Quis custodiet ipsos custodes?

Misli globalno, djeluj lokalno.

Posljednjih dana silom prilika sam dosta gledao TV i čitao novine.
I tako doznao za tužnu sudbinu štenadi nad kojima će se provoditi pokusi na Veterinarskom fakultetu.
Volim životinje, i drage su mi, mačke malo više nego psi, ali zaista volim i pse. Malo ih se plašim, ali ih volim.

I nitko u stvari ne zna kako su psi tamo došli, što će se s njima dogoditi, tko je odgovoran a tko nadležan, kao vrući krumpir se prebacuje odgovornost (kao i obično), a novinski naslovi vrište o jadnim psima.

I sve je to točno i nesporno.
I ljubitelji životinja su se okupili u hvalevrijednom broju protestirajući protiv sudbine pasa o kojima neodređeno govori kao i obično "nepoznati ali dobro obaviješteni izvor" s fakulteta.
I sve to stoji. I sudbina tih pasa je po svoj prilici vrlo tužna i jadna i društvo za zaštitu životinja je u pravu.

Ali mi se čini da ima jako puno ljudi u ovoj zemlji koji jako loše žive, jako puno osiromašenih, obespravljenih, bolesnih, jako puno protjeranih i izgnanih, jako puno nezaposlenih, umirovljenika koji žive na rubu gladi i ispod granice dostojanstva, starih i nemoćnih, bolesnih kojima se ne pomaže, jako puno djece bez doma, napuštene i maltretirane, žena u "zaštićenim kućama", žrtava obiteljskog i karitativnog zlostavljanja.

Nedostaju bolnički radnici, nedostaju vrtići, odgajatelji, starački domovi, nedostaju proizvodna radna mjesta, uvoz raste, sve što vrijedi je odavna budzašto prodano kojekakvim sumjivim strancima, banke su u vlasništvu stranaca, obala se devastira, zdravstvo pred kolapsom, školstvo bez ideje i strategije, kriminal raste, perspektive nema...

A gdje je društvo za zaštitu ljudi?

Gdje je netko da za njih digne svoj glas?

Eto, netko će reći da gdje sam ja i zašto ja ne dignem svoj glas. Ali ja nisam uzurpirao ničije vrijeme u primarnom terminu svih TV i radio stanica u Hrvatskoj, i onda govorio o tužnoj sudbini životinja.
Koristim ovaj blog kako bih ponekad podijelio sa vama svoja razmišljanja i misli o različitim temama koje me smetaju.

Ponavljam, treba i životinjama pomoći, ali ne bi li se prije toga trebalo pomoći ljudima?

Volio bih da je najveći problem naše države i društva ono što se moglo zaključiti posljednjih dana iz medija, a to su ti jadni psi.

Ali osvrnimo se oko sebe, vidjet ćemo da to nije tako.

Ako pogledamo malo dalje (na atlasu svega nekoliko desetaka centimetara od nas) do Afrike, vidjet ćemo istinsku bijedu i stravu.
Svaki dan u Africi umre 3000 djece od malarije. Da se ne govori o gladi, nedostatku pitke vode i bolestima. Naravno, to je jako jako daleko od nas, i samim tim nas ne dira. Ali mi nekako nije ljudski da nas više dirne sudbina psa nego čovjeka, ali očito je došlo takvo vrijeme.

I meni se čini da u svemu tome ima jako puno farizejstva i glumatanja i namjere da se izazove sablazan i da se bude drugačiji. Kod mene je samo izazvalo mučninu i gađenje, a psi tome nisu ni najmanje krivi.


Jednom je Charles Baudelaire koji je bio sklon ekscesima i izazivanju sablazni ne samo u pjesmama obojio kosu u zeleno, i otišao kod jednog svog dobrog prijatelja. Priča dalje otprilike ide da mu se prijatelj obradovao i pogostio ga i lijepo s njim razgovarao cijelu veče, ne komentirajući njegovu kosu. Na kraju Baudelaire nije mogao izdržati već ga je upitao:
- Pa zar vi prijatelju ne primjećujete ništa čudno na meni?
- Ne, ni najmanje.
- Ali moja kosa!
- Pa što je tu čudno, većina ljudi ima zelenu kosu.
Na to je Baudelarie eksplodirao i u bijesu napustio prijatelja.

A sad su se uključile i stranke. Nema izbora na vidiku, ali uvijek je zgodno zatitrati sentimentalne strune. Iako je sve to kao i obično skretanje pažnje i zamagljivanje, kao i obično imat će učinak na one kojima je namijenjeno.
Par motiva kule.
















Sutra će se tamo održati koncert Tihe Orlića, Siniše Vuce i još nekih pjevača slične provinijencije i mentalnog sklopa. Kakve oni imaju veze sa stoljetnim mirom i tišinom i dignitetom kule, prosudite sami. Prošlo ljeto je u mjestu Krk,u jednom prekrasnom amfiteatarskom prostoru unutar starog grada održan koncert Miroslava Tadića i Vlatka Stefanovskog. Akustične gitare su divno pristajale uz taj prostor, kao i tradicionalne narodne pjesme obrađene na način dvojice virtuoza.

Ovo sutra? Malo sutra.



Na današnji dan 1099. križari zauzeli Jeruzalem, 1606. rođen nizozemski slikar Rembrandt van Rijn, 1881. ubijen je revolveraš i razbojnik William Boney (Billy the Kid), 1904. umro je Anton Pavlovič Čehov, 1997. ubijen je modni kreator Gianni Verace.