Ove naše „Uske staze“ frustracijom građene, gradila ih naša stranka domoljubljem dojena.
Ovaj petnaesterac rimuje se upravo toliko koliko sadržaj u toj strofi ima harmonije. I antirima i kakofonija u ovom uvodu iskreni je odraz našega stanja duha i tijela u jedinoj nam pravnoj državi, lijepoj našoj Republici Hrvatskoj.
Bloger „Uske staze“ baš zna isprovocirati s tim svojim vijestima o uređenosti ovoga društva i to bez dubljeg komentara pružajući šansu svakomu od nas da donesemo zaključak zbog čega je kriza u nas tako kasno došla. Sve uređenjie države već polagano izlaze iz recesije (kako učevno nazivamo to sranje od civilizacijskog blagostanja), a naša Vlada se vlada po nekim sasvim drugim rezonima koje razumije samo Šuker, Čobanković, Kalmeta i božegačuj, Milinović. Premijerka, ni kriva ni dužna što joj je njen idol uvalio takvu Vladu, sluša sve druge samo ne svoj narod. Njega će promijeniti jer sve teže s njim izlazi na kraj. Kao, počeo je nešto brojiti sa sindikatom, umjesto da se odreknu plaća i zakrpaju proračunske škulje. Ne mogu tajkuni plaćati porez kad nemaju novaca. Nisu ih imali ni kada su im poklanjali tvornice.
Neki su tvornice, istinabog, gradili i sami, s nekim kreditima koje valjda neće otplaćivati jer; novu tvornicu nitko neće kupiti, a njen proizvod nema prođu ukoliko se što i proizvede.
Evo, recimo, u Ogulinu je izgrađena jedna tvornica parketa s najmodernijom opremom, ali radnici primaju plaću sa zadrškom jer nema novaca. Domaća sirovina je toliko skupa da ju tvorničar uvozi iz Austrije, ali proizvod se ne prodaje u dovoljnoj mjeri, ili se ne plaća redovito. Tvorničar nema novaca da ishodi uporabnu dozvolu za taj ogromni kompleks (mada je službeno stavljen u pogon), nema novaca da plaća rentu jedinici lokalne samouprave, mada ga ova ni ne traži, a umjesto plaće radnicima, za novac koji ipak pristigne mora kupiti novu jahtu jer mu je stara izgorjela.
Dotle Uprava šuma s ogulinskih površina (za koje ni oni ne plaćaju rentu) upućuju trupce u inozemstvo po nižim cijenama nego što prodaju doma, dotle izdaju doznake fizičkim osobama za izvažanje trupaca za ogrijev koje ovi prodaju bez ikakve obveze prema državi i jedinici lokalne samouprave, bez ikakve evidencije. Koliko se puta doznaka može upotrijebiti to znaju samo lugari i nositelji doznake. Ministarstvo šumarstva ima ekskluzivno pravo davati šumske predjele u koncesiju raznim pravnim i fizičkim osobama za potrebe biznisa u lovstvu pod floskulom očuvanja prirodnog staništa flore i faune. Pod tom egidom korisnici ograđuju prostor i zabranjuju prolaz tim lovištem, zabranjuju stanovništvu korištenje prirodnog i narodnog bogatstva. Pogledajte si prostor s lijeve i desne strane županijske ceste na potezu od Musulinskog Potoka do Jasenka! Kako su nam razni Zubaki ogradili morsku obalu za svoje vile, Mraovići rijeku Liku za svoje potrebe, tako su razne Game d.o.o. i privatnici ogradili šumska prostranstva. Kuda se obični hrvatski smrtnik smije kretati? Gdje će se kupati, gdje loviti ribu, brati cvijeće i gljive? U hotelima i trgovinama!
Ova nam vlast nudi rješenje. Možemo se kretati, ali pod strogom kontrolom policije i medija; oko Varšavske ulice u Zagrebu, podizanju spomenika ustanka 27. srpnja u Srbu, obilježavanje Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja 5. kolovoza u Kninu, a naravno bez kontrole u Čavoglavama. Te Čavoglave su indikator zrelosti vlasti i Vlade, Čavoglave su odraz cinizma Crkve u Hrvata kada u ime organizatora toga derneka, kako ga mnogi s pravom nazivaju, fra Ilija Mikulić zamjera medijima da se trude dokazivati koliko ima ustaških odora među „uzvanicima“, a ne spominju da su biskupi Mile Bogović i Ante Ivas uveličali taj dernek. Bilo bi im bolje da to nisu ni oni izjavili jer bi okupljanje u Čavoglavima imalo veću kulturnu i političku razinu. U ime popova u sekularnoj državi govori fra Ilija Mikulić!
A kada već šire istinu trebali su prenijeti vijest Radio Mrežnice od 4. kolovoza 2010. godine kako je prije 15 godina zapovjednik Zbornog područja Miljenko Crnjac u svom govoru kojeg je zbog njegove bolesti pročitao Ivan Polović, poručio da su "... časnici koji su iznijeli Oluju, nakon te akcije ekspresno udaljeni, a neki drugi su isplivali, iako blizu 'Oluje' nisu bili“.
Ne bi, stoga, bilo nikakvo čudo da na slavlju Velike Gospe u Oštarijama biskup Mile Bogović prekine koncert Nede Ukraden (!?) i obznani vjernicima kako je riječki Caritas na čijem je on bio čelu i krilnik mu mons. Šporčić, za vrijeme Domovinskog rata uvelike pomogao istinskim stradalnicima toga rata! Zdravo Marijo, milosti puna.
Post je objavljen 15.08.2010. u 07:00 sati.