kolovoz, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Pretplatite se

Opis bloga

E, e, polako, pazite da se Vaše poimanje ovog svijeta ne promjeni za 180 stupnjeva. To su moje male vježbe razmišljanja u skladu sa učenjima osobe koja će ostati zabilježena po svom doprinosu promjeni načina razmišljanja i života milijuna ljudi. Radi se AC Bhaktivedanta swami Prabhupadu, osnivaču ISKCON-a, tj. Međunarodnog društva za svjesnost Krišne, u narodu poznatijeg kao Hare Krišna pokret.

Linkovi

Bhagavad-gita kakva jest - Najbolja knjiga u univerzumu

Kontakt

posjetitelja od 21.8.2004.

Hare Krišna obrnuti blog

utorak, 31.08.2004.

Obrnuta zaposlenost Koji je san današnjeg prosječnog studenta? On bi želio biti manager u velikoj firmi, a ona bi željela biti direktorica marketinga. Svi bi naravno željeli raditi od jutra do sutra, razviti karijeru, imati puno novaca, s novcima kupiti puno igračaka i onda umrijeti. O, pardon, ovo zadnje nitko ne bih htio, ali se ipak zna desiti, i to svakome. "Who dies with the most toys, wins". Tko umre sa najviše igračaka, pobjeđuje. To je filozofija "modernog" zapadnog društva. Ali, kao prvo i prvo, ne može svatko biti manager i direktorica prodaje, jer ima puno više onih koji to žele, nego što ima takvih radnim mjesta, pa se često ljudi znaju pomiriti i sa običnim poslom i ne tako blistavom plaćom. U knjigama A.C. Bhaktivedante Swamija Srila Prabhupade nalazimo da je današnja civilizacija uzima gunu strasti kao mjerilo uspjeha i sreće. U Bhagavad-giti je opisano da postoje tri sile u ovom svijetu koje su uvijek pomješane i u svojim različitim omjerima upravljaju načinom razmišljanja i životom svakog od nas. Te tri sile su vrlina, strast i neznanje. Današnja civilizacija je pod utjecajem gune strasti i neznanja. Sreća u guni strasti je takva da na početku izgledao kao nektar, a na kraju kao otrov. Guna strasti se ogleda u velikoj želji i žudnji za uživanjem u predmetima osjetila, prije svega u suprotnom spolu te pretjeranom naporu za dostizanjem materijalnih zadovoljstava. Sreća u guni vrline je ona koja je na početku kao otrov, a na kraju kao nektar. Sreća u guni vrline dolazi od mirnog života, stjecanju duhovnog znanja. Osoba dostiže takvu sreću aktivnostima koje na prvi pogled ne izgledaju tako ugodne, ali na kraju donose pravu sreću. Takve aktivnosti su rano ustajanje, pjevanje Hare Krišna mahamantre, kontrola uma i osjetila, proučavanje knjiga koje se duhovnim znanjem itd. Stoga, bitno je zaključiti da postoji mnogi načini na koje osoba može pokušati dostići sreću u ovom svijetu. Sreća koju nam nude današnji mediji i općenito materijalistički način života nije ona prava sreća za kojom tragamo. Prava sreća se nalazi u duhovnoj praksi koja nam donosi mir uma i sreću na jednom dubljem unutrašnjem nivou. Pravu sreću živo biće dostiže jedino u kontaktu sa Krišnom, a guna vrline nam omogućuje da počnemo primjećivati Krišnu u svom životu.

četvrtak, 26.08.2004.

Obrnuta svakodnevnica Danas je izvanjski gledano bio jedan sasvim običan dan. Ništa se specijalno nije desilo. Niti sam dobio na lotu, niti ništa takvo. Ono što je zanimljivo je to što mi je današnj dan bio totalno super sa duhovnog gledišta. Mantrao sam Hare Krišna na brojanici, slušao lekciju od Krišninog čistog bhakte Srila Prabhupade, razmišljao o Krišni, pjevao i o Krišni, sada pišem o Krišni i još ću malo čitati o Krišni. Strast danas nije bila izražena u mom životu i zbog toga osjećam veliko olakšanje. Što smo bliži Krišni, to je život ljepši, to je velika tajna za sreću koju nam je donio Srila Prabhupada. Nažalost, tako su rijetki ljudi koji uzimaju lijek za sve probleme. Šteta, ipak onih par sretnika koji su ga skužili, njihova budućnost je vrlo svijetla. Sreća je uistinu unutar nas, u duhovnoj potrazi za višim razinama svjesnosti, a ne u izvanjskim stvarima. Ipak, većina ljudi sreću traži isključivo kroz osjetila, a takav način života donosi novo materijalno tijelo i nove probleme. Ovo materijalno tijelo je poput tumora na duši, a ipak skoro nitko ne zna kako da ga se riješi, ili još gore nitko niti ne zna da bi ga se uopće trebao pokušati riješiti. Gadno. Ovaj materijalni svijet je poput zatvora, koji nema rešetke, niti bodljikavu žicu, visoke zidove itd. To je takav zatvor iz kojeg zatvorenici jednostavno ne žele pobjeći. A što ih drži tu? Sebične želje, od kojih je seks glavna. Ovaj materijalni svijet je mjesto iz kojeg svaki pravi gentleman želi što prije izaći. Sutra idem na kamp, ali ne običan kamp, već Hare Krishna kamp, a onda u nedjelju ćemo svi skupa nakratko preuzeti glavni riječki trg od materijalne energije i pretvoriti ga u duhovni svijet. Jedva čekam. Nadam se i napraviti par dobrih slikica i tako unijeti radost u srca svih Hare Krišna drugova iz cijelog svijeta koji posjećuju moj web site.

srijeda, 25.08.2004.

Obrnuti otrov "Za sreću koja na početku može izgledati kao otrov, ali je na kraju nektar i koja budi u osobi svijest o samospoznaji kaže se da je sreća u guni vrline". BG 18.37. LINK Za sreća koja nastaje iz dodira osjetila s njihovim predmetima i koja na početku izgleda kao nektar, ali je na kraju kao otrov kaže se da ima prirodu strasti."BG 18.38. LINK Ono što nam se u prvom času čini zanimljivo, kao što je npr. piva s prijateljima, lovljenje komada (mesa) u discu, čitanje novina itd. to je ustvari najveći otrov. Zašto? Zato što veže našu svjesnost za materijalnu atmosferu koja prolazna i bijedna. A ono što na početku izgleda kao otrov, npr. posvećenost Bogu, kontrola uma, pjevanje Hare Krišna na brojanici (redovno), čitanje o spiritualnim temama, razmišljanje o Krišni itd. To je nešto što treba vježbati, a vježbanje je mukotrpno, i vrlo lako možemo skliznuti nazad na materijalni nivo. Ipak, to što je na početku teško donosi u stvari pravi nektar u životu. Stoga, ne zaboravimo, sreća nije tamo gdje mi mislimo da je, tj. tamo gdje nas naš um uvjerava da je, nego sreća je u slježenju Krišninog recepta za sreću. I pogledajte kako materijalna energija moćno djeluje kroz um, kako ljudi žive svoj život iznova i iznova pokušavajući uživati u materijalnoj sreći koja je poput kapljice vode u pustinji. Kapljica vode nikada ne može utažiti žeđ nekoga tko je jako žedan. Isto tako, mala količina sreće koja se dobija u materijalnom svijetu nikad ne može zadovoljiti dušu koja čezne za neograničenom srećom koja je prisutna u duhovnom svijetu. Samim tim što ste ušli u ovaj dugački paragraf u kojem se govori o Krišni, ušli ste u kategoriju rijetkih osoba ovog svijeta koje se uopće zanimaju za Krišnu. Moja gruba procjena je da će 99% ljudi koja otvori ovu web stranicu shvatiti da se tu nešto radi o Bogu, i odmah zatvoriti stranicu. Ali vi, pošto ste ušli ovako duboko u paragraf, trebate shvatiti da ste vrlo rijetka osoba i da sa Vama u povjerenju nešto nije uredu :). Krišna sam to potvrđuje u Bhagavad-giti BG 7.3. LINK: "Od mnogo tisuća ljudi, jedan se može truditi da dostigne savršenstvo, a od onih koji su dostigli savršenstvo, jedva da Me jedan uistinu poznaje." Dakle, da zaključim, sreća nikad nije tamo gdje nas naš um i osjetila uvjeravaju da je, već sreća je tamo gdje Krišna kaže da je. Stoga, uzmimo utočište Bhagavad-gite kakva jest, od A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada i budimo sretni.

utorak, 24.08.2004.

Obrnuta Olimpijada Juhu, medalja, juhu, dvije medalje. Iako je sport sa duhovnog stanovišta potpuni gubitak vremena u dragocjenom ljudskom obliku života, ipak možemo nešto naučiti od sportaša. Njihova upornost, postojanost i činjenica da žrtvuju puno stvari u svom životu radi sporta nam pokazuje da nije lako uopće doći na Olimpijadu. A dostići Krišnu i duhovni svijet je još puno teže. Neki ljudi kažu "Neka Krišna dođe pred mene, onda ću vjerovati da postoji". "Čovječe, ne možeš vidjeti niti Mesića jer nemaš kvalifikacije, što reći o Krišni." Za najveće postignuće, a to je dostići društvo Krišne, potrebno je uložiti puno energije, puno više nego za dostizanje medalje. Međutim, mnogi najviši savršeni cilj života shvaćaju kao nešto jeftino. To ja samo kupim mantru za 100 Eura od nekog bogus yogija, i onda shvatim da sam i ja Bogu. Eto, bižuterija se uvijek jeftino prodaje, a to je OK sve dok znaš da je to bižuterija. Ako kupuješ bižuteriju, a misliš da kupuješ dijamant, onda si ili glup, ili lud, ili oboje. Međutim, pravi dijamant je skup i za njega se treba potruditi. A sada, što je prava Olimpijada? Prava Olimpijada je svaki dan u našoj borbi sa našim lošim odlikama, ono što ustvari trebamo bildati nisu mišići nego naša svjesnost. A tko danas bilda svjesnost, tko danas uopće zna što je to svjesnost i kako njezina kvaliteta umjerava naše lutanje iz života u život. Cilj ljudskog života je zaljubiti se u Krišnu, a disciplina u kojoj svi neprestano sudjelujemo je "Kako pronaći Krišnu na 1000 načina". Cilj ljudskog života nije skakati u vis kao dikobraz niti nabacivati se s loptom ili se prevrtati poput dvorske lude. Iako je zadivljujuće vidjeti na opimpijadi što sve ovo ljudsko tijelo može napraviti vježbom i upornošću, ljudski oblik života je specifičan po visokoj inteligenciji koja omogućava spoznaju Boga. A ništa, ako netko jako voli brzo trčati, šta će mu ljudski oblik, može dobiti oblik tigra i eto ti brzine. Za one rijetke koji se žele baviti samospoznajom, prilika je tu, svaki dan, svake minute, svake sekunde. To je najdivnija disciplina koja donosi vječnu medalju odlaska u duhovni svijet i sudjelovanja u Krišninoj vječnoj Olimpijadi.

ponedjeljak, 23.08.2004.

Obrnuta nesreća Jučer sam pisao materijalnoj sreći i nesreći te, kako su one neodvojivo povezane. Međutim, kako dostići trajnu sreću nepomješanu sa nesrećom. Kako dostići sreću koja ne ovisi izvanjskih okolnostima, koja ne ovisi čak i kojem je stanju naše raspadljivo tijelo. To je prava umjetnost. Bolje pogledajte svijet oko sebe, svi nude sreću koja je ovisna o našem pokvarljivom tijelu. Auti, vikendice, filmovi, DVD-i i da ne nabrajam sve ponovno, sa svime time je gotovo u trenutku smrti, ako ne i prije. Kako izbjeći sve te probleme koje sam nabrojao u prošlom postu? Treba prvo savladati abecedu duhovnog znanja. Abeceda duhovnog znanja je da mi nismo ovo tijelo, već duhovna duša koja pripada duhovnom svijetu. Treba promjeniti kvalitetu naših želja, umjesto da želimo nešto za sebe, trebalo željeti nešto za Krišnu. To je cijena odlaska u duhovni svijet. Tamo su svi u ljubavnom odnosu sa Krišnom, dok oni koji ne žele imati odnos sa Krišnom trunu u ovom materijalnom svijetu imitirajući Krišnu. Ali svi mi potajno želimo upoznati nekoga tko je najljepši, najpametniji, najjači, najbogatiji, najslavniji i najodvojeniji, a to je Krišna. Svi mi želimo odnos s takvom osobom, ali je tražimo na krivom mjestu. I želimo da taj odnos vječno traje. Takav odnos je moguće doživjeti čak i unutar ovog tijela, samo je stvar da treba promjeniti svoju svjesnost u svjesnost Krišne, to je cilj pokreta za svjesnost Krišne, pomoći ljudima da se zaljube u Krišnu, Svevišnju Božansku Osobu. Netko može reći zašto ja tu osobu ne zovem Bog. Odgovor je da ljudi danas kada izgovorite riječ Bog imaju predođbu o nekom dobavljaču koji ispunjava naše narudžbe. Mi mu se molimo za nešto, onda nam On to pošalje. Ali Bog nije dobavljač, Bog je osoba u koju se trebamo zaljubiti i zato se zove Krišna, što znači Sveprivlačan. Više o tome možete pročitati na engleskom u Bhagavad-giti

nedjelja, 22.08.2004.

Obrnuta sreća Kako prosječni Zagrepčanin (ili pučki Zagrebčanec) postaje sretan? Što je in? Novi auto je in za rijetke sretnike koji imaju novaca za to, ako ne novi onda polovna, kao što reče jedan blogger "životinja od 2 tone za 250 konja". Onda, tu je sport, nogomet, fitness, novine, filmovi, cure, seks, dobar posao, puno para, vikendice, opet seks, jedrilice, putovanja, tehnologija, novi DVD, novi kompjuter, nova neponovljiva ploča u koju je uštekan novi neponovljivi procesor i to sve u novom, neponovljivom kućištu, opet seks, pa malo roštilja, groznica subotnje večeri koja počinje još u petak navečer, opet seks, parizer, piva, žuja je zakon, šetnja s dobrim komadom (mesa), vožnja s dobrim komadom mesa u komadu lima, disco, opet seks, skakanje s padobranom, planinarenje, koncert klasične glazbe, krvavice, klizanje, a joj, zaboravio sam more, umakanje domada mesa u slanu tekućinu nakon što smo ga dobro skuhali u komadu lima, knjiga, dobra knjiga, krimić, opet seks, ribičija, skakanje u vreći, da se izrazim po srpski banđi-đamping, politika, razgovori o politici, kupovina u Mercatoneu, zagrljaj žene, opet seks, romantična šetnja, slani štapići, sladoled, cedevita, let zmajem, ronjenje, kozmetika, bojanje kose, farbanje noktiju. Ok, ak sam zaboravio neki način uživanja, podsjetite me. A joj, zaboravio sam, šetanje psa, odvođenje psa kod psećeg frizera, paint-ball i kavijar. Kao što Krišna reče u Bhagavad-giti, "ali dozvoli da te sada upoznam sa ratnicima na suprotnoj strani". Sreća je kao što znamo, u ovom svijetu neodvojiva od nesreće. Kao slatka riža u koju je nasipan pijesak. S jedne strane je slatka, ali s druge strane pijesak škripi pod zubima. Da biste uopće probali uživati u gorenavedenim stvarima, morate potpisati ugovor o životu u materijalnom svijetu koji sa sobom nosi puno problema. Nabrojat ćemo neke od njih. Rođenje, bolest, starost i smrt. Ili po drugoj podjeli patnje koje dolaze od uma, od drugih živih bića i od polubogova. Sigurno niste tako detaljno proučavali ovaj dio ugovora kao onaj koji sadržava vedriju stranu života, pa hajde da nabrojimo neke probleme: Vi plačete, a nitko ne kuži zašto, bijela kava u vrtiću je uvijek hladna, sloj pekmeza u vrtiću je uvijek pre tanak, pranje mliječnih zubiju prije spavanja, ispadanje mliječnih zubiju (zašto sam ih onda prao), vodene kozice, uši, komunistička ekonomija, komunistička ideologija, Titovi pioniri, osnovna škola kao cijelina, osnovna škola kao dosadni predmet na kojima se ne govori o samospoznaji, iskompleksirani bolesni profesori, usmeni ispiti, pismeni ispiti, domaće zadaće, stariji učenici koji se iživljavaju na mlađima, zločesti tata, zločesta mama, zločesti rođaci koji vas uvijek žele ljubiti, a vi njih ne, cure koje Vas ne šljive, cure koje Vam bacaju vibre ali su ružne, cure koje Vam postoju dosadne nakon par mjeseci, ali nikako da ih se riješite, zubobolja, vojni rok, matura, upis na faks, bolesni profesori na faksu, policija koja Vam naplaćuje kazne, američki filmovi koji vam neprestano govore da se može uživati u ovom svijetu (samo moraš biti amerikanac), susjed koji se svađa sa svojom ženom dok vi pokušavate spavati, prosjaci koji traže pare i podsjećaju vas da ovaj svijet nije baš lijep za svakoga, dosadni Hare Krišne koji stalno dijele knjige koje ne razumijete, stalno plešu po gradu i uvijek su sretni, prevelika vrućina ljeti, češka obitelj koja jede smrdljivu paštetu pored Vas na plaži, ekipa koja Vas je prebila u disku zato jer ste ih pogledali, ekipa koja vas je prebila u disku zato jer ih niste pogledali, lista za čekanja za transplantaciju bubrega na kojoj ste uvijek pre nisko, hepatitis C, AIDS, droga koja vam je bila super dok niste potrošili sve pare, dosadne sapunice koje vaša mama gleda cijeli dan, a vi ne možete gledati ništa drugo, političari koji vam uvijek govore da rade za opće dobro, a ustvari gledaju osobnu dobit i nikad im dosta novca, slave i janjetine, šef na poslu koji Vas malterira, slabo plaćeni posao jer niste uspjeli naći posao u struci, otkaz, neisplata plaće, rak na plućima koji se pojavio baš na vašim plućima umjesto na plućima nekog nepušača, skupe terapije, djeca koja ništa ne slušaju i koja lude unaokolo i ne daju vam mira, djeca kojima stalno u školi govore da moraju nešto kupovati. Kćerka, koja je zatrudnila, a dečko je ostavio, sin koji je nastradao u prometu jer ste mu dali vašu "životinju od 2 tone i 250 konja", kćerka koja je dobila otkaz i sad je samohrana majka sa troje djece i dva braka iza sebe, vaša bivša žena koja vam zbog novog zakona sada utjeruje alimentaciju, bol u kostima, slomljen kuk nakon što ste pali na stepenicama, osamljenost u staračkom domu nakon što vas se obitelj sada konačno riješila pošto više niste produktivni, onaj osjećaj da ste cijeli život proveli na krivi način. I kaj sad, kaj Hare Krišne imaju rješenja za sve te probleme? Naravno, imamo rješenja kako da otklonite i nesreću i sreću. Mada vjerojatno na prvi pogled sreća nikome ne predstavlja problem, no ovo je kao što znate obrnuti Hare Krišna blog, u kojem ništa nije onako kako se čini na prvi pogled. Kako se riješiti Vaše sreće i Vaše nesreće, pročitajte u našem sljedećem javljanju.

subota, 21.08.2004.

Obrnuta Poljska Danas sam nastavio raditi na svom prvom Hare Krishna DVD-u, koji će sadržavati sve Hare Krišna slike koje sam sakupio, počevši od davne 1999, doba kamene digitalne fotografije. Radio sam na festivalima u Poljskoj i pregledavši preko 2000 fotografija u zadnja 2 dana, izgledalo mi je kao da sam bio tamo. Čudna je to misterija. 250 dobrovoljaca iz mnogih zemalja Europe dolazi 2 mjeseca raditi besplatno na festivalu na kojem dobiješ samo hranu i mjesto za spavanje (u učionici neke škole). I što je najzanimljivije svi su puni sreće i entuzijazma. To je obrnuta Poljska. Da ja radim besplatno za nekoga 2 mjeseca i nemam ništa od toga, bio bi potpuno depresivan. Međutim, oni svi rade za Krišnu i stoga su sretni. Ili bolje da umjesto "oni" kažem "mi" jer sam i ja imao priliku zadnje dvije godine sudjelovati u završnoj ludnici ljetne posljske turneje pod nazivom Woodstock. Što sam tamo doživio možete vidjeti ovdje i ovdje. Radeći za Krišnu, osoba postaje sretna i život joj postaje uistinu zanimljiv. Osoba koja ništa ne radi za Krišnu, već sve radi za sebe na sanskritu se stručno naziva kripana što znači škrtica. Takva osoba nikada ne može biti uistinu sretna. Jer naša prava duhovna priroda je da iz ljubavi radimo nešto za Krišnu, onda postajemo sretni. Naravno, kripana ima raznih vrsta, od uskih koji misle samo na sebe, do malo širih koji misle na svoju porodicu, naciju, ili čak cijelu planetu (kripana-humanist). Međutim, najviši nivo nesebičnosti i najbolji humanitarni rad je pokušati dati drugima duhovno znanje, a abeceda duhovnog znanja je da mi nismo ovo tijelo, već duhovna duša, koja je po svojoj vječnoj prirodi sluga Svevišnjeg Gospodina, ali ne sluga koji dobiva plaću, već sluga iz ljubavi. I taj princip je toliko prisutan na našem današnjem primjeru obrnute Poljske.

Obrnuti promili Novi zakon je stupio na snagu. Zanimljivo. To je možda dobra prilika da malo prodiskutiram o alkolohu uopće. Treba li ga uopće konzumirati? Što ljudi postižu konzumiranjem alkohola: Postaju dobro raspoloženi. Postaju opušteni. Zaboravljaju probleme Nadam se da sam pogodio sve glavne razloge. Što se tiče dobrog raspoloženja, hm, ako razmislim 3 sekunde o tome, već vidim da nešto nije uredu. Ako moj mozak dođe pod utjecaj neke kemijske supstance koja ga otupi, kako stvarno mogu očekivati da ću iz toga izvući neku sreću? To me nesumnjivo baca na dublje pitanje koji je uopće način da postanem sretan ako nije alkohol? Sreću očito treba tražiti na nekim dubljim nivoima. Sreću treba tražiti u svom odnosu sa Svevišnjom Božanskom Osobom. U, ala ovo zvuči odvaljeno. Ali to je i cilj ovog bloga, prikazati sve na odvaljen način. Danas većina ljudi smatra da je religija nešto primitivno čime se ne treba baviti, a da je alkohol i droga cool i to treba konzumirati. Zapravo, osoba svojim postupcima najbolje pokazuje što cijeni i gdje misli da postoji sreća. Ali, veliki reformator zapadnjačkog načina života, AC Bhaktivedanta swami Prabhupada tvrdi upravo suprotno. On tvrdi da je sve obrnuto nego što ljudi danas misle. Onaj tko konzumira alhokol je primitivan jer nalazi zadovoljstvo u jeftinim, materijalnim stvarima. A onaj tko se bavi samospoznajom, on je inteligentan. Životinja ne može shvatiti ništa o Bogu, niti je to zanima, zanima je samo jedenje spavanje, branjenje i razmnožavanje, a ljudsko biće ima mogućnost za spoznaju Boga, stoga onaj tko ne koristi taj dar više inteligencije je poput životinje. Sve obrnuto. Stoga, alkohol uopće nije potreban, bilo da vozimo ili ne, on izaziva i hrpu drugih problema kao što je nasilje u obitelja, financijski problemi itd. Ali ono što je najbitnije je da onemogućava spoznaju Krišne, Svevišnje Božanske Osobe. Svaki vođa društva koji nije u stanju pokazati primjerom i poučiti ljude kako da nađu sreću u odnosu s Krišnom je poput uglađene životinje. Kako postati opušten? Uz dobru kapljicu naravno. Koji glupan samo može nasjesti na tu foru? Opet jeftini trik sa kemikalijama. Duhovna duša nikad ne može postati sretna uzimajući neke kemikalije. Cijela materijalna egzistencija je neprirodna, stoga ako se želimo stvarno opustiti, moramo naći svoj pravi dom, a to je duhovni svijet. Moramo naći način kako da se vratimo u taj vječni svijet u kojem su svi vječno opušteni bez alkohola. A to možemo samo ako služimo Svevišnju Božansku Osobu, Krišnu. To možemo tek kada se riješimo svojih loših odlika. Zaboravljanje problema, točno, namačući svoje sive stanice u alhokol, svi problemi nestaju na neko vrijeme, ali ujutro ima još više problema. Mamurluk, prazan novčanik plus svi ostali problemi koji smo imali jučer.