Obrisi moje duše
15.03.2011., utorak
 Mir i harmonija u mislima, riječima i djelima, to je šutnja...potrebna poput zraka i topline koja nas grije... Šutnja je sjeme ljubavi, jasne svijesti, jasnog mišljenja i rasuđivanja ...ne obilazi trivijalna druženja, pa je oni skloni takvom druženju, ne poznaju, ali si često, prema potrebi, uzimaju za pravo pozivati se na važnost šutnje, tureći pod nos tuđe citate, uglavnom otrcane, prikladne, ne trudeći se u njih unijeti djelić vlastitog iskustva - pomaknuti ih... Osobe sklone duhovnom rastu svjesne su svojih slabosti, ali i uočavaju tuđe...bore sa svojima, ali i suprotstavljaju tuđima...u tim borbama one razvijaju duhovnu snagu - pročišćavanje je to uma i srca... Iskustvo istinske tišine preobražava naše stavove...trivijalni razgovori i trivijalna druženja nama postaju beskorisno trošenje vremena, iscrpljivanje... Prilagodbe, lažna tolerancija i podržavanje privida iscrpljuju i zagađuju našu dušu, našu sposobnost mišljenja i rasuđivanja...takvim ozračjem ne struji istinska ljubav, ljubav koja zrači razumijevanjem prave istine... Kako je lijepo kada se duša kupa u tišini - harmoniji misli, riječi i djela...tišina je učiteljica života, okus dubine... Bog je prijatelj šutnje, ne neke izmišljene nego upravo one koja zrači iz sklada misli, riječi i djela...tu, u toj i takvoj šutnji nam Bog dolazi ususret, tu se On stapa s nama i mi s Njim, tu mi istinski razumijemo Boga, sebe i trenutak...da bismo mogli ući u to sveto zajedništvo s Bogom i trenutkom, naša duša mora biti izvorna, neposredna, nepatvorena, slobodna, iskrena - čista... Nažalost, sve ono što nam ne paše, za nas je brbljarija... Postoji više šutnji...da bih pojasnila ono što želim reći, izdvojit ću dvije, šutnju pred drugima i šutnju u nekim trenucima... Šutjeti pred drugim, znak je poštovanja, možda manje prema osobi koja govori a više prema onome što nam Bog po toj osobi želi reći...druga šutnja, šutnja pred trenutkom, znak je mudrosti...zašutjeti pred trenutkom znači zašutjeti pred Bogom, jer istina je da je Bog prisutan u svakom trenutku...da bi On progovorio, mi moramo zašutjeti...svakim novim trenutkom nama je dana još jedna prilika da razmislimo, da vidimo jesmo li u pravu ili nismo, jesmo li na pravom putu ili nismo - dana nam je prilika da surađujemo s Bogom... Nije li to vrijedno poštovanja...da bismo mogli poštivati sebe, moramo se naučiti kulturi lijepog ponašanja, poštujući sve ono i sve one po čemu i po kojima nam Bog govori... |
