Obrisi moje duše
02.03.2011., srijeda
 Duši je potreban smisao...ono na što se može osloniti...bez smisla, ona jedno vrijme pluta onda potone...da bi živjela, ona mora znati radi čega živi...potreban joj je smisao... Kako može sanjati ako je lišena smisla...snažni i duboki snovi njezin su život...ona mora znati da će s djelima, koja čini iz ljubavi, naći način da ostvari svoje snove... Što bi bio Mozart bez svoje glazbe ili Leonardo bez slikarstva...bili bi usamljeni...da im je netko uzeo neprospavane noći, trenutke goruće ustrajnosti, kada se zaboravi na glad i umor, bili bi istinski usamljeni... Čovjek bez pravoga smisla, bez velikih i dubokih snova, bez stvaranja, umire... Duši nije potrebno djelovanje radi djelovanja i smisao radi smisla...njoj je potrebno ono nešto, ono nešto što povezuje život i smrt, vidljivo i nevidljivo...duši je potreban Put i znanje o tome - odakle dolazi i kamo odlazi...potreban joj je Onaj koji će je voditi, potreban joj je uzor, oslonac...potreban joj je netko kome vjeruje...bez Puta i Onoga koji će nas tim putem voditi, mi smo usamljeni, izgubljeni, prepušteni svaštarenju... Duša traži ljepotu, izvor nadahnuća...duša mora spoznati koje vrijednosti ne umiru...potreban joj je osjećaj vječnosti i besmrtnosti...ona čezne za svetim i lijepim koje će ju nadahnuti, za onim što daje život zvijezdama na nebu... Bez onoga što je sveto, bez ljepote, bez vječnoga - bez Neba, mi smo siromasi, istinski usamljenici...treba vjerovati da postoje stvari i vrijednosti koje ne umiru... Jako je važno da duša osjeti nevidljivu Božju prisutnost, bilo u radosti bilo u žalosti - u svakom trenutku i na svakom mjestu... Čista se duša boji biti otrgnuta od vječnoga, od Puta i vlastite zadaće...nju ne brine što će izgubiti ili dobiti u odnosu s drugima, nju brine nešto drugo - boji se izgubiti priliku da ljubi, da daruje ono vrijedno i dragocjeno, čisto i skriveno u sebi...za nju nije važno da bude ljubljena, koliko da ljubi, nesebično dajući ono što ima...ona ne čezne toliko da ima prijatelje, koliko da bude prijatelj... Čistu dušu ne brine odnos drugih prema njoj ni ono što od njih dobiva, nego ono što ona daje...ne ljubi da bi bila ljubljena i ne sklapa prijateljstva da bi imala prijatelje...ona ljubi dajući sve što ima, dajući sebe...ona ne daje da bi primila, pa ako ne primi, ne osjeća se usamljeno i odbačeno...davanjem, njoj se otvara put ispunjenog života...oslanja se potpuno na snagu vlastitog srca, žarke želje, dubinu snova...ostalo prepušta Onome kojemu je povjerila svoj hod...  |
