Nymphea - luckasta mama https://blog.dnevnik.hr/nymphea

petak, 25.03.2005.

Rano proljetno jutro

Kad ujutro kapcima razgrnem san
Na plesnom podiju
Zasviraju sunčeve zrake
I zrak je poput orkestra
Koji svira neke smiješne dionice
Raznoseći mi mrak iz očiju
I iglice u uši...
Dok pjesma ptice
Poput plesne haljine leprša oko mene
Prozračna
Krhka jutra
Rano proljeće ogrće
U svijetložuti kostim.
Ne usuđujem ga se taknuti i divim mu se
Tom hrskavom jutru
Čija opora ljepota poput
Nedohvatljivih i oklopljenih bića
Štiteći se od svjetla
Leti zrakom.
I stvarnost pretvaraju u pravilne redove
Želja... ta bića.
A kad raskuštraš tu stvarnost
Svijet će se sasuti kao stakleni štapići...
U rano proljetno jutro.

ponedjeljak, 21.03.2005.

Metro-, Nano-, A- …

Nda, ovo gore sve su prefiksi imenice seksualac, a zajedno čine komparaciju pridjeva: malen, manji, najmanji (čitaj: nepostojeći!):

Što sve čovjek može saznati dok pegla? Kako zamahom desne ruke iz ramena doprijeti do neke zgužvane rupice oko gumba ili potiskom od 5 kila po kvadratnom centimetru izravnati nestašnu plahtu koja vam je zapela u kutiji za neispeglani veš još od prošlog tjedna i slično? Možete doduše i to, no ja si kad peglam uvijek upalim teve i buljim u nešto što se može pratiti jednim oko i s pola uha. Osim toga, ono gore teška je fizika a kad peglam ne mogu se zamarati ničim jako intelektualnim. I, da vam odmah kažem, tema ove priče uopće nije peglanje niti kućanski poslovi. Taman posla, pola vikenda sam ionako na to utrošila pa sad još i da pišem o tome!

Eto, dakle, peglam ja tako i vrtim tu i tamo po programima i uhvatim na Novoj obrazovnu emisiju za tinejdžere: Crveni tepih. Mislim, mora biti obrazovna emisija za tinejdžere: dovoljno je rano da ju ta dobna skupina može gledati nakon naporna učenja za vikend, rano uvečer u nedjelju, dovoljno je blentava da ne umara njihov preokupirani mozak i sadrži dovoljno golišavih cica i guzica te vijesti s naše estradne i ine scene da imaju o čemu tračati cijeli ponedjeljak!
Ovaj put se namjerno neću osvrtati na emisiju čije narodsko ime Špica ide malo kasnije na prvom programu: tko ima dovoljno vremena (a bogme i živaca) taj može obje ove edukativne emisijice pogledati u komadu, jednu za drugom – dobro su to oni isplanirali – i saznati sve što se ima o hrvatskom đet-setu, modnim trendovima, tko-se-s-kim-oženio/spanđao/poševio/razveo/udao/ i tome slično… A može, samo može, i nešto novo naučiti. Kako sam ja inače dibidus za modne trendove i iako moram priznati da si recimo tražim jedne rojžičaste balerinke za kupiti, sve je to zapravo posljedica pranja mozga i ne kužim se baš pretjerano u to što je neogothic style, retro chic i slične papazjanije o kojima je npr. pričala Sunčica Lalić i nikako ne podnosim komentare u stilu: ovoga proljeća niti slučajno ne smijete nositi plavu boju jer je ona „totalno out“ (popraćeno piskutavim eksklamacijama koje bi valjda trebale značiti da su osobe koje odjenu plavo u sljedećih par mjeseci totalni moroni koji se od srama ne bi smjeli uopće pojavljivati u javnosti!). Doduše, imam poznanicu koja se fura na Vogue i slična štiva i vrlo je ustrajno i nadasve neuspješno pokušavala upasti na studije modnog dizajna u Italiji (počevši od Milana, pa nadalje!) a koja je veri upućena u trendove i zgraža se i koluta svojim velikim brbljavim okicama na koke koje se u Kavkazu pojave u demode cipelicama: „Isusebožeimarijo, pa jel one nisu čule da se to opće ne nosi ovo proljeće!“ Ja na takve komentare redovito dobivam ospice ali me odavno prošla volja objašnjavati ljudima da nema nikakva smisla slijepo slijediti modne diktate ako ti neki određeni trend ne ide uz put, figuru, stil i sl. Potvrdu za to ima u nebrojeno mnogo detalja: od žena koje se slijepo drže Miline i Lisine preporuke o suknji na volančiće uz roza balerinke a u kojima izgledaju sve samo ne lijepo i moderno (usudila bih se reći kao patkice kojima je izraslo predugačko perje!), do inzistiranja na majicama sa stisnutim pasicama u kojima će čak i vitkije žene izgledati kao da nose blizance ili imaju pivski trbuh! Da ne pričam o nojevskom nabadanju u previsokim, pretankim i prešpicastim cipelama u kojima zanosno bokovima može njihati jedino profesionalna manekenka koja takvu štiklu ionako nikada ne nosi u privatnom životu jer joj kičma i bez toga strada u tri revije na 15 cm!
Dakle, daleko od toga da sam modno osviještena. U stvari, najčešće se modno onesvijestim kad krenem u kupnju i poželim kakav moderni komad odjeće – mda, i meni se ponekad svidi nešto baš ultra moderno, to je valjda ženski gen (vidi gore roza balerinke – e pa kupit ću si ih, pa makar morala cijeli grad pretražit!).
Tako vam se sve svodi na ladičarenje: ti koka ideš u ladicu ultra modernih, čak trendsetovskih, ti tamo ideš u umjereno moderne s natruhama retro stila i casual epizodama, ovaj komad ide u ladicu prosječno casual i dosadno, ona kokica je još neiskusna, a vi gospođo idete u sivu ladicu demode i passe (na račun kuće vam dolazi Neven Ciganovski koji će vam objasniti sve trendove za ovu sezonu proljeće/ljeto i pokloniti vam ampulu botoxa, da si popravite te nesavršene bore oko ustiju – tjah, nisu svi za modu!).
A onda saznam da ima još ladica.
Naime, ove gore bile bi modne ladice, a ima i onih prema seksualnoj orijentaciji: danas možete biti svašta, i to je donekle moderno, još je modernije ako ste malo devijantni: homo, bi- i sl., a najmodernije je ako ste ono iz naslova. Napominjem da se ovdje radi o muškarcima. Dakle, prije par godina bilo je super moderno biti metroseksualac, ergo hvaliti se fino oblikovanim bicepsima, tricepsima, fino njegovanim torzom, redovitim posjetima kozmetičaru, depilacijama, epilacijama, liftinzima, mirisima, kremicama, pomadicama i sličnim. Kao i svaki trend koji se s vremenom ofuca i izliže, kao i komad trendy odjeće, tako je i pojam metroseksualca postao bezvezan. Pa su se dokoni ladičari domislili i smislili nekaj novega: Nanoseksualac. Isprva sam mislila da loše čujem, a onda sam se uhvatila za svoj, sad već veliki trbuh i umirala od smijeha dobrih sedam minuta koliko je trajao prilog. I reći će nam jedan mladi i uspješni zagrebački stomatolog o čemu se radi: ja sam mnogo probavao i s mnogim sam djevojkama spavao, a onda sam odlučio da mi je dosta trošenja energije na potragu za svojom idealnom partnericom pa sam se odlučio okrenuti u drugom smjeru: sebi! Wow!!! Kolika mudrost iz usta mladog i nadobudnog pregaoca koji je u znoju lica svoga stekao mogućnost svoje nepregledno slobodno vrijeme trošiti na otkrivanje svoje iskonske povezanosti s prirodom, duhovnošću, višim silama i svijeta oko sebe. ONI su svašta isprobali i daprostite, jebavali, a sada su se odlučili okrenuti svojem boljem i višem JA! Odlučili su se zapravo na apstinenciju, celibat i time postali Aseksualci! Ti vrapca, a ja mislila da mi moje dvije frendice pretjeruju kad pričaju kako muškarci iz njihove okoline sve nešto filozofiraju a kad ih trebaju uhvatit za guzu ili slično onda se prenemažu i ponašaju kao traljave babe!
Dakle, društvo nam postaje produhovljeno, mladi uspješni intelektualci postaju aseksualni, a žene u trendovskim oblekama, s dekolteima do pupka i dopičnjacima bespotrebne?? Hvata me jeza.

Ipak, tračak nade javio se u replici jednog mladog zagrebačkog dizajnera koji je nešto kasnije prokomentirao da se na modnu scenu ovoga ljeta vraćaju macho muškarci.
Pao mi kamen sa srca, jer iako se palim na pamet i mudrost, najdraže mi je kad su te iste udružene s dlakavim torzom u potkošulji, čvrstim rukama i priličnom količinom testosterona. Ali, ja sam ionako staromodna i trenutno totalno nepogodna za ikakvu modu - trudnicama je taj dio društvene stvarnosti zabranjen, one su kao kužni psi osuđeni na jednako dosadne i jednako odvratne vrećaste modele bez imalo stila već godinama, jer je ionako najbolje da ostanu kod kuće i ne pojavljuju se u javnosti! Nemaš struka, nema van! ;-))))

četvrtak, 17.03.2005.

Ipak ga volim... proljeće

Neki sam dan pisala o rano proljetnim zezancijama, a evo i zašto volim to isto proljeće i to još rano ujutro!

Jutros u šest sati…

Očiju punih neke
Bistre svježine
Jutros kad
Sunce me bocnulo
Baš u trepavicu
Tiskam nos na staklo…
Ne usuđujem se izaći
Bosa
I poletjeti iznad krovova
Da se pridružim pticama
Što se vraćaju
Frule prirode
Ispuštaju lelujave note
I prepliću ih u boje
Što vlaže dah.
Ponesi me kao sjemenku,
Otvori me kao što otvara
Cvijet prema suncu
Svoje latice boje kože
I pusti me da zaspim na tragu od vjetra.

ponedjeljak, 14.03.2005.

Stiže nam proljeće…

Iliti, radosno pocupkujem s nestrpljenjem očekujući kad ću se moći izvući iz kaputa i debelih cipela, pozdravljam sunce na prozorčiću i radujem se kupnji novih balerinki na cvjetiće (za svoju kćer, ofkors… iako… možda se i meni svide!).
Ali, ima par stvari koje me početkom svakog proljeća iritiraju kao dosadan svrab pa mi se desi da mi se načas smrkne unatoč suncu i ptičicama. Bajdvej, ured mi se nalazi okružen grmljem, kako zimzelenim, tako i onim koje u proljeće procvjeta (od divljeg jorgovana, do forzicija i sličnih delicija), tužne vrbe i breze pa je sve puno rascvrkutanih pernatih letećih stvorenja što ih odmila zovemo ptice, a meni su osobito drage sjenice koje se ni zimi ne daju. Tako ja i danas uživam u glazbi, koja je ovaj put sličnija Vivaldijevom Proljeću nego onomu što ja inače u uredu slušam. A osobito u posljednje vrijeme kad preferiram budnice, iz razumljivih razloga (vidi prethodni post!).

A sad nazad na temu.

Svrabolike proljetnice:

Prvo i najgore: poplava najširih razmjera raznoraznih proljetnih dijeta, Korizmi, detoksikacija i sličnih umotvorina za poboljšanje proljetnog izgleda. Čini se kao dobra uvertira u ljetni trend a sastoji se od petodnevnog plana za skidanje 25 kg viška nakupljenih u proteklih pet do deset godina. Koga briga što to ne bi uspjelo niti anoreksičarima u pet dana, novinski napisi se kunu u prokušanost i učinkovitost, lijep i nadasve zdrav izgled (ako volite izgledati ispijeno poput zombija s tamnomodrim kolobarima oko očiju – ali, o ukusima se ne raspravlja, jel?), ulazak u hlače još iz studentskih dana i naravno, sveopću pomamu za vašim novim tijelom, od strane muškijeh ili ženskijeh, već prema osobnom ukusu! Pritom je samo potrebno pridržavati se vrlo jednostavnih pravila: puno piti vode i jesti šaku salate dnevno. Ako se pritom onesvijestite nazovite si hitnu i nemojte biti takva picajzla!

Drugo: unazad nekoliko godina proljetni izlozi šepure se u istih nekoliko boja i trendova. Uglavnom se radi o pastelnim, bonbonkastim, cvjetnim i sličnim opisima, a radi se zapravo jednostavno o pinki roza boji, pistacio boja iliti svjetlo zelenoj i picek žutoj i možda bijeloj! Uz neizostavne leptiriće, cvijeće i slične 'natur' motive. Šanse da među pinki obojenim odjevnim predmetima pronađete recimo smeđu majicu jednake su, primjerice onima da se ujutro provezete zagrebačkim ulicama bez rupa. U tom slučaju najviše šansi imate dobiti infarkt ili recimo da vas 'ljubezna' i prpošna, izmanikirana i iskvarcana prodavačica, prostrijeli svojim smrtonosnim pogledom.

Treće: obavezni su izleti u prirodu. Ako ste latentni planinar kao ja, birate relativno izolirane planinarske domove do kojih je nemoguće doći automobilom, jer su vam u suprotnom šanse za normalan boravak u prirodi debelo uništene 'planinorcima' koji se svojim ušminkanim četverokotačnim monstrumima 'popnu' do planinarskog doma, skoro pa pred ulaz u kuhinju. Uz neizostavnu pratnju svojih ušminkanih i počešljanih supruga, djece u dizajnerskim cargo hlačama i jednako počešljanih domaćih ljubimaca zvjerskih osobina – aka pekinezera, pudlica i sličnih gradskih pasa koji izlete u prirodu vole jednako kao i njihovi gospodari – bitno je da se na sljedećoj kavici pred društvom mogu pohvaliti da su bili na brdu. Zatim se u stajliš kockastoj košulji čija je namjena pokazati da je on modno osviješten planinar, prošeću u ganc novim, zglancanim gležnjačama za koje mu je neki vrlo šaljiv prodavač objasnio da su prave planinarske i zatraži filet mignon u umaku Madeira. Uz neizostavni suvenirski cepin za pasom i imitaciju planinarske marame o vratu, takav, neoznojeni planinar (a to je oksimorončina par excellence!) prošeće do drvene klupice gdje uz dobiveno meseko blaguje uz rumene, oznojene i vrlo glasne hodače i penjače koji svoje trbuhe pune špekom, grahom, sirom s vrhnjem i zamamnim porcijama luka. Nerijetko ćete ove prve vidjeti kako čeznutljivo i krišom pogledavaju prema daščicama s hrpicama hrskavog luka i kockicama slanine, koje oni koji su prehodali dva i pol sata 'po šumama i gorama' zalijevaju kriglama vina – obično domaćega. O posljedicama ovih krigli, ja radije ne bih. Od gromoglasnog zavijanja kojeg zovu pjevanjem, do baritonskih HAHAHAHAHA i 'prostih viceva' pa nadalje. Izolirani domovi imaju najmanje 50% obje populacije manje, 50% više mira i tišine, 50% manje šansi da nađete profinjen jelovnik, ali sira i vrhnja, graha i kobasica ima uvijek. Navali narode!

Četvrto: proljetne prehlade. Tj. poznato curenje iz nosa, hunjavica, promuklost, glavobolja, nizak tlak, visok tlak, da skratim: ako ste meteoropata, u proljeće ćete imati lošu bioprognozu po difoltu. Alergičari, moja sućut. Ja sam samo jedne godine imala napad alergije (stresom inducirane) i skoro se ugušila pod procvjetalim stablom. A na Cvjetnjaku 'ni žive duše' da mi pruži ruku pomoćnicu. Mislim da vam ne preostaje ništa doli nositi one majklđekson maske preko nosa i boraviti u klimatiziranom prostoru tj. doma na sigurnom!

Peto: proljetne kiše. Kiša može biti romantična – aha, kak da ne! Možda i može, ako je topla i ljetna i pod uvjetom da vas netko stišće i pipka pod kišobranom. U suprotnom, samo jednom zaboravite kišobran doma, a poslijepodne vas iznenadi proljetni pljusak, neće vam više pasti na pamet misliti da je kiša romantična. Nositi rezervni kišobran u torbi? To je rezervirano za štrebere, što se na autora ovih redaka NE odnosi! Stoga kiša može, ako klizi s prozora!

Šesto: prikladna odjeća. Ajde, nek dignu ruke oni koji su se uspjeli 2 dana za redom u proljeće obući u skladu s vremenom. Ako vam je to pošlo za rukom, znači da ste imali majicu kratkih rukava ispod debele vunene veste, lagani baloner koji se s lakoćom sklopi i strpa u torbicu, cipele koje se po potrebi mogu pretvoriti u tople ujutro, sandale u podne i gumene čizme popodne i naravno portabl mini kišobran (vidi gore!). Dakle, ne lažite, jer je to nemoguće!

Sedmo: presađivanje cvijeća i sadnja balkonskog bilja. Svake godine sve isplaniram i onda sve uprskam jer kad odem u rasadnik raspametim se i donesem doma više nego što mogu smjestiti. Uskoro ću s cvijećem dijeliti postelju, a na balkonu ću morati proširivati ogradu i nadograđivati krovne nosače za viseće cvjetnice. Welcome to the jungle!

Osmo: proljetno čišćenje. Tko je pametan smislio ovu sintagmu, treba mu dodijeliti samicu u strogo čuvanu zatvoru. Jučer je sunce okupalo moje prekrasne prozore i staklene površine u stanu a mene je skoro napustila duša. Prljavo je eufemizam, pa upravo skupljam stare krpe i lovu za sredstva za čišćenje da bih svojim staklenim vratima podarila majsterproper blistavi sjaj! Nemam izbora, jer je sunce nesmiljeno i svaki put mi se prišulja s istoka, pokazujući mi otiske prstiju koji su tako precizno postavljeni i ocrtani da bi se ekipa za očevide oblizivala od sreće.

Deveto: Uskrs. Osim što sam morala kupiti 158 vrsta sličica, preslikača i sličnih drangulija za lijepiti po jajima, prozorima, vratima, poklanjanje prijateljicama u vrtiću i slično, te par desetaka vrsta boja (uz neizostavno skupljanje ljusaka od luka i branje trave zelene, tu su još i sedefaste boje, lak, čarobni flomasteri, vosak za šaranje i sl.) veselim se jedino šunkama i mladom luku (skupljam recepte za neutralizaciju neodoljivog 'mirisa') te kolačima moje mame.

Deseto i zadnje: ne bi čovjek rekao, ali proljeće mi je najdraže godišnje doba. Ovo gore obično je proljetno čangrizanje kao posljedica promjenjiva vremena, nedostatka kofeina i stresa uzrokovana činjenicom da uskoro moram u kupovinu cipela – za sebe i za dijete!

četvrtak, 10.03.2005.

Zijev, zijev!

Javila sam se na blog prije koji dan, uz ispriku da nisam u stanju nešto suvislo komentirati na vašim blogovima iako vas uredno čitam. Što je samo djelomično istina, ali obećajem nadoknadit ću (ili ću se barem potruditi!). Razlog tomu je što spavam kao hrčak, ili puh, ili možda medo (a moram reći da sve više ličim ženki ovog potonjeg: uskoro ću se početi i gegati!). Tako sam, na primjer, dočekala osmomartovsko cvijeće sklupčana na kauču dok je dijete na računalu lovilo neke pčele i izračunavalo im udaljenost od košnice do cvijeta i nazad te koliko se od nakupljene količine nektara može dobiti meda. Ja nisam čula ni nadasve suptilno zujanje od kojega vam u budnom stanju dođe do raspada mozga, ni kuckanje po tipkovnici, niti zvono na vratima, niti buku s televizora. Zaspala sam kao top nakon nedužne objave da ću si samo malo ispružiti noge, a onda idem kuhati večeru. Večerali smo pizzu naručenu iz pizzerije next door, a cvijeće sam pošteno promotrila tek sljedećeg jutra (Sorry, darling!). Nerijetko mi se dogodi da radim nešto na poslu i kako je atmosfera u uredu vrlo komorna u posljednje vrijeme (pretpostavljam da nas je sve dofatio neki blagi oblik 'zimske depresije') uglavnom je (ne)ugodna tišina. Pa mi se dogodi da me pohodi neko božanstvo sna i na silu mi pokušava zatvoriti kapke: on spušta, spušta, a ja se svim silama borim zadržati ih otvorene. U tom nastojanju sve se više približavam monitoru pa me na kraju zabole i oči i glava od silnog truda da ostanem budna. Palo mi je na pamet da si stavim čačkalice ali sam odustala kad sam shvatila da bih jedino uspjela probušiti si kapke! Najgore mi je kad kao zombi umorna i skršena krenem prema kadi i četkici za zube s pidžamom ispod ruke, a onaj glupi i pokvareni sat pokazuje tek 21h. Iako se vrlo (ne)uspješno zavaravam da je kriv sat a ne moj najnoviji bioritam, dogodilo mi se već tri puta da se zateknem u krevetu okupana, natrackana i spremna za spavanje uz krokodilski zijev, u 21h15. I da sad ne duljim, jedino mjesto na kojemu mi se do sad još nije prispavalo je tramvaj (taj bi i mrtve razbudio!). Sve sam ostalo prošla: kuhinja, blagovaona nakon jela, kauč, kupaona (jednu sam večer skoro zaspala ugodno ušuškana u mirisnu pjenu od medne kupke i vruće vode!), wc, ured, sastanak (odričem se osobne odgovornosti, sugovornik je bio izrazito dosadan i konfuzan u svojim mislima!), red u dućanu, auto (na putu na posao), 'majmunovo' kod frendova i slično.
I ne bi to bilo uopće čudno da nisam inače tipična bioritamska sova koja se razbuđuje tek negdje oko 22 ili 23h. Tada živnem, krene me priča, pišem tekstove za blog, dovršavam poslove, peglam, pronalazim zanimljive noćne filmove i reprize serija, dovršavam čitanje neke knjige koju nisam uspjela pročitati u tramvaju, odabirem po katalozima uzorke boja kojima bismo na proljeće mogli obojiti zidove u dnevnom boravku, blagovaoni i kuhinji, planiram izradu novih komada namještaja i premještanje postojećih, dobijem napadaje 'ručnih radova' (obično otrgam uvele ljubice i ocvale ciklame), zalijevam cvijeće, maštam kako bih uredila svoj vrt da ga imam i koje bih bilje posadila, ispisujem listu za šoping i popis sjemenja koje moram kupiti da bih si zasijala začine i idem neizmjerno na živce svima koji se u to vrijeme spremaju spavati (čitaj: moj muž!). Osim što me ne može oduševljeno pratiti u mojim noćnim aktivnostima i planovima, obično bude šokiran mojim navalama i provalama. Srećom, dijete tada već naveliko spava, pa ne može svjedočiti nekim urnebesno smiješnim scenama koje se događaju oko ponoći. Osim toga, moj dragi zaspi još i prije no što spusti glavu na jastuk, a moj mozak se prije spavanja mora očistiti pa onda pretura po svem smeću koje je toga dana stavio u risajkl bin! Za svaki slučaj, da nešto ne zaboravim! Ali, osobita je frka kad je pun mjesec! Ne mjesečarim (još!), ali ne mogu spavati. To su obično one noći kad probdijem do 2 ili 3 i ako sam dovoljno pametna, uzmem nešto pa čitam ili se (kad sam malo manje pametna) prevrćem po krevetu bezuspješno pokušavajući držati oči zatvorenima. Kad pred jutro napokon zaspim, obično propustim trenutak kad sam ugasila budilicu pa mi se dogodi da se za posao spremam navrat nanos! Zbog svega navedenoga, jasno je da najviše volim spavati ujutro i kad bih imala lošiji posao od ovog i manju plaću, vjerojatno bih samo iz jednog razloga dala otkaz: moram se probuditi oko pola 6 da bih stigla na posao! Ja to zovem kazneno djelo ugroze života!
Valjda vam je sad jasno zašto se osjećam kao da sam u nekom drugom stanju, iako brat-bratu i jesam, samo mi je strašno to što se osjećam kao ižmikani perilak. Mogu se zamisliti kako pogrbljena, polusnenih očiju bauljam po hodniku i padam s nogu od spavanja. Horor!
I da, kava mi ne pomaže, zeleni čaj tek malo, štipanje po obrazima uzrokovalo je jedino 'snaša' izgled i dobru prokrvljenost kože lica (dobro je za lifting), šetnja… kud ću šetat po ovom sibirskom vremenu, pobogu; otvaram prozore, zatvaram radijatore (moji će me doma linčovat!), stavljam mirisna ulja za razbuđivanje u lampice… i ništa! Od svega toga još bolje zahrčem. A budući da mi je cirkulacija sad izvrsna, čak su mi i stopala topla, pa mi ni to ne može zasmetati. Planiram otići na koncert Rundeka krajem mjeseca, ali me dragi upozorio da dobro provjerim kad počinje jer bi mi se moglo dogoditi da zaspem među svjetinom, na tribinama! E, to bi bio prizor!

četvrtak, 03.03.2005.

Pozdrav svima,

nema me dugo ovdje među vama iako vas čitam, više-manje sve i redovito. Samo sam jako umorna i pospana i zatrpana poslom pa nemam inspiracije za kakav kvalitetan komentar. Kad napokon dođe proljeće valjda ću imati više energije. A u međuvremenu…



Pusti me...

U tišinu slio se krik
I postao ptica
Trnci su se kao mravi razmilili
Po karti moje kože
Na sve strane svijeta
U prijevoje i rasjede
Pored crnih kocaka
Između glasa i pogleda
Na vrhu riječi
Zakotrljao se jedan samoglasnik
I u dahu krenuo ka zvijezdama.
Pusti me da odem
Da se ne bih
Rasložila
Na slova...

<	ožujak, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

'Malo sim, malo tam!' :-))

nymphea@net.hr

Linkovi

Blog.hr

Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))

Bloga mi moga, previše vas je...

Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)