Maksova maksimala

nedjelja, 29.08.2010.

REBALANSI, REBALANSI DRAGI

U posljednje vrijeme najraširenija riječ poslije ambrozije je rebalans. Ambrozija je biljka uvezena iz Sjeverne Amerike, za razliku od krumpira kojega smo svojevremeno uvezli iz Južne Amerike. Dok smo krumpiru našli pravu svrhu za prehranjivanje svinja, a kasnije i čovjeka, ambroziju koristimo samo u ukrasne svrhe i, sada sve češće, za oboljenje od astme i bronhitisa. Od nekadašnjeg ambrozijskog balansa ukrasa i oboljenja, mi smo rebalansom postavili novi odnos tih dviju krajnosti i dali prednost oboljenju. Nije da smo baš to htjeli, već su nas neprilike na to prisilile. Uostalom; nijedan rebalans ne dolazi milom.
Razvoj i širenje ambrozije dokaz je da u Hrvatskoj ipak nešto može napredovati, osim već notorne pljačke hrvatskoga naroda i korupcije. Rebalansom ambrozijskog utjecaja na zdravlje ljudi i jedinice lokalne samouprave dale su svoj obol. Organizirale su nagrađivanje svoga stanovništva na iskorjenjivanju plantaža toga korova, a u Ogulinu se došlo do razine svijesti da je ove godine Grad sam organizirao sječu ambrozije na javnim površinama pod njihovom ingerencijom, na području pomoćnog nogometnog igrališta i svekolikih sportskih dvorana. Hvale vrijedan poduhvat iniciran s vrha vlasti, posebno onih koje kašalj muči i od pretjeranog pušenja na radnom mjestu.
U našoj državi ima od jedinica lokalne samouprave 127 gradova i 429 općina, na regionalnoj razini imamo 20 županija i na državnoj razini jedinu nam Republiku Hrvatsku, kako bi rekla premijerka Kosor-Drobac. Kada bi premijerka zaista vladala ovom državom mogla bi narediti svojim podređenima sve do lokalnih jedinica, da oni svojim mjesnim odborima narede da se u roku od dva dana ima uništiti sva ambrozija. Za onih 300 kuna što predsjednik/predsjednica mjesnog odbora dobiva kao nagradu za opstruiranje razvoja mjesnog odbora može se kupiti gorivo za kosilice, a članovi vijeća pod nadzorom komunalnih redara imaju to pokositi i zapaliti. Za dva dana Lijepa naša bila bi zdrava barem po tom pitanju. I to je to! Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što.
E sad, kako je ambrozija zarazila Hrvate, rebalans ih oslobađa. I to rebalans proračuna. Te rebalans proračuna 127 gradova, pa 429 općina, onda 20 županija i, konačno, rebalans državnog proračuna. Tu smo, pak, svi pametni; od tiska, preko radija i televizije, čitatelja, slušatelja i gledatelja sve do, moš mislit, saborskih zastupnika. Možda u oporbi ima i pametnih zastupnika koji se ne ufaju govoriti jer nemaju kome, ali je jedina Vesna Pusić očitala bukvicu toj Vladi na čelu s Jadrankom Kosor, a posebno se osvrnula na ministra financija koji je svoju kompetenciju u jednoj emisiji HTV-a prodao za „dvije marke kilo“. Blagoslovljen bio Ivan Milas. Ako, recimo, jedan Šuker, kao ministar financija, ne zna da Europska unija (ako u nju uđemo) neće davati poticaje ni poljoprivredi, ni HOC-u Bjelolasica, onda bi nama običnim smrtnicima trebalo zabraniti da uopće čitamo novine i gledamo televiziju kada je u pitanju rebalans državnog i inih proračuna. Mi bi jednostavno trebali iglom probušiti Šukera i Čobankovića da se ispušu, spuste na zemlju i odu tamo daleko.
Svaka čast Vesni Pusić; zna i govori, ostali pametni iz oporbe šute, ali zato pametni iz HDZ-a se pretiču po što boljim izričajima. Najistaknutiji od njih je, svakako, dr. Andrija Hebrang. On je rastrančirao svoju i moju Hrvatsku na proste faktore koji ukazuju na stabilnost i konkurentnost jedne države među ostalima u Europi i svijetu pa je izračunao da je PDV u Hrvatskoj manji nego u EU, da su zaduženje, rashodi, porezi, korupcija i svi ostali faktori kod nas osjetno povoljniji nego u Francuskoj, Njemačkoj i tamo nekim ostalim državama! To govori uživo na izvanrednoj sjednici Sabora. Očito je da taj čovjek još nije ozdravio. Ili su ga još u rodilištu zamijenili.
Sada bih se ostavio kruha, prešao bih na igre. Sinjska alka ima doista dugu tradiciju i treba ju njegovati. Treba brinuti o njoj i poštivati ju. Ona je, nažalost, bila izvrgnuta ruglu baš od svojih ljudi koji su ju trebali štititi. Nepopravljivi incident izazvao je onaj ratni ministar Šušak kada je „Za dom spremni“ htio uveličati njen značaj. Njen značaj nije na dostojnu razinu digao ni predsjednik Josipović ove godine, posebno kada se prihvatio pokroviteljstva i one istarske trke na prstenac nekoliko dana poslije, a dokrajčila ju je alka malih Vučkovića. Zamislite vi, u ovoj eri različitih diskriminacija po svim kategorijama mi uvodimo i veličamo manifestaciju gdje su Nevučkovići nepoželjni! Nije li to ...?

nedjelja, 22.08.2010.

CINICI I FARIZEJI PRISUTNI SU VJEČNO

I u komentarima na ovomu blogu bilo je primjedaba da se prepisuju nečije misli i da se autor kiti tuđim perjem. U tom smislu barem. Ustvari sve su životne situacije i aktivnosti kopije ili prepiske; što znane, što neznane, i nema u tome ništa loše, ako bi to prepisivanje bilo u službi čovjeka. Pa zato smo učili iz istih udžbenika, čitali iste knjige, ali smo iz osnovnih, srednjih, visokih i, općenito životne škole, izlazili s različitim dojmovima, različitim svjetonazorima i s raznolikom količinom i kakvoćom sreće.
No, svakako ima i ljudi koji se nisu bavili prepisivanjem, Resavska škola za njih je nepoznata. U prvom se to redu odnosi na magisterijski rad Ante Đapića, jer da ga je prepisivao, morao bi kazneno i materijalno odgovarati. Umjesto njega stradao je novinar koji se narugao sucu koji je te odgovornosti, kada je u pitanju Đapić, gotovo nagradio. Šteta po Đapića bila je samo ta da nije postao magistar znanosti, već samo predsjednički kandidat!
Nadalje, nije prepisivao ni veći dio naših političara; od ministara, saborskih zastupnika, župana, gradonačelnika. Oni su dobivali diplome viših, visokih, magistarskih i doktorskih zvanja na temelju lijepih očiju ili brka. Sigurno jedini koji su diplome zaradili bez šalabahtera. Cijena je mala - podobnost, ali je korist velika – od plaće do slave.
Mi koji smo imali sreću ići u srednje škole i učili francuski jezik, kao strani, imali smo priliku upoznati se s mnogim francuskim umovima svjetskoga glasa. Među njima je bio Jean-Jacques Rousseau i Jean Paul Sartre sa svojim egztistencijalizmom i maksimom da je čovjek osuđen da bude slobodan i da sam u sebi traži čovjeka, a ne da mu to Bog određuje. Oni koji su učili njemački susretali su se s nekim drugima kao što je bio Hegel, Freud ili Friedrih Nietzsche, recimo. Ovaj potonji otišao je stvarno predaleko. On je u jednoj svojoj knjizi rekao, molim vas, ovo: U čitavoj Bibliji jedina pozitivna ličnost je Poncije Pilat! Nije bio licemjer i nije se dao potkupiti. Dao je na volju domaćim ljudima da od dva zatvorenika, Barabe i Isusa, sami izaberu koga će pustiti na slobodu. Kakav je rezultat bio – zna se. Pilat je svoje obećanje izvršio. Nietzsche je, nadalje, smatrao da ljudi moraju biti iskreni i trebaju životu reći DA, živjeti ovozemaljski, jer drugoga nema. A svaka religija, osim budizma, sve ugode života i sva zadovoljstva proglašava grijehom. Zašto? Da bi svećenici i bogati držali narod u strahu i na tom strahu stvarali svoje karijere, pune životnih ugođaja. Dokaz iskvarenosti, neiskrenosti i laži, o čemu govori Nietzsche, je naše hrvatsko društvo. Oko 95 % deklariranih vjernika, od toga oko 80% katolika, a moralno stanje katastrofalno. Protežira ga politika i svećenstvo. A po broju vjernika i prirodnim bogatstvima koja smo zatekli dolaskom na Balkan - ovdje bi morao biti raj!
Ako je vjera privatna stvar svakoga čovjeka, ako se u nešto vjerovati mora; neka to bude Bog, ali zašto ne bi mogao biti sam čovjek? Vjerovati u čovjeka, zar to nije ljudski, najljudskije, čak.
A u što to vjeruju naši svećenici? Don Kaćunko, velečasni Sudac, biskupi Bogović, Ivas, Jezerinac pa i sam kardinal Bozanić. U što i koga vjeruje urednik Glasa Koncila Miklenić, kada u svojim komentarima ruši sve smisleno i hvata se laži o tomu kako bivši komunisti ruše društveno uređenje i upropaštavaju blagostanje koje je uspostavio Franjo Tuđman i Crkva u Hrvata.
A taj velečasni Milkenić komentirao je, na upit novinara, što Crkva misli o obrezivanju nevinih djevojaka tamo negdje u Africi i još nekim islamskim zemljama. Iznio je možda najodvratniju ocjenu; da se Crkva ne slaže s mučenjem djevojaka, ali ne vidi veliko zlo u otklanjanju klitorisa, jer bez te erogene zone žena se daleko više posvećuje mužu i djeci jer nema potrebe za seksualnim užitkom!!! Toliko o Mikleniću. Ako on vjeruje da je Bog stvorio ženu, onda joj je Bog podario i klitoris koji ne služi ničemu drugom no za vrhunski užitak pri vođenju ljubavi.
Koliki su licemjeri i tobožnji komunisti koji su nakon rušenja socijalizma u Hrvatskoj stampedom primali razne sakramente kako bi se javnosti predstavili kao neki katolici, a što reći za Mikleniće i ostale „dušebrižnike“ koji su takve pokrštavali, bermali, vjenčavali i djecu im krstili, ne pitajući ih odakle odjednom čoporativna metanoja. Iskrenu metanoju moguće je doživio samo Titov general Franjo Tuđman i nekadašnji SDP-ov potpredsjednik Vlade spasa profesor Zdravko Tomac. Oba su postali veći katolici od pape pa je to i bio uzrok trostrukog dolaska pape Ivana Pavla II u Hrvatsku, kako bi pred kraj svoga pontifikata još ponešto naučio od takvih autoriteta.

nedjelja, 15.08.2010.

OGULINSKE USKE STAZE

Ove naše „Uske staze“ frustracijom građene, gradila ih naša stranka domoljubljem dojena.
Ovaj petnaesterac rimuje se upravo toliko koliko sadržaj u toj strofi ima harmonije. I antirima i kakofonija u ovom uvodu iskreni je odraz našega stanja duha i tijela u jedinoj nam pravnoj državi, lijepoj našoj Republici Hrvatskoj.
Bloger „Uske staze“ baš zna isprovocirati s tim svojim vijestima o uređenosti ovoga društva i to bez dubljeg komentara pružajući šansu svakomu od nas da donesemo zaključak zbog čega je kriza u nas tako kasno došla. Sve uređenjie države već polagano izlaze iz recesije (kako učevno nazivamo to sranje od civilizacijskog blagostanja), a naša Vlada se vlada po nekim sasvim drugim rezonima koje razumije samo Šuker, Čobanković, Kalmeta i božegačuj, Milinović. Premijerka, ni kriva ni dužna što joj je njen idol uvalio takvu Vladu, sluša sve druge samo ne svoj narod. Njega će promijeniti jer sve teže s njim izlazi na kraj. Kao, počeo je nešto brojiti sa sindikatom, umjesto da se odreknu plaća i zakrpaju proračunske škulje. Ne mogu tajkuni plaćati porez kad nemaju novaca. Nisu ih imali ni kada su im poklanjali tvornice.
Neki su tvornice, istinabog, gradili i sami, s nekim kreditima koje valjda neće otplaćivati jer; novu tvornicu nitko neće kupiti, a njen proizvod nema prođu ukoliko se što i proizvede.
Evo, recimo, u Ogulinu je izgrađena jedna tvornica parketa s najmodernijom opremom, ali radnici primaju plaću sa zadrškom jer nema novaca. Domaća sirovina je toliko skupa da ju tvorničar uvozi iz Austrije, ali proizvod se ne prodaje u dovoljnoj mjeri, ili se ne plaća redovito. Tvorničar nema novaca da ishodi uporabnu dozvolu za taj ogromni kompleks (mada je službeno stavljen u pogon), nema novaca da plaća rentu jedinici lokalne samouprave, mada ga ova ni ne traži, a umjesto plaće radnicima, za novac koji ipak pristigne mora kupiti novu jahtu jer mu je stara izgorjela.
Dotle Uprava šuma s ogulinskih površina (za koje ni oni ne plaćaju rentu) upućuju trupce u inozemstvo po nižim cijenama nego što prodaju doma, dotle izdaju doznake fizičkim osobama za izvažanje trupaca za ogrijev koje ovi prodaju bez ikakve obveze prema državi i jedinici lokalne samouprave, bez ikakve evidencije. Koliko se puta doznaka može upotrijebiti to znaju samo lugari i nositelji doznake. Ministarstvo šumarstva ima ekskluzivno pravo davati šumske predjele u koncesiju raznim pravnim i fizičkim osobama za potrebe biznisa u lovstvu pod floskulom očuvanja prirodnog staništa flore i faune. Pod tom egidom korisnici ograđuju prostor i zabranjuju prolaz tim lovištem, zabranjuju stanovništvu korištenje prirodnog i narodnog bogatstva. Pogledajte si prostor s lijeve i desne strane županijske ceste na potezu od Musulinskog Potoka do Jasenka! Kako su nam razni Zubaki ogradili morsku obalu za svoje vile, Mraovići rijeku Liku za svoje potrebe, tako su razne Game d.o.o. i privatnici ogradili šumska prostranstva. Kuda se obični hrvatski smrtnik smije kretati? Gdje će se kupati, gdje loviti ribu, brati cvijeće i gljive? U hotelima i trgovinama!
Ova nam vlast nudi rješenje. Možemo se kretati, ali pod strogom kontrolom policije i medija; oko Varšavske ulice u Zagrebu, podizanju spomenika ustanka 27. srpnja u Srbu, obilježavanje Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja 5. kolovoza u Kninu, a naravno bez kontrole u Čavoglavama. Te Čavoglave su indikator zrelosti vlasti i Vlade, Čavoglave su odraz cinizma Crkve u Hrvata kada u ime organizatora toga derneka, kako ga mnogi s pravom nazivaju, fra Ilija Mikulić zamjera medijima da se trude dokazivati koliko ima ustaških odora među „uzvanicima“, a ne spominju da su biskupi Mile Bogović i Ante Ivas uveličali taj dernek. Bilo bi im bolje da to nisu ni oni izjavili jer bi okupljanje u Čavoglavima imalo veću kulturnu i političku razinu. U ime popova u sekularnoj državi govori fra Ilija Mikulić!
A kada već šire istinu trebali su prenijeti vijest Radio Mrežnice od 4. kolovoza 2010. godine kako je prije 15 godina zapovjednik Zbornog područja Miljenko Crnjac u svom govoru kojeg je zbog njegove bolesti pročitao Ivan Polović, poručio da su "... časnici koji su iznijeli Oluju, nakon te akcije ekspresno udaljeni, a neki drugi su isplivali, iako blizu 'Oluje' nisu bili“.
Ne bi, stoga, bilo nikakvo čudo da na slavlju Velike Gospe u Oštarijama biskup Mile Bogović prekine koncert Nede Ukraden (!?) i obznani vjernicima kako je riječki Caritas na čijem je on bio čelu i krilnik mu mons. Šporčić, za vrijeme Domovinskog rata uvelike pomogao istinskim stradalnicima toga rata! Zdravo Marijo, milosti puna.

nedjelja, 08.08.2010.

STVARA LI SE TO KRITIČNA MASA ?

Ima nešto indikativno u ovom našem društvu. Ono se srozava sve dublje i dublje, ono se odmiče od društva kakvoga je zamislila vjera (bilo koja), ono ne prati ni marksizam, ono je izgubljeno u prostoru i vremenu. Svi narodi oko nas trude se da se izvuku iz ekonomske krize, a mi se ne možemo izvući iz moralne. Mi smo izgubili identitet i ne znamo tko smo. Mi smo u doslovnom smislu izgubili i tlo pod nogama i nismo više svoj na svome. Sad se događa da smo na tuđemu. Nismo više u svojoj domovini, ništa tu nije naše, a bilo je. Bilo je to bogatstvo; društveno, radničko, prirodno. Sve smo uspjeli uništiti pretvorbom, privatizacijom, pljačkom, a nestali smo samouništenjem.
Veoma cijenim književnika Zorana Ferića i čitam njegove kolumne u Nacionalu. Čitao sam i neke njegove romane. Uvijek je aktualan, uvijek bio umjeren, uvijek je našao razlog zašto su neke stvari u nas krenule nizbrdo. U zadnje je vrijeme puk'o. Nema čovjek toliko argumenata da ublaži poteze ove vlasti, koliko ta vlast može upropastiti. Relativno mlad čovjek pokušavao je unijeti neki optimizam u nas, opći optimizam čak, i više nije izdržao. Puk'o je na braniku poštenja, razuma, morala. Na braniku domovine. Ona se ne brani samo u ratu, obraniti ju u miru ispada puno teže. Stvorili smo ju krvlju, izgubili kriminalom, i to šaptom.
Tako je Zoran Ferić (on simbolizira korpus poratnnih branitelja domovine) popustio u toj borbi i postao protivnik HDZ-ove društvene filozofije koja je upropastila ovo društvo. On je iz mlađe generacije pa je duže mogao izdržati svu tu nakaradnost, ali starije su generacije to ranije primijetile.
Danas svi ljudi poštenih namjera uviđaju da u Europi i svijetu ima mnogo kriminala, mita i korupcije, ali se njihove vlade iskreno bore protiv toga. Uspostavljene su pravne države. Sada je većini naših ljudi jasno da mi u EU ne možemo ući dok ne riješimo poglavlje pravosuđa. Pravosuđe je jedina kočnica našega ulaska u Europsku uniju, i to od prvoga dana. Svi oni događaji oko Gotovine, ZERP-a, Piranskog zaljeva ili Savudrijske vale, topničkih dnevnika, mačji su kašalj u odnosu na pravosuđe. Pravna država u nas ne može proraditi dok je HDZ na vlasti, jer jedno s drugim nikako ne ide. Ili pravna država, ili HDZ! HDZ je toliko umočen u sve korupcijske, gospodarske i ratne prljavštine da jednostavno ne dozvoljava ulazak u Europu. Deklarativno jesu za ulazak, ali je praktički nemoguće.
Što nam sve EU nudi, a što uzima, nije jasno većini nama običnim smrtnicima jer je to, izgleda, namjerna tabu tema. Kao što danas ne znamo ni da li je ulazak u NATO ispravan korak i koliko nam je isplativ. Ako govorimo o suverenosti neke države, onda ulaskom u takve asocijacije kao što su NATO i EU te suverenosti i naovisnosti nema. Ali ima nešto što je važnije od suverenosti, a to je uređeno pravosuđe, a to je uređena pravna država.
A kako mi u tomu napredujemo?
Premda ratni zločini ne zastarijevaju za najstrašniji zločin hrvatskih „vitezova“ kojega su vinovnici čak i priznali, nikada nitko neće odgovarati!? Radi se o obitelji Zec u samom Zagrebu. Ja sam pukim slučajem cijelu tu obitelj poznavao i poslovno surađivao s njima i njihovim kumom Petkovićem (usput rečeno – Hrvatom) pa me i zbog toga grčevi u želucu jače stežu na spominjanje tragedije te obitelji, ali i hrvatskog naroda, onoga dijela koji je rat shvatio kao razlog stvaranja i obrane svoje domovine na civilizacijski način. Zločincima se nije sudilo jer se desila proceduralna greška pa ni za nju nije nitko odgovarao. Mi od toga slučaja nismo napravili ni farsu kao od slučaja Lora, Gotovina, Norac, Glavaš i dr. Da cinizam i bahatost tadašnje i sadašnje vlasti bude još veći mi smo te ljude nagrađivali za doprinos u ratu!!! To sigurno debelim slovima stoji u našem dosjeu kod međunarodne zajednice.
Ni poratni slučajevi ne stoje baš dobro; za prepisivački magisterij Ante Đapića stradao je novinar komentirajući sramotu suca koji je Đapića oslobodio, za svoje mišljenje osuđen je Predrag Matvejević, Slobodan Šnajder je još uvijek „enfant terible“. A akcije pod raznim kodnim imenima oko pljačke narodnog i prirodnog blaga nikada neće završiti. Sjetite se Viktora Lenca, Brodosplita, vatrogasnih vozila, vojnih kamiona, Podravke, HEP-a, HŽ-a, autocesta, Plive i Aide. Đakovštine, recimo. Sjetite se ogulinskog stadiona, njegove rasvjete, teniske dvorane, HOC-a Bjelolasice.
Nema pravne države dok Jaca Kosor-Drobac stanuje u svom stanu koji je dobila na zakonit način.

P.S. Vama koji imate averziju prema Ogulin infu.
Boris Tadić je za Oluju izjavio da je to zločinačka akcija!? Ogulin info čestita svima nama sretan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti ! Pridružujem se čestitki.

nedjelja, 01.08.2010.

KOLIKO SMEĆA PO GLAVI GRAĐANA?

Učiteljica je na satu Prirode i društva učila djecu o kulturi ponašanja i civilizacijskim dometima čovjeka. Tako je između ostaloga pričala da civilizacijsko društvo nije samo potrošačko u onom smislu šopingholičara, već da se trošiti mora i na higijensko ekološke potrebe. Pa se pojedine skupine ljudi, pojedini entiteti, recimo, mjere potrošnjom sapuna po jedinici pripadnika entiteta, ili po glavi stanovnika (per capita, rekao bi doživotni zastupnik Hrvatskoga sabora Damir Kain). Kasnije se učiteljica uhvatila i podatka da se u Hrvatskoj troši mjesečno oko 12 rola dvoslojnog toaletnog papira po glavi stanovnika. Mali Ivica koji je pozorno pratio predavanje bio je zbunjen. „Zašto po glavi?“, pitao je on učiteljicu.
Sličnu informaciju, ali na jedan način svojstven HDZ-ovoj filozofiji, uputio je nedavno novi direktor Stambeno komunalnog gospodarstva d.o.o. Ogulin. Ta firma u vlasništvu Grada Ogulina pripada svojevrsnom holdingu, čija se skupština sastoji od jednog jedinog čovjeka – gradonačelnika. Zakon je tako odšeksao i tu se nema što dodati ni oduzeti, rekao bi Meša Selimović, ne posebno priznati pisac kod novohrvatske književničke nomenklature. Zakon je možda jedino profulao što je jednog čovjeka proglasio skupštinom, ako se zna da je skupština, prema rječniku hrvatskoga jezika, predstavničko tijelo sačinjeno od biranih ili delegiranih predstavnika. HDZ je usavršio funkcioniranje rada skupštine koja treba svoje odluke donositi aklamacijom, prevedeno - jednoumljem. A kud ćeš jednoumnije cjeline od jednog emancipiranog i strogo identificiranog čovjeka. I to još sada iz Lomosta, ne s Ribarćov.
Tako je novi direktor „Stambenoga“ korisnicima svojih usluga, zapravo usluga gradskog poduzeća za očuvanje čistoće i ekologije na području Grada, poslao pismo sljedećeg sadržaja: »Obavještavaju se građani – korisnici usluge odvoza komunalnog otpada da se od 1. rujna 2010. g. neće odvoziti komunalni otpad odložen u obične plastične vrećice. Od 1. rujna 2010. g. korisnici su dužni otpad odlagati u posebne plastične vreće s logom tvrtke, koje se mogu kupiti na blagajni tvrtke, po cijeni od 10,00 kn/kom.« U potpisu je Stambeno komunalno gospodarstvo (SKG) d.o.o. Ogulin!
U ogulinskim kuloarima se priča da su prije objave te maksime; predsjednik skupštine holdinga, ditrektor tvrtke čiji se logo ima koristiti, i tri dogradonačelnika sa županijskim zastupnikom srpske manjine, odvojili svoje slobodno vrijeme i vijećali o koristi koju taj potez ima na blagostanje građana. Dogovorili su da će građane kasnije obavijestiti kako neće ulaziti u kontejnere prije odvoženja smeća i kontrolirati ima li koja plastična vrećica bez logotipa SKG, jer bi to zahtijevalo dodatno plaćanje kontrolora. Dugo su raspravljali o tomu da li se iz dopisa dovoljno jasno može iščitati koliko su velike te vreće i koliko mogu biti popunjene da s njima mogu baratati radnici ograničene sposobnosti, da li vreće trebaju biti položene uz rub kolnika, pločnika ili parcele, da li trebaju biti položene horizontalno ili okomito.
Na kraju su se složili, ako prihvate ove novele, da bi u tom slučaju građani bili dovoljno pametni i da zaključe to što vlast ne može. U svakom slučaju, vrećice s logotipom trgovačkih lanaca; Konzum, Lidl, Billa, Plodine, Gavranović i Zvijezda postaju beskorisne i one se, kada se odbacuju, imaju slagati u vreće s logotipom SKG. Pa ako ono iz uvoda ovoga posta ponovimo da mjesečno po glavi stanovnika ide 12 rola toaletnog papira, zašto onda nebi lokalna tvrtka odlučila da po glavi stanovnika može ići još za 40 kuna smeća. Naime, pretpostavlja se da će običnom čovjeku trebati svaki tjedan po jedna vreća za smeće, a to je onda 4 x 10 = 40 kuna. Pa nije ni tako puno ako se u obzir uzme da te vreće imaju logotip STAMBENO KOMUNALNOG GOSPODARSTVA d.o.o. u vlasništvu jedinice lokalne samouprave Grada Ogulina.
Tko je izmislio ovu svinjariju za svoje uporne glasače, neće odgovarati ni moralno ni materijalno, neće ga uznemiravati ni savjest, neće ga biti sram. Jer takvi ljudi nemaju ni odgovornosti, ni savjesti ni srama. A nemaju ni pismenosti da jednu ovako sramnu obavijest napišu da ju može razumjeti svaki korisnik usluge odvoza komunalnog otpada. Da nam objasni što se zapravo hoće s tim vrećama koje ionako idu na Sodol pisalo na njima isto ono što i na mnogom plotu; zlatom ili govnom, svejedno. Stoga predlažem da komunalni otpad bacamo po javnim površinama bez ikakvih vreća. Neka onda to smeće pomete onaj tko je izmislio ovu novelu!
Ne očekujmo da će se novi direktor SKG d.o.o. Ogulin odazvati upornom inzistiranju ROG-a da nam dâ suvislo objašnjenje, kao što se ni novi direktor HOC Bjelolasice d.o.o. neće pojaviti u bilo kojem mediju.

<	kolovoz, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv