Quis custodiet ipsos custodes?

jer druga narodna izreka "Po jutru se dan poznaje" se ne može primijeniti na nedjelju. Počelo je čisto ugodno, jutro je bilo sasma pristojno, temperatura oko 20-ak stupnjeva, lagano je pirkalo i nije izgledalo da će biti sparno i vruće, više je vuklo na mogućnost pljuskova ili čak i tuče.

Klek je bio sav u oblacima i izmaglici



Panorama (korišten zoom, pa nije najbolje ispalo)




Da bi se popodne razvedrilo, i da bi bilo još gore i sparnije nego jučer (subjektivno). I sada je pakleno.




Slika zebre drugom prilikom, sad samo slika radova u centru preko puta crkve i parka.
Priča se da će se po završetku radova u ulici pored Bonace tamo naplaćivati parkiranje, kao i preko puta "Marketa".




Na današnji dan 1556. umro osnivač isusovačkog reda Ignatius Loyola, 1790. odobren prvi patent u SAD-u (proces obrade stakla, sapuna i raznih kalijevih spojeva), 1803. umro američki izumitelj John Ericsson (brodski propeler), 1886. umro Franc Liszt, 1944. poginuo kao pilot na strani saveznika u II svjetskom ratu francuski pisac Antoine de Saint-Exupery, autor "Malog princa".

Raj je mjesto gdje su policajci Englezi, kuhari Francuzi, mehaničari
Nijemci, ljubavnici Talijani, a sve to organiziraju Švicarci.

Pakao je tamo gdje su kuhari Englezi, mehaničari Francuzi, ljubavnici
Švicarci, policajci Nijemci, a sve to organiziraju Talijani.

Pakleno vruće i sparno, temperatura preko 30 stupnjeva. Sparina i vrućina se uvlače u svaku poru, užasno vrijeme. Iako je malo pirkalo u jednom trenutku, čak su se i oblaci pojavili, omarina pritišće.



Bez obzira na to nastavljaju se radovi po gradu, preko puta Elektre, kod Bonace, kroz Galge. Ovaj put neću o teškim temama, već post posvećujem divljenju prema ljudima koji u takvim uvjetima rade i uređuju naše ceste i ulice.

I koje često nepravedno psuju zbog zastoja, regulacije prometa, problema koje takvo uređenje donosi, a zašto su oni najmanje krivi. Isto kao što radnici na naplatnim kućicama nisu krivi što autoput toliko košta niti što su takve gužve. Niti su trgovci krivi za cijene i asortimane u dućanima.
Ali nekako, kad smo ozlovoljeni, oni su nam prvi pri ruci, pa dobiju porciju ni krivi ni dužni.

Cesta kroz Galge je došla do Buco prometa, i onaj dio kroz Otok koji je asfaltiran je zaista lijep, djeluje kvalitetno, i zaista nogostup nije bio postavljen previsoko. Nadajmo se da će ostati tako kvalitetna i nakon snjegova i hladnoća.



Na današnji dan 1792. prvi put izvedena Marseljeza, 1863. rođen američki industrijalac Henry Ford, otac moderne automobilske industrije ("Kupac može birati bilo koju boju automobila sve dok je to crna"), 1898. umro pruski kancelar Otto von Bismarck, 1921. Skupština Kraljevina SHS stavila Komunističku partiju van zakona,1941. rođen Paul Anka (autor pjesme koju je proslavio Frank Sinatra "My Way"), 1947. rođen kalifornijski guverner Arnold Schwarzenegger, 1956. donesen zakon kojim je moto "In God we trust" postao službeni moto SAD-a (na kovanicama se pojavljivao od 1864, a na papirnatim novčanicama se prvi put pojavio 1957.), 1975. nestao Jimmy Hoffa, sindikalni vođa povezan s mafijom,1984. prva epizoda Santa Barbare emitirana na TV stanici NBC (sjećate li se histerije koju su Eden, Cruz i ostali izazivali kada se počela kod nas emitirati).

Čitate li news grupe?
Zna biti zanimljivih postova i zanimljivih odgovora, čovjek može dobiti odgovore na pitanja koja ga muče, ponešto i naučiti. Ako ne o onome što ga zanima, onda o ljudskom karakteru. Često se (možda i isti ljudi kao na blogu) javljaju ljudi koji ne znaju odgovor na postavljeno pitanje ili nemaju o tome što za reći osim se podrugivati autoru teksta. Njima je bitno da nešto kažu.
Tako je i s mojim postovima i nekima kojima se ne sviđaju, a jedini argument im je da im se ne sviđa i da pišem gluposti, pa onda mi takav stav pokušaju s visoka objasniti. Neki se potpišu, neki ne, ali zajedničko im je samo argument snage a ne snaga argumenta. I obraćanje kao da smo zajedno napasali ovce. U stvari kao da su oni bili vlasnici ovaca koje sam ja čuvao.

Ostaje ono što sam već napisao nepotpisanom komentatoru, molba da se okanu mog bloga ako ne mogu argumentirati pljuvanje po mojim stavovima. Argumentirane kritike su uvijek dobrodošle. I ne pišem blog da bi bio posjećen i ne odabirem teme radi posjećenosti, i sigurno ima velik broj znatno zanimljivijih blogova od ovog. Više takve komentare neću pominjati, ali morao sam još ovaj put.


Inače, čini se da ovaj svijet ide naprijed prebrzo i jednostavno nas sav taj progres zatiče.

Jedna od banalnih stvari na kojima se to primeti su parkirališta u velikim gradovima.
Ako ste primjetili, iscrtana su u doba kada su automobili bili znatno uži i kraći no što su to danas, po svoj prilici prilagođeni su fićama i stojadinima koji su onda sačinjavali velik dio voznog parka. Sadašnji automobili su znatno glomazniji, i gotovo da su širinie parkirnog mjesta. Ali kada se nanovo takva parkirališta iscrtavaju, crte se vuku gdje su bile i prije, valjda nitko nije promijenio standarde i propise.
Isto tako, u doba kada su građene kuće po Ogulinu, ali i drugim manjim mjestima, pretpostavljam da su građene što bliže cesti da bi se što više zemlje sačuvalo za obrađivanje, a osim toga nije bilo prometa koji bi smetao.
Ako krenete uz Lovače (Bukovnička ulica, ona koja od Sitara vodi na Prapuće, okomita na Novu cestu), po kojoj teku potoci kod svake obilnije kiše, primjetit ćete da se na mjestima dva automobila ne mogu mimoići jer su ograde kuća do same ceste. Ili je možda bolje reći da je cesta do ograde, ali u svakom slučaju ulica nije pretjerano prohodna tj. provozna.
Naravno, to je sada teško riješiti, i nekoga natjerati da ruši svoju ogradu nauštrb javne površine. Pred dvadesetak godina to nije bio problem, kao što nije bio problem ni naći mjesto za parkiranje gdje god ste htjeli, ali sada postajemo žrtve prebrzog napretka. I navika da se nikuda ne ide bez automobila.
Kada bih gradio kuću volio bih da ona bude što dalje od ceste, po mogućnosti zelenilom od nje odvojena, i nije mi jasno kada ljudi nove kuće grade uz samu cestu, a imaju dovoljno veliko gradilište i puno mjesta iza kuće. Sto ljudi sto ćudi.

Ovih dana je u nekoliko navrata, valjda zbog radova na Novoj cesti nestajalo struje na Prapućama (a tako će biti i sutra, utorak 26.07.2005). Trgovine su bile paralizirane, više ne postoje mehaničke vage niti mehaničke kase, ništa se nije moglo kupiti što je trebalo vagati. Osim toga, trgovci više ne znaju cijene svojih proizvoda, niti njihove šifre (što je i razumljivo obzirom da raznolikost ponude), i sve što su prodavali morali su zapisivati u bilježnice da bi kasnije otkucali u POS kase. Potpuna paraliza.

Upravo su na Radio Ogulinu rekli da uskoro slijedi prvi ovogodišnji rebalans proračuna (valjda po onoj gradovi će poželjeti Bechtel, a Bechtela nigdje biti neće), da je lani posuđeno 30 000 knjiga iz gradske knjižnice i da umirovljenici čine 22% populacije općine Ogulin.

Kad već pominjem Bukovničku ulicu, par slika Bukovnika (jezera po kojem je ulica dobila ime i za koje ne zna dobar dio posjetilaca Ogulina iako se de facto nalazi u samom gradu), slikano od brane:

Jezero



Panorama


Brana



Iza brane




Na današnji dan 1832. prva željeznička nesreća u SAD s jednim poginulim, 1945. Njemačka razdijeljena u 4 okupacijske zone (sovjetsku, britansku, francusku i američku), 1978. rođena prva "beba iz epruvete" Louise Brown (termin umjetna oplodnja je vrlo nesretan i izaziva previše kontroverzi,a u krajnjoj liniji nije niti točan jer je riječ o medicinski potpomognutoj oplodnji), 1984. prva žena u šetnji svemirom (Svetlana Savitskaja).

Ipak nisam odolio...


Kako si glup
Kako si ohol, dragi moj
Sudiš o mojim osjećajima.
Kako si ružan
U svojoj nezrelosti, dragi moj
Izvještačen
Bijesan
Neshvaćen.

Na tvome licu praznuje
Veliko ništa
I da živiš tisuću godina
Nećeš uspjeti.

Hej, daleko od istine
Daleko od istine
Daleko si ti od istine.

Branimir Johnny Štulić: Daleko od istine

...
osjećam njihove sjene
gledam kako kroz zidove plešu
...

Već sam pisao o vezi novina i istine Zašto je tome tako .
Svemu onome što nam se događalo na ovim prostorima i što nam se još uvijek događa dobrim dijelom možemo zahvaliti novinarima i medijima, kako pisanim, tako i TV-u.

I posljednjih par dana i halabuka o psima je njihovo djelo većim dijelom. Ima novinara i kvalitetnih, poštenih, analitičkih, ali kao i sve dobro čini mi se da su u manjini.

Ovaj put o bezazlenijem manifestiranju njihova ponašanja i kreiranja javnog mnijenja.

Pripadam generaciji rođenoj kasnih 60-ih, generaciji koja je odrastala uz novi val, pogotovo Azru i Johnnyja Štulića. I kada sam na naslovnoj stranici Glorie ugledao naslov
EKSKLUZIVNO IZ NIZOZEMSKE, "U domu Branimira Johnnyja Štulića", naravno da nisam odolio i kupio sam Gloriu

Za 12 kn dobijete skoro 140 strana na kvalitetnom papiru i još kao dodatak ljubavni roman u kojem Amerikanka upoznaje bogataša i tvorničareva sina, o njihovoj ljubavi na prvi pogled i svim problemima s kojima se susreću i koje moraju prebroditi da bi bili skupa.

Ako vas zanima što radi naš jet set, što rade evropske princeze i prinčevi, kako se provode naše manekenke, nogometaši, pjevačice i pjevači, što je in i što je out na našem tržištu visoke mode, ako želite dakle udahnuti dašak glamura naših zvijezda i zvjezdica i njihova teškog života i svakodnevne borbe s bremenom popularnosti, ovo su prave novine za vas.

Ali, ako ste kao i ja poželjeli pročitati što je rekao Johnny Štulić koji izbjegava novinare već 15-ak godina (uz ako se ne varam izuzetak intervjua Feral Tribuneu pred nekoliko godina), nemojte potrošiti 12kn.
Jer, jednostavno, da sažmem članak, ne piše ništa. Članak je na šest stranica. Na prvoj je uvod o Azri, na drugoj njegova velika fotografija, na trećoj njegova stara fotografija iz doba "Balegara...", na četvrtoj nastavak uvoda i priča o tome kako su sjedili kod njega u stanu i razgovarali uz par fotografija iz arhiva i naslovnica Azrinih albuma, na petoj još malo teksta i par fotografija iz arhiva i fotografija novinara da se vidi da su zaista bili u Nizozemskoj, te na šestoj strani varijacija fotografije s druge strane.

Ukratko, kao da nisu ni bili tamo, prepričan je razgovor s njim, ali djeluje kao loše napisana školska zadaća.
Ne samo da se iz teksta ne može ništa novog o Johnnyu niti njegovim planovima pročitati, već je sve skupa recikliranje općepoznatih mjesta Johnnyeve biografije i povijesti nekih Azrinih pjesama. Za takav članak zaista nije bilo potrebno da njih četvoro putuje u Nizozemsku.
Ne bi gnjavili Johnnya,a ja bih sačuvao 12kn.

Danas je po običaju promjenjivo vrijeme, par fotografija Kleka. Fascinantan je obavijen oblacima.









Na današnji dan 1757. umro je skladatelj Domenico Scarlatti , 1798. Napoleon osvoji Aleksandriju, 1885. umro je general Ulysses Simpson Grant vođa sjevernjačke vojske u građanskom ratu i kasnije američki predsjednik (1869-1877), 1892. rodio se etiopski car Haile Sellasije, 1906. rođen nobelovac Vladimir Prelog, 1914. Austro-Ugarska uputila ultimatum Srbiji nakon sarajevskog atentata što je bilo povod izbijanju I svjetskog rata, 1952. državni udar u Egiptu, zbačena monarihja.



...
Rekoh sebi: Moj Bože, koliko demagogije sustavno poredane
U artiljerijske salve
Koliko pokradenih misli iza kojih ne stoji
Ništa osim mržnje, sujete, vlasti
I koliko pokvarenosti treba da se
Izlije pred naše noge

I kako je do neprepoznavanja dovedena
Suština prevare

.....

Što se događa kad očajanje zahvati ljude
Kad očajanje neumitno prelazi u kajanje
Gledajući iz daljine konture na sceni
Padaju mi na pamet vodene boje
Umazane ruke brzo se peru



Branimir Johnny Štulić: Kad fazani lete

Psi su spašeni, i sada je opet sve u redu, teče med i mlijeko na sve strane. Još će se malo po novinama provlačiti odgovorni, i to je to.

Oni koji su se nad cijelom situacijom zamislili su bojim se još uvijek u manjini, ali previše puta sam o tome pisao. Iako je bilo više komentara u kojima su me podržali od onih u kojima se me pljuvali i vrijeđali, a to ipak budi nadu. Ko što rekoh, nemam ništa ni protiv komentara koji se nisu sa mnom slagali (svaka kritika je dobrodošla), ali imam protiv onih koji su bili uvredljiva sadržaja.

Oni kojima je cijela priča i bila namijenjena su dobili malo kruha i igara.

...nove pajace će masa naći lako, jer drugi cirkus će doći u naš grad...

A po gradu traju radovi, na Prapućama, uz zgradu HEP-a, pored Bonace, radi se autobusno stajalište na tunelu...

Par gradskih prizora:

Vijenac (naselje) Ive Marinkovića ("raketa")





Radovi na teniskoj dvorani napreduju



Željeznički most prema Podvrhu



Klek pod oblacima





Na današnji dan 1816. rođen Paul Julius Baron von Reuter osnivač agencije Reuters, 1873. Jesse James počinio svoju prvu pljačku vlaka, 1899. rođen Ernest Hemingway, 1990. Pink Floyd na mjestu berlinskog zida održali koncert "The wall"

Kad smo kod Pink Floyd, sa albuma The Wall, pjesma Hey you

Hey you!
out there in the cold
getting lonely, getting cold, can you feel me

Hey you! Standing in the aisles
with itchy feet and fading smiles, can you feel me

Hey you! don't help them bury the light
Don't give in without a fight.

Hey you! out there on your own
Sitting naked by the phone, would you touch me

Hey you! with your ear against the wall
Waiting for someone to call out, would you touch me

Hey you! would you help me to carry the stone
Open your heart, i'm coming home

But it was only fanstasy
The Wall was too high, as you can see

No matter how he tried he could not break free
And the worms ate into his brain

Hey you! out there on the road
Doing what you're told, can you help me

Hey you! out there beyond the wall
Breaking bottles in the hall, can you help me

Hey you! don't tell me there's no hope at all
Together we stand, divided we fall

je na ovim prostorima bio uvijek jači od snage argumenta.

Neću generalizirati, među ljubiteljima životinja (ko što rekoh, volim životinje, ali se neću ubrajati u kategoriju ljubitelja) ima divnih, krasnih, inteligentnih, razumnih i dobrih ljudi. Kao i među korisnicima interneta, ili u bilo kojoj drugoj interesnoj skupini. I opet ponavljam, nemam ništa protiv njih.

Ali ima i onih koji ostavljaju nepotpisane komentare na mom blogu, standardnom metodom vrijeđanja i diskvalifikacije, kad već ne mogu argumentirati svoje stavove.

Pogledajti primitivni, prepotentni ("dečko moj"), neargumentirani i vulgarni nepotpisani komentar na post od 19.07.

Dragi ljubitelju životinja, nisam s tobom ovce pasao da me tako oslovljavaš. Intimno i s visoka. Ako nemaš drugog argumenta nego psovanja i vrijeđanja, ima na našem webu toliko puno foruma i stranica na kojima možeš svoju frustraciju i bijedu ispucavati (neću ih navoditi, zvučiš kao netko tko stalno visi na njima pa bit će da su ti poznati), okani se mog bloga.

"Blago siromašnima duhom, jer je njihovo kraljevstvo nebesko."

Nemam ništa protiv kritike, ali utemeljene na stavovima. Ali za imati stav čovjek treba imati i malo opće kulture, mora imati nekakva moralna načela i mora moći uvažavati tuđe mišljenje.
Kako ničim ne zadovoljavaš te kriterije, mani me se.

Ovo je intimni blog na kojem ispisujem svoja razmišljanja i stavove, ako ti se sviđaju navrati opet, ako ne, zaobiđi me.

I ovako sam previše dragocjenog vremena potrošio na tebe. Kako kažu, nije uvreda kakva je, nego od koga je.
Neću bit uvrijeđen, već ću nastavit malo o gradu.

Preko puta vrtića gradi se novi objekt.




Na današnji dan 1304. rođen je Francesco Petrarca , 1923. ubijen meksički revolucionar Francisco Pancho Villa, 1937. umro je talijanski fizičar Guglielmo Marconi, 1944. neuspješan atentat na Hitlera, 1969. Niel Armstrong stupio na Mjesec, 1979. letjelica Viking se spustila na Mars

Nisam očekivao da će moj post privući toliko pažnje i dobiti toliko komentara. Drago mi je da ima ljudi kojima se dopao.
Naravno, ima i onih kojima se nije dopao, ali to je moj stav, i nikog nisam time želio uvrijediti. I dalje stojim iza svake napisane riječi, iako su me neki komentari pogodili.

Ne volim generaliziranja, i vjerujem zaista da su ljudi puno okrutniji i krvoločniji od životinja, a ako se osvrnete oko sebe vidjet ćete da je to zaista tako.
Ljudi bi se trebali ponašati prema vlastitim moralnim načelima. To što su kod nekih ljudi drugačija načela i skrupuli, tu ništa ne možemo.
Možemo učiniti nešto da se promijeni sudbina onih koji si ne mogu sami pomoći, a ne vjerujem da su baš svi sami krivi za sudbinu koja ih je zatekla.

Gotovo svi komentari ostavljeni na mom blogu su bili vrlo korektni slagali se sa mojim mišljenjem ili ne. Izuzetak je vulgarni komentar Kedera, no na njega nema smisla replicirati.

Slažem se da su naši političari takvi da ih čovjek ne može voljeti, i da su nam zgadili i politiku i život, ali nisam govorio o njima već o ljudima koje su oni upropastili i još uvijek upropaštavaju. Sigurno je da je sudbina životinja koje služe za pokuse vrlo tužna, ali definitivno nije najveći problem ove zemlje. Dok umiru djeca, ne mogu reći da me dira sudbina životinja.

A sada bih se osvrnuo na nekorektne komentare koje su direktno na blogu ostavile neke osobe za koje mi se čini da se nisu ni potrudile pročitati moj post u cijelosti. Uvjerile su me da moje mišljenje o farizejštini ljubitelja životinja nije stereotip već istina.

Za nekoga tko voli životinje i po prirodi bi trebao biti miroljubiv i tolerantan pokazuju zavidnu dozu agresivnosti i netolerancije prema svima koji ne misle kao oni. Kako jedan moj prijatelj ima običaj reći da argument snage pobjeđuje snagu argumenta.

Jedan od komentara je bio:
*zanimljiv osvrt* u piiiii**** mater*****! ajmo još malo relativizirati! stvaaaaaaaarno!

Uopće mi nije jasan. Što je pisac time htio reći, osim da mu se moj post ni najmanje ne sviđa? Ni meni se neki postovi ovdje ne sviđaju, pa ne vrijeđam i ne psujem, svatko ima pravo na iznošenje vlastitog mišljenja.
I uopće nije bilo relativiziranje, ako netko smatra da je život djeteta ili umirovljenik koji kopa po kanti za smeće da bi se prehranio manje bitan nego pas, tu se definitivno naši pogledi za život razilaze.

Komentar koji se na to nadovezao je bio:

bezveze...to bi značilo da ako postoji veći problem, ne treba se obazirati na manje...totalno bezveze.

Nisam rekao da se ne treba obazirati na manje probleme, ali dame i gospodo, vi se posljednjih dana, uz svesrdnu pomoć naših novinara, trudite uvjeriti javnost da je ovo najveći problem u državi, ako ne i u svijetu. Apsurdno.

I nije istina da se ljudima ne može pomoći, dovoljno je malo dobre volje i vremena, a kad ste ga našli za pse, mogli ste ga naći i za ljude. Ali za ljude se koristite argumentom "što ja tu mogu", a za pse potpisujete peticije i skupljate se po trgovima. Što je licemjerno.

I da, radim i pomažem ljudima i prilažem kada i koliko mogu, pa si uzimam za pravo da o tome govorim.

I još jedan komentar.
ovo je tako tipično.. čim se pobune prijatelji životinja onda se dignu ovi koji kažu ko štiti ljude.. istina, ima ljudi koji loše žive.. ali ja tu ne mogu ništa.. zašto ne bi napravili ono što je u našoj moći??? što sad trebam stajati prekriženih ruku i govoriti "ajme, vidi ovo, ali ja tu ne mogu ništa... nek neko drugi nešto napravi".. ma fuj. osim toga, ljudi su za većinu stvari sami krivi za sve što im se dešava.. mislim stvarno... ma...

Pitam se kako bi se autor tog članka osjećao da spada u onu grupu ljudi za koje kaže da su si sami krivi za svoju sudbinu (da ne nabrajam sve one mračne i tužne sudbine), a da onda se netko skupi i plače nad sudbinom pasa.

Ponavljam, sudbina tih pasa je tužna, ali ne toliko da to bude glavna vijest i da se njome svi bave. A to što ima toliko organizacija za zaštitu ljudskih prava, prava žena, protiv trgovine ljudima, prava djece i sl. dokazuje da je na žalost sve to još uvijek prisutno i da se protiv tih zala treba boriti. Ja sam pokušao djelomično dati svoj obol kroz blog, a neki kroz pljuvanje na njega.

Svatko u skladu sa svojim mogućnostima i vlastitom savješću.



Na današnji dan 1814. rođen Samuel Colt, 1893. rođen ruski pjesnik Vladimir Vladimirovič Majakovski, 1877. započeo prvi teniski turni u Wimbledonu.

Misli globalno, djeluj lokalno.

Posljednjih dana silom prilika sam dosta gledao TV i čitao novine.
I tako doznao za tužnu sudbinu štenadi nad kojima će se provoditi pokusi na Veterinarskom fakultetu.
Volim životinje, i drage su mi, mačke malo više nego psi, ali zaista volim i pse. Malo ih se plašim, ali ih volim.

I nitko u stvari ne zna kako su psi tamo došli, što će se s njima dogoditi, tko je odgovoran a tko nadležan, kao vrući krumpir se prebacuje odgovornost (kao i obično), a novinski naslovi vrište o jadnim psima.

I sve je to točno i nesporno.
I ljubitelji životinja su se okupili u hvalevrijednom broju protestirajući protiv sudbine pasa o kojima neodređeno govori kao i obično "nepoznati ali dobro obaviješteni izvor" s fakulteta.
I sve to stoji. I sudbina tih pasa je po svoj prilici vrlo tužna i jadna i društvo za zaštitu životinja je u pravu.

Ali mi se čini da ima jako puno ljudi u ovoj zemlji koji jako loše žive, jako puno osiromašenih, obespravljenih, bolesnih, jako puno protjeranih i izgnanih, jako puno nezaposlenih, umirovljenika koji žive na rubu gladi i ispod granice dostojanstva, starih i nemoćnih, bolesnih kojima se ne pomaže, jako puno djece bez doma, napuštene i maltretirane, žena u "zaštićenim kućama", žrtava obiteljskog i karitativnog zlostavljanja.

Nedostaju bolnički radnici, nedostaju vrtići, odgajatelji, starački domovi, nedostaju proizvodna radna mjesta, uvoz raste, sve što vrijedi je odavna budzašto prodano kojekakvim sumjivim strancima, banke su u vlasništvu stranaca, obala se devastira, zdravstvo pred kolapsom, školstvo bez ideje i strategije, kriminal raste, perspektive nema...

A gdje je društvo za zaštitu ljudi?

Gdje je netko da za njih digne svoj glas?

Eto, netko će reći da gdje sam ja i zašto ja ne dignem svoj glas. Ali ja nisam uzurpirao ničije vrijeme u primarnom terminu svih TV i radio stanica u Hrvatskoj, i onda govorio o tužnoj sudbini životinja.
Koristim ovaj blog kako bih ponekad podijelio sa vama svoja razmišljanja i misli o različitim temama koje me smetaju.

Ponavljam, treba i životinjama pomoći, ali ne bi li se prije toga trebalo pomoći ljudima?

Volio bih da je najveći problem naše države i društva ono što se moglo zaključiti posljednjih dana iz medija, a to su ti jadni psi.

Ali osvrnimo se oko sebe, vidjet ćemo da to nije tako.

Ako pogledamo malo dalje (na atlasu svega nekoliko desetaka centimetara od nas) do Afrike, vidjet ćemo istinsku bijedu i stravu.
Svaki dan u Africi umre 3000 djece od malarije. Da se ne govori o gladi, nedostatku pitke vode i bolestima. Naravno, to je jako jako daleko od nas, i samim tim nas ne dira. Ali mi nekako nije ljudski da nas više dirne sudbina psa nego čovjeka, ali očito je došlo takvo vrijeme.

I meni se čini da u svemu tome ima jako puno farizejstva i glumatanja i namjere da se izazove sablazan i da se bude drugačiji. Kod mene je samo izazvalo mučninu i gađenje, a psi tome nisu ni najmanje krivi.


Jednom je Charles Baudelaire koji je bio sklon ekscesima i izazivanju sablazni ne samo u pjesmama obojio kosu u zeleno, i otišao kod jednog svog dobrog prijatelja. Priča dalje otprilike ide da mu se prijatelj obradovao i pogostio ga i lijepo s njim razgovarao cijelu veče, ne komentirajući njegovu kosu. Na kraju Baudelaire nije mogao izdržati već ga je upitao:
- Pa zar vi prijatelju ne primjećujete ništa čudno na meni?
- Ne, ni najmanje.
- Ali moja kosa!
- Pa što je tu čudno, većina ljudi ima zelenu kosu.
Na to je Baudelarie eksplodirao i u bijesu napustio prijatelja.

A sad su se uključile i stranke. Nema izbora na vidiku, ali uvijek je zgodno zatitrati sentimentalne strune. Iako je sve to kao i obično skretanje pažnje i zamagljivanje, kao i obično imat će učinak na one kojima je namijenjeno.
Par motiva kule.
















Sutra će se tamo održati koncert Tihe Orlića, Siniše Vuce i još nekih pjevača slične provinijencije i mentalnog sklopa. Kakve oni imaju veze sa stoljetnim mirom i tišinom i dignitetom kule, prosudite sami. Prošlo ljeto je u mjestu Krk,u jednom prekrasnom amfiteatarskom prostoru unutar starog grada održan koncert Miroslava Tadića i Vlatka Stefanovskog. Akustične gitare su divno pristajale uz taj prostor, kao i tradicionalne narodne pjesme obrađene na način dvojice virtuoza.

Ovo sutra? Malo sutra.



Na današnji dan 1099. križari zauzeli Jeruzalem, 1606. rođen nizozemski slikar Rembrandt van Rijn, 1881. ubijen je revolveraš i razbojnik William Boney (Billy the Kid), 1904. umro je Anton Pavlovič Čehov, 1997. ubijen je modni kreator Gianni Verace.

Čudno vrijeme se nastavlja, popodnevni pljusak, pa zatim se proljepšalo, uz povremeno probijanje sunca kroz oblake.

Prije kiše...




Kroz Sveti Petar od stadiona prema tunelu se gradi nogostup, pri kraju je. Za razliku od mnogih drugih investicija, ova je sigurno dobra i korisna.




Ovo je nekada bila livada uz Dobru, prije Turkovića s lijeve strane, preko puta pilane. Sada to polako postaje šuma.






Na današnji dan rođen je Gaj Julije Cezar (100. ili 98. g.pr.n.e), 1793. ubijen je jedan od vođa francuske revolucije Jean Paul Marat, 1930. u Urugvaju počelo prvo svjetsko prvenstvo u nogometu (od tada histerija oko toga samo raste i raste),1985. održan Live Aid (London i Philadelphia), 1944. rođen mađarski profesor i izumitelj Erno Rubik (Rubikova kocka).

Čini mi se da je osnovni problem danas odrediti prioritete u životu, odijeliti važno od nevažnog, i onda se tome posvetiti. Postaviti ih na pravi način i dodijeliti im odgovarajuće mjesto i vrijeme u životu. Ponekad mi se čini da se ljudi u tome pogube, sitničavo se uhvate nevažnih stvari i ljudi i događaja, a ono bitno i važno prolazi mimo njih.
A kad prođe je kasno.

Svi smo postali robovi svijeta koji nas tjera stalno na nove kompromise, na robovanje navikama i potrošačkom mentalitetu, materijalnim bogatstvima i stjecanju.

Kada ste se posljednji put od srca iskreno i sretno nasmijali?

Počeli su radovi u centru gdje je nekad bila zelena kasarna. Šteta, taj prostor bi bio prekrasan park, jer pomalo nestaje zelenilo s naših trgova i ulica, i sve osvaja mramor, kamen i željezo. Dok se svi trude pobjeći u prirodu i ozeleniti što više, mi popločavamo i betoniramo gdje treba i gdje ne treba.

Puno bolje bi po meni bilo da se ti objekti koji će biti tamo građeni grade u dvorištu osnovne škole, tamo gdje je igralište koje cijelo ljeto zjapi prazno.
Slikano je jednog ružnog i oblačnog dana, ali ni po lijepom i sunčanom danu ne izgleda reprezentativno.



Na današnji dan 1856. rođen je Nikola Tesla, 1871. rođen je Marcel Proust, 1884. umro je Paul Morphy, 1965. "I can't get no satisfaction" postaje prvi broj 1 za The rolling stones.

Vjerujem da o Tesli, njegovom geniju i onome što je učinio za čovječanstvo svojim izumima nema potrebe govoriti. Mnoge njegove zabilješke i danas ostaju nerazjašnjene, golicajući maštu ljubitelja teorije zavjera.

Tako da bih za ljubitelje šaha i one koji će to postati samo par riječi u Paulu Morphyu. . Nikada nije bio prvak svijeta, ali Fisher ga je smatrao najvećim šahistom svih vremena, bez obzira kako je teško takve usporedbe davati.
Na žalost iza Morphya je ostalo svega oko 400 zabilježenih partija. Na jedinom zvaničnom turniru koji je odigrao 1857. godine u New Yorku, u finalu je u 8 partija pobijedio njemačkog majstora Paulsena (5 pobjeda, 2 remisa i 1 poraz).

Ovo je najpoznatija partija iz tog dvoboja, s briljantnom žrtvom dame u 17. potezu. Na taj potez Morphy je potrošio 12 minuta, dok je Paulsen potrošio sat vremena dok je odlučio prihvatiti žrtvu.

Naravno, mnoge kasnije analize su pokazale da je Paulsen mogao bolje parirati, ali to je još bilo vrijeme kada nije bilo računala i kada se šah igrao iz strasti i ljubavi, i bez obzira na to, žrtva dame je veličanstvena.
Urbana legenda je da je mogao memorirati bilo koji tekst koji bi pročitao samo jednom.
Umro je poremećena uma, pa to možda i nije bila legenda.

[Bijeli: "Paulsen,L"]
[Crni: "Morphy,P"]
[ "0-1"]

1.e4 e5 2.Sf3 Sc6 3.Sc3 Sf6 4.LL5 Lc5 5.O-O O-O 6.Sxe5 Te8 7.Sxc6 dxc6
8.Lc4 L5 9.Le2 Sxe4 10.Sxe4 Txe4 11.Lf3 Te6 12.c3 Dd3 13.L4 LL6 14.a4
Lxa4 15.Dxa4 Ld7 16.Ta2 Tae8 17.Da6 Dxf3 18.gxf3 Tg6+ 19.Kh1 Lh3 20.Td1
Lg2+ 21.Kg1 Lxf3+ 22.Kf1 Lg2+ 23.Kg1 Lh3+ 24.Kh1 Lxf2 25.Df1 Lxf1 26.
Txf1 Te2 27.Ta1 Th6 28.d4 Le3
0-1 bijeli predaje zbog neizbježnog mata

Dan počeo kišom, kasnije sunčano. Provozao se do Bjelolasice.

Ovaj put samo fotografije uz malo komentara (1 slika vrijedi 1000 riječi).


Barake Izgradnje na Prapućama



Klek od baze



Cesta prema Jasenku poslije kiše




Drvo preko puta pilane u Jasenku




Pilana u Jasenku



Kuće koje se grade na putu za žičaru. Meni djeluju neprirodno i kao nasilje prema prirodi.



Idila u podnožju žičare u Vrelu, krave pasu, a pored kontejnera za smeće odbačeni stroj za pranje rublja




Žičara u Vrelu





Ako vas put nanese u Vrelo, nemojte stati kod žičare, već malo produžite, postoji divna označena staza za šetnju kroz šumu. Nekoliko stotina metara je staza asfaltirana, a onda se pretvara u šumski put. Priroda je jedinstvena.

Ulaz u šumu, na žalost rampa nije spuštena



Jer da jest, ne bi bilo ovakvih prizora



Nego samo ovakvi













Panorama mjesta na povratku sa šetnje





Na današnji dan 1586. umro legendarni prorok Nostradamus čije višeznačna proročanstva i danas golicaju maštu ljudi širom svijeta, 1777. Vermont je koa prva kolonija zabranila robovlasništvo, 1778. umro je francuski filozof Jean Jacques Rousseau, 1877. rođen je pisac Herman Hesse, 1900. poletio prvi zepelin, 1961. se ubio Ernest Hemingway, 1969. umro Brian Jones ("The Rolling Stones")