Kad ujutro kapcima razgrnem san
Na plesnom podiju
Zasviraju sunčeve zrake
I zrak je poput orkestra
Koji svira neke smiješne dionice
Raznoseći mi mrak iz očiju
I iglice u uši...
Dok pjesma ptice
Poput plesne haljine leprša oko mene
Prozračna
Krhka jutra
Rano proljeće ogrće
U svijetložuti kostim.
Ne usuđujem ga se taknuti i divim mu se
Tom hrskavom jutru
Čija opora ljepota poput
Nedohvatljivih i oklopljenih bića
Štiteći se od svjetla
Leti zrakom.
I stvarnost pretvaraju u pravilne redove
Želja... ta bića.
A kad raskuštraš tu stvarnost
Svijet će se sasuti kao stakleni štapići...
U rano proljetno jutro.
Post je objavljen 25.03.2005. u 00:37 sati.