Javila sam se na blog prije koji dan, uz ispriku da nisam u stanju nešto suvislo komentirati na vašim blogovima iako vas uredno čitam. Što je samo djelomično istina, ali obećajem nadoknadit ću (ili ću se barem potruditi!). Razlog tomu je što spavam kao hrčak, ili puh, ili možda medo (a moram reći da sve više ličim ženki ovog potonjeg: uskoro ću se početi i gegati!). Tako sam, na primjer, dočekala osmomartovsko cvijeće sklupčana na kauču dok je dijete na računalu lovilo neke pčele i izračunavalo im udaljenost od košnice do cvijeta i nazad te koliko se od nakupljene količine nektara može dobiti meda. Ja nisam čula ni nadasve suptilno zujanje od kojega vam u budnom stanju dođe do raspada mozga, ni kuckanje po tipkovnici, niti zvono na vratima, niti buku s televizora. Zaspala sam kao top nakon nedužne objave da ću si samo malo ispružiti noge, a onda idem kuhati večeru. Večerali smo pizzu naručenu iz pizzerije next door, a cvijeće sam pošteno promotrila tek sljedećeg jutra (Sorry, darling!). Nerijetko mi se dogodi da radim nešto na poslu i kako je atmosfera u uredu vrlo komorna u posljednje vrijeme (pretpostavljam da nas je sve dofatio neki blagi oblik 'zimske depresije') uglavnom je (ne)ugodna tišina. Pa mi se dogodi da me pohodi neko božanstvo sna i na silu mi pokušava zatvoriti kapke: on spušta, spušta, a ja se svim silama borim zadržati ih otvorene. U tom nastojanju sve se više približavam monitoru pa me na kraju zabole i oči i glava od silnog truda da ostanem budna. Palo mi je na pamet da si stavim čačkalice ali sam odustala kad sam shvatila da bih jedino uspjela probušiti si kapke! Najgore mi je kad kao zombi umorna i skršena krenem prema kadi i četkici za zube s pidžamom ispod ruke, a onaj glupi i pokvareni sat pokazuje tek 21h. Iako se vrlo (ne)uspješno zavaravam da je kriv sat a ne moj najnoviji bioritam, dogodilo mi se već tri puta da se zateknem u krevetu okupana, natrackana i spremna za spavanje uz krokodilski zijev, u 21h15. I da sad ne duljim, jedino mjesto na kojemu mi se do sad još nije prispavalo je tramvaj (taj bi i mrtve razbudio!). Sve sam ostalo prošla: kuhinja, blagovaona nakon jela, kauč, kupaona (jednu sam večer skoro zaspala ugodno ušuškana u mirisnu pjenu od medne kupke i vruće vode!), wc, ured, sastanak (odričem se osobne odgovornosti, sugovornik je bio izrazito dosadan i konfuzan u svojim mislima!), red u dućanu, auto (na putu na posao), 'majmunovo' kod frendova i slično.
I ne bi to bilo uopće čudno da nisam inače tipična bioritamska sova koja se razbuđuje tek negdje oko 22 ili 23h. Tada živnem, krene me priča, pišem tekstove za blog, dovršavam poslove, peglam, pronalazim zanimljive noćne filmove i reprize serija, dovršavam čitanje neke knjige koju nisam uspjela pročitati u tramvaju, odabirem po katalozima uzorke boja kojima bismo na proljeće mogli obojiti zidove u dnevnom boravku, blagovaoni i kuhinji, planiram izradu novih komada namještaja i premještanje postojećih, dobijem napadaje 'ručnih radova' (obično otrgam uvele ljubice i ocvale ciklame), zalijevam cvijeće, maštam kako bih uredila svoj vrt da ga imam i koje bih bilje posadila, ispisujem listu za šoping i popis sjemenja koje moram kupiti da bih si zasijala začine i idem neizmjerno na živce svima koji se u to vrijeme spremaju spavati (čitaj: moj muž!). Osim što me ne može oduševljeno pratiti u mojim noćnim aktivnostima i planovima, obično bude šokiran mojim navalama i provalama. Srećom, dijete tada već naveliko spava, pa ne može svjedočiti nekim urnebesno smiješnim scenama koje se događaju oko ponoći. Osim toga, moj dragi zaspi još i prije no što spusti glavu na jastuk, a moj mozak se prije spavanja mora očistiti pa onda pretura po svem smeću koje je toga dana stavio u risajkl bin! Za svaki slučaj, da nešto ne zaboravim! Ali, osobita je frka kad je pun mjesec! Ne mjesečarim (još!), ali ne mogu spavati. To su obično one noći kad probdijem do 2 ili 3 i ako sam dovoljno pametna, uzmem nešto pa čitam ili se (kad sam malo manje pametna) prevrćem po krevetu bezuspješno pokušavajući držati oči zatvorenima. Kad pred jutro napokon zaspim, obično propustim trenutak kad sam ugasila budilicu pa mi se dogodi da se za posao spremam navrat nanos! Zbog svega navedenoga, jasno je da najviše volim spavati ujutro i kad bih imala lošiji posao od ovog i manju plaću, vjerojatno bih samo iz jednog razloga dala otkaz: moram se probuditi oko pola 6 da bih stigla na posao! Ja to zovem kazneno djelo ugroze života!
Valjda vam je sad jasno zašto se osjećam kao da sam u nekom drugom stanju, iako brat-bratu i jesam, samo mi je strašno to što se osjećam kao ižmikani perilak. Mogu se zamisliti kako pogrbljena, polusnenih očiju bauljam po hodniku i padam s nogu od spavanja. Horor!
I da, kava mi ne pomaže, zeleni čaj tek malo, štipanje po obrazima uzrokovalo je jedino 'snaša' izgled i dobru prokrvljenost kože lica (dobro je za lifting), šetnja… kud ću šetat po ovom sibirskom vremenu, pobogu; otvaram prozore, zatvaram radijatore (moji će me doma linčovat!), stavljam mirisna ulja za razbuđivanje u lampice… i ništa! Od svega toga još bolje zahrčem. A budući da mi je cirkulacija sad izvrsna, čak su mi i stopala topla, pa mi ni to ne može zasmetati. Planiram otići na koncert Rundeka krajem mjeseca, ali me dragi upozorio da dobro provjerim kad počinje jer bi mi se moglo dogoditi da zaspem među svjetinom, na tribinama! E, to bi bio prizor!
| < | ožujak, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
'Malo sim, malo tam!' :-))
nymphea@net.hr
Blog.hr
Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))
Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)