Quis custodiet ipsos custodes?

Noćas oko 22h sam skoro na mostu u Puškarićima pregazio malu lisicu. Zakočio sam, ona je protrčala i ništa se nije dogodilo. Malo je čudno vidjeti lisicu u naseljenom mjestu.

Ali kako nam okolna mjesta, a i sam grad odumiru, kako sve više i više kuća biva napušteno, kako sve više livada i vrtova biva zapušteno, i nije tako čudno.

Uz nisku stopu nataliteta, ne baš obećavajuće perspektive, uskoro će "šuma doći u grad", da citiram svog punca. I zaista, ako malo prošetate van cesta, vidjet ćete kako korov i šikara preuzimaju nekadašnje livade i oranice. Ljudi više nema, stoke koja je gonjena na ispašu i radi koje su te livade i oranice obrađivane nema, mlijeko i meso se uvoze...

Otkupna cijena pšenice je ispod 1kn, pa će se vidjeti hoće li i sada prijetiti izlaskom na prometnice.

A ovaj svijet bi uz malo volje mogao biti puno ljepši i bolji.
Jedan link na tu temu:

Cost of war

Na današnji dan 1491. rođen engleski kralj Henry VIII , 1577. rođen slikar Paul Rubens, 1712. rođen francuski filozof Jean Jacques Rousseau ("Sloboda je mogućnost odabira okova"), 1914. Gavrilo Princip u Sarajevu ubio nadvojvodu Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju (formalni povod za početak I svj. rata), 1948. donesena rezolucija Informbiroa.

Vrlo vruć i sparan vikend, u nedjelju pljusak koji je malo rashladio, ali i podigao nivo vlage u zraku. Otvorena je autocesta od Zagreba do Splita. Obzirom na cijenu, pitanje je koliko će biti isplativa. Ali je zato na fešti povodom otvaranja u Splitu bilo 3000 uzvanika.

Ovdje bi se valjalo osvrnuti na cijenu od 40 lipa po kilometru, što je izuzetno skupo. Godišnja vinjeta za Austriju košta oko 500kn, za Švicarsku je 40CHF.
Za te novce ne možete otići 8 puta iz Ogulina u Zagreb i natrag.
Čini mi se da je taj cijeli pogon oko autocesta preglomazan, kao i općenito birokratski aparat kod nas. A da se i ne spominje razlika u kvaliteti cesta, kao i nesnosne gužve u ljetnim mjesecima. Naravno, one su razumljive, jer cesta se i ne projektira za ta dva ljetna mjeseca nego za cijelu godinu, i ostatak godine autoceste su dobro prohodne. Ali su preskupe.

NK Ogulin ušao u treću ligu, a priča se da će se proširivati stadion izgradnjom tribina prema pomoćnom igralištu. U pozadini teniska dvorana u izgradnji i sportska dvorana u funkciji.



Naravno, odmah su porasli apetiti.



Na Sabljacima se gradi nova crkva



Par fotografija jezera, koje je dosta prljavo















Pogled s mosta kod jezera



Paun u vrtu "Chivasa"




Na današnji dan 1819. W.K. Clarkson je patentirao bicikl, 1824. rođen je britanski fizičar William Thomas Kelvin.

samo su neki jednakiji od drugih.

O parkiranju sam već puno pisao. Odluka je dobra, i hvalevrijedno je to što u svako doba dana (u razdoblju do 16h radnim danom ) u užem centru grada ima praznih mjesta za parkiranje. Pa tko voli nek izvoli.
Ono čega se gnušam to je bijedni kukavičluk naših komunalnih redara i ostalih nadležnih službi koje neispravno parkiranje naplaćuju samo određenim ljudima, bolje rečeno postoje ljudi iznad zakona koji mogu što i kako hoće, pa se i mogu parkirati gdje i kako žele, ako treba i na sred mosta ili ulice, i neće im nitko ništa.
Uostalom, sve se to zna, da se ne ponavljam.
Ako pak ne spadate u tu kategoriju privilegiranih, i parkirate se u zoni naplate i istekne vam parkiranje ili ga uopće ne platite, zateći ćete kaznu zataknutu za vjetrobransko staklo.
I dali su si truda, napisali lijep Nalog za plaćanje ugovorne kazne, i sve piše, registracija, ulica, vrijeme , datum, zona. na poleđini isto tako piše izvadak iz pravilnika po kojem je određena kazna, koja uzgred budi rečeno iznosi 100kn.

I u članku 15 piše da će se korisnikom parkirališta koji podliježe plaćanju kazne smatrati vlasnik vozila iz evidencije Ministarstva unutarnjih polova. Imamo puno ministarstava, nekih potpuno nepotrebnih i beskorisnih, o ministrima da se i ne govori, ali za takvo ministaarstvo nisam čuo dok nisam pročitao izvadak.
Znam da se štamparske greške potkradaju uvijek i svuda (u mojem blogu ih ima vjerujem u svakom postu), ali netko si je mogao dati malo truda, i pročitati tih pedesetak redova teksta. Jer ovdje nije samo riječ o tipfeleru, već i o nepismenosti, a kad ih već tako dobro i masno plaćamo, trebali bi se potruditi i biti oni naš servis a ne mi njihov. Nije stvar u jednom ispuštenom slovu, već u principu. Netko tko je jezično potkovaniji od mene našao bi sigurno u tekstu izvatka prilično nepismenih jezičnih konstrukcija.

Priznajem da bi me to puno manje smetalo kada bi oni svoj posao radili prema pravilniku.
Isto tako, moram priznati da su kazne koje naplaćuje policija puno veće, a da oni ne moraju nikakvu obavijest o kazni ostaviti, već vam samo na kućnu adresu stigne kazna.


U nedjelju je održana auto utrka prvenstva Hrvatske na brdski stazama, "Memorijal Ivice Kišosondija". Puno ljudi u gledalištu, puno zanimljivih automobila, meni se ova slika činila interesantnom, jedan Ferari ispod Kleka. Planina koja je tu bila puno prije ne samo automobila, nego i ljudi, i bit će dugo, dugo nakon što nas više ne bude.




Panorama Sabljaka (napravljena pomoću programa Panorama Factory)



Ista panorama, ali pomoću programa PhotoStitch, zanima me koja vam se više dopada.





Na današnji dan 1527. umro je talijanski političar i povjesničar Niccolo Machiavelli, 1837. rođen američki šahist Paul Morphy (Robert Fisher ga je smatrao najvećim šahistom svih vremena), 1858. rođen Giacomo Puccini, 1870. američki Kongres je formirao Ministarstvo pravosuđa, 1874. umro poznati šahist i dizajner šahovskih figura Howard Staunton, 1885. rođen slovenski šahovski velemajstor dr. Milan Vidmar, 1898. rođen pisac Erich Maria Remarque ("Na zapadu ništa novo"), 1941. njemačke trupe napale SSSR, 1948. rođen NBA velikan Pete Maravich ("Pistol Pete", otac mu je također bio poznati košarkaš čiji roditelji su bili porijeklom iz ovih krajeva), 1965. umro producent David O Selznik ("Prohujalo s vihorom").


Pjesma u prethodnom postu potaknuta je osobim gubitkom o kojem najprije nisam mislio pisati, ali onda sam ipak prepisao pjesmu koje se možda sjećate iz filma 4 vjenčanja i sprovod. Iako je svaka tuga osobna i ne bi ju trebali dijeliti s drugima, na kraju sam objavio post.

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crepe bows round the white necks of the public
doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.


He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last for ever: I was wrong.


The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.

Wystan Hugh Auden: Funeral blues

Ah, čijem si se zahvalila,
tašta ljudska oholasti?
Sve što više stereš krila,
sve ćeš paka niže pasti!
Vjekovite i bez svrhe
nije pod suncem krepke stvari,
a u visocijeh gora vrhe
najprije ognjen trijes udari.
Bez pomoći višnje s nebi
svijeta je stavnos svijem bjeguća:
satiru se sama u sebi
silna carstva i moguća.
Kolo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli gori ustaje.
Sad vrh sablje kruna visi,
sad vrh krune sablja pada,
sad na carstvo rob se uzvisi,
a tko car bi, rob je sada.
(Ivan Gundulić)

Za one koji čitaju blog, a nisu nikada bili u Ogulinu, ili nisu dolazili jako dugo, a žele ga posjetiti uprkos svemu što o njemu pišem (a tako pišem jer volim svoj grad i želim da bude ljepši i bolji, jer mogućnosti je mnogo, i perspektive ima) evo kako stići autom:
- autoput do Vrbovskog, pa preko Gomirja do Ogulina, dosta je zavojita cesta i na mjestima nije zakrpana, pa ne preporučam. Ovaj pravac vrijedi ako dolazite iz Rijeke (za Rijeku je to više-manje jedini normalni put, i košta 23kn, ili iz Zagreba (ako se ne varam košta 33kn). Nakon toga imate još oko pola sata vožnje do grada.
- autoputem od Zagreba do Karlovca (staru cestu Zagreb-Karlovac nikako ne preporučam, dok je alternativni pravac Zagreb Karlovac dosta kompliciran), pa starom cestom prema Josipdolu za Ogulin. Cesta je kvalitetna i dosta ugodna za vožnju, lijepa priroda, ako imate vremena vrijedi se navratiti u "Zeleni kut". Autoput košta 16kn, i još jedno sat vremena vožnje, 60-ak km.
- najjednostavnije direktno autoputem od Zagreba prema Splitu, sići u Ogulinu. Košta vas 39 kn, naplatne kućice u Ogulinu nisu još uvijek u funkciji pa se naplaćuje u Bosiljevu.

Pri posljednjem odabiru samo morate paziti kada dolazite na naplatne kućice u Bosiljevo, jer postoje prometni znakovi koji vam ukazuju na to da smanjite brzinu na 100, pa 80, pa 60, pa 40 km/h. Što je dobro, jer biste inače, znajući da su tamo naplatne kućice s rampom, tuda prošli sa barem 160 km/h kao što sigurno uvijek prolazite pored naplatnih kućica.

E, da se to ne bi dogodilo, brine naša revna policija, te tamo gotovo stalno stoji policajac i kontinuirano naplaćuje kazne za prekoračenje brzine.

Što je i razumljivo, jer tamo tako puno ljudi strada, i takva se čuda događaju da je neophodno zaustavljati i kažnjavati divljake koji se po autoputu voze sa recimo 80km/h pred naplatnim kućicama gdje je lijepo znak ograničenja 40. U stvari bi trebalo u njih pucati, a ne ih zaustavljati.

Nemam ništa protiv dečki koji tamo stoje po zadatku i naplaćuju kazne, i sigurno im nije ugodno, jer vjerujem da im se svašta nagovore, a još više im prešute oni koje oglobe.

Ali imam protiv principa da se uklanjaju posljedice a ne uzroci, i da se kažnjava na mjestima gdje zakon to dopušta, ali zdrav razum nalaže da je suludo. Jer pošto su tamo kućice, svi će se zaustaviti, a voziti se po autoputu kilometar smanjujući brzinu prema znakovima je bezvezno.
Silom prilika morao sam ići u Rijeku u nedjelju, i na standardnom mjestu na autoputu, kod benzinske pumpe Tifona u pravu Rijeke stoji uređaj za mjerenje brzine, i par stotina metara iza njega policajci u automobilu koji globe.

U novinama se hvale automobilima koji su koštali ogromne novce i kojima hvataju divljake po autocestama. I nabavkom još 40-ak uređaja za lasersko mjerenje brzine, kojim će kontrolirati brzinu i kao smanjiti broj nesreća.
Ali gospodo, najmanje nesreća i najmanje poginulih ima tamo gdje vi stojite s vašim uređajima i punite budžet, što je i primarni cilj svega toga. Standardni položaji, ravni dijelovi cest obično iza znaka naseljednog mjesta, makar obično nema niti jedne kuće u blizini...

A tamo gdje bi zaista trebali stajati, tamo gdje zaista voze mladi, divlji i pijani, pored kafića iz kojih trešti po cijelu noć, uz kulu kuda jurcaju kao mahniti, na semaforima, tamo patrola nema. A to su po meni puno veći divljaci od onih koji voze 160km/h po autoputu (brzine preko toga definitivno nisu za tolerirati, ali brzine do 160 nisu ni za hvaliti se uspješnim hvatanjem).
Ali na autoputu, ispred naplatnih kućica u Bosiljevu, gdje su šanse da netko strada zbog brzine minimalne, tamo policajci stoje. I postižu suprotan učinak od onog koji bi trebali imati, a to je da ljudi kada ih vide u njiih imaju povjerenja i poštovanja.

A ovako, doživljavaju ih kao nekoga tko im neopravdano zagorčava život.

I ako popijete čašu vina i uhvate vas sa 0.1 oglobit će vas, pazeći da ne zaustave nekog tko ima 2.0 ili više, da mu se ne bi zamjerili. Ista stvar je i s parkiranjem, i sa svim ostalim, vožnjama bez dozvola, divljanja po gradu u sitne sate i sl.

Već sam pisao, i Ogulinci vjerujem da cijelu problematiku jako dobro znaju, a ostale možda i ne zanima.

Jednom , pred skoro godinu dana me na ulazu u aerodrom Zagreb zaustavio policajac jer sam vozio u 10h u jutro bez upaljenog svjetla. Iako je mogao, nije mi naplatio kaznu, ali svaki put kad sjedam u auto sjetim se njega, i upalim svjetla. I postigao je ono što bi trebao biti cilj zakona, i onih koji ih propisuju i provode, a to je prevencija.
A sve ovo drugo je bacanje prašine u oči, jednostavno punjenje budžeta i okretanje glave pred stvarnim problemima u prometu.


Grobnik u nedjelju popodne




Kamenolom kod Vrbovskog




Klek od Hreljina



Klek od autoputa iz pravca Zagreba




Dvije panorame Kleka, prva nastala kao obična panoramska fotografija, a druga spajanjem nekoliko panoramskih fotografija u jednu.





Na današnji dan 323. pr.n.e. umro Aleksandar Makedonski, 1831. rođen fizičar James Clerk Maxwell , 1878. počeo Berlinski kongres, 1897. rođen atletičar Pavao Nurmi, 1956. nakon 74. godine Britanci prepustili Sueski kanal Egiptu.

Stalna na tom svijetu samo mijena jest.

Ali neke stvari se ipak kontinuirano ponavljaju. Radovi traju na cesti od Oštarija prema Ogulinu. Ako je suditi po ritmu kojim se inače odvijaju radovi po gradu, ne bi me čudilo da uskoro do grada idemo preko rasadnika i Sabljaka.
Rinzol s desne strane ceste je na mjestima viši od 30cm, i izgleda da će morati jako debeo sloj asfalta navlačiti ako žele to napraviti kako treba. S druge strane, ako posao naprave kako treba, onda neće moći kroz godinu ili dvije opet popravljati, kao što se dogodilo s Bolničkom, kao što je bilo s novim mostom u Oštarijama...

I opet jutros reportaža o Begovom Razdolju. Opet možda zvuči pretenciozno, kao da su reportaže o Begovom Razdolju na TV-u svaki drugi dan, a osim toga već sam o tome pisao u postuBegovo Razdolje.

Reportaža je bila lijepa i afirmativna. Nemam apsolutno ništa protiv Begovog Razdolja, dapače, svima koji nikad tamo nisu bili svakako preporučam da ga posjete, neće požaliti, krasno mjesto, divni ljudi.

Možda sam propustio neku takvu reportažu o Ogulinu, Bjelolasici, Sabljacima, i volio bih da me netko ispravi ako je tako.
Ne mogu se oteti dojmu da ipak ima netko iz Razdolja tko se trudi afirmirati to zaista lijeo mjesto i približiti ga širokim masama. Većina ljudi koja dođe u Ogulin oduševi se, ali se i začudi kako nisu do sada znali ništa o Ogulinu i pojma nisu imali o ljepotama našeg kraja, i da na nekih sat ili sati pol vremena vožnje od Zagreba ili Rijeke postoji jedan tako lijep grad sa nedirnutom divnom prirodom, i tako dobro skijalište, prekrasno jezero, atraktivan ponor u centru grada (osim kada voda podigne svu onu silnu prljavštinu i smeće koje se i dalje uporno u ponor baca)...

Vjerujem da svaki kraj ima svoje ljepote i osobitosti, i kamo god dođete lokalni ljudi vam mogu pokazati puno interesantnih mjesta, spomenika, prirodnih i neprirodnih ljepota. Potrebno je samo malo volje i angažmana, a čini mi se da se to u Ogulinu svodi na slučajnost, ako netko dođe neka dođe, pa ako mu netko nešto i pokaže bit će dobro. Iznimka su izleti s Karlekom, isto tako nedovoljno reklamirani i iskorišteni. Svaka čast ljudima koji izrađuju web stranice grada Infostudio, i njihovoj ustrajnosti uprkos svim teškoćama i opstrukcijama. Zaista rade dobar ali na žalost nedovoljno prepoznat posao. Kao da oni koji bi trebali voditi brigu o gradu nisu shvatili sve prednosti interneta i takve u krajnjoj liniji najjeftinije i najtraženije reklame.
O nereklamiranosti Bjelolasice zimi ne treba trošiti riječi. Kao da je se netko stidi. Čega se pametan stidi lud se ponosi, ali i obratno.
Ono što je pohvalno su raznorazna team-building druženja koja se u posljednje vrijeme sve češće gore organiziraju, i koja će možda pomoći da se neka lijepa riječ o našem kraju prenese, makar i usmenom predajom.

"Često se pitala moja mati, tko ga to gura o da mi je znati..."

Na današnji dan 1502. rođen papa Grgur XIII (proveo je reformu kalendara 1582. godine, gregorijanski kalendar), 1654. krunisan francuski kralj Louis XIV (kralj Sunce), 1775. United Colonies of America mijenjaju ime u United States of America, 1848. rođen slikar Paul Gaugin, 1953. emitiran prvi TV program u boji (Boston, SAD), 1963. Rolling Stones se prvi put pojavljuju na TV-u (show "Thank You Lucky Stars) i objavljuju prvi singl "Come on", 1993. poginuo Dražen Petrović

Autor izreke s početka teksta je Ivan Gundulić.

This used to be my playground (used to be)
This used to be my childhood dream
This used to be the place I ran to
Whenever I was in need
Of a friend
Why did it have to end
And why do they always say

Don't look back
Keep your head held high
Don't ask them why
Because life is short
And before you know
You're feeling old
And your heart is breaking
Don't hold on to the past
Well that's too much to ask

This used to be my playground (used to be)
This used to be my childhood dream
This used to be the place I ran to
Whenever I was in need
Of a friend
Why did it have to end
And why do they always say

No regrets
But I wish that you
Were here with me
Well then there's hope yet
I can see your face
In our secret place
You're not just a memory
Say goodbye to yesterday (the dream)
Those are words I'll never say (I'll never say)

This used to be my playground (used to be)
This used to be our pride and joy
This used to be the place we ran to
That no one in the world could dare destroy

This used to be our playground (used to be)
This used to be our childhood dream
This used to be the place we ran to
I wish you were standing here with me
(Madonna & Shep Pettibone)

Stalno prigovaram na radove od mosta prema Sitaru, na to kako su se otegli i kako su stanovnici te ulice i svi koji koriste Novu cestu bili u problemima zbog toga. Upozorio me prijatelj na ulicu Augusta Šenoe, na kojoj su radovi započeli u kasno ljeto i potrajali do pred neki dan, dakle trajali su preko 9 mjeseci.

To je ulica koja ide paralelno s prugom od željezničke stanice prema "Plitvicama".



Riječ je o stotinjak metara ulice, ali u njoj su radovi konačno završeni, što se za Novu Cestu ne može reći, pa još uvijek postoji vrlo realna mogućnost da trajanje tih radova bude i znatno dulje. Osim toga, u Šenoinoj stanuje manje ljudi i postoji jednostavnija alternativa zatvorenoj ulici.

Nakon što je povučen prvi sloj asfalta na Novoj cesti od mosta do Sitara, par dana nakon toga započeti su radovi na nastavku te ceste, prema DIP-ovom stovarištu.
U okviru novopokrenutih radova je ponovno prekopano nekoliko metara već asfaltirane ceste na križanju kod Sitara. Nisam građevinar i ne razumijem se baš puno u zemljane radove, niskogradnju, izgradnju kanalizacije i odvoda, ali mi nije jasno da onaj koji je asfaltirao tu cestu nije znao da će se ona i dalje kopati, te je bespotrebno uništio dio ceste (nisu je ni trebali asfaltirati do kraja). Nije to neka jako velika šteta, par metara asfalta, ali nije bilo potrebno.

I zaista je nedopustivo da svi ti radovi traju preko pola godine, da započinju u kasnu jesen,da se tjednima ništa na gradilištu ne radi, i da nitko za to ne odgovara, ali i o tome sam u više navrata pisao, i bilo je jako dobrih komentara na tu temu. Ništa se nije dogodilo, nitko nije pozvan na odgovornost, ali nisam ni očekivao.

Što se same Nove ceste tiče, ona je napravljena tako da jako visi na desnu stranu, gledano od mosta, jer je lijeva strana puno, puno viša od desne. Valjda ima neki valjan razlog za to, do sada je nakon svake veće kiše ta ulica bila neprohodna zbog ogromnijh lokvi koje su se stvarale, nadam se da će sada biti bolje.

Promet preko mosta je i dalje zabranjen, tj. postoji znak zabrane prometa u oba smjera, koji se naravno ne poštuje. Nema ni smisla da se poštuje, jer ljudi moraju koristiti tu cestu. Drugo je pitanje treba li dozvoliti parkiranje u toj ulici i na mostu, jer ono zaista ometa promet.
Međutim, nadležni se očito ne žele zamjeriti vlasnicima kafića i njihovim posjetiocima, pa to toleriraju. Ako pak parkirate negdje drugdje gdje je to zabranjeno, i pri tome niste s nekim od moćnika kojima konstatno gledaju kroz prste, promptno će vas kazniti.

Sve te promjene u gradu, od fasada to rušenja i građenja neki pozdravljaju a neki ne.
One su u svakom slučaju danak napretku i neke su zaista potrebne, dok se o nekima može diskutirati, a neke su besmislene. Stojim pri tvrdnji da se taj novac mogao i korisnije utrošiti u otvaranje novih radnih mjesta. Ne bavim se politikom, ne zastupam niti podržavam bilo koju opciju, i ne kritiziram nikoga, ovo je samo moje mišljenje.

Pomalo zaboravljamo kako je grad nekada izgledao. Podsjetila me na to fasada zgrade u kojoj se nalazi gradska apoteka.



Datira iz doba kada su brojevi telefona u gradu imali 4 znamenke, što i nije bilo tako jako davno.
Isto tako, prijatelj me podsjetio na činjenicu koju sam zaboravio (doduše nije ni bitna, ali pokazuje kako zaboravljamo prošlost), da je tu nekada bila Riječka banka. Prisjetili smo se kasica prasica, ovalnih metalnih s prorezom na vrhu i ključićem kojim su se otvarale, i onih u obliku globusa u koje smo ubacivali sve što bismo dobili, i onda nosili u banku gdje smo imali štedne knjižice, maštajući o kupovini prvog bicikla ili električne željeznice ili nogometne lopte...


Nevezano za sve, čini mi se da je opet počela poplava nagradnih igara u svim novinama. Sociolozi kažu da je to znak krize i nesigurnosti. Kada su počeli prodavati knjige i DVD-e po prihvatljivim cijenama to mi se dopalo, ovo s listićima lota i silnim novcem koji poklanjaju mi stvara nelagodu.

I dalje se priča da se bolnica zatvara, vidjet ćemo što će nova stara vlast po tom pitanju napraviti.

Na današnji dan 1704. rođen Marquiz de Sade, 1857. patentiran šivaći stroj, 1882. umro talijanski revolucionar Guiseppe Garibaldi, 1904. rođen olimpijski plivački pobjednik (5 zlatnih medalja na olimpijadama 1924 i 1928) i najpoznatiji filmski Tarzan Johnny Weissmuller, 1924. u SAD-u Indijancima priznato praov na državljanstvo (došli su, oteli su im zemlju, gotovo ih potpuno istrijebili, zatvorili ih u rezervate, potpuno ih obespravili, i na kraju im udijelili državljanstvo), 1946. Italija postala republika, ukinuta monarhija, 1953. okrunjena britanska kraljica Elizabeta II, 1969. poginuo košarkaš Radivoje Korać, 1979. Ivan Pavao II posjetio Poljsku i postao prvi papa koji je posjetio jednu komunističku zemlju.

Na news grupi hr.rec.humor bio je ovih dana jedan zanimljiv post koji prenosim:

Cestitamo Generaciji...

Ne mogu vjerovati da smo uspjeli!

Prema onome sto kazu danasnji pravnici i birokrati svi mi koji smo bili djeca u 50-ima, 60-ima, 70-ima i ranim 80-ima, vjerojatno ne bismo trebali biti zivi.

Nasi djecji kreveti bili su obojeni kricavim bojama na bazi olova.
Nismo imali zastitne poklopce ili brave na bocicama lijekova, vratima i ormaricima, a kada smo se vozili na biciklu, nismo imali kacige.
Kao djeca, vozili smo se u automobilima bez pojaseva i zracnih jastuka. Pili smo vodu iz cijevi u vrtu, a ne iz boce.
Jeli smo kolace, kruh i margarin i pili gazirana slatka pica, ali nikada nismo bili debeli, jer smo
se stalno igrali vani.
Dijelili smo jedno gazirano pice sa cetiri prijatelja, iz jedne boce, i nitko od toga nije umro.
Provodili smo sate gradeci male automobile iz raznoraznih otpadaka i onda se spustali niz brdo,
da bismo onda otkrili da smo zaboravili na kocnice. Nakon sto smo se nekoliko puta zabili u grmlje,
naucili smo rijesiti problem.
Otisli smo od kuce ujutro i igrali se cijeli dan,vracali smo se kuci kada bi se upalila ulicna svjetla. Nitko nije mogao s nama razgovarati cijeli dan. Nismo imali mobitel.
Nismo imali Play Station, Nintendo, X-Boxes, video igrice, 99 satelitskih programa na televiziji, filmove na videu, surround sustav, mobilne telefone, kompjutere ili Internet chatove.
Imali smo prijatelje! Izasli smo van iz kuce i nasli ih.
Igrali smo granicara i ponekad bi nas lopta zbilja zaboljela.
Padali smo s drveca, znali smo se porezati, slomiti kost ili zub, i zbog tih nesretnih slucajeva nije bilo nikakvih sudskih tuzbi. To su bili nesretni slucajevi. Nitko nije bio kriv osim nas.
Tukli smo se i udarali jedni druge, dobivali masnice i naucili kako da ih prebolimo.
Izmisljali smo igre sa stapovima i teniskim lopticama, i iako nam je bilo receno da ce se to dogoditi, nikome nismo iskopali oko.
Vozili smo se na biciklu ili prosetali do prijateljeve kuce, pokucali ili pozvonili na vrata, ili samo usli i popricali s njim.
Igrale su se razne igre i nisu svi usli u ekipu. Oni koji nisu, morali su nauciti nositi se s
razocaranjem.
Neki ucenici nisu bili pametni kao ostali i nekada su pali razred i morali ga ponavljati.
Testovi se nisu prilagodjavali iz bilo kojeg razloga.
Nasi postupci su bili samo nasi. Posljedice su bile ocekivane.
Sama zamisao da nas roditelji vade iz nevolje ako smo imali problema u skoli ili sa zakonom bila je
nezamisliva. Oni su zapravo podrzavali skolu i zakon. Zamislite to!
Ova generacija je proizvela neke od najboljih preuzimatelja rizika, rjesavatelja problema i izumitelja, IKADA. !
Imali smo slobodu, neuspjeh, uspjeh i odgovornost i naucili smo se s time nositi.