Maksova maksimala

nedjelja, 26.09.2010.

ČETIRI JAHAČA APOKALIPSE

Ovo što nam je Radio Ogulin (ROG) podastro u nedjelju, 19. rujna ove godine u Tjednoj kronici, spada u remek djela novinarstva. Nije bitno tko je pripremio tu emisiju, nije važno da li je to bilo s namjerom ili je sve ispalo slučajno, ali emisija je za anale novinarstva i za anale hrvatskoga beznađa. Emisija je složena tako da iz jednog rakursa podilazi vladajućoj nomenklaturi, a s druge strane je pokazala svu nemoć, bijedu i beznađe te iste nomenklature koja, nasuprot tomu, smatra da svoje umno, moralno, socijalno i humano biserje prosipa svinjama.
Tjedna kronika toga dana upečatila je najvažniji godišnji događaj u gradu podno Kleka: Dan Grada i Župe svetog Križa u Ogulinu koji se događa 15. rujna kada se upriliči i svećana sjednica Gradskoga vijeća s uvaženim uzvanicima. Tako smo u toj kronici mogli ponovno čuti ono što nismo vjerovali da smo čuli u direktnom prijenosu s te sjednice u srijedu.
Na gradonačelnika ne treba trošiti puno riječi jer se on svojim djelima i rječitošću dokazuje već tridesetak godina pa je moguće da u zadnje vrijeme malo popušta u čitanju i sricanju riječi. Više s riječi prelazi na djela. Tako je učio i u prošlom sistemu.
Sljedeći govornik bio je dožupan Karlovačke županije Josip Šafar dostojno zamijenivši župana. Dožupan je dobro uočio da je Ogulin, s pravom, perjanica razvoja u Karlovačkoj županiji i koji takvim odnosom pogoduje razvoju i ostalim susjednim općinama. Uz pomoć Županije, Ogulin je pokrenuo proizvodnju zelja, krumpira, krastavaca. Tu je značajna gospodarska grana turizam sa svim ogulinskim ljepotama i kulturnim sadržajima, HOC Bjelolasica na kojoj se uporno za veća natjecanja pripremaju naše reprezentacije; nogometna, vaterpolska, rukometna, odbojkaška i ine, na čelu s predsjednikom Olimpijskog odbora Zlatkom Matešom i ministrom Šukerom. Naravno da nije zaboravio ni gospodarsku granu kanalizacije s pročistačem, odlagalište smeća Sodol i zdravstvo. Zdravstvo koje je uvelike utjecalo na natalitet ogulinske udoline.
Potom je za govornicu je došao biskup Gospićko-senjske biskupije Mile Bogović držeći pod miškom knjigu „Žao mi je naroda“ koju je nakanio pokloniti gradonačelniku što iz zahvalnosti na obilnoj pomoći za izgradnju udbinske Crkve hrvatskih mučenika, što iz velikodušja da uzvišeni sadržaj svojih „sabranih djela“ podijeli sa župljanima Ogulina. U toj knjizi, Žao mi je naroda, sam biskup ističe da su to intervjui koje je on davao raznim medijima, a naslov je, kaže, originalan stoga što je naš narod dobar, ali se lako dade izmanipulirati. E, sada se postavlja pitanje je li ovo priznanje biskupa da je zajedno s HDZ-om izmanipulirao i zaveo svoj lički narod? Jer upravo su Ličani i Ogulinci ti koji uporno glasaju za istu stranku koja nas je dovela pred ponor. Treba mu odati priznanje na hrabrosti za to priznanje kao što i papi Benediktu XVI treba zahvaliti na osudi crkvenih pedofila. Uzoriti biskup je još čestitao svima koji su prema posebnom sudu primili priznanja Grada Ogulina i bio je vrlo raspoložen i nadasve duhovit. Smijao se sam svojim dosjetkama kao i jedan naš novinar ROG-a.
Kako šlag dolazi na kraju tako se pojavio i uvaženi kum Šeks. Njegov traktat bio je po običaju kratak, jasan i sadržajan. Iz njega se dade naučiti sve o umovanju, retorici, dikciji i lijepom ponašanju. S ovakvom retorikom i dikcijom pred nekoliko je godina ovdje u Ogulinu gostovao Ljubomir Kerekeš kada je glumio onoga pijanog branitelja. A kum Šeks je zavrtio ploču koja još nije stala. Evo ukratko što nam je kazao: „Mi smo u situaciji, u krizi, i sada je pitanje kako, ... sada je zapravo pitanje svih pitanja i svih odgovora da li će Vlada, ili neće, svladati sva ta pitanja koja su pitanja svih pitanja. Mi smo bojišnica, bojišnica je na Hrvatskoj, tj. Hrvatska je na bojišnici svih tih pitanja. To je gospodarstvo koje treba izvući s mirovinskom reformom. Jer vidite, ima odnos 1 : 1,23 u korist ovih koji rade i sustav će se urušiti pa je potrebno da se promijeni sustav sustava. U tom smislu Vlada čini iskorak, zapravo korake da svi ispijemo gorki kalež, pa i sirotinja. Inače ubrzanim koracima kročimo u Europu. Izvući ćemo se kao što smo se izvukli sa svake bojišnice“.
Tako su zborila ova četiri govornika misleći da prosipaju svoje bisere pred svinje koje će to pojesti ne razlikujući biserje od govana u kanjonu rijeka Dobre, koja se upuštaju iz nove kanalizacijske mreže.
Možda je malo pretenciozno, ali mi ova četiri govornika djeluju kao četiri jahača apokalipse. Sram me je bilo slušati ih kako ponižavaju sebe, ali i mene i sve nas koje zastupaju. A oni su ti koji trebaju čuvati naše dostojanstvo, time bi sačuvali i svoje.
Sram me je tko nas to vodi i kamo? Jednako sram kao onda kada sam svjedočio pljački i paležu nepoželjnih kuća u ovom zadnjem ratu i poraću.

nedjelja, 19.09.2010.

ZAŠTO BOKULIĆ NIJE POENTIRAO NA ROG-u

Jaca Kosor-Drobac neki je dan priredila malo primanje za jednu momčad koju vodi strateg od zanata, Ratko Rudić, onaj isti za kojega je naš ambasador Dragoljub Tonči Vrdoljak (inače partizanski glumac) svojevremeno rekao da bi ga se trebalo riješiti jer nema u njega dovoljno hrvatskoga domoljublja. No, naša premijerka Ratku je to zaboravila i krenula je s istom mantrom kao i za vrijeme Ive Sanadera. Tada je izjavila: Kud Ivo tud i ja. Upravo je to neki dan ponovila u svojoj primaćoj sobi u Banskim dvorima, samo je zamijenila ime: „Kud Ratko tud i ja“, htjela je reći. Toliko je nahvalila ekipu vaterpolista da je doslovno rekla: Trebali bi od vas učiti kako se brane boje svoje domovine i kako se stiže u i na vrh Europe. Jer upravo tom činu stremi premijerka i njena Vlada.
Sad, ako bismo usporedili Rudićevu ekipu i ekipu Jadranke Kosor primijetit ćemo da je Jadranka ljepša od Ratka i to je njena jedina prednost. Usporedite sada skupnu sliku vaterpolske reprezentacije i ministarske reprezentacije Republike Hrvatske. Barač, Bošković, Buljubašić, Burić, Bušlje, Dobud, Hinić, Joković, Karač, Muslim, Obradović i Pavić kontra Šukera, Vukelića, Karamarka, Jandrokovića, Popijača, Čobankovića, Kalmete, Pankretića, Bajsa, Milinovića, Ivića, Bošnjakovića, Fuksa, Biškupića, Mlakara i Marine Matulović-Dropulić. Nisam ove ljude mislio usporediti po izgledu i godinama, već samo po karakteru, moralu, kompetenciji i volji.
Dok ova potonja ekipa pognute glave bježi na sporedna vrata iz svojih Dvora prodavajući puse (Šuker), visibabe (Šeks), ljubičice (Marina), broševe (Jadranka), a vaterpolisti se kite zlatom i premijama Vlade, navijačima srdačno mašu i smiješe se od sreće, dotle predsjednik Sabora Luka Bebić govori o Polančecovu izbacivanju iz stranke. „U ovom statusu nema razloga da se izbaci osim ako ne dođe do novih elemenata koji će doći ili ne neće doći“, poentirao je. Zbog ove maksime Ratko mu je Rudić ponudio da bude počasni član vaterpolske reprezentacije, ali mora znati plivat. „Ako treba potvrda, donit ću ju“, odvratio je Bebić.
Da Vlada i ministri uzaludno bježe od novinara i svoga naroda gubeći u bijegu glavu govori i činjenica kako glavni odbor HDZ-a organizira skupove svoje mladeži po gradovima. Nedavno je jedan takav skup organiziran i u Splitu na taj način da je, recimo, između ostalih gradova, i u srednjim školama u Karlovcu animirao učenike da otputuju u Split. Osiguran im je trodnevni smještaj s hranom, a za uzvrat su morali prisustvovati svakodnevnim skupovima. Članstvo u HDZ nije bilo obvezno!
To je zapravo najsramnija zamjena teze Potemkinovih sela. Tada, za vrijeme ruske carice Katarine Velike u 18. stoljeću, Potemkin je stvarao lažna sela da fascinira caricu, a danas Potemkinova sela stvara princeza Jadranka da zavara svoj narod. Ima li nešto odvratnije?
I tako, dok Damir Polančec popisuje 42 afere u koje su umočeni HDZ-ovi ministri, dok oni doživljavaju zloćudne orgazme, a predsjednik Sabora poentira na „će doći – neće doći“, na Radio Ogulinu nezavisni zastupnik Gradskoga vijeća, Željko Bokulić, nije htio poentirati. Priliku za to više neće imati.
Naime, mladi lav ROG-a, novinarski ekspert, okupio je u sportskoj emisiji predsjednika i tajnika Sportske zajednice Grada, a sučelice postavio Željka Bokulića, vijećnika koji puca od isto tako zloćudne znatiželje kamo to sve idu novci poreznih obveznika. Počeo je savršeno; staloženo oprao tajnika, potom i predsjednika dok se ovi nisu snašli. Vrlo su korektno to saslušali, ali ga je novinar prekinuo i dao riječ ljudima od podobnosti. E sada je Bokulić sve upropastio. „Tko su kategorizirani sportaši“ ponavljao je kao papiga, a zna da neće dobiti odgovor. Lako je sada govoriti, ali mislim da je trebao ostaviti pitanje otvoreno i postaviti sljedeća; kako izgleda sastav TK Ogulina i tko plaća igrače iz BiH, Slovenije i ostatka Hrvatske, (neće dobiti odgovor), tko je potpisao ugovore s tim tenisačima i zbog čega? (nema odgovora), kako izgleda troškovnik adaptacije svlačionica dvorane i tko je izvršio pregled radova? (nema odgovora), tko je raspisao natječaj za izvođenje tih radova i gdje je dokumentacija (nema odgovora). Tko je otvorio bife u teniskoj dvorani, a tko u velikoj školskoj dvorani uz tenisku i jesu li registrirani? I sada, kada ne bi dobio odgovor ni na jedno to pitanje poentira slavodobitno: Gospodo draga, u ovom siromašnom Ogulinu bez gospodarske i socijalne perspektive vi trošite sredstva poreznih obveznika bez ikakve odgovornosti i bez koristi za ogulinski sport i društvo u cjelini. Nadam se da će se i Općinsko državno odvjetništvo dokopati snimke ove emisije te upotrijebiti sve svoje mehanizme i zakonske instrumente po kojim taktovima bi vi mogli otplesati barem jedno ljeto. Da imam smisla i umješnosti kao Bokulić ja bih to tako nekako poentirao.

nedjelja, 12.09.2010.

HIDROELEKTRANA LEŠĆE

Još 31. kolovoza ove godine puštena je u probni pogon Hidroelektrana Lešće, kako joj je službeni naslov, a zahvat u prostoru kojega ona pokriva proteže se na terenu triju jedinica lokalne samouprave; Općine Bosiljeva, Općine Generalskog Stola i Grada Ogulina. Značajni dio toga zahvata nalazi se na području naselja Trošmarija (Grad Ogulin) pa je stoga sasvim logično da je na slici OG lista na internetu, povodom toga događaja u prvom planu naš gradonačelnik, mada na toj slici ne ulijeva optimizam, a potom tek neki Popijač, Čobanković, premijerka, pa i sam župan Karlovačke županije. Onaj koji je poslije utemeljitelja Ogulina u burnim vremenima, Bernardina Frankopana, obnovio taj grad u mirnodopskom ozračju. Kako je sredio Ogulin, tako će i Županiju, što mi je posebno drago kako bi dokazali onim Kordunašima da su pogriješili što nas nisu prepustili Primorsko goranskoj županiji. Nama bi u njoj bilo bolje, ali ne bismo mogli vladati. Međutim, PGŽ nam ne bi dozvolila ovakav razvoj HOC-a Bjelolasice poradi Platka i Petehovca, mada bi predsjednik Upravnog odbora bio isti čovjek!
Promatrajući fotografije na internetu, ali i na informativnim emisijama svih hrvatskih TV mreža, nisam mogao zamijetiti ravnatelja Prve osnovne škole u Ogulinu, koji je tom činu morao pristupiti iz moralnih i profesionalnih razloga. Moralnih zato što se htio uvjeriti tko je elektranu blagoslovio kada već nije u nadležnosti Gospićko-senjskog biskupa, a profesionalnih kao novinar jednog prestižnog lista koji se pored osnovne djelatnosti bavi i duhovnim smirajem.
No, bilo kako bilo; fotografije su za umjetnički dojam i lažni image, a stvarnu vrijednost ovoga zahvata u gospodarskom smislu znat ćemo malo kasnije kada će sadržaj ove slike biti zamijenjen s nekim drugim manekenima. A u smislu građevinske vrijednosti i umjetničkog dojma čitavoga kompleksa zaslužni su neki drugi ljudi koji se ne slikaju sa smiješkom, ne govore na mikrofon, ne oblače se po posljednjoj modi. To je pleter tehnički obrazovanih ljudi svih struka i obrazovnih razreda, uz ponekog pravnika i ekonomista. Oni su zaljubljenici svoga poziva, oni u njemu uživaju i to im daje poseban pečat vrijednosti; stručne i ljudske.
Ja bih si dozvolio reći da je glavni teret na projektu hidroelektrane Lešće, u operativnom smislu bio glavni nadzorni inženjer. Ovo: glavni - nije deklarativno, već operativno; odgovoran za tehničko, tehnološko, ekološko i zdravstveno osiguranje čitavoga kompleksa dok je bio u gradnji. U konkretnom slučaju taj se čovjek prezivao Jurič sa „č“ premda je Dalmatinac.
Pokušat ću nešto reći o zadacima koje su morali apsolvirati; investitor, izvođač i nadzorna služba, kako bi omogućili premijerki da pusti u probni pogon instrumentarij za proizvodnju struje. Danas vidimo da je izgradnjom brane kraj Lešća promijenjen krajobraz naselja Trošmarije i da je on danas puno ljepši i puno ružniji od onoga pred godinu dana. Ovo je u doslovnom smislu jer u ovakvim slučajevima ne znate što je ljepše. U svakom slučaju Trošmarija je dobila prekrasnu vodnu površinu akumulacijskog jezera, dva impozantna mosta, riješila prometnice prema Dubravama i Tounju te prema Ponikvama i Bosiljevu, naplatila potopljene nekretnine, pripremila buduću trasu vodovoda preko mostova. Mostove nije izgradio ogulinski gradonačelnik kako je napisao u nedavnom izvještaju o svom polugodišnjem trudu u ime naroda, ali je Grad sudjelovao u ukupnoj realizaciji toga projekta, bez obzira kojom težinom. Dao je svoj obol.
Da li su sve predradnje za uspješno eksploatiranje ove elektrane izvedene kvalitetno puno je nepoznanica, ali je sigurno da su korišteni svi mogući instrumenti da to bude uspješno. Stručnjaci za zaštitu prirode su, recimo, provjerili sva moguća staništa ugrožena nastankom jezera i investitora prisilili da osigura nova staništa za neke vrste faune koja je obitavala u malim ili velikim, sada potopljenim, špiljama, speleolozi i geolozi proučili kojim kanalima može doći do eventualnih gubitaka vodne mase, a stručnjaci za zaštitu okoliša brinuli su o ekološkom minimumu rijeke Dobre nizvodno od brane. Sama zgrada u kojoj su smještene turbine i sva prateća infrastruktura toliko je intrigantna da je šteta to ne doživjeti.
Vječna je šteta što se izgradnjom elektrane neće povećati zaposlenost jer je elektronički povezana s HE Gojak, a sigurno je da će struja poskupiti - barem na ovu Staru godinu.

nedjelja, 05.09.2010.

GRADONAČELNIKOV IZVJEŠTAJ O RADU

Nakon ove sjednice koja je održana u petak 3. rujna ove godine iznuđen sam komentirati, zapravo parafrazirati svoga gradonačelnika po pitanju njegova izvještaja o svomu radu za period od Nove godine pa do 30. lipnja. Konkretno: sve ono što je u prvih šest mjeseci učinio za svoju jedinicu lokalne samouprave i za svoje građene koji će ga za dvije godine ponovno izabrati na istu funkciju, jer, očito je, nemaju koga drugoga.
Slušam onoga poeta iz SDP-a koji svaku sjednicu iritira svojim pitanjima i ponavlja se, premda dobiva odgovore od gradonačelnika, što usmeno. što pisano, ali očito ne dobiva dojam da se nešto rješava u vezi tih pitanja. Pa koliko je dosadan izvršitelj toliko i ovaj vijećnik.
No, oni su i plaćeni da se svađaju, ako se problemi ne rješavaju, samo – plaćamo ih mi, građani i očekujemo da tu plaću i zarade. Zato se valjda vijećnik okomio na izvještaj gradonačelnika o kojemu se zapravo i nema što reći. Da li je sadržaj izvještaja pisala glasnogovornica, tajnica ili netko treći, svejedno je, no svakako ga je potpisao sam gradonačelnik. Zašto on piše izvještaj sam za sebe, kada u svom timu ima još i tri zamjenika, malo je čudno. Imam osjećaj da se ova tri samo šlepaju jer, evo, sve što je napisano i izvedeno u protekle pola godine, sve je učinio gradonačelnik. U to ime sam se sjetio onoga vica s bradom, ali uvijek aktualnog:
Jednoga dana dođe u brijačnicu cvjećar na šišanje. Nakon što se ošišao upita koliko je dužan.
Ništa niste dužni, ovaj tjedan šišam besplatno.
Cvjećar ode vrlo zadovoljan, a sutradan otvarajući brijačnicu, brijač nađe pred vratima pisamce zahvale na buketu od tri ruže.
Malo kasnije dođe slastičar. Nakon šišanja upita koliko treba platiti, a brijač odgovori: Ništa, ništa, ovaj tjedan šišam besplatno.
Sutradan, otvarajući brijačnicu, brijač ugleda pred vratima košaricu s tri tortice i pisamcem zahvale.
Isti dan dođe gradonačelnik i na pitanje da li treba platiti brijač mu reče: Ovaj tjedan šišam besplatno.
Kada je sutradan brijač došao otvoriti brijačnicu, ugleda pred vratima tri zamjenika gradonačelnika koji su se došli ošišati.
E, vjerojatno je i stoga gradonačelnikov izvještaj zaslužio cijelu stranicu teksta s proredom i većim slovima kako bi izvještaj djelovao raskošno po obliku, kada se ne može ukazati raskoš sadržajem. A u sadržaju stoji da su održane tri sjednice Gradskog vijeća, podnesena „izvješća“ trgovačkih društava u vlasništvu Grada, izvještaj izvršenja programa komunalne infrastrukture, donesen rebalans proračuna, izgrađena dva mosta u Trošmariji (tko ih je izgradio? U zagradi su op. autora), u tijeku je izmjena PU-1 Grada (što to znači? jer PU-a nema), u tijeku su radovi na katastarskoj „izmjeni“ KO Otok (vjerojatno je to katastarska izmjera u k.o. Otok Oštarijski), u tijeku su radovi na izgradnji Kolektora (vjerojatno kolektora) i, zamislite, potpisan ugovor za projektiranje i izgradnju pročistača (nakon deset godina aktualan je i pročistač i to ugovoreno projektiranje i izvođenje; kakav pročistač – ne zna se?), izvršena podjela stanova u zgradi za branitelje (tko je dobio stanove i jesu li useljeni?), zgrada APN-a (POS) u završnoj fazi, zatražena građevinska dozvola za Sodol, zaštita grada od visokih voda s lokacijskom dozvolom (bez dogovora s vlasnicima zahvaćenih parcela), obavljeni razgovori s direktorom Hrvatskih voda i „mnoge ostale tekuće zadaće kojih nije malo“.
Zamislite; upravo ovako sve piše, samo s onim spomenutim proredom i većim fontom slova kako bi sve stalo na čak dvije stranice - s glavom i zaglavljem. Ako gradonačelnik ne misli napisati nešto smisleno što bi se moglo nazvati izvještajem o radu jedne takve institucije kao što je Gradonačelnik, onda je teško uvrijedio sve građane zbog kojih izvršava svoje zadatke, a posebno je uvrijedio zastupnike Gradskoga vijeća preko kojih mi građani sudjelujemo u društvenim zbivanjima ovoga grada. Ili i oni smatraju da je izvještaj u redu!
Neka ovo bude otvoreno pismo gradonačelniku i zastupnicima Gradskog vijeća u kojemu želim naglasiti da mi građani, ili mještani, ove jedinice lokalne samouprave nismo totalno nepismeni kako to misli gradonačelnik i veći dio vijećnika, da nismo zaluđeni HDZ-ovskom filozofijom bahatosti i cinizma i da bi željeli živjeti dostojanstveno, pa makar i ovako skromno. Zastupnici bi izvještaj trebali poslati barem Mjesnim odborima da se javno pročita glasačima.

<	rujan, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv