Maksova maksimala

nedjelja, 25.11.2007.

Nagrada za ništa

Pored ovga nadmetanja na izbornim mjestima u tuzemstvu i inozemstvu narodu je u petak na večer obznanjeno da je nagradu za nekakvo djelovanje u sportu, pored nagrade "Franjo Bućar" dodijeljenih Ćiri Blaževiću, Anti Pavloviću i Žarku Susiću, nagrade dobilo i još dvanaestoro zaslužnih persona sporta među kojima je i dvostruki direktor HOC-a Bjelolasice u Jasenku, izvjesni Tomislav Paškvalin, zagrebački purger koji već godinama kruži nad Ogulinom uvjerenja da ga Ogulinci respektiraju zbog njegove važnosti u prošlosti kao reprezentativca u vaterpolskom sportu, a danas radi razvoja sporta u cijeloj Hrvatskoj preko HOC-a na Bjelolasici.
Umišljenom samoveličinom ignorirao je sve dosadašnje gradonačelnike Ogulina, ogulinski okoliš, okolicu i okolinu. Nijedan gradonačelnik do sada nije stavio ni najmanju primjedbu na njegovu neinventivnost i zaobilaženje Ogulina, jer se to valjda ne smije po nekoj višoj sili, ali Ogulinci su mu uzvratili ignoriranjem njegove malenkosti i smjestili ga na dno ljestvice koja karakterizira ljudske vrijednosti.
Pozivam povjerenstvo koje je Paškvalinu dodijelilo ovakvu nagradu da prvom prilikom među laureate uz bok Paškvalinu smjesti i predsjednika upravnog odbora HOC-a Ivana Vučića. Silni napor koji ova dva vrijednika ulažu na razvitak Bjelolasice kao olimpijskog centra i na razvitak cjelokupnog sportskog duha u svih Hrvata nagrađeni su apanažom koje se je teško odreći. Nije bitno što njih lažu njima pretpostavljeni, niti je važno što oni lažu svoju bazu koja ih debelo plaća, oni ne razmišljaju ponuditi ostavku, a kamoli ju dati. Hrvatsko društvo i društvene navike ne podnose priznanja krivnje. Za krivu Drinu kriva je majka priroda pa će ju ona i izravnati. Oni za svoju indolenciju i nemoć dobivaju mjesečne, polugodišnje, pa eto sada, i godišnje nagrade. Za ovaj puk nema veće uvrede od takvog sustava vrijednosti koji nagrađuje samo podobne.
Sto milijuna koja su obećana za brzi napredak na radovima od vitalnog značaja za jedan olimpijski centar morao je otići na razna druga područja; za razvitak društvenih odnosa u BiH koji za Hrvatsku život znače, ali i na gradnju pelješkog mosta kako bi se ta ista BiH izbjegla. Kojega li apsurda da u isto vrijeme ulažeš na zbližavanju i udaljavanju jednog te istog korpusa.
Podsjetit ću ponovno na razmišljanje našeg stručnjaka i nekadašnjeg skijaškog reprezentativca Modrića koji je zaljubljen u Bjelolasicu i koji ju prati od početka njenog stvaranja, kako je pred nekoliko godina izjavio u novinama da za Bjelolasicu ima još šanse ako se riješimo utega koji se zove Tomislav Paškvalin. No, mi smo Paškvalinu dali još veće ovlasti kako bi on svoju ćud i svoje prijatelje mogao dostojno gostiti na tuđi račun. Njemu je Bjelolasica potpuno dovoljna ovakva kakvu je zatekao. Njegov je to feud.
A zbog cjelokupnog njegovog ponašanja prema Bjelolasici, Ogulinu, ogulinskoj vlasti i samim Ogulincima unatrag desetak godina do danas, narodni zastupnik svih Ogulinaca i Karlovačke županije preko novina i radija hvali njegovo zalaganje na nečemu čega nema, da bi ga, eto, u najlošijoj godini njegova djelovanja neka državna institucija nagradila godišnjom nagradom i stavila uz bok Ivane Brkljačić, Ratka Rudića i Slavena Bilića. Da argumentiramo. Ni sto milijuna kuna nije dovoljno da se uredi Bjelolasica, ali je ipak nešto. A treba napraviti normalnu pristupnu cestu, riješiti vodovod, kanalizaciju, realizirati gotove projekte za zasnježivanje, zatvoreno plivalište, javnu rasvjetu, ukopani spremnik plina s instalacijom, izvršiti regulaciju jednog i drugog potoka, riješiti kadrovsku strukturu od recepcije, konobara do samoga vrha. Izrađena je samo izvrsna staza za slalom, ali bez snijega.
Sramota je kolika poniženja mora trpjeti taj hrvatski građanin, s kolikim cinizmom udaraju na njegovo dostojanstvo, a on uporno šuti i dura. Možda neće vječno!

nedjelja, 18.11.2007.

Neki prostitutivan narod

U jednoj novoj banana-državi nekoliko samozvanih osnivača te države toliko se osililo i postalo bahato da su prisvojili općenarodno bogatstvo i počeli njime stvarati nove vrijednosti, ali ne za opće dobro, već samo za sebe. Kako su se bez truda domogli velikoga bogatstva osjećali su se toliko snažni i potentni da su počeli općiti sa sve većom bazom i nagrađivati ih viškom vrijednosti. Tako se u banana-državi počela razvijati nova interesna grana privređivanja - prostitucija. Sve je izgledalo dobro dok se i prostitutkama nije otvorila želja da i one opće s poželjnima, a ne samo s bahatima. Tražili su sve više kako bi zadovoljili i svoj libido, pa je banana-država postala čisto potrošačko društvo pošto se od prostitucije nije mogla stvoriti nova materijalna vrijednost.
Kada se, pak, doznalo da su vlastodršci zaraženi sidom, jer su i oni podanici međudržavnih institucija, nastala je panika. Kako bi zataškali neizlječivu bolest pred svojim pukom zaražena samointeresna zajednica pod svaku cijenu nastoji ostati na vlasti. Općenarodno bogatsvo već je rasprodano, za stvaranje novih vrijednosti nisu stvoreni uvjeti, pa se na vlasti pokušava ostati prodavajući sada i prirodna bogatstva.
I tako neće proći puno vremena, a banana-država izgubit će svoj identitet, izgubit će sebe. Državotvorci su svoj izgubili pred petnaestak godina, a mladima ga nisu ni pokušali osigurati. Ne samo identitet, već ni egzistenciju. Nakon smjene te vlasti u medijima je pisalo da se svjesno širenje zaraznih bolesti ima smatrati kriminalnom radnjom, što pretpostavlja i kazneno djelo.
Doista ne bih želio da netko pomisli kako Republiku Hrvatsku uspoređujem s ovom gore spomenutom državom, ali mi se čini da su i naši vlastodršci čitali tu vijest na jubituu, jupolu, ili kako se već ne zovu ti internet portali, i da pokušavaju nekako kopirati prokušane metode jednoumlja.
U svom strahu od gubitka vlasti vladajuća stranka s autokratskim uređenjem srlja u sve dublju kanalizaciju vlastitih fekalija. Obezvrijeđuje sebe pokušavajući obrnuti sustav vrijednosti naopačke vrijeđajući poštene ljude koji se nisu odali prostituciji. Sve svoje mane nude kao vrline, sve svoje greške pripisuju drugima, nude bogaćenje bez rada, diplome bez polaganja ispita, kapitalizam bez socijalne komponente, ekonomiju bez ekonomista, ministre bez kompetencija, reforme bez smjene podobnih, sve u svemu; blagostanje bez pokrića.
Stoga nije čudno da se i lokalna vlast ponaša po isto obrascu; bahato, zbunjeno, prestrašeno. Nisu navikli na kohabitaciju i toga se boje. Na zadnjim izborima za predsjednika države na našim svjetlećim oglasnim panoima koje je postavila gradska vlast za informiranje svih svojih građana bez obzira na njihovo opredjeljenje u bilo kojem smislu, u drugom izbornom krugu na tim je panoima ugrađen poster HDZ-ove kandidatkinje bez drugog kandidata. Kao, on je možda iz dijaspore, kako bi rekao Niko Kovač i njegov brat Robert. Potrudio sam se to prijaviti izbornom povjerenstvu Grada, pa županije i državnom povjerenstvu, ali bez uspjeha. Obratio sam se i GONG-u koji je barem rekao da je to krupna nepravilnost prema građanima, ali je samo na tomu i ostalo.
Ovih izbora ponavlja se isto. Na oglasnim panoima koje su platili svi građani uslikan je samo predsjednik jedne stranke, mada se prema ustavu u nedjelju održava višestranački parlamentarni izbor. No, kako Jaddranki Kosor nije pomogla izborna nepravilnost, nije rečeno da će pomoći Sanaderu.

nedjelja, 11.11.2007.

Nema više građevnih dozvola

Dana 1. listopada 2007. stupio je na snagu Zakon o prostornom uređenju i gradnji kojega se boje svi građani i seljani koji bi trebali graditi neku građevinu koja će mu služiti za puku egzistenciju ili pak za povećanje životnog standarda kojega je pokrenula stranka na vlasti na čelu s njezinim predsjednikom i premijerom Ivom Sanaderom. Ne samo da je pokrenut životni standard koji je ionako bio na zavidnoj razini, već je naš premijer, gotovo sam, pokrenuo čitavu Hrvatsku. Jedino što ne znamo - to je smjer kretanja.
No, ako bi htjeli odrediti taj smjer, svakako bi trebalo evocirati onaj poznati miting na splitskoj Rivi u režiji tadašnjeg oporbenog lidera, a današnjeg premijera. Tada je govor Ive Sanadera na toj Rivi bio obilježen ovacijama, a danas je zabranjen u svim javnim medijima pod kontrolom vlasti, naravno. Da li se promijenio Ivo Sanader, ili se promijenio narod, saznat ćemo uskoro, ako u velikom broju izađemo na izbore.
Vratimo se mi naslovu ovoga posta. Velikim slovima na naslovnim stranicama svih novina, ali i sama ministrica graditeljstva dala je izjave da za gradnju i građenje zgrada bilo koje vrste više ne treba ishoditi građevinsku dozvolu. I tu se stalo. Niti ministrica, niti mediji nisu dalje puno elaborirali, već samo usput spomenuli da će se umjesto građevinske dozvole davati neka rješenja ili potvrde, a taj proces će trajati nekoliko dana. Ministrica je na televiziji, doduše, rekla da te nove isprave neće biti jeftinije, ali nije rekla da će biti skuplje. A to znači da je svjesno, po nalogu svoga šefa s Rive, obmanula sav narod pa i svoje biračko tijelo. Istina je da gradska i županijska tijela graditeljstva neće više izdavati građevinske dozvole, već će investitori za manje građevine dobivati rješenja o uvjetima građenja na temelju idejnog projekta kojega će izraditi ovlašteni arhitekt na posebno pripremljenoj geodetskoj podlozi, a prilikom prijave gradilišta morat će građevinskom inspektoru pokazati i glavni projekt kojega će u međuvremenu dati izraditi kod ovlaštenog projektanta.
Kada investitor kupi parcelu u granicama građevinskog područja po cijeni građevnog zemljišta, bez obzira da li na njemu postoji obvezna komunalna infrastruktura, kada u postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja plati odgovarajuću geodetsku podlogu ovlaštenom geodetu, idejni projekt ovlaštenom projektantu, vodni doprinos Hrvatskim vodama bez obzira da li postoji vodovod ili ne, komunalni doprinos jedinici lokalne samouprave za određeno povećanje standarda infrastrukture, kada HEP-u plati pola ugovorene cijene za elektro priključak, a Vodovodu i kanalizaciji za njihove priključke, pa upravnu pristojbu tijelu graditeljstva, tek tada će dobiti rješenje. U postupku izdavanja rješenja tijelo graditeljstva utvrđuje sve lokacijske uvjete iz prostornog plana Grada ili Općine i posebne uvjete tijela s javnim ovlastima kao i do sada.
Dok investitor bude čekao da nastupi pravomoćnost rješenja naručit će glavni projekt. Kada sve to bude gotovo platit će Uredu za gospodarstvo prenamjenu zemljišta (s kulture koja mu piše u katastru u građevno zemljište) i prijavit će početak radova, ako za to više bude imao živaca, vremena i novaca.
Ako se, pak, radi o građevini većoj od 400 m2 bruto površine (a bruto površina je zbroj svih površina etaža) treba ishoditi lokacijsku dozvolu, priložiti nakon toga glavni projekt i tijelo će mu izdati potvrdu glavnog projekta umjesto građevne dozvole. Sav harač, naravno, plaća kao i za rješenje o uvjetima građenja.
Eto, to je istina o ukidanju građevinske dozvole od strane predlagača Zakona o prostornom uređenju i gradnji, to je ta obmana narodnih masa od strane zakonodavca koji ga je izglasao, ako ga je uopće razumio. Znači; to je isto govno, samo drugo pakovanje koje je nešto skuplje jer je novo!
Svi na izbore za doista novo pakovanje.

nedjelja, 04.11.2007.

Tko im dade tu slobodu da nam mute vodu

Mislim da ni najveći vjernik više ne može izdržati poniženje koje običnom Ogulincu čine ove moderne ogulinske SS divizije. U najmanju ruku kao da su Ogulinci Židovi, a vlast i njeni poltroni fašisti. Nije ovo uopće pretjerano premda za ovakve uvrede (na bahati odnos prema svim svojim građanima) ja mogu čak i kazneno odgovarati ako se netko zainati i preko mjerodavnih institucija i kompetentnih stručnjaka koji prate hrvatske blogove doznaju tko je autor ovoga bloga. Naime, nedavno sam na HTV-u gledao jednu emisiju posvećenu blogovima i blogerima i saznao da stručnjaci informatike i interneta ne traže autora bloga ukoliko ne dobiju sudski nalog da ga otkriju i predstave sudu. Za to treba postojati pravi razlog, a on bi mogao biti uvreda, upropaštavanja karijere i nanosa duševnih boli nekom taštom političaru, mogao bi biti zbog raspirivanja mržnje ili rasizma, a mogao bi biti razlog i taj da na posprdan način spram bahatosti i nekompetencije jednih, štite interesi, zdravlje i integritet ugroženih.
Htio bih ovaj blog usmjeriti na ovo potonje. Sav ovaj cjelogodišnji krkljanac u ovom gradu s istovremenim razaranjem glavnih prometnica, groblja, stadiona, i njihovo beskrajno odugovlačenje, investitore, a još manje izvođače, uopće ne žulja. Upravo proporcionalno razaranju javnih površina gradske vlasti nisu upotrijebile svoj "autoritet" da suzbiju bolesno širenje nekakvih trgovačkih lanaca, već su inicirale lokacije usred grada za gradnju urbanih nakarada u kojoj će svoj profit taložiti (ili neće) lanci poput Lidla, Bille, Plodina, Konzuma. Domaći trgovački gigant prostorom se već osigurao prilikom pretvorbe i privatizacije. Sada mu preostaje da lagano prodaje lokal po lokal dok ne ostane samo direktor.
Gradska vlast umjesto da jednim detaljnim planom za središte Ogulina osigura stvaranje grada, odnosno nastavak njegove tradicije i izbaci te Lidle, Bille, Plodine iz njegove jezgre, Grad se uhvatio izrade urbanističkog plana cijeloga naselja sa stotinu novih nerazvrstanih cesta, "ulica", trgova i parkova što će se graditi za sto godina i zablokirao gradnju stambenih i poslovnih prostora izvan gradske jezgre obezvrijedivši privatnu imovinu na ustavno nedopušten način. Ni taj urbanistički plan koji je sada u proceduri, ništa nam ne vrijedi jer je njime predviđeno i osamnaest detaljnih planova čija se izrada mora čekati! Sve to ide na ruku projektantima tih planova, a totalno blokira grad.
Ako već tri godine ugrađujemo kanalizaciju, bez pročistača i recipijenta, samo u glavnoj ulici, koliko ćemo ugrađivati plinovod koji ipak dolazi na red nakon desetak godina od njegove naznake i koliko ćemo dugo još piti mutnu vodu koju nam nudi gradsko poduzeće zaduženo za vodu i kanalizaciju? Ta vodovodna mreža je toliko porozna da ima neprihvatljive gubitke koje gradski "Vodovod i kanalizacija" d.o.o. pokriva povećanjem cijene vode, a ne popravkom mreže. Ugradbom kanalizacije još više oštećujemo krhki vodovod pa smo u prilici piti zamućenu vodu kako bi povećali imunitet na sve otrove koju nam ta voda nudi i to bez imalo odgovornosti investitora kanalizacije, izvođača radova, gradskih vlasti i sanitarne inspekcije. Nisu se udostojili niti upozoriti građane da probavne smetnje, glavobolje, impotencija i malaksalost u ovim stresnim vremenima dolaze vjerojatno i od zagađene vode iz gradskog vodovoda. No, ni za teže posljedice ovakve bahatosti koja graniči s kaznenim zakonodavstvom, nitko neće odgovarati. Nisu odgovarali ni za ekološki minimum u kanjonu Dobre, ni za uludo utrošene novce za projekte teniske dvorane, rasvjete stadiona, skijališta na Kranjčevki, za neutrošena sredstva na HOC Bjelolasici, za sprečavanje poplava, za kanalizacijski sustav bez pročistača, pa tako ni za zamućenu vodu. A tko im dade tu slobodu da nam mute vodu?

<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv