Obrisi moje duše
14.03.2011., ponedjeljak
 Mislim da je kvalitativna dimenzija samosvijesti važnija od kvantitativne, da je, kako se odnosimo prema onome što jesmo i što s time što jesmo činimo, važnije od onoga što znamo o sebi... Osjetljiva sam na nepravdu...istinoljubiva sam...u svakom trenutku i u svemu tražim dah Božji, balans između onoga što je i što bi trebalo biti...kada jednom problem oživi, tolerantna sam, ali ne van pravila estetike za određeno područje života...to je ono što znam o sebi... Kada to što jesam ne bih znala "uvrstiti u problem", nitko od toga ne bi imao koristi, pa ni ja...vrtila bih se oko ničega...sklona vrtnji, zavrtila bih i druge... Nažalost, kamogod da se okrenemo, kudgod da pogledamo, vidimo bezvrijedne predstave... Kad bismo bili okrenuti jedni drugima, u tihoj naklonosti, prije svega istini pa onda jedni drugima, oslobođeni besadržajnih individulanih i skupnih predstava, život bi bio lijep...težak, ali lijep...ovako, nije tolik ni težak koliko je ružan... umjetna ljepota je za mene ružnoća...  |
