Marketing
Boj se onoga tko je viko...
"Rijekom krvca poljem teče;
Turad bulji skrstiv ruke.
Tko je mlađi, rado gleda
Na lipovu krstu muke;
A tko starij', muke iste
Sam na sebi s vlaške ruke
Već unaprijed od strâ ćuti.
Ljutit aga mrko gleda
Gdje se silom divit mora
Silan arslan gorskom mišu.
Tko si junak, osvetit se ne mo'š
Na junaku dotle dok ne preda.
Smaknu Ture toliko junaka,
Posmica ih, srca ne iskali,
Što bez straha svi su pred njim pali.
Boj se onoga tko je viko
Bez golema mrijet jada.
Videć aga krepost taku
Zazebe ga na dnu srca
Ko ledenijem rátom leden
Šiljak dušu da mu dirnu.
Od tuge li za junaci,
Što ih silan zaman strati?
Turčin tuge za krstove neima.
Od straha li, jer se glavi boji?
Silan aga to sam sebi taji.
Zar ne vidiš kako radi
Hrabar junak uspreć zimu,
Što mu s one piknje male
Po svem tijelu mrazne valja vale?
Gledaj glavu, put nebesa
Gdje se oholo hrabra diže;
Gledaj čelo jasno i oko
Kako bistro pod njim sijeva;
Gledaj krepki stas, gdje svoju
Znajuć snagu ravno stoji;
Pak mi kaži, ima l' koja
Tudijer straha i najmanja sjena?"
Jedna od definicija prijatelja je da je to čovjek koji vas voli uprkos tome što vas dobro poznaje.
Tako je i sa ljubavlju prema gradu, koji ne mogu uništiti ni kreature koje ga uništavaju, ništarije, fukare i propalice na koje ne vrijedi trošiti riječi ni proljevati žuč. Mi smo i onako dva različita svijeta. Trenutno njihov pobjeđuje, u borbi dobra i zla trenutno vode, ali nadajmo se da će pravda na kraju pobijediti.
"Stupa četa tiho i gluho
Posred tisijeh, glusijeh tmina.
Ni tko šapće, ni tko zbori,
Ni tko pjeva, nit se smije:
Od sto glasa glasa čuti nije."
Predivan dan, sunčan i topao.
Radovi po gradu, asfaltiranja, radovi na krovu robne kuće. Dovršava se zgrada u centru na mjestu zelene kasarne. I radovi na novom/starom hotelu "Kapela" napreduju.
Izgleda da se i teniska dvorana privodi kraju, zazidan je otvor sa zadnje strane. Na stupu još uvijek ništa i nitko ne visi, ima vremena. Kad raji dođe do grla.
Kad smo kod raje, na današnji dan 1840. u Mljetičku na Durmitoru crnogorski ustanici su ubili 80 Turaka koji su krenuli u harač, a među njima i Smail agu Čengića.
Preporučio bi našim očusima da pročitaju spjev koji je opjevao taj događaj, kao i ono što mu je prethodilo.
Navikli su čitati kako im napišu, pa im s te strane ne bi trebalo biti teško. A od klasika se može puno naučiti, ako je čovjek za to voljan i sposoban. Iako je ovo možda malo teža literatura za savladati za njihove mentalne kapacitete i intelektualne dosege, definitivno je vrijedna truda.
Pak pristupi, ter mi gataj, pobre,
Čija 'e ovo ponosita čalma? -
„To je čalma age Čengijića,
Al se tužno oko glave vije.“
Čija 'e ovo, pobratime, glava? -
„To je glava age Čengijića,
Ali iz nje tamne oči vire.“
Čija 'e ovo okovana sablja? -
„To je sablja age Čengijića,
Al žalosno uz bedricu visi.“
Čije 'e ovo zlaćeno oružje? -
„To 'e oružje age Čengijića,
Ali mirno o pojasu hrđa.“
Čije 'e ovo zlatno odijelo? -
„To 'e odijelo age Čengijića,
Al od sunca ne odsijeva, jadno!“
Na današnji dan 1930. rođen Ray Charles, 1939. umro Sigmund Freud, 1949. rođen Bruce Springsteen, 1973. umro Pablo Neruda.
Da ne ispadne da naši očusi ne mogu u mojim postovima pročitati ništa zbog čega im može biti toplo oko srca i zbog čega bi im zaigrala junačka desnica, evo jedan detalj specijalno za njih.
Na današnji dan 1890. rođen je njemački general Friedrich von Paulus.
I za kraj jedan izniman blog koji toplo preporučam. Na žalost, događa se svima nama, a ne nekom drugom to o čemu piše, ali ne vrijedi nam od toga bježati.
CNN BLOG
Post je objavljen 23.09.2006. u 22:23 sati.