Obrisi moje duše
28.09.2011., srijeda
 Ignoriranje... Ignorirati se može nekoga ili nešto...najčešće se radi o onom prvom, da se ignorira nekoga...no, i u ovom drugom smo izvježbani... Ignorirati, znači namjerno ne dati potporu i pozitivnu pažnju nekome ili nečemu, neizražavanje mišljenja... Ignoriranje je vrlo ružna, disfunkcionalna navika koja kreira slom komunikacije i svakog razumijevanja... učvršćuje problem, umjesto da ga pokrene ka rješenju... Kako se život uglavnom odvija na materijalno-osjećajnoj razini, gdje su osjećaji vezani isključivo za ono što se događa, što fizičkim osjetilima vidimo i osjećajno razumijemo, može se slobodno reći da je ignoriranje pravo koje si je priskrbila svaka osoba... Bog me očuvaj takvog prava, jer ignoriranje je krajnji oblik nepoštovanja, prije svega osobe, potom onoga što je još važnije - onoga što nam ta osoba donosi, što nam po toj osobi dolazi... Postoji jedna istina koju bi bilo dobro razumjeti: Ako u drugoj osobi vidiš suparnika ili ako osjećaš da te ta osoba na bilo koji način ugrožava, tvojim će očima biti skrivena istina, a bez nje, ti si prepušten vlastitim osjećajima...tebi je tvoj interes važniji od istine...ti ćeš uvijek, kada osjetiš da je tvoj interes ili položaj ugoržen, posegnuti za tim negativnim obrascem ponašanja - ignorirat ćeš osobu i ostat ćeš trajno uskraćen za Istinu koja ti je po toj osobi trebala biti obznanjena... To je kazna onima koji Istinu žele "držati" u granicama vlastitih interesa... Čovjek je stvoren na sliku Božju, i Bog čovjeku daje prednost, na način: Ti ćeš to učiniti! što znači: Ja ću po tebi to reći i učiniti! Naš zadatak je, iz dana u dan odricati se sebe, da bi Bog kroz nas progovorio i djelovao... Nije teško prepoznati Božji govor jer, svaka je Njegova riječ Istina... Kultura ovoga svijeta, sociologija, psihologija i psihijatrija u samo središte problema stavljaju osjećaje... Bogu je srce problema, Istina...  |
