Obrisi moje duše
03.03.2011., četvrtak
 Spoznala sam da je ljubav najljepši Božji dar...raskoš - razigrana ljepota univerzuma, ali i jedan od složenijih i zamršenijih oblika mišljenja i djelovanja...  "Živeći među ljudima, ja sam se pitao stalno zašto je sve što je misaono i duhovno u našem životu tako nemoćno, bez obrane i nepovezano u sebi, tako zazorno društvu svih vremena i tako strano većini ljudi. I došao sam do ovog zaključka: Ovaj svijet je carstvo materijalnih zakona i animalnog života, bez smisla i cilja, sa smrću kao završetkom svega. Sve što je duhovno i misaono u njemu, našlo se tu nekim slučajem, kao što se civilizirani brodolomci sa svojim odijelom, spravama i oružjem nađu na dalekom otoku s potpuno drugom klimom, naseljenom zvijerima. Zato sve naše ideje nose čudan i tragičan karakter predmeta koji su spašeni iz brodoloma. One nose na sebi i znakove zaboravljenog drugog svijeta iz kojeg smo nekad krenuli, katastrofe koja nas je ovdje dovela, i stalne, uzaludne težnje da se novome svijetu prilagode. Jer, one su u neprestanoj borbi s tim novim, njihovoj biti protivnim svijetom u kome su se obrele, i u isto vrijeme u stalnom preobražavanju i prilagođavanju tome svijetu. Otud je svaka velika i plemenita misao stranac i patnik. Otud neizbježna tuga u umjetnosti i pesimizam u nauci." (Ivo Andrić: Razgovor s Gojom) |
