nema me dugo ovdje među vama iako vas čitam, više-manje sve i redovito. Samo sam jako umorna i pospana i zatrpana poslom pa nemam inspiracije za kakav kvalitetan komentar. Kad napokon dođe proljeće valjda ću imati više energije. A u međuvremenu…
Pusti me...
U tišinu slio se krik
I postao ptica
Trnci su se kao mravi razmilili
Po karti moje kože
Na sve strane svijeta
U prijevoje i rasjede
Pored crnih kocaka
Između glasa i pogleda
Na vrhu riječi
Zakotrljao se jedan samoglasnik
I u dahu krenuo ka zvijezdama.
Pusti me da odem
Da se ne bih
Rasložila
Na slova...
Post je objavljen 03.03.2005. u 10:05 sati.