rijekom krvca poljem teče;
Turad bulji skrstiv ruke.
Tko je mlađi, rado gleda
Na lipovu krstu muke;
A tko starij', muke iste
Sam na sebi s vlaške ruke
Već unaprijed od strâ ćuti.

Ljutit aga mrko gleda
Gdje se silom divit mora
Silan arslan gorskom mišu.

Tko si junak, osvetit se ne mo'š
Na junaku dotle dok ne preda.
Smaknu Ture toliko junaka,
Posmica ih, srca ne iskali,
Što bez straha svi su pred njim pali.

Boj se onoga tko je viko
Bez golema mrijet jada.

Videć aga krepost taku
Zazebe ga na dnu srca
Ko ledenijem rátom leden
Šiljak dušu da mu dirnu.

Od tuge li za junaci,
Što ih silan zaman strati?
Turčin tuge za krstove neima.
Od straha li, jer se glavi boji?
Silan aga to sam sebi taji.
Zar ne vidiš kako radi
Hrabar junak uspreć zimu,
Što mu s one piknje male
Po svem tijelu mrazne valja vale?

Gledaj glavu, put nebesa
Gdje se oholo hrabra diže;
Gledaj čelo jasno i oko
Kako bistro pod njim sijeva;
Gledaj krepki stas, gdje svoju
Znajuć snagu ravno stoji;
Pak mi kaži, ima l' koja
Tudijer straha i najmanja sjena?"

Jedna od definicija prijatelja je da je to čovjek koji vas voli uprkos tome što vas dobro poznaje.

Tako je i sa ljubavlju prema gradu, koji ne mogu uništiti ni kreature koje ga uništavaju, ništarije, fukare i propalice na koje ne vrijedi trošiti riječi ni proljevati žuč. Mi smo i onako dva različita svijeta. Trenutno njihov pobjeđuje, u borbi dobra i zla trenutno vode, ali nadajmo se da će pravda na kraju pobijediti.

"Stupa četa tiho i gluho
Posred tisijeh, glusijeh tmina.
Ni tko šapće, ni tko zbori,
Ni tko pjeva, nit se smije:
Od sto glasa glasa čuti nije."


Predivan dan, sunčan i topao.

Radovi po gradu, asfaltiranja, radovi na krovu robne kuće. Dovršava se zgrada u centru na mjestu zelene kasarne. I radovi na novom/starom hotelu "Kapela" napreduju.
Izgleda da se i teniska dvorana privodi kraju, zazidan je otvor sa zadnje strane. Na stupu još uvijek ništa i nitko ne visi, ima vremena. Kad raji dođe do grla.

Kad smo kod raje, na današnji dan 1840. u Mljetičku na Durmitoru crnogorski ustanici su ubili 80 Turaka koji su krenuli u harač, a među njima i Smail agu Čengića.

Preporučio bi našim očusima da pročitaju spjev koji je opjevao taj događaj, kao i ono što mu je prethodilo.
Navikli su čitati kako im napišu, pa im s te strane ne bi trebalo biti teško. A od klasika se može puno naučiti, ako je čovjek za to voljan i sposoban. Iako je ovo možda malo teža literatura za savladati za njihove mentalne kapacitete i intelektualne dosege, definitivno je vrijedna truda.

Pak pristupi, ter mi gataj, pobre,
Čija 'e ovo ponosita čalma? -
„To je čalma age Čengijića,
Al se tužno oko glave vije.“
Čija 'e ovo, pobratime, glava? -
„To je glava age Čengijića,
Ali iz nje tamne oči vire.“
Čija 'e ovo okovana sablja? -
„To je sablja age Čengijića,
Al žalosno uz bedricu visi.“
Čije 'e ovo zlaćeno oružje? -
„To 'e oružje age Čengijića,
Ali mirno o pojasu hrđa.“
Čije 'e ovo zlatno odijelo? -
„To 'e odijelo age Čengijića,
Al od sunca ne odsijeva, jadno!“






Na današnji dan 1930. rođen Ray Charles, 1939. umro Sigmund Freud, 1949. rođen Bruce Springsteen, 1973. umro Pablo Neruda.
Da ne ispadne da naši očusi ne mogu u mojim postovima pročitati ništa zbog čega im može biti toplo oko srca i zbog čega bi im zaigrala junačka desnica, evo jedan detalj specijalno za njih.
Na današnji dan 1890. rođen je njemački general Friedrich von Paulus.

I za kraj jedan izniman blog koji toplo preporučam. Na žalost, događa se svima nama, a ne nekom drugom to o čemu piše, ali ne vrijedi nam od toga bježati.
CNN BLOG

... kakva je, već od koga je.

Ista stvar je i sa nagradama.

Ako ste danas šetali gradom mogli ste vidjeti naše dotjerane gradske očuhe kako paradiraju, mogli ste vidjeti i nekoliko pripadnika naše tradicionalne frankopanske garde, mogli ste vidjeti nekoliko auta stranih tablica parkiranih nepropisno, mogli ste vidjeti i neke face koje izazivaju smijeh, a čija djela izazivaju muk i tugu i jad.
Sve skupa, da je negdje drugdje, bilo bi smiješno, ili u najmanju ruku otužno.
Kao što su i oni sami, ovako je to sve vrlo ozbiljno.

Ali, niste mogli vidjeti one koji su zaista držali glavu u torbi godinama, niste mogli vidjeti skoro nikoga od, kako je gradonačelnik rekao "preko 80 posto mobiliziranog radno sposobnog stanovništva " koje je čamilo po rovovima.
Mogli ste vidjeti samo neke od njih, koji su podobni, koji su se uhljebili u penzijama i raznoraznim organizacijama o državnom trošku i državnim potrebama (trebaju im oko izbora i pitanja koja ne žele sami potezati radi međunarodne zajednice, da kažu što ovi misle, pa je to simbioza koja oboma savršeno odgovara, što se vidi i u gradskom poglavarstvu i gradskom vijeću).

One koji su ostali bez svega, one koji su ostali bez svog radnog mjesta, ali koji nisu odlučili to svoje "domoljublje" unovčiti, njih niste mogli vidjeti. Barem ne u svečanim prilikama ni prvim redovima (osim toga, oni su svoje pravo da budu u prvim redovima potrošili na Pitomom Javoru), iako se u njih svi zaklinju. Jer, za razliku od gorepomenutih, oni se nisu borili za privilegije, pa ih i nemaju.
Stoga se i nemaju zašto žaliti, jer oni koji imaju sve te silne privilegije, jasno znaju zašto su se borili, i to brane svim sredstvima.

Sukob oko Radio Ogulina se zahuktava, sad se počinju spominjati i pjesme koje se kao ne puštaju. I to se spočitava čovjeku koji je otvoreno šikanirao one koji su htjeli recimo naručiti Vatrogasce i njihovu parodiju na pjevača koji se navodno ne pušta na RO. Da se ne spominju ratne godine, kad se zna što se sve puštalo i tko je puštao na tom istom RO.
Uostalom, možda negdje i postoje statistike i popisi pjesama koje su se kroz godine puštale.

Žali Bože godina poltronstva i sužanjstva nekih s RO, došla je očusima voda do grla, i sad netko mora biti Pedro koji će popuniti prazninu dok njihovi mentori ne smisle novi predizborni trik kojim će malo zaigrati u diple koje raja voli čuti. Iako mi se ovakav, kritički RO jako sviđa. Ne zato što kritizira vladajuće, već zato što se konačno kritički izjašnjava i što konačno iznosi i drugu sliku od one koju nam uporno pokušavaju servirati. Bojim se da im je naša podrška slaba utjeha, ali nadajmo se da neće pri tome biti sami, te da će i njihovi kolege novinari konačno stati u obranu svoje profesije.

A sad malo i o onima koji im žele doći glave i njihovim mentorima. Ono što me kod svih naših neonacista i fašista najviše fascinira je to što, da je ta ideologija zaista vladajuća, velik dio njih bi završio u plinskim komorama zbog porijekla, krvnih zrnaca, nearijevštine, seksualnih sklonosti i svega ostalog. Uostalom, nije li slogan neonacista u Njemačkoj "Auslander aus"? Zapitaju li se oni ikada, da su na snazi zaista zakoni koje oni zastupaju i brane po birtijama i neformalnim društvima, da bi oni bili tu gdje jesu?*


Cijeli dan je imao jesenski štih. Počeli su radovi na proširenju dijela ceste prema Sabljacima, oko Dlakavca. Ako ih opet snijeg ne preduhitri, konačno će se proširiti dio ceste koji je oduvijek stvarao probleme.
Radovi na zgradi buduće knjižnice napreduju, iako ih vrijeme baš ne služi. Nije li vrijeme da se konačno netko odgovoran zapita zašto se sa takvim radovima kreće u jesen, za koju se zna kakva je u našim krajevima.








Na današnji dan 1498. umro inkvizitor Tomas de Torquemada (po rođenju Židov, jedan od glavnih protagonista progona Židova u Španjolskoj)*, 1745. rođen ruski feldmaršal Mihail Ilarijonovič Kutuzov (najzaslužniji za pobjedu u ratu protiv Napoleona), 1925. rođen B.B. King, 1977 umrli rock pjevačMarc Bolan (T-Rex) i operna pjevačica Maria Callas.

No na današnji dan se rodila (na žalost) i jedna osoba bliska onima o kojima s puno gorčine pišem, pa ju, ako čitaju moje postove, specijalno za njih izdvajam. 1891. rođen je Karl Donitz. Ono što je sramotno je 10 godina koliko je dobio na suđenju u Nirnbergu, i vjerujem da je to jedino oko čega bismo se te kreature i ja složili.
S tim da oni misle da je previše, a ja mislim da je nekoliko miliona puta premalo.

Nisam mislio da je nagrada koju je grad dobio uvreda, ali način na koji je to tretirano u medijima, kao i osobe koje su je dodijelile, kao i potcjenjivački odnos i šikaniranje svih koji drugačije misle no vlastodršci, pa čak slušaju i drugačije pjesme, sve ono što se s gradom radilo proteklih godina, sve što se sa poduzećima radilo proteklih godina, sve što se sa bolnicom radilo proteklih godina, sve ono što se sa RO radi posljednjih tjedana, sve što se sa svima nama još uvijek radi, e to jest..

Vezano uz komentare na prošli post, malo bih o "Priopćenju za javnost HDZ, HSU I HSP" na stranicama Radio Ogulina.
Ostaje mi da se po tko zna koji put zapitam, do kada će iskušavati našu strpljivost?
A mogu i odgovoriti, dokle god bude tako malo ljudi izlazilo na izbore, i dokle god oni koji budu izlazili budu uglavnom biračko tijelo jedne opcije. Dotle će svima nama biti tako kako nam je, ako ne i gore.

Potpisanoj "gospodi" , kako sami sebe nazivaju i potpisuju se (a to je ipak kategorija u koju velika većina njih ne spada nikako i nikada. Neki su bili drugovi, ali većina su fukare i ništarije, bile i ostale), puno bi bolje bilo da se bave ozbiljnim problemima naše općine i grada no svojim ugledom.
Njihov ugled u očima biračkog tijela je identičan njihovoj ljudskoj vrijednosti, kod svih ljudi koji vole ovaj grad mizeran, a kod njihovog glasačkog tijela visok. Njihovo glasačko tijelo, budimo realni, nije bolje ni zavrijedilo, tragedija je što mi ostali to moramo trpjeti.

S druge strane, potpisanoj gospodi su neki s Radio Ogulina godinama davali otvorenu i berzrezervnu podršku, i navodili vodu na njihov mlin. Sve druge opcije su godinama bile uglavnom proskribirane i otvoreno je zastupana zna se koja opcija. No, konačno su njihovi zagovornici shvatili što se događa (ili je netko i njih dokačio), pa su za promjenu krenuli biti objektivni. I odmah dobili po prstima. I sada se čude.

I ono što je na državnoj razini Slovenija, to je na lokalnoj Radio Ogulin. Kad god se otkrije neka afera vlastodržaca, odmah se s onom budaletinom Jorasom stvori afera, ili s nasipom na Muri, ili sa slovenskim kradljivcima drva na našoj strani granice.

Drva vrijedna možda 2-3 000 kn naspram upropaštene privrede i krađa koji se mjere u milijardama kn.

Samo razlika u cijeni ponude za dionice između Actavisa i Barra je oko 200 000 000 USD, a uporno nas uvjeravaju da je jeftinija ponuda bolja.
I jasno je da se Barru više isplati potrošiti par mil. USD na provizije nego stotine mil. na dionice. Ipak su oni Amerikanci, znaju kako se posluje, Islanđani su previše izolirani od realnog svijeta.

Tako i našim vrlim očusima smeta Radio Ogulin. Sve su uništili, upropastili, pokrali, posmještali se po dobro plaćenim položajima, i sad kad netko kaže da su lopovi, lažljivci, prevaranti i poltroni, i to puno blažim riječima, odmah se ustanu na zadnje noge.

Nije im smetao RO kad ih je dizao u visine, kad je po svim njihovim protivnicima sipao drvlje i kamenje, kad je vrlo otvoreno stajao na njihovoj strani.
Kao i uvijek, čast iznimkama. Ne bih volio da se Radio Ogulin ugasi, svi smo odrasli uz njega, i definitivno bih volio da jednom postanu nezavisni i otvoreni.

Kad su već dani grada, bio bi red da postoji i slogan za manifestaciju. Pa predlažem da to bude citat zbog kojeg je Duško Radović svojedobno bio maknut s Radio Beograda i ukinuta mu emisija "Beograde dobro jutro" (pa se može reći da je višestruko prigodan):

"Kola su otišla nizbrdo, a volovi su ostali na vrhu".


Zgodno da se pokojnog Radovića sjetio i Nešo na stanicama Radio Ogulina, u komentarima oko cijelog slučaja, sa drugim citatom, puno primjenjivijim na cijelu situaciju.

Pitam se je li se i sam prepoznao u citatu o novinarima.
Moram priznati da mi je ovakav Nešo koji se bori za istinu i pravdu (bez obzira na okolnosti koje su ga na to natjerale) puno prihvatljiviji od onog koji je godinama sudjelovao u stvaranju klime u gradu koja sada i njemu želi doći glave.


Na današnji dan 1585. rođen francuski kardinal i osnivač Francuske akademije znanosti i umjetnosti Arman Jean de Plesi Richelieu (ona akademija koja ima 40 članova, za razliku od skoro 200 naših članova), 1737. rođen talijanski liječnik Luigi Galvani, 1828. rođen Lav Nikolajevič Tolstoj,1901. umro slikar Henri de Toulouse – Lautrec, 1956. Elvis Presley prvi put nastupa u Ed Sullivan Show 1976. umro Mao Ce Tung.

"Won't find me practising what I'm preaching
won't find me making no sacrifice
but I can get you a pocketful of miracles
if you promise to be good, try to be nice
God will take good care of you
just do as I say, don't do as I do"

Genesis: "Jesus He Knows Me"

Lijepo je vidjeti da ima dosta ljudi kojima je stalo do grada, komentari su sve zanimljiviji, i diskusija sve življa. Na žalost, moram se složiti sa komentarima, i na žalost naša stvarnost je vrlo točno u njima ocrtana.
Vratila nam se i lasica što mi je drago. Nisam skupio 20 komentara niti na jedan post, ali sam bio jako blizu u posljednjem. Da pišem kraće i rjeđe postove, možda bih i uspio, a možda još i uspijem (trenutno ih je 18, ako brojim i moje komentare na komentare).

Dani grada su.
Trebali bi to biti dani u kojima se slavi prosperitet grada, njegova slavna prošlost, sjajna sadašnjost i svijetla budućnost.
No je li doista tako?
Imamo li što slaviti i čemu se radovati (osim obožavatelja Cetinskog i Škore, koji će doći na svoje besplatnim koncertima u kuli)?

Na što sada liči naš grad u odnosu na grad kakav je bio pred 10, 20, 30 godina, i što je još važnije, kamo ide, kamo ga to guraju gradski očusi svojom politikom, postupajući po partijskim uputama i vlastitim interesima u njih utkanim. Savjesti nemaju da po njoj postupaju, jer da je imaju ne bi bili tu gdje jesu niti radili to što rade. Čast iznimkama koje se tome opiru, fukare i hulje su još uvijek jače, i još je po njihovu. A samim tim i po volji onih koji su ih odabrali.

"Tupi, jalovi bijes krade mi zrak
Kad vidim taj puk kako vjerovati voli
Kako bivši drug može postat' gospodin
Kako psuje za koga glasuje"
Hladno pivo: "Politika"

Kako je to lijepo napisao Meša, "s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude", ovo su dani kada se svode računi i gleda se gdje smo i što smo.
Pravo vrijeme da se po tko zna koji put zapitamo kamo nas to njihovo nemušto politikantstvo vodi?

Puno smo o tome svi skupa pisali na raznim blogovima i komentarima, pokušao sam razlike nekada i sada, ma kako takve usporedbe nezahvalne bile, sublimirati u jednom postu Lelek sebra.
Još i danas me zasmeta kad pročitam taj post kakav komentar mi je jedna kreatura ostavila, ali nema veze.

Teško je uspoređivati kruške i jabuke, crveno i crno, jednoumlje i bezumlje, puno se toga promijenilo (osim nekih rukovodioca, koji su to bili onda, i koji su to i danas, samo u drugoj partiji), ali nisam siguran da nam grad ide u dobrom pravcu.
Nema perspektive, nema ideje, nema niti strategije niti taktike. Jedino čemu sve služi je bogaćenju pojedinaca, besramnoj pljački i uništavanju grada.

Jer, što to imamo, čime se tako diče, čemu se to mi Ogulinci vođeni gradskim očusima možemo radovati (od onih koji nisu odavde, i nisu se nikada saživjeli s gradom, se ljubav prema njemu ne može ni očekivati, ali bi bilo lijepo da se bar iskaže poštovanje prema gradu koji ih je tako objeručke sve prihvatio)?

Praznu poduzetničku zonu, u koju kane dovesti i prugu, ali ne znaju kako da dovedu bilo kakvog investitora koji bi mogao otvoriti radna mjesta.
Njima nije u interesu da se otvaraju radna mjesta, jer od toga oni u konačnici imaju slabe vajde. Jer ljudi koji su ekonomski nezavisni lakše misle svojom glavom, i manje su podložni manipulacijama. A takvi im ne trebaju.
Poduzetnička zona postoji već prilično godina, ali još uvijek nisu raščistili imovinsko-pravne odnose?!
Pa što onda rade svi tamo zaposleni? Čime se bave, ako osnovu postojanja i funkcioniranja zone nisu sredili? I stalne priče o dolasku investitora koji će zaposliti stotine ljudi, ali im eto Hrvatske šume ne daju sirovinu, ili ih uvijek netko treći zaustavi i odvuče k sebi su bacanje prašine u oči, i pokušaj stvaranja privida da se radi za grad i za dobrobit svih nas.
Slično kao i priča o vodenim topovima za Bjelolasicu koje su najprije odvukli Bjelašnica i Jahorina, pa Univerzijada, pa Sljeme, pa Delnice, uvijek netko...

HOC Bjelolasicu u vlasništvu države koju predstavlja vaterpolist, i jako me raduje ako je istina da se uređuje spust u Vrelo. Ima li kakvih informacija o snježnim topovima?
A ta ista Bjelolasica ima u svom vlasništvu (bilo bi lijepo provjeriti i analizirati kako i po kojoj osnovi im je to pripalo) prekrasan ugostiteljski objekt na jezeru, koji zjapi prazan.

Imamo jezero koje je potpuno neiskorišteno i uglavnom je sablasno prazno, (ove godine se nisu čak ni Jezerske igre održavale) i jako prljavo.
Bjelolasica se u medijima spominje samo sporadično, ako se baš mora. Kao da je se svi srame, ne samo mi. Kao da nikome nije stalo da ju približi turistima i posjetiocima.

Imamo novu tenisku dvoranu, oko koje ne vrijedi trošiti riječi. Kraljevski dragulj u kruni sramotnih, sumanutih i nesuvislih odluka naših vlastodržaca.

Imamo novu zgradu stadiona koju je grad otkupio od vlasnika NK Ogulin da bi on nastavio u njoj poslovati. Imamo i NK Ogulin u trećoj ligi, s vrlo upitnim izgledima da će klub opstati, pogotovo ako se nisu s odlaskom najboljih igrača i uzastopnim porazima smanjili megalomanski apetiti. Opet ponavljam, nije skupo jer oni koji troše ne plaćaju iz svog džepa.
Ako mislite da pretjerujem, pročitajte kako je to izgledalao ne tako davno u jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu.

Imat ćemo navodno na mjestu gdje je nekada bila Izgradnja novi trgovački centar. Fantastična lokacija, ako se ne varam vlasnik svega toga je isto tako pred par godina dobio nekakve nagrade kao zaslužni građanin. Pa možda da nas zaduži i time da kaže što je zatekao kada je dobio Izgradnju, a gdje je ta Izgradnja sada?

Imat ćemo na mjestu nekadašnjih baraka Izgradnje na Prapućama isto tako trgovački centar.

Imamo bolnicu, i silne afere oko nje, nekada ustanovu vrhunske opremljenosti i odličnih stručnjaka, a sada ruglo i leglo afera. Na žalost, izgleda, uz pokušaje ubojstava u Coctailu, jedini način da grad dospije u medije i zadrži se u njima.
Naravno, opet pozdravljam emisiju Malo misto, bez obzira na sve manjkavosti i klasični foto-safari pristup urednika.
Ona je iznimka, bili su sada i nikad više, a afere su ipak puno redovitije. I privlače više čitalačke publike, iako bez rezultata i raščišćavanja.

Imamo asfaltiran prilaz gradu, zbog kojeg bi netko zaista trebao završiti na Galgama. Ali sada su konačno sanirane, i valjda smo mirni do idućeg proljeća, dok šahte opet ne propadnu.

Imamo sporadično provučene cijevi za kanalizaciju, koje su negdje propale, a negdje još uvijek nisu, ali cijeli projekt ne vjerujem da će ikada zaživjeti. U stvari ovo ikada je bitno samo nama, dok je vlastodršcima osnovni i jedini vremenski pojam "trajanje mandata". Sve što se dogodilo prije, ili će se dogoditi poslije, nije njihova briga.
Bilo je priča da se mogla dodijeliti koncesija nekom austrijskom poduzeću koje bi besplatno sagradilo kanalizaciju, i nakon 20 ili 30 godina naplaćivanja prepustilo gradu cijelu infrastrukturu badava. Kako nisu poznavali kvalitetnu poslovnu praksu i ponudili dovoljno za mito, ponuda je odbijena.
Ne može nitko s našim da ne napišem čime raspolagati bolje nego mi sami. To najbolje znaju oni koje su građani odabrali, a koje se dobrim dijelom može svesti pod tu imenicu.
Uostalom, lako će se svesti račun...

Da ne nabrajam dalje i ne ponavljam se.
Imamo odlične sportaše, kvalitetan rad s djecom i mladima, imamo i lijepih i dobrih stvari, dosta privatnih obrta (preko 270), imamo izlaz na autoput, nije sve crno, ali generalno je trend ne silazan, već padajući.

Najveći problem je što su mladi bezvoljni, što nemaju volje, a najčešće ni mogućnosti bilo što pokrenuti. I jedva čekaju priliku da se maknu u Rijeku ili Zagreb, ako se ne uhljebe na državnim jaslama. A za to im treba pravovjernost koju u pravilu imaju oni koji i onako nisu nosioci progresa.

Vjerujem da će se u obraćanjima prigodnim slovima (jer malo duže rečenice im predstavljaju nepremostivu teškoću), naši dični odličnici osvrnuti na sve svoje uspjehe, ma koliko mi o njima šutjeli ili ih krivo interpretirali. Kako se bliže izbori, ne samo da nam je sadašnjost sjajna, no nam je i bolja budućnost zagarantirana. I oni su tu da nas tamo odvedu. Na čelu kolone, uz usku stazu planinsku, visoko...

Obično su ovo dani kad se dijele priznanja i nagrade zaslužnima. Popis do sada nagrađenih možete pročitati na stranici Zahvalnice

Radio Ogulin, koji polagano postaje glavna tema svih razgovora po gradu i nova gradska afera, je zaobiđen u dodjeli nagrada.
Što samo po sebi ne bi bilo tako čudno jer naše age i u puno po život važnijim stvarima rade po svome, bez obzira na javnost i zdrav razum.
Ono što čudi je da su predlagači bila udruženja usko povezana s vlastodršcima i udruženja čije prijedloge se uvijek usvaja, jer predstavljaju veliko glasačko tijelo jedne političke opcije.
Bit će da se očusima Radio Ogulin žestoko zamjerio kad su išli njima nešto odbiti. I kad su zaboravili sve zasluge nekih ljudi sa tog istog radija koji su ih godinama zdušno zagovarali i dizali u nebesa, i usput potpirivali strasti njihovih glasača i njihove političke opcije.
To je samo projekcija državne politike, jer se naši mali gradski, kako bi Balašević rekao "članovi, klanovi, Gebelsi, Ždanovi" igraju politike kao i njihovi učitelji na državnoj razini, pa pritišću medije koji im nisu skloni. Nije im to prvi a ni posljednji put, pročitajte samo mudre izjave sa jedne gradske sjednice Ogulinski list


Posjekli su stabla ispred osnove škole u gradu, još prošli tjedan.
Nekako mi je neobično, navikao sam na njih, sve skupa sada izgleda puno drugačije. Da li je ovako bolje, procijenite sami. Napreduju radovi i na skidanju krova na budućoj zgradi knjižnice.

Slike za usporedbu su snimljene prošli tjedan, dok je kišilo. Nisu baš snimane s istog mjesta, ali razlika je primjetna.

Prošli tjedan



Danas



Na današnji dan 1533. rođena engleska kraljica Elizabeta, 1726. rođen francuski šahist Francois André Danican Philidor (postoji šahovsko otvaranje nazvano po njemu Philidorova obrana. Zanimljivo je da ne postoje nikakvi dokazi da je on to otvaranje ikada igrao u zvaničnim i zabilježenim partijama), 1888. prvi put je primjenjen inkubator za novorođenčad, 1909. rođen producent i režiser Elia Kazan (1947. Oscar za "Džentlmenski sporazum", 1954. za "Na dokovima New Yorka", 1999. za životno djelo), 1936. rođen pjevač Buddy Holly (pravim imenom Charles Hardin Holley), 1940. započelo njemačko bombardiranje Londona koje je trajalo 57 noći uzastopce, 1978. umro Keith Moon, bubnjar grupe The Who (slovio je za najboljeg bubnjara na svijetu).

Postoji zanimljiva anegdota vezana uz Moona. Kada je gitarist Jimy Page osnivao vlastiti bend nakon raspada benda Yardbirds, Keith Moon mu je prorekao da će taj bend imati uspjeha poput cepelina konstruiranog od olova. Pageu se ta izjava dopala, malo se poigrao riječima, ostalo je legenda.