< | travanj, 2018 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Hakiranje volje Sv. Augustinu Poredah vas ovdje Odgađanje, Izbjegavanje, Povijest Odustajanja Nitko me nije povrijedio kao ja A postoje dužnosti i postoje nužnosti I dolaze kao tučak mužara Biraj potkrepljenja Biraj kazne Odlučio sam postupiti evo ovako: Kako bi ih obavio potrebno je podijeliti radnju na dva dijela Dio koji će dijelom pojačati anksioznost dok ne utabaš put everspremnosti - biti uvijek spreman za bojno polje života Drugi dio – koji se sakriva kao crv u pijesku Treba istražiti To je iskorjenjivanje negativne reakcije Kako bi te utvrde žalosti napravile mjesta zadovoljstvu egzekucije lajtmotiva Moraš skočiti u vjeri Sve prepreke su mrtve I sada kada su mrtve put je otvoren, vidljivost je dobra i ući ćeš u nepoznate predjele Tim užasnim amplitudama uprtit ćeš put tendenciji jednoliko ubrzanog – quickening Želimo ubiti instant Painkiller metenja pod tepih Znam da me je Bog uvijek sačuvao Tako i sada Dao mi je ovu, potpuno novu, priliku za promijeniti smjer kamo jedrimo - Ovdje si da djeluješ! Nedjelovanjem biraš bolnu prošlost i fekalnu žabokrečinu Ako budeš činio biraš disanje Krstim te hranjivim zrakom i svjetlom Ove večeri Čini! I bit će sve u redu Sreća prati hrabre A znam da ne želiš provesti život pod značkom indolencije Prestaneš li skrivati se od obveza života uspjet ćeš naći mnoge odgovore – od još živih, mogućih i ostvarljivih vjere, ljubavi i karijere Ljudi koji vide i vidjeli su kažu da teškoća i težina ne smiju biti prepreka Uzmi Pravovremenost za svoj Totem Ostavi breme u toj Božjoj kući Oprosti 7x77 Kreni isponova 7x77 Ne činiš li zla Ponavljanja će ti biti Oproštena Budi elastičan i prost kao spužva Jer rigidni spojevi prvi popuštaju „Ne boj se!“, geslo je I podrška će se pojaviti Ispruži ruku u smjeru cilja poput kompasa Zapad – kiša Sjever – robusnost Istok – mir i svjetlo Jug – toplina Imaš sve I kroči Život može pružiti Neočekivane Smokve Nisi li se za to upravo odlučio? |
Ove godine ponovit će se od prošle: zamrznuti prozori. Jesu li ono drozdovi? Zima je užasna, došli su kljucati natrulo ili osušeno grožđe i jabuke na snijegu niz dvorište. Gotovo da bih rekao da smo siromašni. Božić ima okus svemira. Bar nam neće biti hladno. I valjda nećemo biti gladni. Prošle godine sam namjeravao za sljedeći Božić kupiti novi nakit za drvce. Sada... Je li mi više stalo? Što je ta blokada u meni koju bih trebao ubiti? Osoba za kojom sam u potjeri? - Ikare, zima će te očuvati! – reče mi Dedal. - Da – reče mi Dedal. – Tvoja mala je sama Andromeda. - Dakle, njoj su spjevane Scarborough Fair i Song For The Asking i I Do It For Your Love? Prije nego što smo zatočeni u labirintu, padoh jedne zime sa saonica i gadno natukoh trticu. Sada pada kiša. Noć. zazivam sliku da mi se javi u snovima jer bilo je to tako davno, ni lica ti se ne sjećam, osim da ti oči ne bjehu plave. U kojem obliku ove zime dolaziš, Andromedo? Kakve boje će ti biti oči? Hoće li biti okrugle? Koliko ćeš imati godina? Kakvu kosu? Povodim se za Rachel iz Bladerunnera. Ultimativna. Unatoč tvojim aluzijama, Dedale, ne vjerujem da je to čak Andromeda! Nije li ona iz druge bajke? Uspinjem se uz ovo sluzavo brdo u natrijevoj rasvjeti i pluća mi se paraju od kašlja, što zbog napora, što zbog cigarete. Što će se dogoditi kada dođem do križa s drevnim podnapisom? Kiša je i nitko se ne ševi na odrivnoj ravnini. Ne želim biti tako sam – kao Dedal. Moja nova krila se ne tale na suncu, ali nova opasnost je drukčije prirode:“Ne skači po noći!“ Ja ne mogu čekati! Ja se ne mogoh suzdržati da prejedrim pedeset kilometara. Do tvojih usana... - Sebastijane! – reče mi moj demon. – Znaš li da ti lažu? Ti imaš svoj gol i nema potrebe da se kolebaš. Znaš i sam da ona ne može biti senzacionalna kao, kao... Božić, ali možda kupiš zelene kuglice za bijelo plastično drvce. Njene oči možda budu isto zelene... Leti! Leti! - Svarože! Daj mi letjeti s tobom da vidimo bijelog svijeta! - Čekati ti ćeš! - Trebam te, Dedale – prošuštah preko mobitela. Bio je brz i probdjesmo u autu. Poštovao je moje ludilo. I dočekasmo jutarnju maglu. - Lud si ako se sada rineš! – reče D. - Kiša je prestala, Sunce je bijelo, skoknimo po burek, dakle! Pa čekamo... - Pojedemo burek i čekaj sam, imam pametnijeg posla... Tako i bje. Ja i Svarog, nad Ivaninim gradom. Zabacujemo udice za ljude. „Učinit ću vas ribarima ljudi!“ Prebacujem se u sanjanje i skačem prema gradu. Letim poput leteće vjeverice. Prvi put sam uspio! To je nešto što sam oduvijek želio! Letim poput vrane, samo se ne mogu primiti nogama. I završavam u visokim čempresima na groblju. Moja krv kaplje po blatu. Jedna gospođa vrišti. „Venerina muholovka“, zadnja misao prije nego što su me skinuli. Nisam imao puno štete. Na koncu sam završio na psihijatriji. - I kažete da ste letjeli? – upita psihijatrica u bijeloj kuti, dok sam gledao u krovnom prozoru snježnu mećavu. - Da, uistinu sam mislio da jesam, ali što se onda dogodilo? - I mi bismo to voljeli znati... Ali ako nam vi sami ne možete reći... morat ćemo pustiti to... Nego, kako se sada osjećate? - Život... požuda... slobodoumnost... - Molim? - Mislio sam da ću pronaći ljubav svojeg života. - Nekakvim skokom? Snijeg tiho pada. O, kako divno pada. Tako tiho pada... - Žao mi je, morat ćete Božić provesti ovdje... Otvaram malu, kockastu, ručno napravljenu, kutijicu i unutra je plastična, metalik-zelena kuglica za drvce. Od moje male nećakinje. Ne mogu spavati. Zora je pred drvcem u hladnoj prostoriji. Okrećem se. Netko bdije sa mnom. Nisam uzalud skočio. |
Zašto ne bih tetovirao „Faith“? Priznajem, volio bih da me netko, neka žena po mogućnosti, preobrati, ali ne želim da se moram odreći tarota ili, ne daj bože, rocka. To ne bih mogao podnijeti. Naučili su me što je to magija, ali sada moram pronaći pravi odgovor što je to vjera. Nije li to hodanje po vodi, let zrakom preko kanjona? Što pjesnici pokušavaju uraditi? Ogoliti ono što ljudi ne mogu shvatiti – kako su povezani hardver i softver i pokušavaju softverom utjecati izvan sebe. Vjera da to funkcionira jest vjera. Smatram se duhovnom osobom i vjerujem u Boga i molim mu se, ali ne posjećujem crkvu i ne vjerujem u ispovijed. Vjera mi je jako bitna. Isus mi je jako bitan. Zašto onda nikada ne bih tetovirao „faith“(vjera), kako sam nedavno vidio? Ne vjerujem da ću ikada prestati vjerovati u Boga, ali mislim da je takva tetovaža prkos i zadnji sam koji bi želio za kaznu postati Job. Ne želim se igrati ni sa sumnjom ni sa otpadništvom od vjere. A test je upravo na nama. Prvo je otvrdnuće faraona na Židove, a drugo je otvrdnuće Židova na Evanđelje. Sada smo mi na redu. U to vrijeme rane crkve Jeruzalem je bio centar svijeta, a Rim kraj svijeta. Čim su počeli crkveni sabori, počeli su i prijepori, a oni koji su propovijedali odmah su se time odmaknuli od izvornog učenja. Ali Kristova veličina i jest u tome da dobronamjeran čitatelj može i dobro shvatiti Pismo, koliko god možda išlo mimo... Već i samo tu su prijepori. Mnoge protestantske denominacije promiču samostalno proučavanje Biblije dok je katolička crkva uvijek bila za to da svećenik tumači Bibliju narodu da ne dođe do krivog shvaćanja. Zar će me pisanje o Bibliji učiniti nevjernikom? |
Laokoont Progres Mjed jest mekana na štitovima Grka kako bi mač vaš ostao u njima zaglavljen Napuštajući gorući Pergam Proročanstva osujećena morskim zmijama Predak Europe na koncu svojeg života postaje bogom Kao otkriven iskopanom skulpturom (ophioukhos izgubljen znak) Ovdje, naša Adamah započinje Drvo znanja i Tlapnja koju je grijeh čitati Što li je hebrejska Umjetnost? Postoji li sumrak mašte? Anđeli postadoše bogovi narodima koji misle dakle jesu Shekhinah Šabatska Mlada A Rim bješe vrt zlatnih jabuka između istoka i zapada Sa svjetiljkom umjesto krune Zapad - kiša Sjever - robusnost Istok - mir i svjetlo Jug - toplina Za držača zmije 13 je bio nesretan A Fama je najživlja božica i uvijek ju je lako proizvesti Druga bješe Usura Treća more u kojem se kreće Sunce i eksperiment ubija faraona Ne slušavši opomenu Laokoonta Druga kušnja smrti bila je žena I Joba je njegova žena kušala Ali glas bogova bio je kao vjetar u jedra prema zapadu Anđeo koji posta Jupiter u slavu Rima Prema vlastitim apetitima Antikrist Nietzscheov Takvo je Kraljevstvo Takav je Kapitol puta bez slobode Bez Tolerance A takvo i novo Carstvo Zadužbina Ilija I zmije su na koncu opet te koje sjeme zametnu Majstore Michelangelo, reče Taj posao nadilazi tvoje mogućnosti ali sada ipak budi sjeme zapada Koliko god su umislili pietas Eneja, jedini preživjeli vođa Trojanaca Uzima Latinjanku Laviniju od svih žena koje ga zvahu poslije Kreusine sjene I zajedno udariše temelje Stari Laokoont, svećenik Posejdonov bješe u pravu za Grčku bješe u krivu za nasljeđe Ilija Europa sad vrvi ali koliki je doseg Laokoontov? Eneje? Još samo zrnce za razgovor uz kavu Stranputice nas odvedu na hridi na kojima sirene oglođu naše kosti Od Europe ostaje tiho morsko prostranstvo I vrpce boje iza čovjeka Nošene vjetrom sa zrncima pijeska U spirali padaju krila pojedenog leptira Čovjek nije koza da brsti s bilo kojeg drveta Žena Zemlja je ta koja napuči muškarčevu pustinju praznine I zov pučine na kraju postaje neodoljiv Lomi, lomi i rađa |