Pregled posta

Dani grada iliti udri brigu na veselje

"Won't find me practising what I'm preaching
won't find me making no sacrifice
but I can get you a pocketful of miracles
if you promise to be good, try to be nice
God will take good care of you
just do as I say, don't do as I do"

Genesis: "Jesus He Knows Me"

Lijepo je vidjeti da ima dosta ljudi kojima je stalo do grada, komentari su sve zanimljiviji, i diskusija sve življa. Na žalost, moram se složiti sa komentarima, i na žalost naša stvarnost je vrlo točno u njima ocrtana.
Vratila nam se i lasica što mi je drago. Nisam skupio 20 komentara niti na jedan post, ali sam bio jako blizu u posljednjem. Da pišem kraće i rjeđe postove, možda bih i uspio, a možda još i uspijem (trenutno ih je 18, ako brojim i moje komentare na komentare).

Dani grada su.
Trebali bi to biti dani u kojima se slavi prosperitet grada, njegova slavna prošlost, sjajna sadašnjost i svijetla budućnost.
No je li doista tako?
Imamo li što slaviti i čemu se radovati (osim obožavatelja Cetinskog i Škore, koji će doći na svoje besplatnim koncertima u kuli)?

Na što sada liči naš grad u odnosu na grad kakav je bio pred 10, 20, 30 godina, i što je još važnije, kamo ide, kamo ga to guraju gradski očusi svojom politikom, postupajući po partijskim uputama i vlastitim interesima u njih utkanim. Savjesti nemaju da po njoj postupaju, jer da je imaju ne bi bili tu gdje jesu niti radili to što rade. Čast iznimkama koje se tome opiru, fukare i hulje su još uvijek jače, i još je po njihovu. A samim tim i po volji onih koji su ih odabrali.

"Tupi, jalovi bijes krade mi zrak
Kad vidim taj puk kako vjerovati voli
Kako bivši drug može postat' gospodin
Kako psuje za koga glasuje"
Hladno pivo: "Politika"

Kako je to lijepo napisao Meša, "s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude", ovo su dani kada se svode računi i gleda se gdje smo i što smo.
Pravo vrijeme da se po tko zna koji put zapitamo kamo nas to njihovo nemušto politikantstvo vodi?

Puno smo o tome svi skupa pisali na raznim blogovima i komentarima, pokušao sam razlike nekada i sada, ma kako takve usporedbe nezahvalne bile, sublimirati u jednom postu Lelek sebra.
Još i danas me zasmeta kad pročitam taj post kakav komentar mi je jedna kreatura ostavila, ali nema veze.

Teško je uspoređivati kruške i jabuke, crveno i crno, jednoumlje i bezumlje, puno se toga promijenilo (osim nekih rukovodioca, koji su to bili onda, i koji su to i danas, samo u drugoj partiji), ali nisam siguran da nam grad ide u dobrom pravcu.
Nema perspektive, nema ideje, nema niti strategije niti taktike. Jedino čemu sve služi je bogaćenju pojedinaca, besramnoj pljački i uništavanju grada.

Jer, što to imamo, čime se tako diče, čemu se to mi Ogulinci vođeni gradskim očusima možemo radovati (od onih koji nisu odavde, i nisu se nikada saživjeli s gradom, se ljubav prema njemu ne može ni očekivati, ali bi bilo lijepo da se bar iskaže poštovanje prema gradu koji ih je tako objeručke sve prihvatio)?

Praznu poduzetničku zonu, u koju kane dovesti i prugu, ali ne znaju kako da dovedu bilo kakvog investitora koji bi mogao otvoriti radna mjesta.
Njima nije u interesu da se otvaraju radna mjesta, jer od toga oni u konačnici imaju slabe vajde. Jer ljudi koji su ekonomski nezavisni lakše misle svojom glavom, i manje su podložni manipulacijama. A takvi im ne trebaju.
Poduzetnička zona postoji već prilično godina, ali još uvijek nisu raščistili imovinsko-pravne odnose?!
Pa što onda rade svi tamo zaposleni? Čime se bave, ako osnovu postojanja i funkcioniranja zone nisu sredili? I stalne priče o dolasku investitora koji će zaposliti stotine ljudi, ali im eto Hrvatske šume ne daju sirovinu, ili ih uvijek netko treći zaustavi i odvuče k sebi su bacanje prašine u oči, i pokušaj stvaranja privida da se radi za grad i za dobrobit svih nas.
Slično kao i priča o vodenim topovima za Bjelolasicu koje su najprije odvukli Bjelašnica i Jahorina, pa Univerzijada, pa Sljeme, pa Delnice, uvijek netko...

HOC Bjelolasicu u vlasništvu države koju predstavlja vaterpolist, i jako me raduje ako je istina da se uređuje spust u Vrelo. Ima li kakvih informacija o snježnim topovima?
A ta ista Bjelolasica ima u svom vlasništvu (bilo bi lijepo provjeriti i analizirati kako i po kojoj osnovi im je to pripalo) prekrasan ugostiteljski objekt na jezeru, koji zjapi prazan.

Imamo jezero koje je potpuno neiskorišteno i uglavnom je sablasno prazno, (ove godine se nisu čak ni Jezerske igre održavale) i jako prljavo.
Bjelolasica se u medijima spominje samo sporadično, ako se baš mora. Kao da je se svi srame, ne samo mi. Kao da nikome nije stalo da ju približi turistima i posjetiocima.

Imamo novu tenisku dvoranu, oko koje ne vrijedi trošiti riječi. Kraljevski dragulj u kruni sramotnih, sumanutih i nesuvislih odluka naših vlastodržaca.

Imamo novu zgradu stadiona koju je grad otkupio od vlasnika NK Ogulin da bi on nastavio u njoj poslovati. Imamo i NK Ogulin u trećoj ligi, s vrlo upitnim izgledima da će klub opstati, pogotovo ako se nisu s odlaskom najboljih igrača i uzastopnim porazima smanjili megalomanski apetiti. Opet ponavljam, nije skupo jer oni koji troše ne plaćaju iz svog džepa.
Ako mislite da pretjerujem, pročitajte kako je to izgledalao ne tako davno u jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu.

Imat ćemo navodno na mjestu gdje je nekada bila Izgradnja novi trgovački centar. Fantastična lokacija, ako se ne varam vlasnik svega toga je isto tako pred par godina dobio nekakve nagrade kao zaslužni građanin. Pa možda da nas zaduži i time da kaže što je zatekao kada je dobio Izgradnju, a gdje je ta Izgradnja sada?

Imat ćemo na mjestu nekadašnjih baraka Izgradnje na Prapućama isto tako trgovački centar.

Imamo bolnicu, i silne afere oko nje, nekada ustanovu vrhunske opremljenosti i odličnih stručnjaka, a sada ruglo i leglo afera. Na žalost, izgleda, uz pokušaje ubojstava u Coctailu, jedini način da grad dospije u medije i zadrži se u njima.
Naravno, opet pozdravljam emisiju Malo misto, bez obzira na sve manjkavosti i klasični foto-safari pristup urednika.
Ona je iznimka, bili su sada i nikad više, a afere su ipak puno redovitije. I privlače više čitalačke publike, iako bez rezultata i raščišćavanja.

Imamo asfaltiran prilaz gradu, zbog kojeg bi netko zaista trebao završiti na Galgama. Ali sada su konačno sanirane, i valjda smo mirni do idućeg proljeća, dok šahte opet ne propadnu.

Imamo sporadično provučene cijevi za kanalizaciju, koje su negdje propale, a negdje još uvijek nisu, ali cijeli projekt ne vjerujem da će ikada zaživjeti. U stvari ovo ikada je bitno samo nama, dok je vlastodršcima osnovni i jedini vremenski pojam "trajanje mandata". Sve što se dogodilo prije, ili će se dogoditi poslije, nije njihova briga.
Bilo je priča da se mogla dodijeliti koncesija nekom austrijskom poduzeću koje bi besplatno sagradilo kanalizaciju, i nakon 20 ili 30 godina naplaćivanja prepustilo gradu cijelu infrastrukturu badava. Kako nisu poznavali kvalitetnu poslovnu praksu i ponudili dovoljno za mito, ponuda je odbijena.
Ne može nitko s našim da ne napišem čime raspolagati bolje nego mi sami. To najbolje znaju oni koje su građani odabrali, a koje se dobrim dijelom može svesti pod tu imenicu.
Uostalom, lako će se svesti račun...

Da ne nabrajam dalje i ne ponavljam se.
Imamo odlične sportaše, kvalitetan rad s djecom i mladima, imamo i lijepih i dobrih stvari, dosta privatnih obrta (preko 270), imamo izlaz na autoput, nije sve crno, ali generalno je trend ne silazan, već padajući.

Najveći problem je što su mladi bezvoljni, što nemaju volje, a najčešće ni mogućnosti bilo što pokrenuti. I jedva čekaju priliku da se maknu u Rijeku ili Zagreb, ako se ne uhljebe na državnim jaslama. A za to im treba pravovjernost koju u pravilu imaju oni koji i onako nisu nosioci progresa.

Vjerujem da će se u obraćanjima prigodnim slovima (jer malo duže rečenice im predstavljaju nepremostivu teškoću), naši dični odličnici osvrnuti na sve svoje uspjehe, ma koliko mi o njima šutjeli ili ih krivo interpretirali. Kako se bliže izbori, ne samo da nam je sadašnjost sjajna, no nam je i bolja budućnost zagarantirana. I oni su tu da nas tamo odvedu. Na čelu kolone, uz usku stazu planinsku, visoko...

Obično su ovo dani kad se dijele priznanja i nagrade zaslužnima. Popis do sada nagrađenih možete pročitati na stranici Zahvalnice

Radio Ogulin, koji polagano postaje glavna tema svih razgovora po gradu i nova gradska afera, je zaobiđen u dodjeli nagrada.
Što samo po sebi ne bi bilo tako čudno jer naše age i u puno po život važnijim stvarima rade po svome, bez obzira na javnost i zdrav razum.
Ono što čudi je da su predlagači bila udruženja usko povezana s vlastodršcima i udruženja čije prijedloge se uvijek usvaja, jer predstavljaju veliko glasačko tijelo jedne političke opcije.
Bit će da se očusima Radio Ogulin žestoko zamjerio kad su išli njima nešto odbiti. I kad su zaboravili sve zasluge nekih ljudi sa tog istog radija koji su ih godinama zdušno zagovarali i dizali u nebesa, i usput potpirivali strasti njihovih glasača i njihove političke opcije.
To je samo projekcija državne politike, jer se naši mali gradski, kako bi Balašević rekao "članovi, klanovi, Gebelsi, Ždanovi" igraju politike kao i njihovi učitelji na državnoj razini, pa pritišću medije koji im nisu skloni. Nije im to prvi a ni posljednji put, pročitajte samo mudre izjave sa jedne gradske sjednice Ogulinski list


Posjekli su stabla ispred osnove škole u gradu, još prošli tjedan.
Nekako mi je neobično, navikao sam na njih, sve skupa sada izgleda puno drugačije. Da li je ovako bolje, procijenite sami. Napreduju radovi i na skidanju krova na budućoj zgradi knjižnice.

Slike za usporedbu su snimljene prošli tjedan, dok je kišilo. Nisu baš snimane s istog mjesta, ali razlika je primjetna.

Prošli tjedan



Danas



Na današnji dan 1533. rođena engleska kraljica Elizabeta, 1726. rođen francuski šahist Francois André Danican Philidor (postoji šahovsko otvaranje nazvano po njemu Philidorova obrana. Zanimljivo je da ne postoje nikakvi dokazi da je on to otvaranje ikada igrao u zvaničnim i zabilježenim partijama), 1888. prvi put je primjenjen inkubator za novorođenčad, 1909. rođen producent i režiser Elia Kazan (1947. Oscar za "Džentlmenski sporazum", 1954. za "Na dokovima New Yorka", 1999. za životno djelo), 1936. rođen pjevač Buddy Holly (pravim imenom Charles Hardin Holley), 1940. započelo njemačko bombardiranje Londona koje je trajalo 57 noći uzastopce, 1978. umro Keith Moon, bubnjar grupe The Who (slovio je za najboljeg bubnjara na svijetu).

Postoji zanimljiva anegdota vezana uz Moona. Kada je gitarist Jimy Page osnivao vlastiti bend nakon raspada benda Yardbirds, Keith Moon mu je prorekao da će taj bend imati uspjeha poput cepelina konstruiranog od olova. Pageu se ta izjava dopala, malo se poigrao riječima, ostalo je legenda.

Post je objavljen 07.09.2006. u 21:11 sati.