Quis custodiet ipsos custodes?

Kažu da optimisti misle da živimo u najboljem mogućem svijetu, a da se pesimisti plaše da je to zaista tako.

Još malo o političarima, koji postizbornim koaliranjem na svim razinama pokazuju do čega im je zaista jedino stalo. I razočaravaju one koji su se nadali promjenama, i etabliraju sve veći broj apstinenata, što im odgovara, jer imaju stalno biračko tijelo, koje postaje to dominantnije što je manji odziv.
Za sada mi se čini da se samo proslavljeni košarkaš Željko Jerkov postavio kao netko kome je zaista na srcu dobrobit njegova grada i građana. Na žalost, mi u Ogulinu od toga nećemo imati nikakve koristi, ali možda Splićani hoće. Problem je naći dovoljno imućne a ipak nezavisne i nekorumpirane ljude, a čini se da je Jerkov u tome uspio. Kod nas na žalost je bogaćenje uglavnom vezano uz politiku pa je većina imućnih ljudi ipak ovisna o političarima, a i političari o njima, i u toj sprezi gubimo samo mi.


Topao, pravi ljetni dan. Nastavljaju se radovi po gradu, asfaltira se ulica od autobusnog kolodvora prema "Plitvicama". Nastavlja se kopanje na Prapućama, od Sitara prema DIP-ovom stovarištu. Valjda neće trajati kao i prvi dio ceste, gdje im je za nekoliko stotina metara trebalo preko 7 mjeseci.


Par fotografija grada i okolice

Šuplja Greda iznad Vitunja



Klek i Gradina snimani ispod Vitunja, od nekadašnje "Mitrove žage"






Klek iz Turkovića






Lokomotiva u parku ispred autobusnog kolodvora (za one koji nisu iz Ogulina ili dugo nisu u Ogulinu bili pa im to čudno zvuči, autobusni kolodvor je relativno novo zdanje i nalazi se nasuprot željezničkog , pa lokomotiva koja se nekad nalazila ispred željezničkog kolodvora se sad nalazi ispred autobusnog, koji je sagrađen između nje i željezničke stanice). Prva slika od košarkaškog igrališta, druga od autobusnog kolodvora.





Košarkaško igralište. U doba moje mladosti bilo je prepuno, i trebalo je čekati na red da bi se moglo igrati u trojkama, a sada već godinama teško je skupiti šest ljudi da mogu odigrati par haklova. Lani je malo uređeno crtežima, a kad smo haklali zaključili smo da dvije trojke zajedno imaju preko 200 godina. I jedva nas se skupilo šestorica uz sva dogovaranja i sazivanja. Sve manje vremena imamo za opuštanje, druženje i zabavu. Žalosno je da košarka očito više nikom nije zanimljiva, osim zaista zaljubljenicima i nekadašnjim haklerima. U doba ljetne lige znalo se skupiti više gledalaca no što imaju naši nogometni prvoligaši na svojim utakmicama, a nekada davno je igralište funkcioniralo i kao disco klub na otvorenom. Mnoge lijepe uspomene me vežu uz igralište.



Pruga slikana od prelaza prema staničnoj zgradi



Uz tračnice se nekako nadovezuje i pjesma.

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.
I bljesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera.
Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;
da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.
Tin Ujević: Odlazak

Pogled na crkvu i park od osnovne škole





Na današnji dan 1453. sultan Mehmed Osvajač je osvojio Carigrad, 1738. rođen je Joseph Ignace Guillotin (izumitelj sprave za usmrćivanje nazvane po njemu), 1871. ugušena Pariška komuna, 1908. rođen Ian Flemming, tvorac tajnog agena 007 (šifra odabrana prema telefonskom broju njegovog književnog agenta), 1937. Neville Chamberlain postao britanski premijer (spominjao sam ga po zlu, popustljivost prema Hitleru pomogla je rasplamsavanju drugog svjetskog rata), 1961. osnovana organizacija Amnesty International (čini mi se da je potreba za njom sve veća, a njen utjecaj sve manji), iste godine posljednja vožnja Orient Expressa (inače,radnja knjige Agathe Crhistie "Smrt u Orient Expressu" se događa pored Vinkovaca), 1964 formirana PLO, 1972. provala u središte Demokratske partije u Wahingtonu (afera Watergate koja je smjenila predsjednika Nixona), 1987. Mathias Rust sletio na Crveni Trg u Moskvi.

Na predsjedničkim izborima 1972. godine u SAD-u Richard Nixon je nadmoćno pobijedio (izgubio je samo u saveznoj državi Massachusetts i District of Columbia). Nikada ni prije ni poslije nitko nije tako nadmoćno osvojio vlast, od ukupno 538 elektorskih glasova Nixon ih je dobio 520. Bez obzira na to, zbog afere Watergate morao je podnesti ostavku, isto tako prvi i jedini put u američkoj povijesti.
1960. se prvi put kandidirao za predsjednika, ali ga je porazio J.F.Kennedy.

Na izbore...
Možda malo zakasnio, možda i nepotreban, ali eto, par mojih stavova i razmišljanja da podijelim s vama.
Prođoše izbori tako kako prođoše, volja naroda je opet pobijedila (grč. demos = narod, krateo = vladati). A kako će vladati oni koje je narod izabrao uskoro ćemo se uvjeriti. Ako ispune samo desetinu onoga što su se nalagali u kampanji Švicarska nam neće biti ravna.

Kampanja je bila prljava,prepuna uopćavanja i praznih obećavanja, iako priznajem da sam velik dio izlaganja na Radio Ogulinu propustio.
Navodno su padale vrlo ružne riječi i bolesna nazadnjačka retorika nedostojna ovog grada i dobrog dijela ljudi koji u njemu žive. Nedostojna civilizacijskog nivoa na kojem se nalazi naše društvo, nedostojna onih koji si utvaraju da predstavljaju narod i da su odabrani za to da budu izabrani. Zastrašujuća je pomisao da s takvim idejama ti ljudi žive s nama i između nas, ali je još gora da dobijaju glasove.
Ali o tome će sud valjda dati nadležne institucije ako je tako bilo. Ili možda nitko neće ništa poduzeti, i bit će kako je i bilo...


Na žalost bio sam u pravu, apstinencija je bila veoma izražena, dobar dio glasova se disperzirao na stranke i liste koje nisu prošle prag. Disciplinirano biračko dijelo koje uvijek izlazi na izbore i uvijek jednako glasa je učinilo svoje, a uz to sa puno manje glasova se prelazio izborni prag (17% od ukupnog broja birača s pravom glasa je doneslo 40% osvojenih glasova).


Od 12.898 birača na izborima je učestovalo 5.722 (44,36%).
Nevažećih listića je bilo 131.
Stranke i liste koje nisu prešle prag su dobile 788 glasova.
Znači da je 919 glasova bačeno u vjetar (16%).

Već sam o tome puno pisao u prošlim postovima, pa da se ne ponavljam, i o apstinenciji, i o razbijanju kvalitetnih ljudi na mnogo lista. Puno ljudi s kojima razgovaram dijeli moje mišljenje i stavove, i čini se da se ljudima sve skupa tako zgadilo da im je postalo svejedno, što je posljednji stadij u propadanju vjere i morala i nade.

Očito je sve to skupa još uvijek jako daleko od kritične mase kojoj sam se nadao. Svejedno se nadam da će ipak stvari krenuti na bolje, iako sam ponekada ogorčen, a ponekad samo razočaran svime što se oko nas događa.

Prijatelj u Italiji postao sretni otac pa mu i ovim putem čestitam.
Vrlo lijep i sunčan dan sam iskoristio da podijelim nekoliko fotografija s vama.


Spomenik Tomislavu



Jankov mlin



Klek





Prošetao Strugom, naseljem mojeg djetinjstva. Nije se mnogo stvari promijenilo iako se društvo s kojim sam odrastao rasulo posvuda i rijetki još tamo stanuju.

Nekadašnje naše nogometno igralište iza gimnazije je zaraslo u korov i šikaru. Nekako mi izgleda da se današnja djeca ne igraju na način kako smo se mi igrali. Mogli smo do dugo u noć nabijati loptu i igrati nogomet ili košarku, ili sjediti vani na klupama i pričati, igrati raznorazne igre, nismo imali niti playstatione niti računala niti mobitele niti DVD-e niti video rekordere, a i TV je imala samo dva programa koji su završavali negdje oko 22h, a TV u boji je bio rijetkost.
tempora mutantur (et nos mutamur in illis)
Vremena se mijenjaju (i mi s njima), pa je i to valjda danak napretku.






Stražnja strana gimnazije (ako bi se iz Struge od garaža išlo prema stadionu preko tog nekadašnjeg igrališta).



Drvarnice iza sedmerokatnice su i dalje nakošene i izgledaju kao da će se svakog trena srušiti.







Između stadiona i sportske dvorane gradi se teniska dvorana. Valjda nam je nasušno potrebna.




Otišao sam pogledati nekadašnje prvo i dugo vremena jedino tenisko igralište u gradu, na predivnoj lokaciji (iza dvorišta zgrade pošte, prema domu zdravlja i zgradi Šumarije, za one koji ne znaju). Nekada davno, kada tenis još nije bio toliko sport privilegiranih i statusni simbol već više sport nekolicine fanatika i zaljubljenika, znali smo poslije škole otići tamo i ako je bilo slobodno nemušto nabijati lopticu posuđenim reketima. Uživali smo u tim trenucima.

"Time it was, and what a time it was, it was
A time of innocence, a time of confidences
Long ago, it must be, I have a photograph
Preserve your memories; They're all that's left you "
Paul Simon, Bookends

Igralište je bilo zemljano, tj. pokriveno ciglenom prašinom. Sada na njemu raste trava, a prilaz je zarastao.
Ali se zato gradi dvorana, što je u redu jer je očito netko izračunao da se to isplati i da neće donositi gubitke, i da je gradu potrebna.






Na današnji dan 427. p.n.e. rođen grčki filozof Platon, 1471. rođen njemački slikar Albrecht Durer, 1921. rođen ruski fizičar i disident Andrej Saharov, 1927. Charles Lindberg sletio u Parizu i postao prvi čovjek koj je preletio Atlantik, 1932. na isti dan Amelia Mary Earhart postala prva žena koja je preletila Atlantik , 1956. prvi pokus hidrogenske bombe iznad atola Bikini (po kojem je dobio naziv dvodijelni kupaći kostim), 1982. britanske snage su se iskrcale na Falklandskim otocima u ratu s Argentinom, 1991. ubijen Rajiv Gandhi.

Izbori su završili.
Sad bi nam trebali poteći med i mlijeko, jer su se svi kleli u dobre namjere i to da im je naša budućnost i prosperitet na prvom mjestu. Ako svi imaju isti cilj, zašto je toliko stranaka i lista i koalicija i zašto mrze jedni druge, kad smo im mi na prvom mjestu?

Opet puno lista, puno stranaka, puno glasova bačenih u vjetar na one koji nisu prešli prag, puno taštine, puno ružnih riječi, puno neciviliziranosti od ljudi od kojih se to ne bi očekivalo, puno podmetanja.

I na žalost previše ljudi kojima se to sve zgadilo pa nisu ni izašli na izbore. Čini mi se da uvijek isti ljudi izlaze i stranke dobijaju više manje isti broj glasova, pitanje je samo koliko će "nestandardnih" birača izaći, i koliko će se glasova disperzirati na one koji ne prelaze izborni prag.


Vrijeme je jedini sudac, ono će svemu presuditi.

Na današnji dan 1792. Danska zabranila trgovinu robljem, 1860. na konvenciji Republikanske stranke za predsjedničkog kandidata izabran Abraham Lincoln, 1881. prvi električni tramvaj u Lichterfelderu (gradić pored Berlina), 1905. rođen glumac Henry Fonda (djeca Peter i Jane su također poznati glumci),1929. prvi put dodijeljena nagrada Američke filmske akademije (knjižničarka Akademije Margaret Herrick je rekla da ju statua koju su dodjeljivali podsjeća na njenog ujaka Oscara, i otud ime),1941. posljednji njemački zračni napad na Veliku Britaniju, 1972. u pogon puštena HE Đerdap, 1985. Michael jordan je proglašen najboljim novim igračem u NBA.

Zanimljivo je da je Jordan 1984. izabran kao treći pick NBA drafta, prvi je bio Hakeem Olajuwon ( Huston Rockets), drugi je bio Sam Bowie (izabrali su ga Portland Trail Blazers, što je bio možda i najveći promašaj u povijesti NBA), i Chicago Bullsi su kao treći uzeli Michaela Jordana. Ostalo je povijest. Inače, te godine su u NBA ušli i Charles Barkley i John Stockton, dvije velike NBA legende koji su imali tu nesreću da su igrali u doba Jordana pa nisu uspjeli karijere okruniti osvojenim NBA prvenstvom.


"..Čitam nedjeljni komentar koji jasno kaže
Ko ne misli ovako, taj kleveće i laže
Ljudi bez kalibra i bez ideja
Ufuravaju nam istine crno-bijele.

Investicije su probile plafon, troše se krediti
Svuda mnogo paranoje, svi su do grla u krizi
A mi bi htjeli da budemo centar svijeta
Kineski sindrom za mnoga ljeta..."
Branimir Štulić, "Nedjeljni komentar"

Želio bih odgovoriti na komentar vezan uz jučerašnji post. Najprije sam ga htio napisati kao komentar, ali onda se pretvorio u post. Da ne pišem i ne kritiziram stalno druge, ovaj put zavrijeđujem kritiku.

Dugujem ispriku čitateljima bloga, a pogotovo piscu komentara, jer sam se ponio poput onih koje kritiziram, bahato i prepotentno (vjerujte, zaista nisam takav).
Ponekad imam dojam da ljudi koji dođu u Ogulin na izlet ili su tu u proputovanjuse ponašaju kao na foto safariju, sve im je čudno, promatraju nas kao urođenike, kao nešto neobično, sve gledaju s visoka (ne svi, ali ponekad promatrajući izletnike koji dolaze imam takav dojam) a ovaj put sam ja tako ponio, kao da brda i sela nemaju imena i da ona nisu bitna.

Kada su komentirali čovjeka koji je u Vitunj došao uzgajati koze, rekli su u novinama da je to mjesto kamo lisica poštu nosi (ili tako nekako). Zvuči simaptično, ali Vitunj je nekada bio prilično važno mjesto, i ima puno bogatiju povijest nego što većina ljudi to zna.

Poštu tamo donose poštari i treba im čestitai jer su im prevozna sredstva ili bicikl ili motor, a vremenski uvjeti znaju biti svakakvi, ali to sad nije ni važno.

Znam da se brdo iznad Vitunja zove Gradina,bio sam na Gradini više puta, prvi put pred 30-ak godina.
Na žalost sada me obaveze sprečavaju da provodim više vremena tamo. Ime nisam navodio jer iskreno rečeno nisam znao da osim ljudi iz Vitunja još netko zna kako se zove (priznajem grešku).

Za Vitunj me vežu najljepše uspomene, a odlasci na Gradinu su samo jedan mali dio. Djed mi je pričao i da je na Šupljoj Gredi (stijeni iznad Vitunja koju ću isto tako probati jednom uslikati, za one koji ne znaju) zakopano zlato. Možda otud i od tih djedovih priča moja fascinacija Klekom.

Za ovaj put dvije slike, Klek slikan iz Vitunja (sa istog mjesta kao i mačka na jučerašnjoj slici), i spomenik kralju Tomislavu (spomenik je star 80 godina, i bio je koliko je meni poznato jedini spomenik Tomislavu osim onog u Zagrebu negdje do devedesetih).






Fotoaparat je bio na automatskom modu rada, i slika je ispala malo presvijetla.
Pa sam pokušao se malo igrati Photo Studiom (efekt old photo):


Konačno je u petak asfaltirana ulica od mosta prema Sitaru (prvi sloj asfalta, nadam se da će povući još jedan), bitno je da se to konačno završilo (trebalo im je 7 mjeseci).

Na današnji dan 1643. Luj XIV (Kralj Sunce) postao kralj Francuske, 1686 rođen njemački fizičar Gabriel Daniel Fahrenheit, 1787. započeka je izrada ustava SAD-a, 1948 Ben Gurion je proglasio nezavisnu državu Izrael, 1998. je umro Frank Sinatra.

Vi možete varati neke ljude svo vrijeme, vi možete varati sve ljude neko vrijeme,ali ne možete varati sve ljude svo vrijeme

Vidjet ćemo već u ponedjeljak je li tome zaista tako ili nije.

Moglo bi se razglabati o utjecaju medija na javno mnijenje, moglo bi se puno gorčine tu prosuti, a ništa se neće promijeniti. Novinari i mediji su svoju prljavu ulogu opet odigrali.

Čini mi se da moja okolina nije reprezentativni uzorak javnog mijenja, i ljudi čije stavove dijelim nemaju moć kreiranja tog mnijenja, niti ih ima puno. Nadam se da nas je svakim danom sve više, ali se plašim da nas je još uvijek premalo da se stvari pokrenu na bolje.

Opet će biti kako biti mora, odlučit će većina stalnog biračkog tijela, kako onih koji izađu na izbore tako i onih koji ne izađu i prešutno podrže pobjednike.
Biti bez stava je isto tako stav, najgori mogući.

Što se izbora tiče, najviše volim izbornu šutnju, ona dva dana kada nema političara u medijima u tolikoj mjeri kao inače. Užasava me naša zaluđenost politikom, ali još više to što su nam sudbine zaista vezane uz to tko će pobijediti na izborima i što je to životno važno pitanje.

Trebalo bi izbore organizirati svaka 2-3 mjeseca, jer tek na osnovu predizbornih izLAGANJA vidimo kako nam je dobro i kako dobro živimo i kako će nam biti još bolje i ljepše (ako treba gradit će se još ljepši i stariji mostovi...). Sa svih strana sve pršti od ljepote i blagostanja, sve je veselo i razdragano, a poličari čak u nekim trenucima djeluju humanoidno.

Nigdje kao kod nas ne dolazi do izražaj ona stara istina da ako se čovjek ne bavi politikom ne može izbjeći da se politika bavi njime. Fascinira me kako u razvijenim zapadnim demokracijama u koje se kunemo većina ljudi nema pojma ni tko im je premijer, a kamo li tko su im ministri, dok kod nas malne svako dijete zna tko je predsjednik gradskog vijeća, gradonačelnik, župan, ministar ovoga i onoga...

Kažu da onima koji vjeruju čuda ne trebaju, a da one koji ne vjeruju nikakva čuda neće uvjeriti. Tako je nekako i s našim izborima, volio bih da me stvarnost demantira.
Uostalom, vidjet ćemo u ponedjeljak.

Balašević je devedesetih pjevao:

Ma nisu krivci primitivci što su pokupili mast.
Korov nikne gdi god stigne. Ma, svaka njima čast.
Krivi smo mi.
Otkud svi ti paraziti
što su nam zagustili?
Nemoj stari moj,
krivi smo mi što smo ih pustili.

Isto tako je napisao u jednoj kolumni da se politikom bave ljudi koji su premladi da umru a prestari da prcaju.

Jedna slika brda iznad Vitunja i mačke na hladnom salonitnom krovu.






Na današnji dan 1717. rođena je Marija Terezija, 1888. ukinuto ropstvo u Brazilu, 1917. prvo ukazanje u Fatimi, 1940. Churchill u obraćanju naciji u čuvenom govoru rekao da ne može obećati ništa osim krv, borbu,znoj i suze (Briljantni Churchillov govor), 1950. izdana prva Diners kartica, 1965. Rolling stones snimaju legendarnu pjesmu "Satisfaction", 1981. Ivan Pavao II ranjen u atentatu.


Još jedan legendarni Churchillov govor : Borit ćemo se ...

I za kraj citirat ću prigodnu protestnu pjesmu (na žalost kod nas su više manje sve protestne pjesme uvijek prigodne) jednog od najvećih živućih američkih pjesnika:

Come gather 'round people
Wherever you roam
And admit that the waters
Around you have grown
And accept it that soon
You'll be drenched to the bone.
If your time to you
Is worth savin'
Then you better start swimmin'
Or you'll sink like a stone
For the times they are a-changin'.

Come writers and critics
Who prophesize with your pen
And keep your eyes wide
The chance won't come again
And don't speak too soon
For the wheel's still in spin
And there's no tellin' who
That it's namin'.
For the loser now
Will be later to win
For the times they are a-changin'.

Come senators, congressmen
Please heed the call
Don't stand in the doorway
Don't block up the hall
For he that gets hurt
Will be he who has stalled
There's a battle outside
And it is ragin'.
It'll soon shake your windows
And rattle your walls
For the times they are a-changin'.

Come mothers and fathers
Throughout the land
And don't criticize
What you can't understand
Your sons and your daughters
Are beyond your command
Your old road is
Rapidly agin'.
Please get out of the new one
If you can't lend your hand
For the times they are a-changin'.

The line it is drawn
The curse it is cast
The slow one now
Will later be fast
As the present now
Will later be past
The order is
Rapidly fadin'.
And the first one now
Will later be last
For the times they are a-changin'.

U subotu u Njivicama popričao s Vjeranom Piršićem (udruga Eko Kvarner).
Divim se njihovoj energiji, građanskoj hrabrosti i ustrajnosti s kojom se bore za ciljeve udruge. Daju mi nadu da se ipak nešto može promijeniti na bolje, i da ne mogu s nama raditi što hoće i kako hoće, da glas naroda i javnosti nešto ipak može promijeniti. Zainteresiran je da ostvari kontakte i podružnice u svakom gradu i svakoj općini, jer na žalost takvih i sličnih problema ima svako mjesto u Hrvatskoj, od divljih deponija otpada, preko devastacije zemljišta, do odlaganja otrovnog otpada ili uništavanja eksploziva.
Nadam se da će uspjeti u svojim namjerama i da će ideje koje imaju zaživjeti.

Neke stvari u društvu se ipak kreću, iako je čovjeku žao što su ljudi dotjerani do ruba egzistencije i ljudskog dostojanstva da moraju izaći na cestu izboriti se za svoja prava.
Ne ulazim i iskreno rečeno nemam pojma kako je Sljeme privatizirano, tko mu je bio vlasnik do 1945, kako je poslovalo do 1990, kako je poslovalo od tada do danas, ali ljudi kojima je voda došla do grla nisu kao ovce se predali i pokupili radne knjižice pa na cestu, već su digli svoj glas.
Isto tako mljekari u Slavoniji se bune na uvoz mlijeka, i potpuno se s njima slažem, jer vjerujem da je tu situacija čista i jasna. Novac koji država dopusti trgovcima da iznesu van iz zemlje da bi se financirala tuđa poljoprivredna proizvodnja treba ostati u zemlji, trebamo zaštititi domaću proizvodnju, subvencionirati ju i spasiti radna mjesta koja propadaju zbog mahnitog uvoza.

Da se razumijemo, nisam za to da se visokim carinama zaštiti domaći proizvod pod svaku cijenu, i da se nekog protežira i da se nečiji javašluk i nesposobnost štiti, ali omogućimo domaćoj proizvodnji koja to može da preživi. Obzirom da je u EU poljoprivreda u ogromnoj mjeri subvencionirana od strane države (a postoji li proizvod od većeg strateškog značenja za neku zemlju nego što je to hrana?), jasno je da bez intervencije države naši proizvođači nemaju nikakve šanse nositi se s jeftinijim uvoznim proizvodima. Ali na dulji rok na taj način sva domaća proizvodnja će nbiti zatrta, a tada ćemo biti u nemiloosti i ovisiti o stranim proizvođačima.

Nije mi jasno griješim li ja u procjenama kada mislim da je ekonomski puno isplativije uložiti u otvaranje radnih mjesta nego u šminkanje fasada, da je puno bolje otvarati proizvodne pogone i privlačiti ulagače koji će otvoriti nekakvu tvornicu nego otvarati i dopuštati otvaranje stranih trgovačkih lanaca koji u većini slučajeva prodaju nekvalitetnu uvoznu robu?
Možda nisam u pravu kada vjerujem da je puno bolje visokim carinama prekinuti uvoz onoga što se dovoljno kvalitetno proizvodi kod nas? Nije li bolje subvencionirati proizvodnju hrane nego nogometne klubove?

Istini za volju, postoji i druga strana medalje, a to je učmalost naših poljoprivrednika, koji se ne prilagođavaju modernim tokovima. Gledao sam nedavno prilog o proizvodnji lješnjaka, gdje je čovjek rekao da nema problema niti s plasmanom niti s naplatom, jer su potrebe neuporedivo veće od ponude na domaćem tržištu, i oko 90% potreba se zadovoljava uvozom. Sam taj poljoprivrednik je rekao da se čudi svojim kolegama koji siju pšenicu.
Najprije im država nabije visoke kamate na kredite kojima kupuju sav potreban repromaterijal za sjetvu, zatim im nakon silnog natezanja da otkupnu cijenu od 1kn/kg (nekad se bune a nekad ne, pred dvije godine su na tu cijenu prijetili izvesti traktore i kombajne na autoput u sred turističke sezone, lani su se s tom cijenom pomirili, ne bih komentirao razloge ni prvi ni drugi put), onda kad i postignu tu cijenu, država kasni s isplatama. Nekada je omjer cijene kg kruha i kg pšenice bio 2:1, sada je negdje oko 6:1 i očito je u proizvodnji kruha veliki biznis, čim pekare niču na svakom koraku.
Ukratko ih se na svaki način destimulira da i dalje siju pšenicu, a oni to uporno rade.

Narod kaže kad vas netko prevari prvi put, onda je on kriv, a kad vas prevari drugi put, krivi ste sami.

Na tu narodnu mudrost se neumitno nadovezuje tema lokalnih izbora.
Izbori se približavaju, a s njima i silna bombardiranja prigodnim i manje prigodnim porukama, političari se sa drveća smiješe i obećavaju blagostanje samo ako njih izaberemo.
Sjetili su nas se ovih dana, i sad iskazuju silnu brigu za nas i naše potrebe. A kad ih izaberu, sigurni su 4 godine, a narod tko šljivi. Do novih izbora i novih obećanja.
Jer sjeća li se itko obećanja o kontroliranju cijene benzina i zahtjeva da Vlada utječe na INIno formiranje cijena, ili izgradnje tvornice u Vukovaru?

Priznajem da ovaj put na izbornim listama ima i časnih i poštenih ljudi,onih kojima je Ogulin na srcu i koji imaju volje, znanja i snage nešto uraditi, onih koji se ne rukovode uskogrudnošću i vlastitim probitkom.
Nadam se da će biti prepoznati i da će se konačno nešto pokrenuti na bolje. Na žalost opet su rascjepkani u više različitih stranaka i na više lista, i strah me je da će se glasovi za njih opet disperzirati, i bit će kako je i bilo.
Možda me ovaj put stvarnost demantira, iako do sada nije bilo tako. O onome što je u Ogulinu urađeno u proteklih nekoliko godina možete se i sami uvjeriti ako proštetate gradom.
Lijepe su nove fasade, krasna je zgrada općine i kina, novi asfalt se drži gdje god je povučen, imamo izlaz na autoput, postoji poduzetnička zona, novi je autobusni kolodvor i tržnica...
Ali Bechtela više nema, bolnica propada, nema novih projekata koji će zaposliti ljude, nema čini se ni vizije kako to napraviti, nezaposlenost opet raste...
Već sam o svemu pisao, i izazvao različite komentare. Vjerujem da se moglo i trebalo napraviti puno više.

Opet će se na kraju balade pokazati da smo mi tu radi naših vrlih političara a ne oni radi nas. Čim izbori završe i poslože se kockice mozaika, zaboravit će na sva obećanja i krenuti u borbu za poboljšanje vlastitog imetka, stjecanje moćnih prijatelja kojima će namještati poslove, i namještanje poslova kojima će stjecati moćne prijatelje.

Često se zapitam kakvi su to ljudi koji su nas u stanju gledati u oči i tako bezočno lagati i obećavati nešto što im nije ni na kraj pameti ispoštovati?
Kakvi su to ljudi koji tako žude za vlašću i vlastitim probitkom da su spremni prodati i svoj grad i svoje sugrađane, poigravati se njihovom sadašnjošću i budućnošću?
Kakvi su to ljudi spremni se zaklinjati u visoke ideale koje će prodati prvom prilikom, koji će se zaklinjati u poštenje a onda nas sve dobrano izvarati, zaklinjati se u vjeru i Boga i onda kršiti skoro sve Božje zapovijedi (većina ih ne zna ni nabrojati svih deset)?
Kakvi su to ljudi koji vjeruju da su Bogom dani da nas spase i da nam pruže blagostanje nakon što nisu do sada ništa dobra napravili ni za koga osim za sebe?
Kakvi su to ljudi koji smatraju da smo svi stoka i da nas se može jahati i musti do mile volje, sve u naše ime i za naše dobro?
Kakvi su to ljudi koji nakon svega što su radili imaju obraza pojaviti se na nekoj od lista i imaju obraza očekivati da ih se opet izabere?


Čast iznimkama, a ove ostale ćete lako prepoznati, prolistajte novine, poslušajte radio Ogulin, potražite ih po drveću.


Đulin ponor slikan s mosta u petak popodne





Klek slikan od Jelačkog u subotu



Riva u Njivicama u subotu



Kišna nedjelja u gradu (past će teška kiša...)







Bivše Izgradnjine barake na Prapućama (zašto propadaju i kome pripadaju?)







Klek pod maglom






Popodne je kiša prestala i svanulo je sunce...











Na današnji dan njemački zapovjednik Doenitz i sovjetski maršal Žukov potpisali su dokument o bezuvjetnoj kapitulaciji Njemačke čime je završen drugi svjetski rat, najstrašniji rat u ljudskoj povijesti, čije posljedice i danas osjećamo.
Bilo je još zanimljivih događaja, rođenja i smrti, ali vjerujem da je ovo jedan od najbitnijih datuma u povijesti ljudskog roda.

...poslije prve noći punog mjeseca poslije proljetnog ekvinocija po julijanskom kalendaru....

Svima koji slave, sretan Uskrs (Prva nedjelja).

Svima koji slave, sretan Praznik rada.

Ipak uhvatio malo vremena za šetnju i par fotografija grada, i par pokušaja slaganja slika u panoramu (nisu uspjele najbolje, nešto sam zbrljao). Nadam se da ćete uživati u njima. Bio je prekrasan, sunčan i topao dan, skoro ljetni.


Panorama parka i crkve (od ŠUP-a)



Panorama Kleka između Turkovića i Vitunja



Klek iz Turkovića



Frankopanska kula, prednja i dvorišna strana






Đulin ponor (pogled s mosta)















Đulin ponor (pogled od kule)







Pogled iz Parka izviđača prema kuli





Ponor izgleda impresivno, ovako zelen i naizgled čist, dok malo vode teče njime.
A ovako je izgledao 30.10.2004 (prva od mosta, ostale dvije od kule), opisano u postu Opet poplava:











Na današnji dan 1889. na kongresu Druge Internacionale odlučeno je u čast radničkim žrtvama u demonstracijama u Chicagu na isti datum 1886. 1. svibanj bude slavljen kao dan rada, 1931. otvoren Empire State Building (tada najviša zgrada na svijetu), 1939. izašao prvi strip Batman, 1967. oženili se Elvis Presley i Pricilla Beaulieu, 1994. poginuo Ayrton Senna , 1997. Tony Blair postao britanski premijer, 2004. EU se primanjem 10 novih članica, među kojima je bila i Slovenija, približila Ogulinu na svega nekoliko desetaka kilometara (tako blizu a tako daleko...)