U posljednje vrijeme najraširenija riječ poslije ambrozije je rebalans. Ambrozija je biljka uvezena iz Sjeverne Amerike, za razliku od krumpira kojega smo svojevremeno uvezli iz Južne Amerike. Dok smo krumpiru našli pravu svrhu za prehranjivanje svinja, a kasnije i čovjeka, ambroziju koristimo samo u ukrasne svrhe i, sada sve češće, za oboljenje od astme i bronhitisa. Od nekadašnjeg ambrozijskog balansa ukrasa i oboljenja, mi smo rebalansom postavili novi odnos tih dviju krajnosti i dali prednost oboljenju. Nije da smo baš to htjeli, već su nas neprilike na to prisilile. Uostalom; nijedan rebalans ne dolazi milom.
Razvoj i širenje ambrozije dokaz je da u Hrvatskoj ipak nešto može napredovati, osim već notorne pljačke hrvatskoga naroda i korupcije. Rebalansom ambrozijskog utjecaja na zdravlje ljudi i jedinice lokalne samouprave dale su svoj obol. Organizirale su nagrađivanje svoga stanovništva na iskorjenjivanju plantaža toga korova, a u Ogulinu se došlo do razine svijesti da je ove godine Grad sam organizirao sječu ambrozije na javnim površinama pod njihovom ingerencijom, na području pomoćnog nogometnog igrališta i svekolikih sportskih dvorana. Hvale vrijedan poduhvat iniciran s vrha vlasti, posebno onih koje kašalj muči i od pretjeranog pušenja na radnom mjestu.
U našoj državi ima od jedinica lokalne samouprave 127 gradova i 429 općina, na regionalnoj razini imamo 20 županija i na državnoj razini jedinu nam Republiku Hrvatsku, kako bi rekla premijerka Kosor-Drobac. Kada bi premijerka zaista vladala ovom državom mogla bi narediti svojim podređenima sve do lokalnih jedinica, da oni svojim mjesnim odborima narede da se u roku od dva dana ima uništiti sva ambrozija. Za onih 300 kuna što predsjednik/predsjednica mjesnog odbora dobiva kao nagradu za opstruiranje razvoja mjesnog odbora može se kupiti gorivo za kosilice, a članovi vijeća pod nadzorom komunalnih redara imaju to pokositi i zapaliti. Za dva dana Lijepa naša bila bi zdrava barem po tom pitanju. I to je to! Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što.
E sad, kako je ambrozija zarazila Hrvate, rebalans ih oslobađa. I to rebalans proračuna. Te rebalans proračuna 127 gradova, pa 429 općina, onda 20 županija i, konačno, rebalans državnog proračuna. Tu smo, pak, svi pametni; od tiska, preko radija i televizije, čitatelja, slušatelja i gledatelja sve do, moš mislit, saborskih zastupnika. Možda u oporbi ima i pametnih zastupnika koji se ne ufaju govoriti jer nemaju kome, ali je jedina Vesna Pusić očitala bukvicu toj Vladi na čelu s Jadrankom Kosor, a posebno se osvrnula na ministra financija koji je svoju kompetenciju u jednoj emisiji HTV-a prodao za „dvije marke kilo“. Blagoslovljen bio Ivan Milas. Ako, recimo, jedan Šuker, kao ministar financija, ne zna da Europska unija (ako u nju uđemo) neće davati poticaje ni poljoprivredi, ni HOC-u Bjelolasica, onda bi nama običnim smrtnicima trebalo zabraniti da uopće čitamo novine i gledamo televiziju kada je u pitanju rebalans državnog i inih proračuna. Mi bi jednostavno trebali iglom probušiti Šukera i Čobankovića da se ispušu, spuste na zemlju i odu tamo daleko.
Svaka čast Vesni Pusić; zna i govori, ostali pametni iz oporbe šute, ali zato pametni iz HDZ-a se pretiču po što boljim izričajima. Najistaknutiji od njih je, svakako, dr. Andrija Hebrang. On je rastrančirao svoju i moju Hrvatsku na proste faktore koji ukazuju na stabilnost i konkurentnost jedne države među ostalima u Europi i svijetu pa je izračunao da je PDV u Hrvatskoj manji nego u EU, da su zaduženje, rashodi, porezi, korupcija i svi ostali faktori kod nas osjetno povoljniji nego u Francuskoj, Njemačkoj i tamo nekim ostalim državama! To govori uživo na izvanrednoj sjednici Sabora. Očito je da taj čovjek još nije ozdravio. Ili su ga još u rodilištu zamijenili.
Sada bih se ostavio kruha, prešao bih na igre. Sinjska alka ima doista dugu tradiciju i treba ju njegovati. Treba brinuti o njoj i poštivati ju. Ona je, nažalost, bila izvrgnuta ruglu baš od svojih ljudi koji su ju trebali štititi. Nepopravljivi incident izazvao je onaj ratni ministar Šušak kada je „Za dom spremni“ htio uveličati njen značaj. Njen značaj nije na dostojnu razinu digao ni predsjednik Josipović ove godine, posebno kada se prihvatio pokroviteljstva i one istarske trke na prstenac nekoliko dana poslije, a dokrajčila ju je alka malih Vučkovića. Zamislite vi, u ovoj eri različitih diskriminacija po svim kategorijama mi uvodimo i veličamo manifestaciju gdje su Nevučkovići nepoželjni! Nije li to ...?
Post je objavljen 29.08.2010. u 06:00 sati.