Obrisi moje duše
06.10.2011., četvrtak
|
Sloboda i umjetnost...  "Ulica gubi glasno, da sve prešuti, kao da tjera provalnika, jetka i u milosti - smijeh boli ne pristaje. Svijet i bez te ludosti veliča miline lonca, siline lovca, kao rog u orkestru. U malo dobra, za malo novca, previše gorkih ljudi riječima zagađuje svijet. Vidio sam: što se više ulizuje, to jače siječe žrtvu. Što je više iluzije, to više časti čekaju i tvorci i teklići. I ja, pa i ja, u mlakom moru nemara osjećam neba i polja kako se mili meni. Blizljiv, tugaljiv, sirovina, ne marim da sam gol, ulizljiv, bjegljiv, kladljiv, glagoljam ljeposlov. Nitko me ne može nahvaliti koliko mogu sam. Spomen tebi, starče Milovane, spomeni se i ne osvrći se." Sposobnost oblikovanja...jetkost riječi...primitivni zvukovi...glupe usporedbe...zlobna naglašavanja... nagrižena forma... Miris vulgarnosti bez ijedne proste riječi...to je umjetnost... Precizno gađati a metu sakriti, to može samo umjetnik... Najjeftinijom plastikom se služiti a zlatne niti vesti, to zna samo on, umjetnik... Ostaviti dojam a ne biti estetičan, može onaj tko u zlatu samo sirovinu vidi... Djelovati na misli, osjećaje i imaginaciju, ne znači i obogaćivati čovjeka... Jedino istina obogaćuje čovjeka, sve drugo ga može samo obogaljiti... |
