Marketing
Nije uvreda...
... kakva je, već od koga je.
Ista stvar je i sa nagradama.
Ako ste danas šetali gradom mogli ste vidjeti naše dotjerane gradske očuhe kako paradiraju, mogli ste vidjeti i nekoliko pripadnika naše tradicionalne frankopanske garde, mogli ste vidjeti nekoliko auta stranih tablica parkiranih nepropisno, mogli ste vidjeti i neke face koje izazivaju smijeh, a čija djela izazivaju muk i tugu i jad.
Sve skupa, da je negdje drugdje, bilo bi smiješno, ili u najmanju ruku otužno.
Kao što su i oni sami, ovako je to sve vrlo ozbiljno.
Ali, niste mogli vidjeti one koji su zaista držali glavu u torbi godinama, niste mogli vidjeti skoro nikoga od, kako je gradonačelnik rekao "preko 80 posto mobiliziranog radno sposobnog stanovništva " koje je čamilo po rovovima.
Mogli ste vidjeti samo neke od njih, koji su podobni, koji su se uhljebili u penzijama i raznoraznim organizacijama o državnom trošku i državnim potrebama (trebaju im oko izbora i pitanja koja ne žele sami potezati radi međunarodne zajednice, da kažu što ovi misle, pa je to simbioza koja oboma savršeno odgovara, što se vidi i u gradskom poglavarstvu i gradskom vijeću).
One koji su ostali bez svega, one koji su ostali bez svog radnog mjesta, ali koji nisu odlučili to svoje "domoljublje" unovčiti, njih niste mogli vidjeti. Barem ne u svečanim prilikama ni prvim redovima (osim toga, oni su svoje pravo da budu u prvim redovima potrošili na Pitomom Javoru), iako se u njih svi zaklinju. Jer, za razliku od gorepomenutih, oni se nisu borili za privilegije, pa ih i nemaju.
Stoga se i nemaju zašto žaliti, jer oni koji imaju sve te silne privilegije, jasno znaju zašto su se borili, i to brane svim sredstvima.
Sukob oko Radio Ogulina se zahuktava, sad se počinju spominjati i pjesme koje se kao ne puštaju. I to se spočitava čovjeku koji je otvoreno šikanirao one koji su htjeli recimo naručiti Vatrogasce i njihovu parodiju na pjevača koji se navodno ne pušta na RO. Da se ne spominju ratne godine, kad se zna što se sve puštalo i tko je puštao na tom istom RO.
Uostalom, možda negdje i postoje statistike i popisi pjesama koje su se kroz godine puštale.
Žali Bože godina poltronstva i sužanjstva nekih s RO, došla je očusima voda do grla, i sad netko mora biti Pedro koji će popuniti prazninu dok njihovi mentori ne smisle novi predizborni trik kojim će malo zaigrati u diple koje raja voli čuti. Iako mi se ovakav, kritički RO jako sviđa. Ne zato što kritizira vladajuće, već zato što se konačno kritički izjašnjava i što konačno iznosi i drugu sliku od one koju nam uporno pokušavaju servirati. Bojim se da im je naša podrška slaba utjeha, ali nadajmo se da neće pri tome biti sami, te da će i njihovi kolege novinari konačno stati u obranu svoje profesije.
A sad malo i o onima koji im žele doći glave i njihovim mentorima. Ono što me kod svih naših neonacista i fašista najviše fascinira je to što, da je ta ideologija zaista vladajuća, velik dio njih bi završio u plinskim komorama zbog porijekla, krvnih zrnaca, nearijevštine, seksualnih sklonosti i svega ostalog. Uostalom, nije li slogan neonacista u Njemačkoj "Auslander aus"? Zapitaju li se oni ikada, da su na snazi zaista zakoni koje oni zastupaju i brane po birtijama i neformalnim društvima, da bi oni bili tu gdje jesu?*
Cijeli dan je imao jesenski štih. Počeli su radovi na proširenju dijela ceste prema Sabljacima, oko Dlakavca. Ako ih opet snijeg ne preduhitri, konačno će se proširiti dio ceste koji je oduvijek stvarao probleme.
Radovi na zgradi buduće knjižnice napreduju, iako ih vrijeme baš ne služi. Nije li vrijeme da se konačno netko odgovoran zapita zašto se sa takvim radovima kreće u jesen, za koju se zna kakva je u našim krajevima.
Na današnji dan 1498. umro inkvizitor Tomas de Torquemada (po rođenju Židov, jedan od glavnih protagonista progona Židova u Španjolskoj)*, 1745. rođen ruski feldmaršal Mihail Ilarijonovič Kutuzov (najzaslužniji za pobjedu u ratu protiv Napoleona), 1925. rođen B.B. King, 1977 umrli rock pjevačMarc Bolan (T-Rex) i operna pjevačica Maria Callas.
No na današnji dan se rodila (na žalost) i jedna osoba bliska onima o kojima s puno gorčine pišem, pa ju, ako čitaju moje postove, specijalno za njih izdvajam. 1891. rođen je Karl Donitz. Ono što je sramotno je 10 godina koliko je dobio na suđenju u Nirnbergu, i vjerujem da je to jedino oko čega bismo se te kreature i ja složili.
S tim da oni misle da je previše, a ja mislim da je nekoliko miliona puta premalo.
Nisam mislio da je nagrada koju je grad dobio uvreda, ali način na koji je to tretirano u medijima, kao i osobe koje su je dodijelile, kao i potcjenjivački odnos i šikaniranje svih koji drugačije misle no vlastodršci, pa čak slušaju i drugačije pjesme, sve ono što se s gradom radilo proteklih godina, sve što se sa poduzećima radilo proteklih godina, sve što se sa bolnicom radilo proteklih godina, sve ono što se sa RO radi posljednjih tjedana, sve što se sa svima nama još uvijek radi, e to jest..
Post je objavljen 16.09.2006. u 20:13 sati.