Maksova maksimala

nedjelja, 28.10.2007.

Udaraju nas grdne nepogode

Glasujem, dakle postojim. Sada kada slobodno možemo, ali ne moramo, ići na izbore, sada kada svoj glas dajemo stranci na vlasti, recimo, znači da i dalje srljamo u propast. Nikako ne mogu odlučiti da li ću na izborima glasati ili glasovati. Premda i danas od tih Hrvata (misli se na hrvatske državljane) rade ovce, posebno u ovo predizborno vrijeme, nadam se da je to bumerang ovoj bratiji na vlasti i da će 25. studenoga još ove godine svoj nečujni glas glasanjem ili glasovanjem ovaj narod dati nekoj poštenijoj i kompetentnijoj opciji.
Sve nas češće u našem okolišu, okolici i okolini pogađaju elementarne nepogode koje ne kanimo spriječiti ili zaliječiti. Sjećamo se poplave rijeke Dobre 1999. godine i ništa ne poduzimamo da ju sutra spriječimo. Još svježiji je potres u Drežnici početkom godine, a posljedice nismo zaliječili, pače - narugali smo se Drežničanima. I od njih smo očekivali da se glasaju po toj nepogodi, a svakako očekujemo da uskoro glasuju pod stresom potresa. Nije ih puno, ali ih ima.
No, mislim da su posljedice mentalne nepogode puno teže. Možete li si zamisliti koje su posljedice kada prvo grlo jednog značajnog sustava ogulinskog društva razmišlja kako je dobro da nismo ugradili pročistač otpadnih voda jer tehnologija brzo napreduje i, što ćemo kasnije ugraditi pročistač to će on biti moderniji i kvalitetniji (!?).
Netko je, pak, odškrinuo Pandorinu kutiju i iz nje ie izišao, tko bi drugi - nego duh Jure Radića. Onoga Radića koji je izradio idejno rješenje autoceste Zagreb-Dubrovnik preko Herceg-Bosne bez imalo srama i bez posljedica, izgradio je ovaj Đulin most uži od prilaznih cesta i podvalio bistu prof. Tonkovića umjesto svoje. Projekt prof. Tonkovića nema veze s ovim izgrađenim. Izmišlja nebuloze o zahvatima u prostoru koji doista graniče, u najmanju ruku, s dobrim ukusom. Ljude koji sve to plaćaju nitko ništa ne pita. Pa to je strašno. Mamić, Bandić, Radić, Đukan, izmjestit će maksimirski stadion na Lanište (zašto ne umjesto sveučilišne bolnice preko puta?), a Sanader i Radić izvest će Pelješki most s dva ogromna pilona temeljena na dubini od 100 metara da bi se most mogao nazvati "Dva mustanga" aludirajući na stoku krupnoga zuba za razliku od Tuđmanove i Jelinčičeve stoke. Sanaderovo poslanje na vlasti je zaista dugoročni promašaj. 'Ajmo razmisliti svojom glavom. Ima li tu ikakve logike?
Kako nas mentalne nepogode pogađaju sedamnaest godina tek; od pretvorbe i privatizacije do Piranske vale, pogodi nas i Pelješki most. To što je Radić predložio, a prihvatio jedan premijer, to je stvarno katastrofalna mentalna nepogoda sručena na jedan sirotinjski narod. Gradnja toga mosta nadilazi ideju ogulinske teniske dvorane i autoputa za Dubrovnik kroz Bosnu i Hercegovinu 90 i neke. Sa svojom monumentalnom elegancijom; dužinom od 2,5 km nadvisuje morsku površinu 50 metara, ali i 100 metara ispod mora sa svojim pilonima. Koštat će dvije milijarde za početak, a u konačnici će se obračunati troškovi štete jednog suludog pokušaja koji nikada neće biti dovršen.
Poanta svega je razlog te gradnje. Koliko su svojevremeno Tuđman i Radić potrošili energije oko autoceste kroz pola Hercegovine, toliko se taj isti Radić, ovaj puta sa Sanaderom, trudi da izbjegne komadić hercegovačkog neprežaljenoga tla. Što nam to govori? Za četiri godine koliko bi trebala trajati izgradnja mosta Hrvatska će debelo zagaziti u Europu u kojoj se brišu ti granični prelazi i kroz Neum ćemo prolaziti s prstom u uhu ili sa srednjakom pod erekcijom. A Neumljani će nas otpraviti s bosanskim grbom.
Pa, otrijeznimo se do izbora i glasajmo po savjesti uz napomenu onoga zastupnika iz prošloga saborskog saziva; ako sam danas pijan sutra ću se otrijezniti, a ti se sutra ne možeš opametiti. Ja bih dodao; jednom poltron, nikada više slobodan.

nedjelja, 21.10.2007.

Što je više blamaže i laži, ...

Dok ministar znanosti, čujte - znanosti, ide na koncerte Marka Perkovića, premijer i predsjednik ADZ-eja slaže kolekciju satova u vrijednost stotinjak hiljada eura, Hloverka i Dijana šire nove ideje staroga sadržaja na HRT-u, popularnost ADZ-eja raste!? Tako to naštimavaju "nezavisne" dnevne novine Miljenka Manjkasa, onoga istog Manjkasa koji je u najljepše HDZ-ovo doba, za vrijeme Tuđmana i Šuška, širio "istinu" o blagodatima najstarijeg europskog naroda - Hrvata.
Pomalo zaboravljamo sve donedavne afere pod kapom premijerovih ministara u nadzornim odborima javnih kuća; Vukelića, Kalmete, Polančeca, ljudske katastrofe s helikopterom u Vukovaru, masovni pomor na Kornatu, blamaže o gradnjama cesta, ispadima Jadranke Kosor, Kirina, Rončevića. Zaboravljamo i sprdanja s europskim prvenstvima u nogometu, odbojci i, rukometu pljuvanje u facu Ogulincima od strane narodnog zastupnika Vučića, ministra Šukera i onoga znanstvenika dječjeg lica, Primorca, oko financiranja HOC-a Bjelolasica, mrcvarenje kanalizacijskog sustava grada Ogulina, pomanjkanja biološkog minimuma u Dobri i Mrežnici, retencije Dobre na zaštiti stanovništva od poplave. Da li ćemo zaboraviti busanje u prsa HDZ-a oko izgradnje hotela Frankopan i izluđivanje građana s potpunom prometnom blokadom grada zbog istodobne usporene rekonstrukcije glavnih prometnica tijekom cijele godine? S radovima na prilazu i parkiralištu oko sportskih dvorana i Prve osnovne škole počeli smo točna na početku školske godine, a cijelo ljeto se komotno izležavali na godišnjim odmorima. Nije u pitanju bila građevinska dozvola, jer je nema ni danas. Opet je uzaludno bačen novac, bez obzira čiji je, ovaj puta na rasvjetu nogometnog stadiona.
A zamislite sada jedan grad koji ima jedinstvenu tenisku dvoranu, dva nogometna igrališta na istoj lokaciji, koji se sprema poput Bandićeva Zagreba imati i skijalište usred grada na apsolutnoj visini od 325 metara nad morem, koja se sprema graditi otvoreni ili zatvoreni bazen za neplivače uglavnom, da gradskoj vlasti nije došlo do maloga mozga pomisao da taj grad bajki, dviju osnovnih i dviju srednjih škola i veleučilišta, nema stadion za kraljicu svih sportova, za atletiku!!! Da li se ikoji sportski povjerenik, član poglavarstva ili gradskog vijeća spominjao s profesorima i nastavnicima fizičkog odgoja tih škola, ako to nije socijalistički termin, s trenerima klubova ili s običnim smrtnicima kako je za svaki sport atletika neminovni početak svega?
Donesen je novi detaljni plan uređenja prostora oko Prve osnovne škole, gimnazije i svih dvoranâ i stadionâ, ali se ne može primijetiti atletski stadion. Može se, doduše primijetiti pješački prolazi i staze uz gimnaziju, ali do njene realizacije proći još pokoja poplava grada, a može se (ne izazivam zlu sudbinu) desiti da na tom prostoru strada koje dijete, djevojka ili starac, jer se nema kamo ukloniti i za sada nema ni teoretske mogućnosti hodati pješice. Bez pogibeljnog rizika. Radi se o prostoru između gimnazije i stadiona s poprečnom "ulicom" koja spaja Bolničku i Frankopanovu, koja je sve prometnija i sve opasnija po tu djecu. Ona je svojim punim koridorom pred desetak godina zacrtana u Prometnoj studiji grada Ogulina, ucrtana je u prostornom planu pred nekoliko godina, a i danas u detaljnom planu, ali do realizacije nema tko dovesti.
I sve to ljudi gledaju. Nisu oni pokvareni kako je nedavno rekao jedini naš ljevičar Vladimir Bebić, oni su, tojest mi, budale. Što je više blamaže i krađe, ADZ se ima još i rađe, pjevao bi naš Iluminator. Napisao mi je, ima godinu dana, da se ni on baš ne kuži u ove blogove, ali da nije još odustao od svojih "povjestica". Šteta za njegove stihove da ne nađu mjesto i u ovakvim literarnim vrstama.

nedjelja, 14.10.2007.

Malo o našoj dvorani, nismo dugo

O pranju novca uvijek je zahvalno pričati jer ne možete ništa dokazati, niti komu možete naštetiti. Praznite se jer ste frustrirani, komleksirani, bez društvenih priznanja, ali i bez novca, naravno. Plaća je takva kakva jest, od nje ne žive ni saborski zastupnici čije su od dva do pet puta veće, ali imaju bezbroj beneficija koje vi nemate. Oni imaju imunitet i kao zastupnici, ali i kao perači novca. Umrežani su preko interneta, televizije, radija i "kućnih ljubimaca", kućni proračun pune im (kojega li apsurda) nezaposleni koji traže zaposlenje.
Ne mogu susjedi u privatnom aranžmanu prati jedan drugomu novac, oni mogu prati krumpir, korabu i mrkvu u mješalici za meltu s dodatkom deterđenta kako bi to povrće mogli lakše prodati kao ekoproizvod s genetskim dodacima, ali, ako se bavite pozitivnom politikom umrežani ste automatikom u pranje. Ako se tomu kočite automat vas upućuje na neku drugu karijeru.
S obzirom da su ogulinske političke strukture nadmašile po umješnosti i pameti samoga Milana Bandića jer su izgradili prvu, a vjerojatno i posljednju, hrvatsku dvoranu isključivo za tenis (moguće je i za stolni tenis), nadmašili su i Đapića, pače i Šišljagića, u pogledu cijene jednog takvog specijaliziranoga zdanja. Zato ovdje neće padati glave gradonačelnika ili, nedajbože, njegova zamjenika, ali može pasti krinka onih koji su se iživljavali na toj dvorani i oko nje.
Ako se rukovodimo službenim podatkom iz Narodnih novina broj 4/00 od 14. siječnja 2000. godine, kojega je potpisao HDZ-ov ministar prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja Marko Širac, da prosječni troškovi gradnje etalonske građevine u Republici Hrvatskoj iznose 1.800 kuna po prostornom metru onda bi naša egzotična teniska dvorana s 18.000 m3 koštala 32 milijuna kuna. S obzirom da ona ipak ima malo pregradnih zidova i malo međukatnih konstrukcija pretpostavimo da je cijena upola manja (kao za garaže, recimo) ispada da košta 16 milijuna. To bi i bila realna cijena. Knjigovodstvena može biti bilo kakva.
Ako, pak, uzmemo cijenu etalonske građevine po površini i podatak iz Narodnih novina broj 69/05 gdje je cijena 5.250 kn po četvornom metru, onda bi naša dvorana od 1.500 m2 koštala 7,9 milijuna kada bi bila visoka 3 metra. Kako je ona visoka 10 metara, to joj je cijena po četvornom metru barem dva puta veća, pa je opet realna cijena oko 16 milijuna kuna. Sve što bi bilo više graničilo bi s Đapićevim kriminalnim modelom, a ako je još upola manje od toga onda je učinjen kriminal na drugoj strani, kod izvođača, koji je u tom slučaju sklopio štetan ugovor za svoju firmu.
Ali nije, ukoliko je novac oprao u izradi i asfaltiranju cesta. Zbog čega mi stalno asfaltirame jedne te iste ceste. Ako ugovorite asfalt debljine 6, a ugradite ga samo 1 cm tanji prištedjet ćete 15 do 20 posto troškova(?!). Ako asfaltirate 1 km ceste široke 9 m (s dva nogostupa) imate površinu od 9.000 m2, ušteda iznosi 90 m3 čistoga asfalta. Kod krpanja kolnika na području Grada, kao jedinice lokalne samouprave, ne treba puno pameti. Oko podloga ispod asfalta ista je stvar. Pa vidite kako nam ulice i ceste sve više teže nebu, a kuće ostaju u jamama.
Pored takvog "financiranja" ne uzbuđuje ni cinizam investitora i izvođača u pogledu brzine izvođenja. Frankopanova ulica i dio Lomošćanske već petnaest dana čeka drugi sloj asfalta, čeka kišu i jesenje lišće kako bi bolje prijanjao za podlogu.
No, i tako ćemo ju uskoro prekapati za plinovod i malo podići. Zbog lakšega pranja.

nedjelja, 07.10.2007.

Ne pakli dušu svoju

I sada, dok slavimo podvig Dinama u Amsterdamu i u nebesa dižemo potomke starih purgerskih loza; Kocha, Ettoa, Sammira, Guela, Carlosa i dr., dok slušamo verbalne eskapade i govore tijela jednog bogatog mentalnog primitivca koji tom Dinamu i Hrvatskoj više šteti nego pomaže, dok ministar znanosti (zamislite dokle nam je dogurala znanost) izmjenjuje poljupce s premijerom ove "neovisne" Hrvatske republike prilikom pristupanja partiji "Zna se", iole poštenom čovjeku kroz leđnu moždinu moraju prolaziti trnci. Premda, uglavnom, ne gledam televiziju sama mi se "providnost" narugala da pogledam na ekran kada ministar Primorac iznaša razlog svoga pristupa HDZ-u. "Shvatio sam da je to prava stranka za pravu stvar, a privukla me je vrlina njenog predsjednika koji se uvijek bori za čovjeka i govori istinu", rekao je on nekako u tom tonu, pljunuvši u obraz i usta svekolikom pučanstvu, kako bi rekao Otac nacije. Ovaj najnoviji.
Nikada nisam mislio da bi se i preko blogova trebalo pljuvati po bilo kome na temelju osobnih animoziteta kako je ispalo u komentarima na onaj blog o lovačkoj inkviziciji ili, pak, na ovim posljednjima u kojima svojim nebulozama izvjesna "druga strana medalje" zauzima i zagađuje prostor namjenjen civilizacijskim i duhovitim razmišljanjima. Komentari koji su, nažalost, dosegli rekord po broju ispljuvaka najodvratnijih sadržaja, nemaju nikakve veze sa zamisli njegova autora. Autor se, naime, rukovodi kako rasvijetliti i upozoriti na ukidanje slobode pojedincu da se brani, ili da napada nepravilnosti u društvu koje se deklarira kao demokratsko, pa tako i bilo koje lovačko društvo ili bilo koji čovjek koji razmišlja svojom glavom. No, izrodilo se u što se izrodilo, ali je i dalo presjek ogulinskog građanina, čak, rekao bih, "intelektualnog" dijela građanstva.
Ako prihvatimo životnu filozofiju našega društva da je većina pripadnika toga društva pokvarena, svi smo manje-više prihvatili strategiju negativnih vibracija. Ili je to lakše, ili je neminovnost osnovnog shvaćanja da u nas ništa ne štima. Nakon ovog prokletoga rata i pljačke stoljeća vlastitoga naroda zabrazdili smo u krivom smjeru i ne možemo si pomoći. A tko će nam pomoći. Međunarodna zajednica? Ona koja nas je u sve ovo i gurnula.
Obično se čovjek puno ne obazire na primjedbe i napade ljudi koji su ogrezli o zakone, moral i etiku. Još kad sam kao mali učio igrati šah i proučavati šahovsku početnicu izvjesnoga Andrića "Igra milijuna" poučio me da je napad najbolja obrana. To su, dakako, odnosi i u stvarnom životu, jer život i nije ništa drugo do partije šaha, ukoliko nam nije dostupna neka bolja Partija. Tako ćete uočiti da ovi veći lopovi traže izuzeće toga i toga suca, ili uglavno svih, jer da su korumpirani, politički podobni za neku drugu opciju od njihove, pročitat ćete da se lopov brani kako je njegov tužitelj gori od njega.
Iz svih ovih razloga posebno me ne iznenađuje kada sve češće u komentarima čitam da je i taj Maks (ma tko on bio), ne posrnuo, već da mu je mito i korupcija jača strana već duže vrijeme. Ni to nitko ne potkrepljuje nekim argumentima jer ih je valjda teško naći i nisu sigurni da su ga identificirali, no, očekuje se to od pokvarenih ljudi, jer sude po sebi. Zato ne paklite dušu, ako ju već ne možete osvijetliti

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv