Obrisi moje duše
05.11.2010., petak
 Oprostite, Poniznosti i Poslušnosti, ali ja sam definitivno A.B., i čini mi se da sam posljednja osoba na svijetu koja bi se trebala privikavati na to...ja već godinama znam tko sam... Kažu da taština pokreće velika djela...sumnjam..."velika", možda...ali velika, ne vjerujem... Mislim da tašte osobe žele imati svoje mjesto....ne podnose kritiku...još manje istinu... Zbog čega bi morale podnositi ono što ih ugrožava... Istina je da sujetnim osobama treba ljubav drugih...odobravanje, njihova pažnja i divljenje... duhovno i emocionalo nezrele daju pretjeranu važnost nekom aspektu svoje ličnosti, svog života ili nekoj, njima važnoj, osobi... Osoba opterećena sujetom, često se duri...iako ostavlja dojam da je druželjubiva, ona je zapravo sebeljubiva... Zaklela bi se da je njezina diploma tek znak njezine ljubavi prema znanju, a istina je da bi se bez tog "modnog detalja" osjećala jadno... Ni za živu glavu ne bi priznala ni sebi, a kamo li drugima: svugdje i u svemu traži vlastio mjesto i vlastiti interes...jednostavno: to za nju nije istina, zbog čega bi onda za nekog drugog bila... Nerijetko se, i to vrlo suptilno, prikazuje kao žrtva, da bi osigurala pažnju... Sujetne osobe lažni su elitisti, perfekcionisti...ponekad servilne... insistiraju na bontonu, manirima, "finoći" bez stvarnog sadržaja i smisla.... Sujeta, pretjerana briga za vanjske znake svoje vrijednosti, negativna je osobina, kao i sebičnost ili ljubomora...poput njih, može biti korisna, ali samo na trenutak... Granica kad postaje škodljiva, brzo se prijeđe...osjetiti tu granicu doista je umjetnost svoje vrste... |
