28.07.2006., petak
Naši objekti idealiziranja
Naravno ne radi se o stambenim objektima, ni dijelovima naših rečenica. Govorim o nečemu što smo izabrali ili nam je čak nametnuto , a zadovoljava neke naše potrebe. Ti objekti mogu biti i jesu stvarni i postojeći, nekad vrlo materijalni ali zadovoljavaju naše psihološke i duhovne
potrebe . Kod nas su to vrlo subjektivni i psihološki momenti.
Npr. Dunav ! Europska rijeka; možda i najveća; teče i kroz Hrvatsku ...Za mnoge Hrvate to je rijeka koja ih asocira na rat , Srbiju , možda Beograd , okupirano godinama, a onda reintegrirano područje Hrvatske ...
Za mene je to rijeka moga djetinjstva. Tu sam rođen , uz nju sam odrastao , uvijek joj se vraćao, kraj nje tražio meki svoj mir, identitet,...Za mene je ona uvijek kao na slikama dolje; savršena i idealizirana..., no , evo ja sam toga svjestan.
Na slikama u fotoaparatu i u mom sjećanju , Dunav može biti idealiziran , no ja sam svjestan da tamo ima i komaraca i blata i smrada kojekakvih crkotina...Svjestan sam da je Dunav meni objekt koji koristim radi nekih subjektivnih potreba; vječnog povratka na svoje izvore, identitet, djetinjstvo , ljubav...
Nekome drugome Hrvatska ili Srbija , ili neka druga zemlja, neka druga osoba ili bilo što drugo, može biti ili postat takav objekt koji idealiziramo , da bi ga mogli voljeti , da bi izgradili svoj identitet ..ili sl.
Najgore je kad se ljudi posvađaju upravo radi nekih idealiziranih objekata svoje subjektivnosti.
Sve je to dokaz koliko je čovjek zapravo , duhovno biće , i koliko teško živi u datostima i realnostima ovoga materijanoga svijeta.
Izlaz je u tome da prvo osvjestimo taj naš mehanizam idealiziranja i stvaranja objekata.
Dok gledate idealiziran sličice sa mog Dunava, podsjećam vas da su me tamo tada izjeli komarci , da sam se nagacao blata , da ....
Živi bili !
P.S. Možda mi je ovo za neko vrijeme opet zadnji post , jer za koji dan odoh na drugi dio godišnjeg. Čuvajte se !
   
|
- 11:15 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
26.07.2006., srijeda
Čuvati se
'Svrh svega čuvaj srce svoje , jer iz njega izvire život '(Izreke 4 .23) je biblijska preporuka. Koliko li je samo vrijedna i potrebna ovih dana!
Zasvrbio me je prst ( prsti točnije ) par puta ovih dana , da se više uključim u komentare blogova i postova koji pišu o ratu u Libanonu. Pričekao sam ipak malo , da vidim kako će se događaji razvijati; i na bojnom polju Libanona a i virtualnog bojnom polju , svijeta bloga i blogera. Iznenadio sam se ( ma zašto se uvijek iznenadim !?) , žestinom postova i komentara. Doista je 'duša strasna u dubini ...' , a temama rata, i to rata koji se upravo dešava, brzo se dođe do tih dubina. I prebrzo ! I preduboko !
Jednostavno sam odlučio da ću se držati po strani od tih žestokih , polemičkih i uvredljivih sukoba koji u krajnosti rezuliraju mržnjom i prekidom odnosa tih nekih vrlo suptilnih i možda godinama izgađivanih veza preko bloga. Još bi razumio da se 'kačimo ' oko pitanja domovinskog rata; odnosa Hrvata i Srba, ili nečega čega smo dio. Ali tako žestoko polarizirano se vrijeđati oko tužnog rata tisućama kilometara daleko ! Pomislim da tu polarizaciju na obje strane , potiču i vode tajne obavještajne snage , kao oblik specijalno rata !
Da poginulo je 40 Židova i 400 Libanonaca! Uglavnom civila !
ALI ; SAMO DANAS JE UMRLO OD GLADI , ŽEĐI, IZLJEČIVIH BOLESTI , ...NA TISUĆE LJUDI I DJECE U AFRICI ! SUTRA ISTO TOLIKO I VIŠE ! GODIŠNJE SU TO MILIJUNI !
ZAŠTO TE SVOJE STRASTI NE USMJERIMO DA TU NEŠTO PODUZMEMO , AKO MISLIMO DA NEŠTO TIME PODUZIMAMO ŠTO STRASNO I FANATIČNO BRANIMO NEKE SVOJE IZPOLIRANE I IZPOLARIZIRANE STAVOVE !? ZAR NISMO NAUČILI DA U RATU PRVO POGIBA ISTINA!?
Treba čekati kraj sukoba da pronađemo ostatke istine i reanimiramo je .
Čuvati se za pravi trenutak , konstruktivnog dijaloga i kulturne izmjene mišljenja . Čuvati se na neki svoj način.
Čuvati srce , čuvati živce , čuvati mir ...I moliti za mir!
Moj način čuvanja je , obično uz rijeku . Sinoć sam bio tamo. Da , Franc , može biti pecanje ali ne nužno. Važno je da sam uz vodu , tu sjedim , šetam , spuštam se čamcem...
Gore je par fotki sa Dunava. Na desnim rubovima slike je Srbija. Nekog to uznemirava ? Javljaju se strasti ? Neki moji najbolji prijatelji su Srbi. Smirit živce i duboko disati ! Čuvati se ... Čuvajte se !
|
- 21:14 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
20.07.2006., četvrtak
Žetva
Gore je ta njiva iza drvoreda, dok je još bila zelena, a dolje je sad nakon žetve.
   
'Umrem li
ostavite balkon otavoren.
Dijete naranče jede
(Vidim sa svog balkona )
Kosac žito kosi
(čujem sa svog balkona)
...
To je jedna od slika koja mi se usjekla , tijekom ovog mog odmora. Sjedim na balkonu , gledam na žutu njivu dolje ispod ..., a odjednom se pojaviše tri zelene nemani- kombajni naravno! Prodrndaše nabrzinu tim prostorom i što mi se inače čini velika njiva, ubrzo postade samo strnjak i učini mi se tako malom.
'Kosac žito kosi...' Valjda je to Lorca stavio u svoju pjesmu da naglasi prolaznost? Vinogaradar , npr. uvijek ima posla u vinogradu to nije toliko sezonski posao , a žetva je kao neki vodoskok , eksplozija aktivnosti! I nakon toga mir !
Sad je još žetva u Slavoniji . Skoro će i tome kraj. Druge teme i događaji već kucaju na vrata naše pažnje, i možda i nisu toliko lijepi kao žetva.
Budimo Bogu zahvalni za ovdje i sada- za ovu žetvu, za ovaj mir!
To me asocira i na ono : ' Žetva je velika , a poslanika je malo ...'
Da li smo mi učesnici žetve? Kako ? Možemo li bolje ?
|
- 17:19 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
