Quis custodiet ipsos custodes?

Na izbore...
Možda malo zakasnio, možda i nepotreban, ali eto, par mojih stavova i razmišljanja da podijelim s vama.
Prođoše izbori tako kako prođoše, volja naroda je opet pobijedila (grč. demos = narod, krateo = vladati). A kako će vladati oni koje je narod izabrao uskoro ćemo se uvjeriti. Ako ispune samo desetinu onoga što su se nalagali u kampanji Švicarska nam neće biti ravna.

Kampanja je bila prljava,prepuna uopćavanja i praznih obećavanja, iako priznajem da sam velik dio izlaganja na Radio Ogulinu propustio.
Navodno su padale vrlo ružne riječi i bolesna nazadnjačka retorika nedostojna ovog grada i dobrog dijela ljudi koji u njemu žive. Nedostojna civilizacijskog nivoa na kojem se nalazi naše društvo, nedostojna onih koji si utvaraju da predstavljaju narod i da su odabrani za to da budu izabrani. Zastrašujuća je pomisao da s takvim idejama ti ljudi žive s nama i između nas, ali je još gora da dobijaju glasove.
Ali o tome će sud valjda dati nadležne institucije ako je tako bilo. Ili možda nitko neće ništa poduzeti, i bit će kako je i bilo...


Na žalost bio sam u pravu, apstinencija je bila veoma izražena, dobar dio glasova se disperzirao na stranke i liste koje nisu prošle prag. Disciplinirano biračko dijelo koje uvijek izlazi na izbore i uvijek jednako glasa je učinilo svoje, a uz to sa puno manje glasova se prelazio izborni prag (17% od ukupnog broja birača s pravom glasa je doneslo 40% osvojenih glasova).


Od 12.898 birača na izborima je učestovalo 5.722 (44,36%).
Nevažećih listića je bilo 131.
Stranke i liste koje nisu prešle prag su dobile 788 glasova.
Znači da je 919 glasova bačeno u vjetar (16%).

Već sam o tome puno pisao u prošlim postovima, pa da se ne ponavljam, i o apstinenciji, i o razbijanju kvalitetnih ljudi na mnogo lista. Puno ljudi s kojima razgovaram dijeli moje mišljenje i stavove, i čini se da se ljudima sve skupa tako zgadilo da im je postalo svejedno, što je posljednji stadij u propadanju vjere i morala i nade.

Očito je sve to skupa još uvijek jako daleko od kritične mase kojoj sam se nadao. Svejedno se nadam da će ipak stvari krenuti na bolje, iako sam ponekada ogorčen, a ponekad samo razočaran svime što se oko nas događa.

Prijatelj u Italiji postao sretni otac pa mu i ovim putem čestitam.
Vrlo lijep i sunčan dan sam iskoristio da podijelim nekoliko fotografija s vama.


Spomenik Tomislavu



Jankov mlin



Klek





Prošetao Strugom, naseljem mojeg djetinjstva. Nije se mnogo stvari promijenilo iako se društvo s kojim sam odrastao rasulo posvuda i rijetki još tamo stanuju.

Nekadašnje naše nogometno igralište iza gimnazije je zaraslo u korov i šikaru. Nekako mi izgleda da se današnja djeca ne igraju na način kako smo se mi igrali. Mogli smo do dugo u noć nabijati loptu i igrati nogomet ili košarku, ili sjediti vani na klupama i pričati, igrati raznorazne igre, nismo imali niti playstatione niti računala niti mobitele niti DVD-e niti video rekordere, a i TV je imala samo dva programa koji su završavali negdje oko 22h, a TV u boji je bio rijetkost.
tempora mutantur (et nos mutamur in illis)
Vremena se mijenjaju (i mi s njima), pa je i to valjda danak napretku.






Stražnja strana gimnazije (ako bi se iz Struge od garaža išlo prema stadionu preko tog nekadašnjeg igrališta).



Drvarnice iza sedmerokatnice su i dalje nakošene i izgledaju kao da će se svakog trena srušiti.







Između stadiona i sportske dvorane gradi se teniska dvorana. Valjda nam je nasušno potrebna.




Otišao sam pogledati nekadašnje prvo i dugo vremena jedino tenisko igralište u gradu, na predivnoj lokaciji (iza dvorišta zgrade pošte, prema domu zdravlja i zgradi Šumarije, za one koji ne znaju). Nekada davno, kada tenis još nije bio toliko sport privilegiranih i statusni simbol već više sport nekolicine fanatika i zaljubljenika, znali smo poslije škole otići tamo i ako je bilo slobodno nemušto nabijati lopticu posuđenim reketima. Uživali smo u tim trenucima.

"Time it was, and what a time it was, it was
A time of innocence, a time of confidences
Long ago, it must be, I have a photograph
Preserve your memories; They're all that's left you "
Paul Simon, Bookends

Igralište je bilo zemljano, tj. pokriveno ciglenom prašinom. Sada na njemu raste trava, a prilaz je zarastao.
Ali se zato gradi dvorana, što je u redu jer je očito netko izračunao da se to isplati i da neće donositi gubitke, i da je gradu potrebna.






Na današnji dan 427. p.n.e. rođen grčki filozof Platon, 1471. rođen njemački slikar Albrecht Durer, 1921. rođen ruski fizičar i disident Andrej Saharov, 1927. Charles Lindberg sletio u Parizu i postao prvi čovjek koj je preletio Atlantik, 1932. na isti dan Amelia Mary Earhart postala prva žena koja je preletila Atlantik , 1956. prvi pokus hidrogenske bombe iznad atola Bikini (po kojem je dobio naziv dvodijelni kupaći kostim), 1982. britanske snage su se iskrcale na Falklandskim otocima u ratu s Argentinom, 1991. ubijen Rajiv Gandhi.