< | studeni, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Laokoont Progres Mjed jest mekana na štitovima Grka kako bi mač vaš ostao u njima zaglavljen Napuštajući gorući Pergam Proročanstva osujećena morskim zmijama Predak Europe na koncu svojeg života postaje bogom Kao otkriven iskopanom skulpturom (ophioukhos izgubljen znak) Ovdje, naša Adamah započinje Drvo znanja i Tlapnja koju je grijeh čitati Što li je hebrejska Umjetnost? Postoji li sumrak mašte? Anđeli postadoše bogovi narodima koji misle dakle jesu Shekhinah Šabatska Mlada A Rim bješe vrt zlatnih jabuka između istoka i zapada Sa svjetiljkom umjesto krune Zapad - kiša Sjever - robusnost Istok - mir i svjetlo Jug - toplina Za držača zmije 13 je bio nesretan A Fama je najživlja božica i uvijek ju je lako proizvesti Druga bješe Usura Treća more u kojem se kreće Sunce i eksperiment ubija faraona Ne slušavši opomenu Laokoonta Druga kušnja smrti bila je žena I Joba je njegova žena kušala Ali glas bogova bio je kao vjetar u jedra prema zapadu Anđeo koji posta Jupiter u slavu Rima Prema vlastitim apetitima Antikrist Nietzscheov Takvo je Kraljevstvo Takav je Kapitol puta bez slobode Bez Tolerance A takvo i novo Carstvo Zadužbina Ilija I zmije su na koncu opet te koje sjeme zametnu Majstore Michelangelo, reče Taj posao nadilazi tvoje mogućnosti ali sada ipak budi sjeme zapada Koliko god su umislili pietas Eneja, jedini preživjeli vođa Trojanaca Uzima Latinjanku Laviniju od svih žena koje ga zvahu poslije Kreusine sjene I zajedno udariše temelje Stari Laokoont, svećenik Posejdonov bješe u pravu za Grčku bješe u krivu za nasljeđe Ilija Europa sad vrvi ali koliki je doseg Laokoontov? Eneje? Još samo zrnce za razgovor uz kavu Stranputice nas odvedu na hridi na kojima sirene oglođu naše kosti Od Europe ostaje tiho morsko prostranstvo I vrpce boje iza čovjeka Nošene vjetrom sa zrncima pijeska U spirali padaju krila pojedenog leptira Čovjek nije koza da brsti s bilo kojeg drveta Žena Zemlja je ta koja napuči muškarčevu pustinju praznine I zov pučine na kraju postaje neodoljiv Lomi, lomi i rađa |