Naravno ne radi se o stambenim objektima, ni dijelovima naših rečenica. Govorim o nečemu što smo izabrali ili nam je čak nametnuto , a zadovoljava neke naše potrebe. Ti objekti mogu biti i jesu stvarni i postojeći, nekad vrlo materijalni ali zadovoljavaju naše psihološke i duhovne
potrebe . Kod nas su to vrlo subjektivni i psihološki momenti.
Npr. Dunav ! Europska rijeka; možda i najveća; teče i kroz Hrvatsku ...Za mnoge Hrvate to je rijeka koja ih asocira na rat , Srbiju , možda Beograd , okupirano godinama, a onda reintegrirano područje Hrvatske ...
Za mene je to rijeka moga djetinjstva. Tu sam rođen , uz nju sam odrastao , uvijek joj se vraćao, kraj nje tražio meki svoj mir, identitet,...Za mene je ona uvijek kao na slikama dolje; savršena i idealizirana..., no , evo ja sam toga svjestan.
Na slikama u fotoaparatu i u mom sjećanju , Dunav može biti idealiziran , no ja sam svjestan da tamo ima i komaraca i blata i smrada kojekakvih crkotina...Svjestan sam da je Dunav meni objekt koji koristim radi nekih subjektivnih potreba; vječnog povratka na svoje izvore, identitet, djetinjstvo , ljubav...
Nekome drugome Hrvatska ili Srbija , ili neka druga zemlja, neka druga osoba ili bilo što drugo, može biti ili postat takav objekt koji idealiziramo , da bi ga mogli voljeti , da bi izgradili svoj identitet ..ili sl.
Najgore je kad se ljudi posvađaju upravo radi nekih idealiziranih objekata svoje subjektivnosti.
Sve je to dokaz koliko je čovjek zapravo , duhovno biće , i koliko teško živi u datostima i realnostima ovoga materijanoga svijeta.
Izlaz je u tome da prvo osvjestimo taj naš mehanizam idealiziranja i stvaranja objekata.
Dok gledate idealiziran sličice sa mog Dunava, podsjećam vas da su me tamo tada izjeli komarci , da sam se nagacao blata , da ....
Živi bili !
P.S. Možda mi je ovo za neko vrijeme opet zadnji post , jer za koji dan odoh na drugi dio godišnjeg. Čuvajte se !
   
|
