Obrisi moje duše
27.04.2011., srijeda
 Različitost ljudskih karaktera, bezvjerje i isprepleteni sebični interesi, podloga su za grupiranja, sukobe i prepirke u kojima se malo njih zna pravilno ponašati, pa se najčešće pretvore u "tiho kucanje" drskosti i licemjerja, i oštre, ubojite napade, pod krinkom samoobrane ili u ime navodne ljubavi... Najgori oblik licemjerja je kada osoba kojoj su vjerska i društvena problematika bliske, ili bi trebale biti, stane ne stranu neistine, trudeći se prikazati je kao istinu, a istinu prigušivati ili prikazati je kao najgoru zabludu... Pokušavala me drskost otjerati...znala me udariti šibom od koprive, dočekati Kristovim trnjem, no nije uspjela... Zapletena u drskom miljeu, vjeru i snagu nisam gubila...hodala pustinjom ...pijesak mi zasipao oči istine...ipak, mnogo sam naučila... Htjela sam pomoći... Nisam sigurna da sam htjela raspravljati, barem ne kao ona koja zna, nego kao ona koja želi saznati - spoznati istinu, pa se po njoj ravnati... Kažu da onaj tko raspravlja o vjeri kao onaj koji zna, gubi vjeru...postaje nesiguran na putu...u duši znam da ničemu ne prilazim kao ona koja zna..ali, kada nešto znam onda se u skladu s tim i ponašam...po prirodi nisam kolebljivica i licemjerka...to znam...nadam se samo, da se u skladu s tim i ponašam... |
26.04.2011., utorak
|
Uzalud su ga pečatili ljudi...uzalud su mu postavljali zamke...ljubav nisu mogli uništiti, nisu je mogli zatrti... Nikla je neuništiva klica novoga života i probila tvrdu koru ljudske zlobe...život se rodio...nov, jedinstven, neuništiv, vječni život..sjeme bačeno u zemlju umrlo je da bi donijelo stostruki rod... Grob je ostao prazan...nije mogao zadržati Začetnika života...smrt nije mogla zadržati u svome krilu onoga koji se darovao iz ljubavi... Ljubav je pobijedila zlo... Živoga se ne nalazi na mjestu gdje se sahranilo mrtvoga, nego u riječima istine i djelima ljubavi... |
21.04.2011., četvrtak
|
Potrudio se Dražen, baš ovih dana, "počastiti" Emu i mene: Oduvijek sam poštivao tvoj trud i dobru volju da pokušaš biti bolja, posebno u svjetlu činjenice da si i bez te intencije bolja od mnogih, a posebno od onih koji te svjesno pokušavaju povrijediti nudeći ti svoju navodnu bezgrešnu čistoću. Dobri izluđuju loše, dok dobri, vole i te loše, i u začaranom krugu, umjesto da ih umire, time ih još više izluđuju, na žalost. Ali eto, kako god, ljudi smo, ovakvi i onakvi, i to ti je to ;) Na čemu mu se ona zahvalila...  Red je da mu se i ja zahvalim...moja se zahvla, niti u jednoj točki neće dodirivati s Eminom: Dražene, dva kraka jačeg drveta, jedan dulji, drugi kraći, prilagodbom za razapinjanje Istine, spojeni u jedno - križ, od početka, iz razdoblja feničkih vremena služe za sramotno i mučno ubijanje Istine... O, ne, nije mi namjera s tobom raspravljati o istini, i ti i ja smo svjesni da bi te ona ubila...znam da si majstor finog obmanjivanja, sebe i drugih...kako tu disciplinu nisam razvila, jer nikada nisam morala obmanjivati, sebe ni druge, svjesna sam da nas dvoje nemamo o čemu raspravljati...Istina je oduvijek bila moj put, kao što je tvoj, obmana...tako smo odobarali...tebe vodi interes, mene ljubav, jer put Istine, je put Ljubavi...puna usta ljubavi i mizerna gesta ljubavi, sredstva su obmane... Isusov križ imao je sve što i svi drugi križevi: napravljen za osuđenoga, postavljen na vidno mjesto s natpisom iznad glave...poznavan od mnogih sunarodnjaka zbog najrazličitijih djela, koja su uvijek unosila svjetlo u život, i sada gledan kako prima svoj križ i nosi ga do odredišta... O pravim križevima nerado slušamo...od njih okrećemo glavu... osuđujemo ih jer pravi križevi "lome" našu bezvrijednu bižuteriju...obiluju smislom i snagom... Sam po sebi križ nema drugoga značenja od onoga koje mu je od početka dano: mučno pogubilište Istine...u križu nije spas čovjeka... spas je u Uskrslome, koji je baš po križu i unatoč križu pokazao da je Istina, Put i Život - Spasitelj... |
13.04.2011., srijeda
 Sudaraju se naše idividualnosti, naše naravi, naša shvaćanja...dodiruju, suptilno, naše nesavršenosti, preoblikovane ambicije, interesi - sve ono što daje konture našoj individulanosti... Pogrešna shvaćanja nas ne muče, a trebala bi...ali onda bi nam bila važna istina, Božja a ne naša, Božje mišljenje a ne naše... Ako isitini dajemo prednost, ako nam je važna, znači da ne želimo upasti u zamku pogrešnog shvaćanja, da znamo što to znači, da znamo da nas pogrešna shvaćanja zarobljavaju, udaljavaju od istine...jer, doista, pogrešna nas shvaćanja povezuju s Neprijateljem istine - najčešće se prodajemo za pukih trideset srebrnjaka, koje netko baci pred naše noge ...počinjemo ubirati plodove samovolje...štoviše, čine nam se pravi, sočni i slatki, upravo po našem ukusu...postajemo ovisnici... "Na med smo ulovljeni", pa i sami počnemo "loviti na med"...unosimo dozu uvjerljivosti, vučemo konture vlastite istine...duhovno koketiramo... oponašamo...stvaramo privid... Teško je u tom i takvom ponašanju prepoznati strah od istine..."ispliva" kada se osjećamo povrijeđeno, kada demonstrativno odlazimo, kada posežemo za kaznenim mjerama ili niskim udarcima... Istina je da naša individualnost gospodari s nama, ne daje našoj osobnosti da dođe do zraka... Kada Božja ljubav, Njegov duh, nekoga zahvati, preobražava ga, "topi" njegovu idividualnost...Bog nigdje ne spominje individualnost, naš izdvojen položaj, nego potpunu osobu...kada jednom predamo Bogu svoje pravo na sebe, naša se prava osobna narav počinje Njemu obraćati...uz našu suradnju, On preobražava našu individualnost - oslobađa našu osobnost... Sretne su one osobe kod kojih se obrisi individualnosti i osobnosti poklapaju...znak je to da su one odgovorno živjele i onda kada su bile bez direktnog Božjeg nadzora, kada su bile prepuštene sebi...naravno da "zdrave" konture ne znače da te osobe nisu padala ili skretale s prvog puta...jesu, ali su i svakim padom ili skretanjem nešto "donijele" - oslabile krivi a učvrstile pravi put... Postoji i teži način preobrazbe, "lomljenje" individualnosti, kada Bog koristi pravo koje mu pripada... |
08.04.2011., petak
|
|
07.04.2011., četvrtak
|
|
06.04.2011., srijeda
|
|
05.04.2011., utorak
 Lijepo je znati da postoje oni, zaštićeni od ravnodušnosti, koji svoj život, ali i tuđe, vrednuju po davanju...njihova pokretačka snaga je ljubav, prije svega prema Bogu i Božjem...oni vole bližnje... propovijedaju ljubav, ali ne ušećerenu nego hrapavu i uvijek novu, pravu...oni daju jer jedino tako mogu dobiti...oni vole, pa ih se mora voljeti...a volimo ih i onda kada mislimo da ih mrzimo... Njihova je snaga učvršćena u samoći, kušana u teškim trenucima... Učtivi su, pa se lako kreću i po neprohodnim putovima... Promatraj stablo. Razmišljaj o njemu kroz godišnja doba. Vidjet ćeš kako nailazi na mnoga iskušenja. U proljeće, radovat ćeš se gledajući ga kako mu cvjetaju pupoljci. Možda i nećeš zapaziti kako teško podnosi kasne snjegove i hladne vjetrove koji dolaze sa sjevera. Sviđa ti se kako se lagano njiše na toplom ljetnjem suncu, pomičući sjenu, ali ne shvaćaš da i ono žeđa za sušnih razdoblja. Ti ne čuješ njegove vapaje za ljetnom kišom koja bi utažila njegovu žeđ. Sviđaju ti se sjajne boje njegove jeseni, kad se stapa s drugim stablima kako bi ti mogao uživati u prelijepoj slici. No, da li primjećuješ kako je ukočen kada ga šiba hladna siječanjska kiša? Uočavaš li njegovu zebnju kad mu vjetrovi odnose list po list? Zimi će ti se svidjeti vijugave siluete koje bijeli snijeg i hladnoća stvaraju na njegovim granama. Da li čuješ kako mu grane pucaju od studeni i težine snijega? Promatraj stablo. Razmišljaj o njemu od jednog do drugog godišnjeg doba i vidjet ćeš da ljepotu prati patnja. Njegova su godišnja doba isprepletena patnjom i ljepotom, kušnjama, lijepim danima, ali i olujama i sušama. Kušnje pozivaju na uzdignuće, stablo i tebe. |
