Obrisi moje duše
07.03.2011., ponedjeljak
 Sućut, samilost, dobronamjerna kritičnost i osjećaj za zajedništvo, to su boje ljudskosti... Istinski i iskreno suosjećati možemo samo ako imamo osjećaj za život dostojan Božjeg milosrđa, samo ako smo srcem prisutni u trenutku i vremenu, ako smo spremni pružiti pomoć...tada smo i dobronamjerno kritični, postavljamo pitanja, suprotstavljamo se, tražimo objašnjenje, jer je ljudskost u našoj duhovnosti, u našoj požrtvovnosti, kreativnosti, u našoj povezanosti s onima s kojima živimo...naš je pristup životu, jednostavan i lijep - ljudski...u svaki trenutak unosimo svjetlo ljudskosti, a ono je nemilosrdno - otkriva skrivene namjere, sve do korijena... Netko je rekao da smo mi ljudi kao vrećice čaja - dok nas se ne stavi u vruću vodu, ne zna se koliko smo jaki i kakvog smo okusa... Vrela voda je uvijek negdje oko nas...nekad se može umočiti u nju samo mali prst, nekad do koljena...tek kada smo satjerani u kut, kada ne možemo uzmaknuti, tek tada pokažemo svoje istinske kvalitete ili nekvalitete...to razotkriti, dano je samo Bogu i ljudskosti... |
