Nymphea - luckasta mama https://blog.dnevnik.hr/nymphea

petak, 29.04.2005.

Savjetnik za preživljavanje - treći dio

Evo sad malo o tome kako ćete preživjeti bitku s alatkama udruženima s moždanim vijugama vašeg podmlatka.

Za početak, jedno osnovno, temeljno pravilo, premisa bez koje sve ostalo pada u vodu:
vaš je klinac pametniji od vas! Možda nije i mudriji, tj. vi sigurno imate više iskustva, znate već neke trikove i možete se nadati da će vam neka vaša fora uspjeti barem jednom. I još nešto, maštu možete razvijati, zapamtite da ste vi ipak za kojih 20-ak, 30-ak godina u prednosti. Jer, vjerujte mi, MAŠTA je jedini pravi alat koji vam može spasiti život u srazu s vašim mališom!

Dakle, preživljavanje uz dijete i alate. Evo, odmah ću objasniti što bi bili alati: igračke, žlica-vilica-nož, škare, kist, metla/usisavač, pisaljke svih vrsta i bojice. Namjerno ovdje ne spominjem čekiće, čavle i slično jer se podrazumijeva da ste već zaštitili utičnice od guranja metalnih predmeta, te da ste 'odrasli' alat pospremili na sigurno! Ako niste, baš mi vas je žao!
Po definiciji sve ono čime se klinci služe u svakodnevnom poslu ispitivanja roditeljskog strpljenja!

IGRAČKE: pomirite se zarana da će vaš junior imati hrpetine igračaka svih mogućih i nemogućih vrsta od kojih će mu njih najmanje 150 biti najdraže. Obično s tom najdražom nekolicinom i spavaju u istom krevetu i to zagrljeni. No, podsjetite se, vi ipak imate pravo postaviti ODREĐENE uvjete. Najvažniji bi trebao biti da tu menažeriju s vremena na vrijeme potrpate u veš-mašinu i objesite za uši na štrik za sušenje. Jednako tako preferirajte kratkodlake od dugodlakih životinja i problem ste smanjili za 25%. Mora vam biti jasno da ćete se morati dovijati raznim smicalicama kako te životinje pospremiti. I kuda – što je zapravo najteži problem. Meni je nedavno pala na pamet ideja da kupimo mrežu koju ćemo objesiti u dnu kreveta u koju mora spremiti sve muceke osim njih četvero s kojima zagrljena zaspi svaku večer. Sad još samo da nađem XXL mrežu! Možda u trgovini ribičkom opremom!?
Ovdje treba napomenuti i da određeni broj igračaka treba držati uz kadu za kupanje, te da pripazite da drvene kocke koje ste mu s iskrenim eko-osviještenim prirodo-zaštitnim naumom kupili ne razbiju susjedovu glavu, prozor ili nešto slično.
Isto vrijedi i za 'kantica-lopatica-grabljice' set u pješčaniku. Nije uputno time razbijati 'kolače' više godina starijeg klinca koji će se zauzvrat poslužiti šakama!

ŽLICA-VILICA-NOŽ: dok je djetešce još malo i nespretno ne treba mu nož. Čak niti onaj tzv. ergonomski koji možete kupiti u bezbroj varijanti boja i desena kao alatku namijenjenu najmlađima. I to iz osnovnog razloga što je dječici sve ono što im nije baš jako korisno (a kaj bi oni s nožem mogli rezati, pitam ja vas!!), zanimljivo trpati u različite otvore - od onih na svojem tijelu, vašem tijelu pa do otvora na različitim uređajima! Jeste li ikad pokušali vaditi plastični nož iz DVD-a? Iz istog razloga prije uključivanja pećnice provjerite nije li zapela kakva plastična alatka koja bi se na 200 stupnjeva mogla blago-smrdeći rastopiti! Žlica može dobro poslužiti za odašiljanje projektila (vidi napomenu o zidovima od prije dva dana!) i mazanje hrane po kosi, a ima nezgodnu osobinu da juha s nje sklizne ravno po majici ili po stolici (jer, ako niste znali, sva mala djeca imaju šuplju bradu!). Vilicom se vrlo učinkovito može češkati po kosi, a meso se ionako grabi prstima.

Što se tiče hrane, to je zasebno poglavlje, ali znajte da sve ono što ste čuli i pročitali o stvaranju prehrambenih navika u djece netom pada u vodu kad je vaše dijete u pitanju. Još dok samo guguću i slabo hodaju možda ćete im moći uvaliti sve što VI želite, jednom kad se imalo osamostale… sretno vam bilo! Zdravi sendviči malo morgen! To je kao da netko vama da dijetni kolač ili posno vrhnje! Za krepat!

MIKSER ZA KOLAČE: prije ili kasnije će vam dijete htjeti pomoći u pripremi kolača/kruha/palačinki ili već nečega za što inače rabite mikser. Oni vole zujeće i brujeće stvarčice koje im vjerojatno liče na paklene strojeve pa I TO moraju isprobati. Vama nikad nije smjesa za mramorni kolač frcala po zidu i plafonu? Vama se nikad nije izlila krema iz zdjele koja je posebno oblikovana da prianja uz radnu površinu radi sprečavanja prolijevanja? I još nikad niste skupljali ostatke krušne smjese s kuhinjskih elemenata? E, pa, za sve postoji prvi put! Ne brinite, ako na vrijeme otkrijete sve mrlje, uspjet ćete ih skinuti uz pomoć običnog deterdženta za suđe! U suprotnom, nabavite si špahtlu!
Djetetu treba omogućiti da svojim prstićima mijesi tijesto, gnječi brašno s vodom i kuha čarobna jela i napitke. Samo pripazite da se ne najede sirovog tijesta. Sirovo tijesto za krafne u djetetovu želucu počne se nezaustavljivo nadimati, a onda mora i van. Mislim da vam je prilično jasno kako i kuda! I objasnite mu da onaj 'čokoladni kolač' koji je tako vješto izradio u pješčaniku zbilja nije jestiv!

KUHAČE: služe da bi ih se zaguralo ispod kauča i kreveta. Preporučam da tamo prvo pogledate kad shvatite da u ladici više nema niti jedne.

KIST: svaki će nadobudni roditelj (dakle, njih gotovo 99%) ponuditi svom djetetu kist ne bi li ovaj već u dobi od 1 i pol godine nacrtao nešto što će ga nedvojbeno odrediti kao budućeg velikog umjetnika. I naravno da ćete sa zanimanjem pratiti vještinu kojom umače kistić u boju, pa u vodu, precizne pokrete rukom kojima šara po stolnjaku, zidu, sebi i vama, a tek nešto marginalno po papiru (što će vas ponukati da majicu spremite u originalnom izdanju, jer možda jednog dana… nikad se ne zna… mogla bi vrijediti milijune… njen/njegov prvi crtež!). U nakupinama šarenih linija otkrivat ćete skriveni smisao, poantu autorova života i nadahnuća, naznake nevjerojatnog smisla za perspektivu i slično. Sačuvajte neke od tih crteža kako biste se mogli sami sebi smijati za koju godinu.
I oslobodite jedan zid u djetetovoj sobi gdje ćete mu dati slobodu da crta po volji i želji. Samo jedna mala napomena: oduzmite mu vodootporne markere jer će se točkaste mrlje upiti i u žbuku, pri čemu, pogađate, obično krečenje zidova ne pomaže!

METLA: ovo je samo primjer. Može se raditi o bilo kojem pomagalu za pospremanje. Jesu vam već rekli da djeca vole oponašati roditelje u kućanskim poslovima. Pripazite da se pritom na putu ne nađu lusteri, slike, neki vaš nakit koji može netragom nestati u prepunoj vrećici usisavača i slično. Za vježbu, prospite po podu malo riže ili tjestenine, pa nek budući mali domaćin/domaćica usisava do mile volje. Brzo će ih proći. Što mislite, pa nisu ni oni ludi za pospremanjem, samo su znatiželjni!

ŠKARE: škare ćete susretati u različitim fazama u različitim ulogama. Prvi konflikt dogodit će se kad pokušate ošišati svog klinca. Mislim, koga si vraga umišljate? Sjećate se kako je Samson naučio da ne smije vjerovati osobi sa škarama u rukama? I što napraviti kad vam dijete kaže da ga kosa boli kad ga šišate? Samo se probajte nasmijati u nevjerici!
Uvijek mu možete ponuditi 'lijek' ili cjepivo, odlazak liječniku ili u bolnicu. Pripazite samo da ne pristane. Onda ste u neobranu grožđu.
Druga škaro-epizoda dolazi na red kod kolaž tehnike – vrlo će brzo shvatiti da se i tekstil može rezati, pri čemu je još najmanja šteta ako se radi o stolnjaku ili plahti. Ako ima mlađe braće/sestara igrat će se frizerskog pripravnika pa imajte u pričuvi jednu pravu frizerku koja će od dva centimetra kose koja je preostala na glavi mlađe kćeri znati napraviti pristojnu frizuru. To što će vam dijete jedno vrijeme izgledati ko tifusar… ha, tko vam kriv kad ne pospremate škare na sigurno!

OLOVKE, FLOMIĆI, PASTELE, DRVENE BOJICE: Prvo pronađite one koji se mogu prati s tekstila i drvenih površina. Onda pripazite što stavlja u usta da vas ne bi kap udarila kad vidite dijete plavog jezika i usana, kao da se najelo otrovnih bobica! Zatim morate voditi računa o dužini noktiju ispod kojih se nalaze prava mala spremišta pigmenata svih fela. Ne dajte mu/joj da olovke gura u nos i glumi morža jer ako gurne preduboko… I pripremite koju plastičnu kutiju od 20-ak litara gdje ćete moći pospremiti sve pisaljke koje će tijekom godina skupiti. Naravno, svako malo morate provjeravati koji od stotinu tisuća flomića koji posjeduje još valja. Bacite ih dok ne vidi - spava, na čuvanju je kod bake ili s drugim roditeljem u parku - jer zna se da su djeca emotivno vezana baš za svaki od tih 100 tisuća komada!

NOVAC, GRAH: sad se sigurno čudite zašto to trpam u isti koš. E pa zato što se to vrlo praktično može progutati ili strpati u nos. A ne biste voljeli da vam djetetu iz nosa proklija grah ili da morate nestrpljivo očekivati zveckanje novčića u wc školjci. Zato, novac može biti i papirnat, nacrtan! Dajte si mašti na volju – možete si čak 1 000 000 kuna nacrtati, ili 1 000 000 eura – po volji! Pa nek dijete troši!

MJERNA TRAKA: To je ono što kolokvijalno zovemo metar, obično dolazi u plastičnim kutijicama, izvlači se i služi za premjeravanje zidova, namještaja i sličnog. Prvo kupite metar koji ima sigurnosni gumbić koji zaustavlja traku, drugo: nemojte se iznenaditi kad vam klinac odvije plastičnu kutijicu a iz nje poput opruge iskoči par metara metalne trake i treće: pobogu pospremite to na sigurno i djetetu nedohvatljivo mjesto. Iako, djeca strašno vole 'metarit'. To im je iz nekog razloga u krvi. Zato možete nabaviti i drvene 'metre', s kojima možete održavati mačevalačke turnire. Nadam se da imate dovoljno velik dnevni boravak za dvoboje 'metarskim' sabljama!

NAPOMENA: većina primjera preuzeta je iz mog kratkog suživota s Pametnicom, a nešto su nam na korištenje ljubazno ustupili prijatelji i rodbina.

četvrtak, 28.04.2005.

Digresijon

Hej, društvo, uskoro nastavljamo sa savjetima za preživljavanje.
Ali, prije nastavka, nešto drugo. Primijetih da su se neki moji dragi čitatelji skoro pa prestravili onoga što ih čeka dolaskom klinca u kuću. Xiola je čak na temu djece napisala odličan post. Pokušala sam i komentirati ali blog nešto šteka s komentarima lejtli, pa mi nije dalo unići! No pročitala sam ostale komentare na njen tekst iz kojih iščitavam neki defanzivan stav. Naime, čini mi se kao da se osobe koje imaju djecu i/ili obitelj nužno svrstavaju u jedan tzv. OBITELJSKI tabor, dok se oni koji nemaju/ne žele djecu svrstavaju u suprotstavljeni tim. A stvarno mi nije jasno čemu to polariziranje. Kao da su jedni više odnosno manje vrijedni ili bolji/pametniji, što li? Pa me to ponukalo napisati sljedeće.

Kao što možete vidjeti iz mojih postova i zaključiti prema mojim godinama, prilično sam rano imala prvo dijete. I moram biti iskrena i reći da sam u trenutku kad sam saznala da ću po prvi put postati mama osjetila ogromnu navalu panike i straha, zabrinutosti i očaja. Međutim, kad se moja malena rodila, sve je dobilo novu, bolju i svjetliju dimenziju. Moj je život postao ljepši i bolji, sadržajniji, smisleniji i jači. Ja sam postala jača i bolja osoba, više učim, više radim na sebi, postajem sve ono što nisam prije imala kuraže, volje ili vremena biti.
Nije li to paradoksalno? A kažu da s djecom uvijek imate manje vremena za sebe! Možda to na prvi pogled i je istina, no još je veća istina da je sve stvar volje i organizacije. A, pobogu, pa bez kompromisa ne bismo mogli opstati ni u kakvoj zajednici.

To je razlog što sam željela i drugo dijete. Baš i zato što rade sve to što rade ti mali ljudi i samim time stavljaju sve one svakodnevne sitnice na svoje mjesto i u svoj PRAVI kontekst! Recimo i baš zato što sam shvatila da je skoreni pire krumpir u nosu moje dvogodišnje kćeri mnogo veći problem od primjerice potrgane rolete ili slomljenog nokta.
Ali to sam JA!

I nikako mi ne pada na pamet ikoga nagovarati, motivirati ili mijenjati mišljenje o osobi koja ne želi djecu ili ne živi u braku ili s 30 i kusur godina nema obitelj/dečka/muža/priležnika i slično. Ja volim svoje prijatelje i poznanike radi onoga što oni jesu a ne radi onoga što bi mogli biti ili budu bili jednoga dana. Najveći broj mojih najdražih prijatelja uopće nema obitelji. Neki su od njih uvjereni samci, neki drugi ne žele odgovornosti i obveze koje djeca nose. Neki od njih će s vremenom postati zagriženiji roditelji i od mnogo „svjetlijih“ primjera (koji djecu drže pod staklenim zvonom ili bjesomučno gutaju sve savjete i knjige pod naslovom Kako postati savršeni roditelji ili Odgojiti savršeno dijete i sl.) a neki će i dalje dolaziti na porciju dječjeg veselja k meni, provesti sat vremena s laktovima u torti i nakon toga sve sretni zaboraviti. I kao što mi je s jednima neopisivi gušt razgovarati i o flekama na tepihu, začepljenom nosu i visoko febrilnom djetetu kojemu se temperatura najbolje skida sirovim krumpirom, tako mi je jednak gušt s drugima komentirati neki film, knjigu, novi CD ili neke dobre cipele ili krpice po dućanima.
To što sam ja odabrala ovakav način života ne znači da mislim da je to jedino ispravno ili moguće ili pak primjenjivo na sve ljude.
Ja i dalje jako volim svoj trbuščić i ono što u njemu raste i ne bih mijenjala onaj trenutak kad me moja kćer izluđuje beskrajnim ponavljanjem jednog te istog pitanja 25 puta u 2 sata ni za što na svijetu!
A sutra ću vam još malo zapapriti – stižu novi savjeti za preživljavanje. Ili, što bi Lucy rekla: novih deset zapovjedi!
Ljubim vas sve!

utorak, 26.04.2005.

Podsjetnik za preživljavanje – za roditelje (sadašnje ili one koji to tek misle postati)

U posljednje vrijeme mi se svašta mota po glavi, uglavnom u mislima pripremam krevetić za bebu, zbrajam posteljinu i prisjećam se gdje smo pospremili madrac koji smo rabili prošli put. Razmišljam koliko bih čistih najmanjih benkica mogla imati i pokušavam se ne opterećivati previše kupnjom novih stvari jer su mi već neke dobre dušice obećale i spremile pune kutije odjeće koju su njihove bebe netom prerasle. Stoga, laganini! I tako usred tih materijalnih priprema, nastojim se i mentalno pripremiti na sve one divote koje beba svojom pojavom donese doma: bauljanje noću, fascinantan izgled pelena iznutra, pupak koji ne zarasta kao što piše u knjigama, plač od grčeva uslijed kojega pucaju stakla i slično. Svi oni koji me pobliže znaju reći će sad da trkeljam, ali ja samo živim po onoj mudroj: Očekuj najgore, nadaj se najboljem!
Prisjećanje je zapravo bedasta stvar, naš je um fantastičan filtar pa ponekad na tim rupicama zapnu najsitnije negativnosti, a ponekad se provuku i oveći grumeni loših sjećanja.
Uglavnom, kako imam jednu šestogodišnjakinju koja na jesen ponosno postaje pion… ups, kriva vremena… dakle, postaje prvašić pa kao i svaki običan roditelj koji, umišljajući si da odgaja svoje dijete, zapravo nakon nekog vremena razumijevam da je proces obostran i da je to dijete i mene pošteno 'odgojilo'. Tako sam, ležeći nedavno u krevetu i tonući u san, prebirala po lekcijama koje mi je moja Pametnica priuštila, tj. onih kožnih iskustava koje sam skupila od prvog dana pa nadalje. Napominjem da mi je posve jasno da još nismo gotovi s učenjem!
A ovo je i svojevrsna reakcija na sve one znanstvene i polu-znanstvene fakte kojima obiluju razni priručnici, stručni i manje stručni časopisi za mame i bebe, te osobito 'babske' priče. Nedavno mi se digao živac na neke militantne tvrdnje koje su izlazile iz usta inače prilično pametnih ljudi.

Pa da krenemo redom:

Prvo: bebe se ne deru SAMO kad su mokre, gladne, žedne ili usamljene. Bebe ponekad plaču i zato jer vole slušati svoj glas (čitaj, bez razloga!). Pustite im radije neku dernjavu s CD-a, ili radija. Kad otkrijete kojem su glazbenom pravcu sklone, to bi mogla biti prava blagodat za vaše živce.

Drugo: Bebe jedu onoliko koliko njima paše. I onoliko često koliko su gladne. Beba koja se ne hrani na prsima neće biti astmatičar niti ekstra često pobolijevati samo zato što ste je hranili 'umjetnom' hranom! Tj. dojenje NIJE jamstvo da se beba neće razboljeti u tom periodu, pa čak i prije 6. mjeseca života dok bi još, barem prema znanstveno utvrđenim činjenicama, trebala biti puna antitijela!

Treće: Ako beba ne želi piti, nije joj nužno svakih pola sati nuditi bočicu s čajem na koji se namršti kao da ste joj pokazali krepanu žabu. Bez obzira na uvjeravanje mudrih i starijih te nadasve iskusnijih koji ZNAJU i to POUZDANO da je dijete žedno!

Četvrto: ako beba spava NEMOJTE je buditi samo zato jer vam je patronažna sestra/liječnik/mama/baka/frendica rekla da ju morate hraniti svaka tri sata! I vi bi se derali da vas probude usred slatkog spavanja!

Peto: čim djetešce počne puzati podignite si život na višu nogu, tj. izvan djetetova dosega (a i vidokruga) stavite sve ono što ne želite da vam dira.
Zašto bi bilo ružno što na donjim policama ormara s knjigama stoje djetetove igračke, stari časopisi koje će klinac s guštom derati u paramparčad i kockice s kojima susjedovom klincu može vrlo uspješno razbiti glavu (no, dobro, ovo možete i spriječiti, ako vam se susjedov klinac baš tako sviđa ;-))
Jednako tako, dijete će vam biti vrlo zahvalno, a mudro je znati da ćete na taj način pridonijeti i njegovu intelektualnom razvoju, ako mu na njegovu razinu postavite i kakvu staru glazbenu liniju, potrgani video ili nešto slično s mnoštvom gumbića, svjetlećih lampica i utora u koji onda mogu nagurati kockice, zgužvane potrgane papire, koricu sažvakanog kruha ili zgnječene ostatke banane koju ste mu gurnuli u ručicu za užinu. Za što realističniji doživlja, tu i tamo dobacite: Nemoj to dirati, to se ne smije! A onda se možete sami u sebi šeretski nasmijati kako ste ga/ju nadmudrili – barem za kratko! Ako ste se kojim slučajem zabunili pa im ostavili još valjani DVD-player, tko vam kriv! Nisam baš sigurna kako se krušno ljepilo ili pasta od banane čiste!

Šesto: Neka djeca vole prolijevati sok po tepihu. Zapravo, neka VOLE a nekima se SLUČAJNO dogodi. I to najviše vole raditi sa sokovima od šumskog voća, breskve i svih onih neperivih i neočistivih vrsta voća. Zato izbacite perzijski ćilim koji ste dobili na poklon od muževe rođake koja se upravo vratila s puta po Bliskom Istoku i kupite pamučni krpeni koji možete strpati i u mašinu (ili pleten od špage i slične perive inačice) i oprati, a neće vam ga biti žao baciti nakon što mrlje postanu preuočljive! Čupavce zaboravite. Ako je dijete preraslo fazu trpam-sve-u-usta, radije im kupite čupavu mačku – kad bolje razmislim, neka bude igračka, jer one prave imaju i kandže i grebu! A, znate kako je s mačkama…
Isto vrijedi i za presvlake na kaučima, foteljama i krevetima.

Sedmo: Boja se sa zidova da oprati i obnoviti, pod u kuhinji i blagovaoni mora biti periv i onda se nećete previše uzrujati kad vam vaš mališa nalijepi tanjur s kašicom od bresaka i banana na zid, još malo razmaže po sebi i pljune na vašu bluzu! Možda mame u američkim serijama hrane svoju djecu u svilenim bluzama, vi ćete takvu pogrešku napraviti samo jednom i nikada više. Pamučna stara majica preko one koju uobičajeno nosite bit će dovoljna, za teže oblike preporučam mesarsku pregaču, koji broj veću da se možete u nju skroz umotati. I naočale za varenje ponekad dobro dođu. Klinci se rađaju s urođenim darom za precizno pljuvanje u dalj!

Osmo: Čudite se što neće jesti hippovu kašicu od graška i mrkvice? Jel vi vidite kako to izgleda? Jeste li ikada probali kakvog je to okusa? Zrno soli još nikoga nije ubilo, pa neće zasigurno ni vašeg princa/princezu. Mora jesti samo biološki uzgojenu hranu? Ako sami nemate povrtnjak i voćnjak u kojima uzgajate voće i povrće, mogli biste si potragu za hranom pretvoriti u bezuspješnu i bespoštednu bitku za posljednju kvrgavu mrkvu na placu. Hajte, hajte, svi udišemo manje-više isti zrak!

Deveto: Dijete se u pješčaniku MORA uprljati, mora vam donijeti malo pijeska u kuću, NEĆE umrijeti ako kuša mulj ili iščeprka glistu iz zemlje. Doduše, nije baš higijenski ako vam tri gliste nalijepi na još vruću pitu od jabuka, ali, božemoj, pa nije ni to najgora stvar koja vam se može desiti! Gledajte na to kao na iznimnu kreativnost vašeg mališana koji već od najranije dobi na svijet gleda iz umjetničke perspektive.

Deseto: NIKAD, ali baš NIKAD, ne lažite djeci. Čak ni ako su još u pelenama. Klinci se rode sa šestim čulom koje je istančanije no u onih životinja koje su se spasile od tsunamija. Ako vas samo jednom ulove u laži, zabetonirali ste si sudbinu za sve vijeke vjekova! Nitko pritom ne kaže da neke stvari ne smijete PREŠUTJETI. To se čak i preporuča. Naravno, ovaj savjet vam vrijedi samo u prvih par godina, jer nakon toga im se razvije ultrasonični sluh i čut će sve, pa čak i ono što ste izgovorili u intimi svoje sobe.
Intima, jeah right… o tome u zasebnom poglavlju!

Nastavak slijedi, ima toga još! A sad pohitajte sve dobro zapamtiti!

Primam i vaše prijedloge, sugestije, upozorenja, mučna iskustva i sve ono što iz svog bogatog iskustva poželite podijeliti sa mnom.

P.S. Ono na slici je tzv. pelenska oprema za preživljavanje. U slučaju da se slabo vidi: kvačica za nos, umjetni kakanac, lateks rukavice, osvježivač zraka, oznake za bojni otrov... sve u svemu, vrlo praktične sitnice!

nedjelja, 17.04.2005.

Nakon dugo, dugo vremena...

Heej, bok... psst, nemojte biti toliko glasni. Moja mama ne zna da čeprkam po kompjutoru dok ona dremucka nakon poslijepodnevne šetnje. Pouzdano znam da kasnije planira iz frižidera izvući onaj super kolač s višnjama i sirom. Mljaccc!! A nije joj dugo trebalo da ga napravi, samo se ljutila malo na kalup jer... ma, nisam baš dobro shvatio... nešto sa stranicama. Gledala sam ja kroz bušu: tijesto je spuznulo i rastopilo se, mama je morala popravljati, ali na kraju nitko nije ništa skužio i bilo je odlično.
Ona je u petak proslavila rođendan i iako meni još nije potpuno jasno zašto to slave, bilo je baš veselo. Puno su je cmakali, opet je pila vino (a kad pije vino onda se meni sve leluja...) i jeli smo kolače i još puno finih stvari...
U posljednje vrijeme puno hodamo i skićemo se uokolo. Bili smo i na moru, u Splitu i vidjela sam brodove i more (iako je bio mrak, ali šumilo je i pljuskalo). Dosta smo se naradili a sutra putujemo opet.
U međuvremenu sam ja otkrio nove sportove: trbušno loptanje i preskakivanje užeta, tj. pupčane vrpce. Odlično je za razgibavanje mišića. Trbušno loptanje palo mi je na pamet kad sam vidjela da u mojoj blizini ima veeeliki mjehur koji je ponekad pun vode. Nisam baš siguran što bi to bilo, ali baš dobro odskače kad ga napucam nogom. Žboink! Pa još jednom, žboink! A kad to ne mogu raditi, onda preskačem onu debelu traku kroz koju me hrane. Ponekad prebacujem preko glave, ponekad preskačem. Jako je zabavno. Zna mi biti i dosadno pa mami šaljem poruke. Kuckam po trbuhu, a ona me onda gladi. Ponekad po glavi, ponekad po guzi. A ponekad mi dođe i seka dati pusu. Ipak, najviše volim divljati zajedno sa sekom. Obično počnemo oko 6 popodne i dok se dovoljno ne izdivljamo, ne idemo na spavanje. I to volim – spavati. Čujem ponekad mamu kako kaže da će biti odlično ako budem tako spavala i kad se rodim. Samo ako mi kupe lijepu posteljinu i ako pjevaju uspavanke.
Sve više rastem i sad sam već malo teži od pola kile kruha i dugačak ko jedna i pol kutija Domaćica keksa (te mama najviše voli!). Zapravo, jako mi se žuri izaći, jer mi se čini da je vani jako uzbudljivo i zanimljivo. Jedva čekam kad ću napokon moći pošteno protegnuti nožice i pokazati im kako volim pjevati: Juhuuuu!
A sad idem, pozdrav do sljedećeg puta!

Evo, što su ti današnja djeca, dok jedno tjeram da završi igricu na pisiju, drugo mi švrlja po laptopu i piše Markove konake. A i meni bi dobro došao jedan – konak! Dugo vam se nisam javila jer me pritisnuo posao s jedne strane i ova loptica što raste s druge. Sad već izgledam kao da sam progutala onu veliku tešku loptu s kojom smo se u školi znali gađati na tjelesnom, a zvali su je medicinka. A moram polako planirati i kupnju potrepština za prinovu. Gadna je stvar računati promjer kadice za kupanje, smještaj krevetića, broj potrebnih benkica i ostalih drangulija i da to već jednom nisam prošla, sad bi me valjda već hvatala panika. Ovako, odlučila sam, ima još vremena. Iako... u srijedu će biti točno 6 mjeseci. Još tri i gotovo!
A sad vas nešto trebam! Znam, znam, toliko se dugo ne javljam, a sad nešto tražim od vas! No, ja znam da ste vi dobre dušice pa ćete se potruditi.
Kažu ovi vremenski hijeromanti oko mene da će ovo ljeto biti jako vruće, čak jedno od najtoplijih u proteklih nekoliko godina. Pa stoga molim sve sklone egzibicijama, dobre dušice i ostale da me se sjete tu i tamo i otplešu koji indijanski ples za kišu, kako bi meni bilo malo lakše trpiti vrućinu. Ako baš morate, a vi stavite i pera u kosu i kožne suknjice oko struka. Samo prizivajte kišu. I slobodno se ograničite na Zagreb. Na more ionako ljetos neću, pa nek vam svima dole sija koliko god željeli. U Zagrebu bi trebalo biti najviše 25 celzijusa i jako puno onih hektopaskalića. Deal? Fala! Znam ja da ćete vi pomoći kolegici blogerici u nevolji.

I, da, u petak sam navršila 31 godinu. Jel zna netko ima li neke simbolike u tom broju ili je to onako običnjačka godina vulgaris?
Ajd sad, grlim vas sve i idem po onu pitu u friđ!

<	travanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

'Malo sim, malo tam!' :-))

nymphea@net.hr

Linkovi

Blog.hr

Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))

Bloga mi moga, previše vas je...

Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)