Nisam očekivao da će moj post privući toliko pažnje i dobiti toliko komentara. Drago mi je da ima ljudi kojima se dopao.
Naravno, ima i onih kojima se nije dopao, ali to je moj stav, i nikog nisam time želio uvrijediti. I dalje stojim iza svake napisane riječi, iako su me neki komentari pogodili.
Ne volim generaliziranja, i vjerujem zaista da su ljudi puno okrutniji i krvoločniji od životinja, a ako se osvrnete oko sebe vidjet ćete da je to zaista tako.
Ljudi bi se trebali ponašati prema vlastitim moralnim načelima. To što su kod nekih ljudi drugačija načela i skrupuli, tu ništa ne možemo.
Možemo učiniti nešto da se promijeni sudbina onih koji si ne mogu sami pomoći, a ne vjerujem da su baš svi sami krivi za sudbinu koja ih je zatekla.
Gotovo svi komentari ostavljeni na mom blogu su bili vrlo korektni slagali se sa mojim mišljenjem ili ne. Izuzetak je vulgarni komentar Kedera, no na njega nema smisla replicirati.
Slažem se da su naši političari takvi da ih čovjek ne može voljeti, i da su nam zgadili i politiku i život, ali nisam govorio o njima već o ljudima koje su oni upropastili i još uvijek upropaštavaju. Sigurno je da je sudbina životinja koje služe za pokuse vrlo tužna, ali definitivno nije najveći problem ove zemlje. Dok umiru djeca, ne mogu reći da me dira sudbina životinja.
A sada bih se osvrnuo na nekorektne komentare koje su direktno na blogu ostavile neke osobe za koje mi se čini da se nisu ni potrudile pročitati moj post u cijelosti. Uvjerile su me da moje mišljenje o farizejštini ljubitelja životinja nije stereotip već istina.
Za nekoga tko voli životinje i po prirodi bi trebao biti miroljubiv i tolerantan pokazuju zavidnu dozu agresivnosti i netolerancije prema svima koji ne misle kao oni. Kako jedan moj prijatelj ima običaj reći da argument snage pobjeđuje snagu argumenta.
Jedan od komentara je bio:
*zanimljiv osvrt* u piiiii**** mater*****! ajmo još malo relativizirati! stvaaaaaaaarno!
Uopće mi nije jasan. Što je pisac time htio reći, osim da mu se moj post ni najmanje ne sviđa? Ni meni se neki postovi ovdje ne sviđaju, pa ne vrijeđam i ne psujem, svatko ima pravo na iznošenje vlastitog mišljenja.
I uopće nije bilo relativiziranje, ako netko smatra da je život djeteta ili umirovljenik koji kopa po kanti za smeće da bi se prehranio manje bitan nego pas, tu se definitivno naši pogledi za život razilaze.
Komentar koji se na to nadovezao je bio:
bezveze...to bi značilo da ako postoji veći problem, ne treba se obazirati na manje...totalno bezveze.
Nisam rekao da se ne treba obazirati na manje probleme, ali dame i gospodo, vi se posljednjih dana, uz svesrdnu pomoć naših novinara, trudite uvjeriti javnost da je ovo najveći problem u državi, ako ne i u svijetu. Apsurdno.
I nije istina da se ljudima ne može pomoći, dovoljno je malo dobre volje i vremena, a kad ste ga našli za pse, mogli ste ga naći i za ljude. Ali za ljude se koristite argumentom "što ja tu mogu", a za pse potpisujete peticije i skupljate se po trgovima. Što je licemjerno.
I da, radim i pomažem ljudima i prilažem kada i koliko mogu, pa si uzimam za pravo da o tome govorim.
I još jedan komentar.
ovo je tako tipično.. čim se pobune prijatelji životinja onda se dignu ovi koji kažu ko štiti ljude.. istina, ima ljudi koji loše žive.. ali ja tu ne mogu ništa.. zašto ne bi napravili ono što je u našoj moći??? što sad trebam stajati prekriženih ruku i govoriti "ajme, vidi ovo, ali ja tu ne mogu ništa... nek neko drugi nešto napravi".. ma fuj. osim toga, ljudi su za većinu stvari sami krivi za sve što im se dešava.. mislim stvarno... ma...
Pitam se kako bi se autor tog članka osjećao da spada u onu grupu ljudi za koje kaže da su si sami krivi za svoju sudbinu (da ne nabrajam sve one mračne i tužne sudbine), a da onda se netko skupi i plače nad sudbinom pasa.
Ponavljam, sudbina tih pasa je tužna, ali ne toliko da to bude glavna vijest i da se njome svi bave. A to što ima toliko organizacija za zaštitu ljudskih prava, prava žena, protiv trgovine ljudima, prava djece i sl. dokazuje da je na žalost sve to još uvijek prisutno i da se protiv tih zala treba boriti. Ja sam pokušao djelomično dati svoj obol kroz blog, a neki kroz pljuvanje na njega.
Svatko u skladu sa svojim mogućnostima i vlastitom savješću.
Na današnji dan 1814. rođen Samuel Colt, 1893. rođen ruski pjesnik Vladimir Vladimirovič Majakovski, 1877. započeo prvi teniski turni u Wimbledonu.
Post je objavljen 19.07.2005. u 23:29 sati.