Obrisi moje duše
16.03.2011., srijeda
|
Kad bismo ga ljubili, Njegove bi nam zapovijedi bile bliske...svaka bi nam se Njegova riječ za nepce srca našega prilijepila... bili bismo otisak Njegove prisutnosti, sposobni oduprijeti se strujama bočnih vjetrova... Kad bismo ga ljubili, bili bismo spremni od Njega primiti, da bismo dali...ispružiti ruku, da bi On dio sebe spustio na naš dlan... Kako možemo dati ako nismo primili, a primiti ne možemo ako ne tražimo, ako ne ispružimo ruku da bi On u nju spustio dio sebe... Ne možemo ga prevariti...On zna, da i večeras kanimo u ispraznosti trenutke svoje provesti, kriva vrata otvarati...On zna da nam je teturanje i lutanje draže od istine...  Po svemu sudeći, jedino jezik patnje može dodirnuti dubinu bića... |
