Znanja su, najčešće, rubovi naših taština, arogancija i oholost...
Ako pogledamo ljude oko sebe, zapazit ćemo one koji o sebi i svojoj okolini govore u preciznim pojmovima, što naizgled dokazuje da imaju neke predodžbe o svemu...no, ako počnemo analizirati te predodžbe, vidjet ćemo da one gotovo i ne odražavaju stvarnost na koju se na prvi pogled ponose...
Ako idemo dublje, otkrit ćemo da oni niti ne pokušavaju prilagoditi svoje predodžbe stvarnosti, upravo obrnuto...oni stvarnost prekrivaju zavjesom mašte u kojoj im je sve jasno...tako im je lakše živjeti...njih ne brine što njihove predodžbe nisu istina...oni ih koriste kao obrambene rovove svoga postojanja - strašilo koje tjera stvarnost...
Lišće bez vjetra, nijemo je u svojoj pjesmi, baš kao što su sjene bez svjetla nepokretne u svojoj igri...tako je i čovjek bez Božje ljubavi, nijemo lišće i nepokretna sjena...
|