31.08.2006., četvrtak
San ljente noći
Primjećuje Franc , u jednom komentaru, da sam 'još pod dojmom ljetovanja ' i mora( dodajem ). Jesam i nastojim taj dojam što duže zadržati i gustirati ga tjednima, mjesecima ako treba i godinama! Da se mene pita , sutra bi preselio na more! No nisam bogataš , nego proleter , koji ovisi o svojoj ( i ženinoj ) plaći , ne baš ni velikoj , i ne mogu radit što mi 'dune'. Nažalost ! Tako da neka mjesta sa Kostrene , a sad sa Bačvica i Žnjana memoriram u neki svoj nutarnji 'hard' , i vraćam se u mislima na ta mjesta da nađem mir, odmor,… da pobjegnem tamo kad mi treba.
Ne bih ni ove godine o'šli do mora , uz sve kredite i troškove koje imamo, da nisu pomogle veze i poznanstva - točnije prijateljstva i bratstva . Dolje na slici , je gospođa Kay ( Katica ) , Ličanka, koju je sudbina prvo bila odvela u Ameriku , a onda vratila nazad u domovinu. Sada je misionarka u Hrvatskoj i pastor crkve 'Maranatha' u Splitu . Dala nam je smještaj u svom stanu i tako ugostila, da vjerovatno takvo gostoprimstvo ne bi mogli kupiti u apartmanima i hotelima ni za 100 EUR po danu. To je ona s mojom suprugom za trpezom koju nam je najčešće ona pripremala. Njen stančić , bio nam je kao najkomotnija vila.
U Split smo išli preko Bosne ( Sarajevo, Mostar…) i nisam odolio kušnji da stavim još i 'slikice' Mostara. Novi stari most je tamo. Drago mi je da nisu prošle ideje o izgradnji nekog 'staklenog čuda' , i da je stari obnovljen.
Da doista sam još pod dojmom ljeta , i nastojat ću to gustirati do slijedećeg odlaska na more. Ali time više neću vas gnjaviti. Uostalom za koji minut ljeto je gotovo i nastupa jesen. Bar klimatološki , ako ne i kalendarski.
   
   
   
|
- 23:23 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
26.08.2006., subota
...slikice...
- 11:50 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
25.08.2006., petak
Odmor na moru
Split me oduševio! Znao sam da je lijep što se tiče položaja na poluotoku, Marjana, starih zgrada i starina, ali imao sam neke predrasude o moru i kupalištima u Splitu. Nekako sam na osnovu one prljave vode u luci kod rive , stvorio mišljenje da je more oko Splita svuda tako . A nije !
Već slijedeća uvala do luke , Bačvice , je puno čišća ! Plaža stvorena za djecu i picigin – pijesak stotine metara ! Prvi dan na plaži , na Bačvicama, ka ono Ante Tomić do nas . Mrdam obrvama , pokazujem glavom, al' moja gospoja, nikako da shvati moje grimase. Mislim si ; uzet ću autogram od njega, mudro s njim popričati , samo da imam neku knjigu njegovu, na koju će se potpisati . Odšetah do rive, pa i dalje , da nađem neku njegovu knjigu , i konačno nakon sat i kvarat ( možda je bilo i više) evo me sa ' Građaninom pokornim ' ( 39 kn) , al sad nema Tomića. Otišo valda na ručak i popodnevnu sijestu. Al neka , dolijat će on meni , pa to je tek prvo dopode!…No , ne vidjeh ga više. Bio sam i na Žnjanu i plažama oko Marjana … Prođe odmor na moru , izgubi se naš Ante k'o da nema sveca imenjaka koji pronalazi izgubljeno
( tako bar neki kažu), al osta mi dobra knjiga. I mnogo slika …
Ovih prvih par sličica je sa Bačvica, ostalo sa Žnjana.
   
   
   
|
- 11:17 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
22.08.2006., utorak
Kakav početak !
Danas mi je službeno bio prvi radni dan.
A danima sam se 'štelio ' ( ne telio !) , kako ću nakon prekida staviti konačno jedan post. Mislio sam u srijedu , četvrtak staviti neke slike s mora. Ali nisam. Možda će se nešto desiti preko vikenda !? I jeste ! Ali nisam time htio početi novu ' fiskalnu ' godinu . U ponedjeljak nisam zbog onoga što je bilo u subotu. Možda i zbog neke moje praznovjernosti - da ne počinjem sa smrću.
Tako da , eto , osta da prvi radni dan bude i za prvi post u ovoj seriji postova i pisanja na blogu.
Jučer smo sahranili jednog kolegu . Umro je u subotu. Bio nam je jedno vrijeme i 'šef', i zamjenik direktora, ali uvijek je radio sa djecom u grupi i bio je ostao kolega. Ne govorim to samo zbog onoga : o mrtvima sve najbolje. Imao je 56 godina . Pedeset šest! Otišao je u prijevremenu invalidsku mirovinu zbog dva infarkta. Treći je bio fatalan.
Na nekim svojim predavanjima Majka Tereza je isticala kako je jedno od najvećih Božjih čuda u njenom životu , bilo to da je radila s ljudima, iz populacije socijalno ugroženih bolesnih , čitavih pedeset godina. Pedeset godina u socijali i zdravstvu ! Nakon nekih desetak mojih godina u sličnom radu počinjem uviđati tu istinu koju je izrekla.
Mi se tek pripremamo da se počnemo boriti preko sindikata ili udruga za beneficirani radni staž . Vozači imaju dva-tri mjeseca, policajci i neki drugi ( pjevači u zboru HNK) i do šest mjeseci . Mi – nula bodova. A ljudi umiru relativno mladi ! Ne uživaju u mirovini !
Najviše troši rad s ljudima.
No , opet tu je i zadovoljstvo davanja i druženja. Danas sam išao pecati s momcima . Opet par štukica na ušću. Sve je bilo dosta dobro . Na povratku smo pokisli , ali koga briga . Eh kad bi svaki dan bio ovakav , u radu s tom populacijom. Ne bi tada ni tražili beneficirani radni staž, nego bi i volontirali.
Bilo nam je lijepo .
A našeg Pere , nema…
Eto , ipak sam počeo sa smrću …
|
- 22:37 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
02.08.2006., srijeda
- 20:23 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
|
