Obrisi moje duše
06.10.2010., srijeda
|
Istina se teško ukorjenjuje...  Zbog čega... Zbog neuhvatljivosti trenutka... Što čini trenutak neuhvatljivim... Proizvoljna mišljenja... Proizvoljno je ono što je učinjeno nasumce, bez obveza prema ičemu ...to nije ništa drugo nego samovolja, koja i nije baš prava samovolja... zaboravljamo da nismo slobodni...zapravo, ne znamo da smo pod patronatom duhovnih snaga, da imamo nevidljive patrone...vrlo malo znamo o duhovnom svijetu, a gotovo ništa o njegovom utjecaju na pojedinca, trenutak i povijest... Deklarativno prianjamo uz Istinu što znači bez ozbiljnijih veza s uvjerenjima, istinskim mišljenjima...takva veza u trenutak unosi pravu pomutnju...komplicira ga...čini ga zapletenim, teškim za rješavanje i razumijevanje... Već spominjani slikar Robert Auer i njegova izložba u Klovićevim dvorima nekima je došla kao melem na ranu... Zašto... Zato jer misle da je ovo doba kad su, putem interneta, najizopačeniji, upravo patološki, aspekti ljudske seksualnosti dostupni svakome, koliko god godina imao i ma gdje se nalazio... Oni misle da nam Auerova djela pomažu kako bismo se podsjetili kako pogled na golo tijelo može izazvati i suptilnije senzacije od vrtoglave raspomamljenosti, šokiranosti ili, što je možda i gore, zasićene ravnodušnosti, nezainteresirane otupjelosti...suptilnije senzacije: nježnost, radost, zaigranost, koja pokreće sve one unutrašnje mehanizme, ali na "dobar" način, nešto, kako oni misle, što podiže duh i čini da se osjećamo vedrije, življe i da pomislimo: život je lijep... Jesu li oni u pravu kada tako misle... Auerova slika "Vrijeme": dvanaest nagih mladih žena, od kojih centralni lik u ruci drži pješčani sat, potiče na razmišljanje koliko i kako zapravo živimo svoje vrijeme, a koliko nam ga bezočno kradu, dobrim dijelom jer to sami dopuštamo, na sve moguće načine, svi i svugdje, jer nas neprestance prati izluđujući osjećaj da ga nemamo...ne bismo li u životu, pitaju nas ljepotice s platna, trebali više uživati... Drugo njegovo djelo, "Iskušenje sv. Antuna", sveti čovjek, prikazan je kako pred zamamnom golotinjom sklanja pogled, no zna se da se u njegovom slučaju radilo o demonima zakrinkanima u putena tijela željnim da ga odvrate od odabranog puta: odricanja od ovozemaljskih užitaka da bi se postiglo ekstatično mistično sjedinjenje s Konačnom Stvarnošću... Znajući da postoji umjetnikov pornografski opus, stotine eksplicitnih crteža figura Veneris, teško mi je povjerovati da je slika "Iskušenje" Božja poruka svima nama... Što sam htjela reći... Htjela sam reći da Auer, aueri, smo svi mi...svi mi, svatko na svoj neki način podložan je tim duhovnim snagama i njihovom djelovanju, a ono pokriva: obrazovanje, umjetnost i sport... Deklarativna vjera je zapravo paspartu za ovakvo djelovanje, jer takva vjera ima za posljedicu "zatvorene oči" koje kadgod mogu brane ovu kvazi-istinu... deklarativne vjernike zadovoljava lažana povezanost s Bogom, koja se reflektira isključivo kroz osjećaje...a oni su najlabilnija točka, područje manipulacije... To se moglo vrlo lijepo vidjeti u komentaru jednog promatrača...naime, taj je promatrač mene smjestio među zalutale, a sebe i sve ostale među one koji vole Majku Božju... Njemu nije jasno, on ne zna da se Majka Božja ne voli osjećajima...ona se volim srcem koje je nadosjećajno, predanjem...osjećaji jesu područje manipuliranja...duhovne snage koje kontroliraju povijest i sve ono što ta povijest pokriva imaju pristup našim osjećajima, pa tako i utjecaj na njih...tu zaglave svi oni "tanki", svi oni koji misle da će osjećajima prevariti Boga...naravno, želja im se nikada neće ostvariti...misliti da će Bog sve ono što On je, i svoj Plan, položiti pred "noge" naših osjećaja, suludo je... Nadalje, tu zaglavi sva "pješadija", koja je itekako u borbi potrebna, ali nažalost kapitulira i prije borbe...odabere vjeru predaka a život primoraca, i to samo u onom turističkom dijelu: plaža, šetnja uz obalu, televizija, snažan osjećaj nacionalne pripadnosti u koji je uguran Bog, sport i stare navike: sijela ili zabavljanja, s obaveznom krunicom od metra na zidu uz stol... Prava vjera nema nikakve veze s navedenim...prvo i osnovno što od prave vjere dobivamo je dar Duha Istine, a to je da nam je to dano vidjeti... |
