Obrisi moje duše
03.01.2011., ponedjeljak
 Prizivah pregršt riječi - prikladnu količinu - da bih rekla ono što se riječju ne da izreći...Nisam od onih koji traže priznanje, jer znam da priznanja dolaze od ljudi, njihovih osobnih interesa, i nisu nikakva potvrda istinitosti i kosrisnosti... Nisu moj trud i dobra namjera, a samo Bog zna koliko ih je bilo, bili uzaludni... Ono što je istinito i korisno ne može biti i nije ničija utjeha, nego otvaranje smrtonosne posjekotine koja i je kobna upravo zato što stalno laže da je davno iscijeljena... Svjetlost je, kažu, čas čestica, čas val...mjesto te čudesne transmisije moglo bi se možda usporediti s riječima - i kada prizovemo djelić istine u jezik, ne možemo ga ondje zadržati nego iznovice kušati naviti unutrašnji sat, spreman za novi trenutak transmisije... |
