"Damnosa quid non imminuit dies?
Aetas parentum, peior avis, tulit
Nos nequiores, mox daturos
Progeniem vitiosiorem."
Horacije: "Rimske ode 3.6.45-48"
Otklonjen je kvar na PC-u. Ali nije to jedini razlog zašto nisam dugo pisao. Jednostavno, gledam taj svoj blog i to što trkeljam na njemu već više od dvije godine, gledam mailove koje ponekad dobijem, i pomalo sam se umorio.
Daleko od toga da nije bilo događaja u proteklom periodu, bilo ih je i te kako, svaki od njih je zaslužio zaseban post.
Od krajnje neumjerenih i neprikladnih morbidnih izjava krajnje prikladno izvučenih u trenutku kada vladajući brod pušta na sve strane, preko božićnice naših općinara, problema sa skladištenjem otpada u centru grada, izgradnje staze do Vrela i ulaganja u Bjelolasicu, olako promaknute vijesti o tome da će možda odluka o pristupanju NATO paktu biti bez referenduma, otvaranju lanca LIDL trgovina, sve do novca koji je stigao od Bechtela.
Šećem tako po gradu i gledam ga okićenog, i zapitam se po tko zna koji put, jesam li u pravu i ima li sve ovo smisla (Još uvijek ne znam neke važne stvari).
Teniska dvorana se privodi kraju, u grad se slilo skoro 5 000 000 EUR, krov buduće knjižnice će biti gotov prije snijega.
Po nekim komentarima koje sam dobio izgleda da su, nakon navale primitivizma, oni kojima se blog ne sviđa postali mrvicu uglađeniji. Bez argumenata uglavnom, ali bar više ne psuju. Vrijeđaju, ali ne psuju. I to je pomak na bolje.
Blagdansko vrijeme se u ne tako davna vremena svodilo na okupljanje obitelji i proslave uz najdraže, obilaske prijatelja i druženja.
Ako se osvrnete oko sebe, vidjet ćete da se sada svodi skoro pa isključivo na bjesomučnu kupovinu jer nas uporno bombardiraju sa svih strana Djed Mrazovi, Djed Božićnaci, Sv. Nikole, St. Clausi, Bake Božićnaci, Bla Bla, simpa, neponovljive uštede i fantastične akcije, prilike koje se ne smiju propustiti, rasprodaje, popusti...
Uz to, obično je kraj godine vrijeme izbora događaja godine, političara godine, sportaša godine, svega i svačega godine, ali i za intimno svođenje računa i promišljanje gdje smo nakon protekle godine, koliko smo učinili a koliko nismo, jesmo li mogli biti bolji prema sebi i drugima, jesmo li mogli i trebali učiniti više.
Možda najveći rimski pjesnik Horacije u svojim Rimskim odama, napisanima u doba najveće slave Rima i nije bio u pravu, ali eto, tako je on doživljavao prošlost, sadašnjost i budućnost.
Na današnji dan 872 umro Adrian II (posljednji papa za kojeg se i zvanično zna i priznaje da je bio oženjen), 1503. rođen je Nostradamus, 1553. umro pjesnik Hanibal Lucić, 1799. umro George Washington, 1885. rođen slikar Miroslav Kraljević, 1911. Roald Amundsen stigao na Južni pol, 1927. Irak stekao nezavisnost, 1945. New York postao sjedište OUN.
Slobodni prijevod stihova bi bio (ispravite me ako griješim):
"Što je ostalo neuništeno?
Naši očevi, koji su gori od naših djedova,
stvorili su nas bezvrijedne,
koji ćemo stvoriti još izopačenije sinove"
Post je objavljen 14.12.2006. u 09:02 sati.