Obrisi moje duše
12.10.2010., utorak
|
Parade "ponosa"...  Profesor, doktor, Anton Tamarut...rođen u Novalji, na otoku Pagu... istodobno svećenik, profesor, pisac i pjesnik... Nikada nisam mislila, nadam se ni ponašala, kao ona koja zna...svakom trenutku prilazim kao ona koja ne zna istinu, oslanjajući se na Onoga koji je Istina...znam da će mi biti dano onoliko koliko je potrebno, i onoliko kolika je moja zrelost i odgovornost, kolika je moja spremnost, ali i sposobnost, da surađujem s Duhom Istine... Dano mi je da znam da profesor, doktor, pisac i pjesnik nisu odličja koja dodjeljuje Duh Sveti... Anton Tamarut je čovjek, svećenik, koji razumije i ulazi u teološke rasprave o Kristovoj prisutnosti pod prilikama kruha i vina u euharistiji, čovjek koji ne skriva jednostavnost i žar koji izviru iz jedinstvenog iskustva s Onim kome služi i kojega kao svećenik slavi od svoga ređenja, čovjek koji kao da slika prizore razigrane duše koja nije zarobljena u pojmove ili tek dodirnuta sakramentima, već koja je proživjela te životne čine Crkve: "Svaki dan, kad slavim euharistiju, kao da stojim pred ogledalom. Ta Ljubav koju slavim kao da liječi moje vlastite nesavršenosti, najprije me nježno vodeći do njihove spoznaje, a potom mi i kazujući put kako dalje. Zato mi je euharistija uporišna točka oko koje mogu organizirati svoj život. Krist koji je za nas dao svoj život izvor je radosnog slavljenja euharistije, a tako slaviti ovo otajstvo kao plod donosi osjećaj da smo ljubljeni, željeni i osobe od Božjega povjerenja. Ona je sakrament naše obnove." Kaže da kao svećenik upravo u slavlju euharistije doživljava čudesnu razmjenu koja se po svećeništvu događa između Boga i čovjeka: "Čudesno je, kad slavim misu, Kristu posuditi svoj glas, ruke, misli, a istodobno znati da upravo On zna moju nedostojnost i grešnost. Želim biti siromašno sredstvo u Njegovim rukama, poslužiti Mu kako bi Njegova riječ doprla do srca suslavitelja." Kako lijepo izrečena istina, ali... Kako to da ta istina nema onu snagu koja joj pripada, snagu Duha Svetoga...jer ovako lijepo izreći istinu možda ne može svatko, ali oni pjesničkog dara, mogli bi... Kako prepoznati Duha Istine...da li u slatkoći i tečnosti riječi ili nečem drugom...u djelotvornosti... Nema sumnje, Duh Sveti je djelotvoran...On mijenja lice Zemlje... Da li se profesor, doktor, Tamarut sjeti svoje rodne Novalje...da li kada ode u svoje rodno mjesto...da li zna da se u Novalji "rodilo" Zrće, parada "ponosa"...kako to da on svoju Novalju nije mogao obraniti od Zrća... Kako to da su parade "ponosa" jače od Duha Istine... Je li istina da svi, svatko na svoj način, podržavamo parade "ponosa"... |
