"Za sreću koja na početku može izgledati kao otrov, ali je na kraju nektar i koja budi u osobi svijest o samospoznaji kaže se da je sreća u guni vrline". BG 18.37. LINK
Za sreća koja nastaje iz dodira osjetila s njihovim predmetima i koja na početku izgleda kao nektar, ali je na kraju kao otrov kaže se da ima prirodu strasti."BG 18.38. LINK
Ono što nam se u prvom času čini zanimljivo, kao što je npr. piva s prijateljima, lovljenje komada (mesa) u discu, čitanje novina itd. to je ustvari najveći otrov. Zašto? Zato što veže našu svjesnost za materijalnu atmosferu koja prolazna i bijedna.
A ono što na početku izgleda kao otrov, npr. posvećenost Bogu, kontrola uma, pjevanje Hare Krišna na brojanici (redovno), čitanje o spiritualnim temama, razmišljanje o Krišni itd. To je nešto što treba vježbati, a vježbanje je mukotrpno, i vrlo lako možemo skliznuti nazad na materijalni nivo. Ipak, to što je na početku teško donosi u stvari pravi nektar u životu. Stoga, ne zaboravimo, sreća nije tamo gdje mi mislimo da je, tj. tamo gdje nas naš um uvjerava da je, nego sreća je u slježenju Krišninog recepta za sreću. I pogledajte kako materijalna energija moćno djeluje kroz um, kako ljudi žive svoj život iznova i iznova pokušavajući uživati u materijalnoj sreći koja je poput kapljice vode u pustinji. Kapljica vode nikada ne može utažiti žeđ nekoga tko je jako žedan. Isto tako, mala količina sreće koja se dobija u materijalnom svijetu nikad ne može zadovoljiti dušu koja čezne za neograničenom srećom koja je prisutna u duhovnom svijetu. Samim tim što ste ušli u ovaj dugački paragraf u kojem se govori o Krišni, ušli ste u kategoriju rijetkih osoba ovog svijeta koje se uopće zanimaju za Krišnu. Moja gruba procjena je da će 99% ljudi koja otvori ovu web stranicu shvatiti da se tu nešto radi o Bogu, i odmah zatvoriti stranicu. Ali vi, pošto ste ušli ovako duboko u paragraf, trebate shvatiti da ste vrlo rijetka osoba i da sa Vama u povjerenju nešto nije uredu :). Krišna sam to potvrđuje u Bhagavad-giti BG 7.3. LINK:
"Od mnogo tisuća ljudi, jedan se može truditi da dostigne savršenstvo, a od onih koji su dostigli savršenstvo, jedva da Me jedan uistinu poznaje."
Dakle, da zaključim, sreća nikad nije tamo gdje nas naš um i osjetila uvjeravaju da je, već sreća je tamo gdje Krišna kaže da je. Stoga, uzmimo utočište Bhagavad-gite kakva jest, od A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada i budimo sretni.
Post je objavljen 25.08.2004. u 23:16 sati.